Migrantski sukobi u BiH odjeknuli do Brisela

Napisao Administrator NVO u
U Evropskoj komisiji, povodom najnovije migrantske krize u zapadnoj BiH, očekuju da će Hrvatska ‘ovoga puta reagirati brže i pravednije’.
Piše:

Zekerijah Smajić

Tek kada su obračuni između pakistanskih hordi očajnika i alžirskih sapatnika eksplodirali do prvih ljudskih žrtava, loše vijesti iz Bihaća i Velike Kladuše su dospjele i do BriselaAl jazeera

“Odgovornost je na hrvatskim vlastima da osiguraju pristup legalnim postupcima azila svim migrantima koji izraze želju za podnošenje takvog zahtjeva u skladu s pravilima EU“, najnoviji je stav Evropske komisije.

Za manje od tri mjeseca, četiri će godine od početka migrantske krize kakvu Evropska unija nije doživjela od svoga nastanka.

Od septembra 2015. svijet je ušao u najnovije Novo doba. Pokreti stanovništva po mnogo čemu podsjećaju na 30-te godine prošlog stoljeća. Kao i između dva najkrvavija svjetska rata u historiji, stotine miliona ljudi je u pokretu u svim pravcima.

Prema podacima Ujedinjenih naroda (UN), u svijetu danas živi oko 260 miliona legalnih migranata odnosno osoba koje su napustile matične zemlje i zakonito žive u drugim državama. Svaki deseti migrant (oko 26 miliona) je u statusu izbjeglice ili azilanta. Nezakonitih migranata je znatno više.

Isti se procesi zadnjih godina odvijaju i u našem regionu. Stotine hiljada građanki i građana novonastalih država na ruševinama bivše Jugoslavije već se iselilo ili pakuje kofere ka zemljama zapadne Evrope ili preko Okeana. U kontrasmjeru, hiljade očajnika iz Pakistana, Irana, Sirije, Afganistana, Alžira, Iraka, Libije…tumaraju putevima spasa ili ponora kroz balkanske vrleti u namjeri da se domognu praga umišljene slobode, ili u nuždi, da ostanu na Balkanu kao zamjena za one koje su životna neizvjesnost, egzistencijalni progon, nesloboda i druge slične nedaće natjerali na emigriranje sa njihovih ognjišta.

Cijeli svijet je uzbunjen. Kao mravinjak uoči kijameta!

EU zabrinuta migrantskim sukobima u BiH

Neizvjesnost, loši uslovi smještaja, nestrpljivost, apatija, indolentnost državnih vlasti u Sarajevu, strah od konačnog ishoda njihove migrantske avanture…kulminirali su početkom juna u vidu klanskih međumigrantskih sukoba u Zapadnoj Bosni gdje je, od početka migracijske krize u BiH, i najveća koncentracija arapskih migranata.

U sopstvenoj nemoći prema vlastima, a istodobo zaraženi virusima vjersko-plemenskih, sektaških i socijalnih sukoba u matičnim zemljama, unervoženi migranti su se počeli svetiti jedni drugima, ubijajući se i ranjavajući međusobno palijama, noževima i ko zna čime još, a istodobno unoseći strah u kosti zapostavljenog stanovništva  Cazinske Krajine. Tek kada su obračuni između pakistanskih hordi očajnika i alžirskih sapatnika eksplodirali do prvih ljudskih žrtava, loše vijesti iz Bihaća i Velike Kladuše su dospjele i do Brisela.

Na pitanje upućeno zvaničnim predstavnicima EU odmah nakon najnovije pobune u „Miralu“ da li se institucije EU osjećaju suodgovornim za trenutno stanje u migrantskim centrima u BiH, za njihov ponižavajući socijalni status i tvrdokornost susjedne Hrvatske u „čuvanju svojih i evropskih granica“, zvanični predstavnik Evropske komisije je za Al Jazzera Balkans odgovorio da su „Komisija i njena Direkcija za migracije duboko zabrinuti zbog najnovijih izvještaja sa terena“. Dodao je da takve događaje shvataju vrlo ozbiljno i da Komisija „vrlo oštro osuđuje bilo kakav oblik nasilja ili zlostavljanja s bilo čije strane…Svaku vrstu nasilnog ponašanja prema migrantima ili unutar migrantske populacije, kategorički odbacujemo i smatramo ga neprihvatljivim“.

EU i Hrvatska suodgovorne za agoniju u Krajini

Nakon insistiranja na pitanju o posrednoj ili direktnoj odgovornosti EU i Hrvatske za migrantski revolt i očajništvo onih koji ne žele ostati u BiH, te za neizvjesnost i agoniju izazvanu hermetizacijom vanjske granice Evropske unije prema BiH i Srbi, isti zvaničnik je rekao da su  službe Komisije „u intenzivnim kontaktima s hrvatskim vlastima u vezi s uskraćivanjem mogućnosti da državljani zemalja koje nisu članice EU podnesu zahtjev za azil u prvoj članici Unije na čije su tlo migranti nastupili“, izjavio je za AJB zvanični predstavnik evropskog Povjerenstva za migracije i unutarnje poslove na čijem je čelu grčki predstavnik u Evropskoj komisiji, karijerni diplomata i iskusni konzervativni političar Dimitris Avramopoulos.

Uz napomenu da se od Hrvatske zahtijeva provedba zakonodavstva Unije o migracijama i azilu općenito a ne samo u slučaju migranata koji su trenutnu na teritoriji BiH, isti zvaničnik je pojasnio da je „odgovornost na hrvatskim vlastima da u skladu s principima humanosti i zajedničke evropske solidarnosti “osiguraju pristup legalnim postupcima azila svim migrantima koji izraze želju za podnošenje takvog zahtjeva u skladu s pravilima EU“.

Komisija očekuje, rekao je isti predstavnik Komisije, da će Hrvatska „ovoga puta reagirati brže i pravednije“, te da će Komisija sa svoje strane pažljivije pratiti situaciju na terenu.

Dvoličnost Evropske unije

Dok su autoru ovog članka na kašičicu dostavljane informacije o ovoj temi s uobičajenim frazeološkim dvosmislenostima, prva ‘violina’ Evropske komisije, Jean-Claude Juncker, boravio je u Dubrovniku i Zagrebu. Tokom dvodnevne posjete koju su hrvatski mediji netačno opisivali „prvom posjetom na ovako visokom novu“ (zaboravljajući da je u novembru 2000. u Zagrebu održan EU-Balkan samit)  Juncker se oduševljavao „efikasnošću hratske vlade u realizaciji projekata koji se većinski sufinansiraju iz razvojnih i strukturnih fondova EU“ među kojima je i toliko s bh. strane osporavani Pelješki inat-most, na jugu zemlje.

Pohvalio je Hrvatsku i za provedene reforme u oblasti učvrščivanja vanjske granice sa susjednim nečlanicama EU (BiH i Srbijom), te monetarne i fiskalne reforme koje ohrabruju njegov Kabinet da do karaja mandata, najkasnije koncem oktobra, jednoglasno usvoji pozitivno mišljenje o hrvatskom pristupanju Schengenskom sporazumu o slobodnom kretanju ljudi, roba, usluga i kapitala, te o ulasku u Monetarnu uniju (EMU) čime će se i Hrvatska konačno odreći toliko voljene nacionalne valute (kuna) u korist globalno etabliranog i pragmatičnijeg eura.

Tim povodom predsjednik odlazeće Evropske komisije je podsjetio da je Hrvatskoj samo za „utvrđivanje vanjske granice Unije u ovom dijelu Evrope iz zajedničkih fondova u Briselu, do kraja prošle godine, odobreno više od 240 miliona eura.“ O migrantskim mukama se ni ovoga puta nije govorilo.

Podrška Hrvatskoj i iz Vijeća Evrope

Podršku na prvi pogled zagonetnom hrvatskom odnosu prema migracijama daje i Vijeće Evrope (VE) sa sjedištem u Strazburu.

Kroz  nedavni izvještaj posebnog izaslanika za migracije i izbjeglice, Tomaša Bočeka, iz najstarije „evropske kuće demokratije“ je ocijenjeno da su „operacije upravljanja hrvatskom granicom usklađene s odredbama o ljudskim pravima, te da ne sprječavaju identifikaciju ljudi koji traže međunarodnu zaštitu”.

Doduše, Boček predlaže da se u Hrvatskoj po što kraćem postupku osnuju „mehanizmi koji bi provjeravali slučajeve maltretiranja migranata na granici“, te podržava inicijativu po kojoj bi hrvatske vlasti u ovoj godini trebale otvoriti još najmanje dva nova centra za prijem migranata u kojima bi privremeno bila zbrinuta prvenstveno djeca bez roditelja i malodobnici“. U izvještaju VE Hrvatska i BiH se podstiču na izgradnju „više alternativnih prihvatilišta za migrante kako bi se rasteretili postojeći privremeni centri“. U izvještaju se također navodi da je u BiH prošle godine registrirano 24.000 migranata što je 20 puta više nego u prethodnoj godini, „a trenutno se u toj zemlji nalazi između 4 i 5 hiljada od kojih svi žele preko Hrvatske u druge zemlje zapadne Evrope“, navodi se u izvještaju VE ne spominjući konkretno ulogu hrvatskih vlasti u tom transferu.

Da li su, možda, upravo zato tu gdje jesu hiljade migranata koji već četvrtu godinu na granci između BiH i Hrvatske troše svoje živote u očaju? Da li se uistinu radi o prešutnom dogovoru između Evropske komisije i hrvatske vlade po kojem ovakva kategorija, ne emancipiranih i konfliktnih iseljenika kakvima se neki od njih, vidimo, ovih dana i predstavljaju, nije dobrodošla u Evropsku uniju? Da li je Hrvatska tako tvrda i istrajna samo zbog sebe? Te, da li to znači da „konfliktni emigranti“ treba da ostanu u konfliktnim zemljama kao što je BiH, da bi bile još konfliktnije?

EU i Hrvatska neće više višak problema

Prema slovu zvanične politike EU globalna mobilnost ljudi osim problema, sa sobom donosi i mogućnosti, kvalitete, prednosti i izazove.

Svi evropski akti o migracijama, iako su u stalnoj evoluciji, zasnovani su na uvjerenju da se samo uravnoteženom, sveobuhvatnom i zajedničkom migracijskom politikom zasnovanoj na jednakosti, solidarnosti i odgovornosti, historijska prilika može iskoristiti za dobrobit Unije uz istodobno rješavanje historijskih izazova na globalnoj sceni. Svjetski talas migracija se u Briselu smatra „izazovom“, a „legalne“ i „usmjerene migracije“ doživljavaju se „historijskom prilikom za evropski ekonomski rast i uspješnost evropskog projekta“.

Cilj zvanične evropske politike je „uspostavljanje okvira za legalnu migraciju uzimajući u obzir i sve aspekte integracije doseljenika u društva domaćina“.

Mjere EU o zakonitom useljavanju obuhvataju uslove ulaska i boravka samo za određene kategorije imigranata kao što su visokokvalificirani radnici koji podliježu evropskoj „Direktivi o plavoj karti“, vrhunski studenti, istraživači, naučni radnici, članovi razdvojenih porodica i dugoročni samofinansirajući rezidenti. A ni jednoj od ovih kategorija, sudeći po najnovijim manifestacijama njihovog kućnog odgoja, ne pripadaju trenutni očajnici sa bosansko-hrvatske granice u zapadnoj Bosni. Evo dokaza: u prošloj godini Hrvatska je registrirala preko 7.500 migranata, ali samo 352 tražitelja azila je zadržala za sebe.

Arapi na Balkan, Balkanci na Zapad

Ako nikome nije do viška problema pogotvo kada se na to može utjecati, postavlja se razborito pitanje kako onda Hrvatska i Evropska unija misle pomoći Bosni i Hercegovini, zemlji sa toliko klimavim trojstvom državne vlasti? U kojoj zakonodavna, izvršna i sudska karika, izgleda, ni čule nikada nisu za neovisnost od politike, a pogotovo za principe kompleksnog sistema međusobne koordinacije i neizostavne uzajamne kontrole zakonitosti.

Vidi se to i po najnovijim podacima državnog ministarstva sigurnosti po kojima je kroz porozne granice na jugoistoku zemlje samo u zadnjoj sedmici marta u zemlju ušlo 482 ilegalna imigranta. Bezbrižno su stigli do samog središta vlasti i „samoorganizirano“ se prijavili državnoj Službi za poslove sa strancima. Od 459-oro onih koji su pri registraciji izrazili namjeru za podnošenje zahtjeva za azil, stvarno je to učinilo tek petoro! Od početka januara do kraja marta u BiH je ušlo čak 3.805 nezakonitih migranata, a omjer između tražilaca azila i onih kojima je BiH tek usputna stanica, identičan je kao u prethodnom primjeru.

Vanrednih 13 miliona eura Evropske komisije za gašenje požara usred najnovije migrantske krize u BiH je zato isto što i kapljica vode u okeanu. Vodostaj neće porasti.

Migrantska kriza bi se morala, konačno, rješavati na svom izvoru. U zemljama iseljavanja. Zar je potrebno tragati za boljim primjerom od zapadnog Balkana. Nismo, dakle, gladna Afrika. Ne tuku nas granate. Diktatori formalno nisu na vlasti. Imamo struje dovoljno i vode u izobilju. Većina jeste siromašna ali nije gladna. Pa ipak očajnici odlaze, odlaze, odlaze. Tjeraju ih režimi nepravde i nejednakosti, a Evropska unija šuti i trlja ruke jer joj dolaze bolji i od najboljih Arapa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Novi Zeland planira zasaditi milijardu stabala u borbi protiv klimatskih promjena

Napisao Administrator NVO u

Drveće igra ključnu ulogu u suzbijanju klimatskih promjena povlačenjem emisija stakleničkih plinova iz atmosfere. Globalni ciljevi Ujedinjenih naroda pozivaju zemlje na razvoj holističkih planova upravljanja okolišem, a u tome prednjači Novi Zeland koji se približava finalizaciji plana za sadnju 1 milijarde stabala, prema portalu www.stuff.co.nz.

Vlada je projektu dodijelila dodatnih 240 milijuna dolara, čime ukupni proračun iznosi 485 milijuna dolara u naredne tri godine. Bude li odobren, program će igrati ključnu ulogu u naporima zemlje da ublaži klimatske promjene, navodi Stuff. Novi Zeland razmatra uvođenje cilja nulte emisije do 2050. godine, a sadnja stabala mogla bi se ugraditi u program ograničenja trgovanja ili trgovine emisijama (ETS). Jones, ministar šumarstva, rekao je da će stabla pomoći u rehabilitaciji degradiranih okruženja, pomoći divljini u razvoju te osigurati oko 1000 radnih mjesta.

Jutarnji.hr

Pravosudni sistem BiH u fazi raspadanja

Napisao Administrator NVO u
Događanja u VSTV-u jasno govore da je potrebno postaviti potpuno novi temelj za izgradnju pravosudnog sistema u BiH.
Piše:

Benjamin Butković

Slučaj „Potkivanje“ svakim danom svog rasplitanja potvrđuje da je pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini u fazi raspadanja sudske i tužiteljske truleži. Tu popravka nema i ne može biti. Ako ova država ili ono što na nju liči želi samoj sebi dobro, sve u tom rašomonu mora, citirat ću jednog aktera popularne serije Velo misto, polit pertolejon i užgat (politi benzinom i zapaliti). Ova metafora sugerira da je tek onda moguće postavljati novi temelj pravosudnog sistema BiH na odredbama Ustava koji garantira pravo pristupa pravdi bez selekcije i diskriminacije.

Krenimo od ljudskih osobina zbog kojih nositelji visokih funkcija mogu doći u iskušenje. Ugodan život, novca dovoljno za poneki luksuz, malo moći da se nekom bliskom učini poneka usluga, lijepe turističke destinacije sa kojih se ponesu nezaboravne uspomene… Je li grijeh da čovjek tako nešto poželi? Nije. Osim, ako sve to ne počne ispunjavati zloupotrebljavajući poziciju, moć koja iz nje proističe, nezakonito uzimajući novac koji mu ni po čemu ne pripada. U javnom istupu poslije tvrdnje njegove zamjenice Ružice Jukić da nedavno upućeno pismo predstavnika EU, OSCE-a i ambasade SAD-a predstavlja atak na VSTV, predsjednik ove institucije Milan Tegeltija je doslovno rekao: „Mi smo institucija koju čine ljudi i kao takvi možemo pogriješiti“. Da se sjetio te svoje izjave, podnio ostavku iz moralnih razloga i ostavio kolegama iz institucija da okončaju slučaj „Potkivanje“, Tegeltija je mogao elegantno izaći iz ove priče. Nije se sjetio.

E, sad ulazimo u sferu grijeha, bezakonja i konačno, onog najopasnijeg, rasturanja sistema na kojem, između ostalih, počiva državni aparat. Milan Tegeltija kao čovjek mogao je da sanja i teži da sebi priušti nešto od pobrojanih ovozemaljskih blagodati. Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine Milan Tegeltija nije smio, a jeste, zloupotrijebiti položaj i moć koju posjeduje da bi protupravno ostvario dobit. Nema osnova za sumnju kako je novac koji je inspektor – posrednik Marko Pandža uzeo od klijenta Nermina Aleševića bio namijenjen Tegeltiji. Da je istina da se radi o tome da je predsjednik VSTV-a izmanipuliran, kako sam tvrdi, protiv Pandže bi već davno podigao privatnu tužbu.

Šta vrijedi za Barašanina, ne vrijedi za Tegeltiju

Razumnom prosuditelju jasno je da inspektor SIPA-e nije tek slučajni posrednik. Alešević se ranije više puta pismeno obraćao predsjedniku VSTV-a, ali odgovora nije bilo. Tek Pandžinim posredovanjem dolazi do kafanskog susreta. Jeftino djeluje Pandžino upadljivo upozorenje Aleševiću tokom snimljenog razgovora da novac nikako ne nudi direktno Tegeltiji, nego da „potkivanje“ završi preko njega. To je trebalo biti formalno opravdanje da Tegeltija nema ništa s uzimanjem mita u slučaju da se čitava afera otkrije. Pitanje je hoće li to Pandža u pokrenutom postupku priznati i da li postoji dovoljno posrednih tragova kojima je to moguće utvrditi.

Predsjednik VSTV-a je neprimjerenim susretom u kafani tokom kojeg je sa oštećenim razgovarao o konkretnom predmetu ostvario kontakt kakav je bio razlogom smjene bivšeg glavnog tužitelja Milorada Barašina. Uprkos tome što je znao da se radi o slučaju sa elementima krivične odgovornosti Tegeltija se nije povukao iz javnosti do epiloga, nego je naprotiv koristio poziciju za javne istupe čime je, po mišljenju stručnjaka, vršio ometanje pravde. Ovo je prvi nivo selektivnog pristupa, jer ono što je vrijedilo za Barašina, ne vrijedi za Tegeltiju. Zašto?

Disciplinski tužitelj podnio je tužbu protiv Tegeltije, ali je ona ekspresno odbačena odlukom disciplinske komisije uz naznaku da su zahtjevi tužitelja odbačeni kao nedopušteni. Svoje iznenađenje odlukom izrazio je visoki predstavnik Valentin Inzko ocijenivši da je situacija neprihvatljiva i da očekuje od Vijeća da poduzme potrebne korake kako bi ispravilo ovu situaciju i ponovo izgradilo povjerenje javnosti u ovu krucijalnu instituciju.

Ponašanje VSTV-a, Tužilaštva BiH i komisije koja je odlučivala o tužbi disciplinskog tužitelja pokazuju svu trulež i korumpiranost sistema. Ako studentima prava treba objasniti kako izgleda selektivni pristup pravdi, onda nema boljeg praktičnog primjera. Vijeće je, ne sačekavši provođenje postupka, objavilo jednoglasnu podršku predsjedniku Tegeltiji. Stručna javnost je ocijenila da je taj potez bio ishitren. Komisija je odbacila zahtjev disciplinskog tužitelja po dva osnova iz formalnih razloga. Odbačena je i disciplinska tužba i zahtjev za privremeno udaljavanje s funkcije predsjednika VSTV-a.  I to je stručna javnost ocijenila iznenađujućim. Posebno zbog brzine kojom je odluka donesena.

Ključno sporno mjesto i drugi nivo diskriminacije u pristupu pravdi je svojstvo u kojem Tužilaštvo provodi istražne radnje nad akterima afere. Tegeltija je saslušan prvi i to u svojstvu svjedoka. Potom je na saslušanje pozvan biznismen Nermin Alešević. I on u svojstvu svjedoka. Posljednji je saslušan inspektor SIPA-e Marko Pandža. U svojstvu osumnjičenog. I svi su nakon saslušanja pušteni na slobodu. Nisu im izrečene ni najblaže mjere zabrane.  Kakva je razlika među akterima afere, pa se Tužilaštvo odlučilo na ovakav pristup? U sličnim slučajevima, a o tome su javno govorili i bivši suci i istaknuti advokati, kada se radi o osnovanoj sumnji u počinjenje krivičnog djela, svi akteri bivaju uhapšeni. Obrazloženje je tada da bi mogli ponoviti djelo i uticati na svjedoke, te prikrivati dokaze. Trojica aktera afere „Potkivanje“ ne samo da mogu ponoviti djelo, nego mogu međusobno komunicirati, eventualno uništiti dio dokaza i počiniti druge slične radnje koje mogu uticati na ishod postupka.

Davanje i primanje mita

Prema krivičnom zakonodavstvu BiH davanje i primanje mita ili dara predstavlja krivično djelo. Alešević je na snimku koji je dostavio medijima brojao novčanice, a kasnije u izjavama tvrdio da je Pandži dao ukupno 3 i po hiljade eura u više navrata. Zašto je samo Pandža osumnjičen, obrazloženja iz Tužilaštva BiH nema. Vjerovatno zbog zaštite interesa istrage. Aleševiću je navodno ponuđen imunitet, ali prema tvrdnjama stručnjaka, za to nema osnova, jer prijava nije dostavljena Tužilaštvu prije samog čina davanja mita i snimanja.

Treći nivo selektivnog pristupa pravdi očigledan je u akterima slučaja zbog kojeg se Alešević odlučio na tajno snimanje kafanskog sastanka sa Tegeltijom i Pandžom. Imena bivšeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Adnana Terzića i bivšeg premijera Unsko-sanskog kantona Amira Avdića koji su objekat Agrokomerca koji Alešević koristi i za koji ima ugovor dali pod hipoteku kod Bobar banke za kredit od 2 miliona maraka pominju se tek ovlaš. Sporni kredit je podignut 2014. godine na imovinu koju Alešević, kako tvrdi koristi već 11 godina. Predmet je, na neki čudan način, iz nadležnosti sudova Unsko-sanskog kantona , gdje je Agrokomerc smješten, prebačen u Tužilaštvo Kantona Sarajevo. Nema konkretnih dokaza, ali s razlogom se može sumnjati – samo zbog odugovlačenja.

„Živi kreč“ po cijelom slučaju, ali i po pravosuđu BiH, posula je Tegeltijina zamjenica u VSTV-u Ružica Jukić izjavivši za jedan regionalni medij:

„Ne znam za druge kolege ko je blizak kojoj stranci, ali očito je da je problem ako je neko blizak Čoviću, Dodiku ili Radončiću, dok apsolutno nije problem da bude neko blizak Mektiću i Izetbegoviću.”

Ovim je ogoljeno stanje u pravosuđu do kosti. Posredno priznanje političkog uticaja na rad pojedinaca u pravosudnom sistemu BiH pokazuje da su milioni investirani u strukturalni dijalog o reformi pravosuđa ustvari bačeni. Kuda dalje, rođače? Prije svega, iz VSTV-a moraju biti uklonjeni članovi koji su se na bilo koji način kompromitirali, djelima ili javnim istupima. Vijeće mora održati hitnu sjednicu, priznati grešku u davanju podrške kompromitiranom predsjedniku, izabrati potpuno novo rukovodstvo kao prvi korak u vraćanju povjerenja u ovu instituciju.

Tužilaštvo BiH mora promijeniti selektivnu praksu ili i tu treba mijenjati čelne ljude. Slučajevi moraju biti procesuirani prema zakonu, a građanima se mora garantirati jednakost u pristupu pravdi propisano Ustavom. Zakonodavac mora krenuti u izmjene Zakona o VSTV-u u skladu s najboljim evropskim praksama. Stranci koji nadgledaju proces reformi, kad već daju novac, moraju postati akteri, a ne posmatrači personalnih promjena. Jer, ipak, od glave smrdi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

 

Finski obrazovni sistem

Napisao Administrator NVO u

Poslednjih nekoliko godina, finski obrazovni sistem nalazi se u centru pažnje javnosti ali više od toga i brojnih ministarstava obrazovanja. Pitate se po čemu je obrazovanje u Finskoj drugačije od našeg i zašto se akcenat stavlja na dobru praksu Finske kada je riječ o ulaganjima i razvoju obrazovnog sistema.

Pažnja koja je usmjerena na obrazovanje u Finskoj duguje se činjenici da đaci ove zemlje već godinama postižu vrhunske rezultate u PISA testiranju, a neretko su i prvi u svijetu. Ono po čemu se Finska dodatno ističe je podatak da je obrazovanje u Finskoj besplatno za sve, i to na svim nivoima obrazovanja. Više je nego očigledno da država ulaže mnogo u obrazovanje, ali sav taj trud i rad se višestruko vraća, jer je Finska jedna od najrazvijenijih zemalja na starom kontinentu, ali i u svijetu. Ono čime se Finci mogu ponositi je činjenica da je u ovoj zemlji pojam „odliva mozgova“ praktično nepoznat.

Filozofija njihovog obrazovnog sistema temelji se na mišljenju da svako može doprinjeti nekim znanjem ili vještinom i na razvoju istih radi se tokom cijelog procesa školovanja. Kako bi konstantno radili na usavršavanju obrazovnog sistema, na svakih sedam nedelja učenici širom zemlje ocjenjuju svoje školovanje i navode šta smatraju dobrom a šta lošom praksom, šta bi trebalo poboljšati ili izmijeniti. Na taj način čitav obrazovni sistem prolazi redovnu kontrolu i neku vrstu samoocjenjivanja.

Jedna od stvari kojima se Finci najviše ponose kada je riječ o njihovim školama je što su škole jednake za sve. Škola i školovanje ne predstavljaju stres i obavezu, već zadovoljstvo. Tom stavu doprinosi i činjenica da se nastavnici i predavači doživljavaju kao prijatelji, pa vas ne treba iznenaditi kada se učenici obraćaju nastavnicima po imenu, dok se formalnije ophođenje odnosi samo na direktora i dosta starije predavače. Isto tako škola ili fakultet se doživljavaju kao drugi dom.

Njihov obrazovni sistem temelji se na stavu da obrazovanje treba biti jednako za sve i dostupno svima.  Obrazovanje je obavezno (odnosi se i na strane državljane s prebivalištem u Finskoj) i dijeca kreću u školu sa navršenih 7 godina, dok se osnovno obrazovanje sa napunjenih 16 godina starosti.

U Finskoj je praksa da u jednom razredu predaju dva ili čak tri nastavnika koja se međusobno nadopunjuju i pomažu učenicima koji nisu savladali određeni deo gradiva. Među učenicima se njeguje duh vršnjačkog obrazovanja pa se tako i učenici međusobno pomažu i stvaraju jedinstven proces učenja. Druga važna stavka finskog obrazovnog sistema je stvaranje stabilnog okruženja za učenike kako bi se učenici osjećali prijatnije i slobodnije. Jedan od načina na koji je to ostvareno jeste spajanjem osnovne i srednje škole u jednu. Na taj način učenici ne prolaze kroz stresni period navikavanja tokom prelaska u drugu školu. Isto tako vrlo često isti nastavnici/profesori isprate učenike tokom cjelokupnog osnovno-srednjoškolskog obrazovanja. Nakon završetka ove škole, obrazovanje se može dodatno sticati u gimnazijama ili strukovnim školama. Ako učenikove vještine nisu usavršene do standarda koje zahtijeva visokoškolsko obrazovanje, učenici mogu nadopuniti i poboljšati školske rezultate upisom tzv. dopunskog obrazovanja, odnosno, desetog razreda. Srednje škole pohađaju učenici s navršenih 15 godina, a završavaju sa 18. U školama nema ocjena, a ispiti se polažu dva puta godišnje – u proljeće i u jesen. Tokom srednje škole učenici završavaju jedan od tri kursa kojima se opredeljuju za dalje obrazovanje, odnosno, studiranje.

Jedna od najvažnijih stavki finskog obrazovnog sistema je ta da je studiranje besplatno za sve studente. U finskom visokoškolskom sistemu se razlikuju univerziteti i politehničke visoke škole, jer su politehnički fakulteti ustvari univerziteti primijenjenih nauka, koji se obilježavaju kao UAS (Universities of Applied Sciences). Svi fakulteti u Finskoj imaju prijemne ispite. Prijemni ispiti su obavezni, naročito za  osnovne akademske studije (Bachelor) i ovaj ispit se najčešće polaže upravo u Finskoj. U izvjesnim situacijama kada iz neke zemlje postoji veliki broj interesenata za neki univerzitet, FINNIPS (Finnish Network for International Programmes) razmatra i organizuje polaganje ispita u matičnoj zemlji, ukoliko je zemlja članica EU. Ukoliko se radi o zemljama koje nisu članice EU, procedura je nešto drugačija i zavisi od zemlje do zemllje. Recimo, za  studente iz Srbije se, ukoliko ih ima više prijavljenih, prijemni ispit organizuje u susednoj EU zemlji, do sada je to bilo u Bugarskoj.

Svi univerziteti omogućavaju studentima opredjeljivanje za dodiplomski nivo studija, master, postdiplomski i doktorski nivo studija. U skladu sa državnom politikom Finske, školovanje na finskim univerzitetima je besplatno za domaće studente i državljane Evropske unije. Ono po čemu se finski visokoobrazovni sistem izdvaja jeste da studenti sami osmišljavaju raspored i plan ispitivanja. Studentima se tokom čitavih studija na raspolaganju nalaze studentska savjetovališta, dok studentska udruženja organizuju posebne kurseve i programe za studente. Visokom standardu doprinosi i zavidna infrastruktura visokoškolskih institucija, zgrade fakulteta su moderne i funkcionalne, opremljene i prilagođene studentima kako bi im ponudili sve ono što je studentima potrebno tokom studija. Svi fakulteti obezbjeđuju besplatan internet, a pristup svim bibliotekama u Finskoj je besplatan za sve studente.

Dobra praksa koju bi naš obrazovni sistem mogao primjeniti.

Najčešća pitanja i odgovori – oblast električna energija BiH

Napisao Administrator NVO u
Koja je razlika između distributera i snabdjevača električne energije?

Distributer električne energije obavlja sve poslove vezane za distributivnu mrežu. Njegov zadatak je da svim kupcima omogući priključenje na distributivnu mrežu i da izvrši transport električne energije preko distributivne mreže. Snabdjevač električne energije nabavlja energiju od proizvođača električne energije i prodaje je krajnjem kupcu.

Šta tržište električne energije donosi kupcima?

Tržište električne energije donosi slijedeće prednosti za kupce:

  • slobodan izbor snabdjevača električnom energijom
  • pregovore o elementima ugovora sa snabdjevačem električne energije
  • cijenu električne energije formiranu na tržišnim osnovama
Ko određuje cijenu električne energije za javnog snabdjevača?

Cijena usluge javnog snabdjevača za pružanje univezalne usluge je određena od strana regulatorne agencije, a na prijedlog javnog snabdjevača. Cijenu električne energije za javnog snabdjevača JP EPBIH pogledajte u dijelu Tarifni stavovi. Detaljnije o samom načinu formiranja cijene električne energije za javnog snabdjevača možete pronaći u Pravilniku o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača.

Šta je to javni snabdjevač električne energije?

Javni snabdjevač električne energije je snabdjevač koji ima obavezu da vrši isporuku električne energije kupcima koji su kvalifikovani, a nisu izabrali svog snabdjevača električnom energijom na slobodnom tržištu. Cijenu električne energije za pružanje usluge javnog snabdijevanja od strane javnog snabdjevača JP EPBIH pogledajte u dijelu Tarifni stavovi.

Šta ako sam postao kvalifikovani kupac, a nisam izabrao svog snabdjevača električnom energijom?

Ukoliko kupac stekne status kvalifikovanog kupca, a nije izabrao snabdjevača električnom energijom, ima pravo da se snabdijeva od strane javnog snabdjevača. Detalje o javnom snabdjevači i tome ko ima pravo na javnog snabdjevača pogledajte u dijelu Tržište električne energije.

Zašto moram potpisati ugovor o priključenju na distributivnu mrežu, ugovor o korištenju distributivne mreže i ugovore o snabdijevanju električnom energijom?

U skladu sa Opštim uslovima za isporuku električne energije, svaki kupac je dužan da sa distributerom električne energije potpiše ugovor o priključenju i ugovor o korištenju distributivne mreže, i ovi ugovori se u principu sklapaju na neodređeno vrijeme. Takođe, kupac je obavezan da sa snabdjevačem potpiše ugovor o snabdijevanju električnom energijom koji se za kupce kod kojih se vrši godišnje ugovaranje količine električne energije potpisuje na određeno vrijeme (kupci na 110 kV, 35 kV i 10 kV). Za ostale kupce (domaćinstva, ostala potrošnja na niskom naponu, javna rasvjeta) ugovori o snabdijevanju se potpisuju na neodređeno vrijeme. Forme za sve tri vrste ugovora možete pogledati u dijelu Ugovori.

Kako postati kupac električne energije JP EPBIH?

Ukoliko ste kupac koji je već priključen na prijenosnu  ili distributivnu mrežu i želite promijeniti svog snabdjevača električnom energijom, dovoljno je da se obratite sa zahtjevom za promjenu snabdjevača. Ukoliko ste novi kupac i niste priključeni na mrežu, neophodno je da sa distributerom završite proces priključenja na mrežu, a potom sa snabdjevačem potpišete ugovor o snabdijevanju električnom energijom. Detaljnije pogledajte u dijelu Kako postati kupac.

Zašto plaćam naknadu za obnovljive izvore energije (OIE) i kome idu sredstva prikupljena od naknade?

Podsticanje upotrebe obnovljivih izvora energije jedan je od strateških ciljeva energetske politike EU, iskazan i kroz evropsko energetsko zakonodavstvo, odnosno Direktivu o podsticanje upotrebe električne energije iz OIE. Tom se Direktivom od zemalja članica traži uspostava sistema podsticaja za OIE. Svaka država članica EU postavlja svoj nacionalni cilj za proizvodnju električne energije iz OIE.

U skladu sa Uredbom o podsticanju poizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije i određivanju naknada za podsticanje svaki snabdjevač je obavezan da na računu koji dostavlja kupcu kao posebnu stavku označi iznos ukupne naknade za podsticanje obnovljivih izvora energije. Uredbom je definisana jedinična naknada koja se izražava u konvertibilnim markama po utrošenom kilovatsatu električne energije (KM/kWh).

Sredstva prikupljena od naknade za obnovljive izvore energije idu Operateru za obnovljive izvore energije i kogeneracije, iz kojih se, između ostalog, vrši plaćanje proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora, finansira trošak rada Operatora za OIEiK i drugi troškovi vezani za OIEiK.

Kojeg datuma dobivam račun za električnu energiju?

Svi kupci električne energije JP EPBIH račun za električnu energiju dobivaju jednom mjesečno. Ukoliko ste kupac električne energije koji nije domaćinstvo, očitanje brojila se vrši svakog prvog u mjesecu i račun za električnu energiju dobivate početkom mjeseca. Za kupce iz kategorije domaćinstvo je karakteristično da se očitanje vrši kontinuirano tokom čitavog mjeseca, tako da račun možete dobiti bilo kada u mjesecu, s tim da svaki mjesec dobivate račun u istom periodu.

Koja su dozvoljena odstupanja napona na mjestu priključka kupca?

Odstupanja od nazivnog napona električne energije na mjestu isporuke električne energije za kupca priključenog na srednjem naponu (10kV, 20kV, 35kV), može biti do ±10%. Za kupca priključenog na niskom naponu (0.4kV), odstupanja od nazivnog napona električne energije na mjestu isporuke električne energije može biti u granicama od +5% do -10%.

Koje su zakonom definisane obaveze distributera po primitku prigovora kupca na kvalitet isporučene električne energije?

Ako korisnik mreže podnese distributeru pisani prigovor na nivo kvaliteta napona, distributer je dužan izvršiti mjerenje u roku  20 dana od dana podnošenja prigovora, a pisani izvještaj o rezultatima mjerenja na obračunskom mjernom mjestu  dostaviti krajnjem korisniku mreže u daljem roku od 10 dana. Ako se utvrdi da je prigovor neosnovan, troškove mjerenja snosi korisnik mreže, a ako je prigovor osnovan, nadležni  distributer. Ukoliko se utvrdi da je prigovor bio osnovan, distributer je duža za iduće tri godine osigurati standardan kvalitet napona na tom obračunskom mjernom mjestu.

U kojim slučajevima je neophodno da kupac podnese zahtjev za elektroenergetsku saglasnost?

Krajnji kupac/proizvođač je obavezan dobiti elektroenergetsku saglasnost od distributera prije nego što pristupi:

  1. izgradnji novog objekta ili rekonstrukciji postojećih elektroenergetskih postrojenja priključenih na distributivnu mrežu.
  2. priključenju dodatnih uređaja
  3. zamjeni, premještanju ili rekonstrukciji mjernog mjesta
  4. izmjeni tehničkih karakteristika uređaja krajnjeg kupca, odnosno proizvođača
  5. povećanje vršne snage
  6. objedinjavanje više mjernih mjesta u jedno mjerno mjesto
  7. dijeljenju jednog mjernog mjesta na više mjernih mjesta na istoj lokaciji
  8. promjeni namjene objekata i kategoriji potrošnje
Koji su rokovi za izdavanje prethodne elektroenergetske saglasnosti/elektroenergetske saglasnosti?

Po zahtjevima za izdavanje prethodne elektroenergetske saglasnosti/elektroenergetske saglasnosti distributer je dužan odlučiti što prije, ali ne duže od 30 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva. Ukoliko je dostavljena dokumentacija nepotpuna, distributer je dužan pisanim putem u roku od 8 dana od dana zaprimanja zahtjeva zatražiti od podnosioca zahtjeva dopunu podataka.

Šta je posebna zona?

Posebna zona označava prostor unutar prostornog plana u kojem se grade objekti za čije priključenje je potrebna izgradnja i/ili rekonstrukcija trafo-stanica i/ili priključnih vodova srednjeg napona do uključivo 35kV naponskog nivoa (npr. fabrika, rudnik, stambeno-poslovni objekat namijenjen tržištu, sportski objekat i slično).

Šta je neovlaštena potrošnja?

Pod pojmom neovlaštena potrošnja se podrazumijeva:

  1. priključivanje objekta na distributivnu mrežu bez elektroenergetske saglasnosti i/ili ugovora o priključenju, ugovora o korištenju distributivne mreže i ugovora o snabdijevanju električnom energijom
  2. trošenje električne energije bez mjernih uređaja i mimo njih
  3. uticanje na rad mjernih uređaja, uklanjanje mjernih uređaja, skidanje ili oštećenje plombi
  4. samovoljno priključenje nakon isključenja
  5. premoštavanje brojila ili samovoljno premještanje priključka sa mjernim uređajima
  6. djelovanje kupca na uređaj za upravljanje tarifom u cilju korištenja manje tarife
  7. trošenje električne energije za kategoriju potrošnje za koju nije dobivena  elektroenergetska saglasnost
Šta je ”Smart grid”?

Smart grid predstavlja elektroenergetsku mrežu u kojoj se koriste informacione i telekomunikacione tehnologije za prikupljanje podataka i upravljanje elektroenergetskom mrežom sa ciljem povećanja efikasnosti, pouzdanosti, održivosti proizvodnje i distribucije električne energije.

Šta je ”pametno brojilo (smart meter)”?

Pametno brojilo je elektronsko brojilo koje ima mogućnost uspostave dvosmjerne komunikacije između krajnjeg potrošača i distributera električne energije, na način da se informacije šalju telekomunikacionom mrežom, koja može uključivati elektroenergetske vodove, radio veze ili veze mobilne telefonije. Nakon ugradnje pametnog brojila, distributer može lakše odrediti mjesto prekida napajanja /ispada iz pogona te daljinsko očitanje brojila i uključenje / isklapanja kupca sa distributivne mreže. Pametna brojila pomažu i u smanjenju neovlaštene potrošnje.

Šta ukoliko ostanem bez napajanja električnom energijom?

Nestanak električne energije može biti posljedica:

  • kvara u elektroenergetskom sistemu
  • radova na elektroenergetskoj mreži
  • redukcije u isporuci električne energije

U slučaju prestanka napajanja električnom  energijom, savjetujemo vam da isključite sve uređaje, osim jednog rasvjetnog tijela koje će vam poslužiti za provjeru stanja sistema. Kada se stanje u sistemu normalizuje, postupno uključujte uređaje koji su vam neophodni. Posebno obratite pažnju na uređaje koji bi, nakon uspostave napajanja električnom energijom, mogli  izazvati požar.

Konkretne informacije o planiranim radovima možete naći u dijelu Planska isključenja.

Kako izvršiti izmjenu podataka o vlasniku mjernog mjesta?

Zahtjev za promjenu podataka o vlasniku
Promjena vlasništva objekta po osnovu:
– Prodaja objekta – kupoprodajni ugovor,
– Smrti krajnjeg kupca – dokument o utvrđivanju nasljednika,
– Prestanak pravnog lica u svojstvu kupca – dokument o utvrđivanju pravnog sljednika,
– Sticajem drugih okolnosti za prestanak ugovor a- dokument o utvrđivanju pravnih okolnosti za prestanak ugovora.
Članom 41. Opštih uslova za isporuku električne energije (Sl. list FBiH, broj 89/14), definisano je da je „Kod promjene vlasništva objekta kupca, raniji vlasnik – kupac obavezan u roku od 30 dana od promjene vlasništva dostaviti obavještenje o otkazu ugovora o korištenju distributivne mreže, kao i ugovora o snabdijevanju električnom energijom, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva u skladu sa Zakonom“. Istovremeno, novi vlasnik objekta je obavezan u istom roku podnijeti zahtjev za zaključenje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva.
Kako bi se izvršila tražena izmjena naziva kupca, neophodno je da novi vlasnik u pripadajućoj Elektrodistribuciji EPBiH, podnese Zahtjev za raskid Ugovora o snabdijevanju električnom energijom i Ugovora o korištenju distributivne mreže te sklapanje novih Ugovora, putem obrasca Z-15. Uz Zahtjev, koji mora biti uredno popunjen i ovjeren, potrebno je priložiti dokaz o vlasništvu (kupoprodajni ugovor ili ZK izvadak), potvrdu o izmirenim dugovanjima te kopiju lične karte novog, krajnjeg kupca. U slučaju da je razlog za promjenu kupoprodaja nekretnine, neophodno je izvršiti i uplatu naknade za obradu zahtjeva u iznosu od 23,40 KM.
Kada je u pitanju nasljeđivanje (smrt ranijeg vlasnika), poklon nekretnine ili prestanak pravnog lica u svojstvu kupca, podnosi se zahtjev Z-15, a obavezno je dostaviti i dokaz o vlasništvu.

Zahtjev za izmjenu podataka u naziva kupca
Promjena naziva kupca podrazumijeva sljedeće slučajeve:
– Promjena imena ili prezimena za fizička lica
– Promjena naziva za pravna lica
– Promjena adrese usljed akta upravnog organa.
Za promjenu naziva kupca potrebno je dostaviti uredno popunjen obrazac Z-13, dokument kojim se dokazuje promjena identifikacionih podataka krajnjeg kupca, potvrdu o izmirenim dugovanjima te kopiju LK. Ukoliko Zahtjev ne podnosi vlasnik, potrebno je obezbijediti i punomoć.

Zahtjev za ustupanje Ugovora
Ako se nalazite u zakupu određene nekretnine, u skladu sa članom 42. Opštih uslova za isporuku električne energije, jedini način prelaska računa na korisnika je putem Zahtjeva za ustupanje ugovora o korištenju i ugovora o snabdijevanju električnom energijom (obrasci Z-14 i  Z-14a), ali u tom slučaju, Zahtjev moraju popuniti i vlasnik i korisnik nekretnine. Naime, krajnji kupac koji je vlasnik objekta može zatražiti da se njegov Ugovor o snabdijevanju električnom energijom i Ugovor o korištenju distributivne mreže, na određeno vrijeme ustupe drugom krajnjem kupcu, a ODS/snabdjevač može na takvo ustupanje dati pristanak, u skladu sa zakonom i Opštim uslovima. Svakako, elektroenergetska saglasnost i dalje glasi na ustupaoca.
Za realizaciju navedenog zahtjeva, potrebno je dostaviti:
– uredno popunjen obrazac Z-14
– ovjerenu izjavu ustupatelja i primaoca ugovora o solidarnom podmirenju budućih novčanih obaveza,
– potvrdu/uplatnicu da su izmirene obaveze sa posljednom fakturom.
Za fizička lica potrebna je i kopija LK, a za pravna lica ID/PDV broj. Ukoliko kupac prilikom podnošenja zahtjeva ima Ugovor o zakupu, potrebno ga je priložiti uz zahtjev.
U slučaju da zahtjev ne podnosi vlasnik, potrebna je punomoć.
Obrada ovog zahtjeva se ne naplaćuje.

Sve obrasce možete pronaći i preuzeti u dijelu Zahtjevi (https://www.epbih.ba/stranica/dokumenti-i-obrasci#zahtjevi).

Često postavljena pitanja i odgovori u području zaštite prava potrošača

Napisao Administrator NVO u

Koja su vam prava i kako ih ostvariti? Materijalni nedostatak, neispravnost i problemi prilikom reklamacije proizvoda najčešći su razlozi zbog kojih nam se obraćate. S obzirom da vam zakonska regulativa u ovom području osigurava da ostvarite svoja prava, nužno je biti dobro informiran o potrošačkim pravima. Zbog toga vam dajemo informacije o tome kako postupiti u pojedinim situacijama koje će vam pomoći da probleme riješite u svoju korist.

10 najčešćih problema i 10 uputa za njihovo rješavanje

1. Kako izvršiti reklamaciju za proizvod s nedostatkom ako niste dobili jamstveni list?

Zakonom je propisan rok od dvije godine za sve proizvode u kojem trgovac odgovara za materijalne nedostatke na kupljenom proizvodu. Preporuka je potrošačima da sačuvaju račun kao dokaz kupnje. Dodatno na navedeno, proizvođač ili trgovac može dati jamstvo za koje potrošač može zahtijevati da bude u pisanom obliku.

2. Proizvod ste reklamirali u trgovini u kojoj ste ga kupili i dobili odgovor: “Mi smo to prodali i nemamo ništa s tim. Obratite se ovlaštenom servisu ili dobavljaču?.

Ovo je pogrešno. Odgovornost za nedostatak je na trgovcu. Reklamaciju podnosite na mjestu kupnje, a ne kod dobavljača, proizvođača ili servisera. Trgovac je dužan omogućiti podnošenje reklamacijei riješiti je.

3. Prilikom kupnje proizvoda rečeno vam je da imate pravo na zamjenu u slučaju neispravnosti u roku 7 dana. Nakon isteka tog roka proizvod se mora uputiti u servis na popravak.

Ovo je pogrešno. Zakonski rok je 2 godine. Ukoliko se nedostatak pojavio tijekom prvih 6 mjeseci nakon kupnje, pretpostavka je da je za nedostatak odgovoran trgovac odnosno prodavatelj, osim ako on ne dokaže suprotno. U tom slučaju, pravo je potrošača birati želi li popravak, zamjenu, povrat novca ili sniženje cijene. Obveza potrošača je da nedostatak prijavi najkasnije 2 mjeseca od dana kad je otkrio nedostatak. 

4. Zvali ste u trgovinu radi reklamacije. Rečeno vam je da proizvod odnesete ili pošaljete u servis o svom trošku.

Ovo je pogrešno. Popravak u zakonskom roku ne smije stvoriti dodatne troškove potrošaču. Obveza je trgovca da o svom trošku prenese proizvod do mjesta gdje se treba popraviti, odnosno zamijeniti te popravljeni odnosno zamijenjeni proizvod vratiti potrošaču. 

5. U zakonskom roku predali ste proizvod na popravak. Prošlo je dosta vremena, a nemate nikakvu povratnu informaciju. Zvali ste i rekli su da imaju rok za popravak 45 dana.

Zakon ne predviđa precizne rokove, već razumni rok, koji se određuje temeljem svih okolnosti određenog slučaja, odnosno, cijeneći sve okolnosti vezane za neispravan proizvod i njegove konkretne nedostatke. Ako trgovac u razumnom roku ne popravi proizvod zakon predviđa obvezu trgovca da preda novi proizvod, odnosno ukoliko to nije moguće potrošač ima pravo na sniženje ili povrat novca (raskid ugovora).

6. Predali ste proizvod na popravak pri kraju zakonskog roka. Što ako se nakon isteka zakonskog roka ponovi kvar?

Odgovornost za nedostatak se, u slučaju popravka, produžuje za onoliko koliko je potrošač bio lišen uporabe proizvoda, ako se radi o manjem nedostatku. Kada se zbog neispravnosti vrši zamjena ili bitni popravak proizvoda, zakonski rok počinje ponovno teći od zamjene. U slučaju da je zamijenjen ili popravljen samo dio proizvoda, zakonski rok počinje teći samo za taj dio.

7. Proizvod koji ste predali na popravak vraćen vam je neispravan, a jamstveni list poništen.

Radi se o jednostranoj odluci trgovca s kojom se vi ne morate složiti. Naprotiv, odgovornost trgovca za materijalnu odgovornost ni u kojem slučaju se ne dovodi u pitanje. Razdoblje odgovornosti produžuje se onoliko koliko je proizvod bio popravku. Ukoliko proizvod nije moguće popraviti, možete zatražiti zamjenu, smanjenje cijene ili raskid ugovora. Na povrat novca (raskid ugovora) imate pravo samo ako ste trgovcu prethodno dali naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora.

8. Unaprijed ste platili dio ili ukupnu cijenu proizvoda, vrijeme isporuke je prošlo, a proizvod niste dobili.

Prije eventualnog raskida ugovora, na koji, u slučaju nepravodobne isporuke, imate zakonsko pravo, morate trgovcu pružiti mogućnost da ispuni ugovor u naknadnom primjerenom roku. Za sva avansna plaćanja koja uvjetuje trgovac a za koja je rok isporuke dulji od mjesec dana , imate pravo na kamate za uplaćena sredstva za period od uplate do isporuke, bez obzira je li došlo do kašnjenja u isporuci ili ne.

9. “Kupio sam proizvod, ne sviđa mi se, želim ga zamijeniti.?

Ne postoji zakonska obveza trgovca da zamjeni  proizvod, osim ukoliko je proizvod neispravan. Trgovac može, djelujući u skladu s dobrom poslovnom praksom, udovoljiti želji potrošača i zamijeniti ispravan proizvod. Interesirajte se unaprijed kakva je poslovna praksa trgovca po tom pitanju. (To se ne odnosi na proizvode kupljene izvan poslovnih prostorija trgovca i ugovore sklopljene na daljinu, na koje se odnose posebne zakonske odredbe.)

10. Proizvod ste kupili na sniženju ili akcijskoj prodaji, trgovac tvrdi da nemate pravo na reklamaciju.

Ovo je pogrešno. Pravo na reklamaciju imate za svaki proizvod, bez obzira je li kupljen na sniženju, akcijskoj prodaji ili rasprodaji. Nemate pravo reklamirati samo onaj nedostatak na koji ste bili upozoreni i zbog kojega je proizvod bio snižen.

Napomena: Trgovac je dužan potrošaču omogućiti podnošenje pisanog prigovora (npr. e-mailom, putem pošte, izravno) te na isti odgovoriti u roku od 15 dana.

Evo na koliku PENZIJU možete da računate

Napisao Administrator NVO u

Radnik u Republici Srpskoj koji 40 godina radi sa prosječnom republičkom platom imaće gotovo duplo manju penziju, koja bi iznosila 433 marke.

Kada bi posljednju godinu staža plata bila povećana za, recimo 100 konvertibilnih maraka, penzija bi bila veća za svega dvije marke – 435 KM. Istovremeno, poslodavac, osim što bi povećao platu radniku za 100 KM, morao bi da plaća doprinos za PIO veći za oko 31 marku mjesečno; plaćao bi samo za PIO doprinos nešto više od oko 279 maraka.

Ove kalkulacije važe pod uslovom da radnik prima trenutnu prosječnu platu oko 830 KM cijeli radni vek, te da mu poslodavac uplaćuje doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje na isplaćenu celu neto platu.

Nema razloga za radovanje

Naša računica pokazala je i da radnici u privredi, čije plate su u prosjeku 500 maraka, ne mogu da se raduju odlasku u penziju. Kada bi radili cijeli radni vijek za tu platu, penzija bi im iznosila svega 261 konvertibilnu marku

– Međutim, ako je sav staž ostvaren na području Republike Srpske odnosno Bosne i Hercegovine i ako je penzija samostalna, onda se u ovom i svim takvim slučajevima na teret Republike vrši namirenje do 359,37 KM, koliko iznosi nakon poslednjeg usklađivanja i povećanja penzije za tri odsto, počev od 1. oktobra ove godine –

Najviša penzija 1.848 KM

Oni sa najvećim ličnima primanjima u Republici Srpskoj, javnoj upravi, finansijama, informacionim tehnologijama i energetici, gdje su neto plate u prosjeku 1.200 KM, takođe mogu da očekuju duplo manju penziju od plate. Ako bi cijeli radni vijek, odnosno puni radni staž od 40 godina primali toliku platu, onda bi imali penziju od 626 maraka.

Najviša penzija u Republici Srpskoj sada iznosi 1.848 konvertibilnih maraka i, shodno Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, limitirana je koeficijentom četiri. Najniža samostalna penzija u Republici Srpskoj za penzijski staž od 15 godina iznosi 179,67 KM (50 odsto prosečne penzije u decembru prethodne godine).

Na sve pomenuto treba dodati odluku Vlade RS za uvećanje penzije od 3%.

Najčešća pitanja – PIO/MIO

Napisao Administrator NVO u

1. Kako ostvariti pravo na starosnu penziju?

Da bi se ostvarilo pravo na starosnu penziju po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju mora se ispuniti jedan od sljedećih uslova:

– 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja  odnosno 20 godina penzijskog staža, ili

– 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života,

Dokumenti potrebni za ostvarivanje prava su:

  1. zahtjev
  2. izvadak iz matične knjige rođenih
  3. kopija lične karte
  4. ovjerenje o prebivalištu
  5. dokazi o radu u BiH (radna knjižica ili ovjerenje iz matične evidencije).

Zahtjev za ostvarivanje prava na penziju podnose se prema mjestu prebivališta mjerodavnom nositelju penzijskog i invalidskog osiguranja.

2. Šta je to Razmjerna penzija?

 

Ako osiguranik ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju samo na temelju razdoblja osiguranja ostvarenih u BiH, bosanskohercegovački nositelj osiguranja će, radi ispunjenja uslova za penziju, uzeti u obzir i razdoblja osiguranja navršena u inostranstvu– u nekoj od država s kojima država BiH ima važeći međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju, ali će visina penzije biti određena samo na temelju razdoblja osiguranja navršenih u BiH.

Zahtjev za penziju, sukladno ugovoru o socijalnom osiguranju između BiH i druge države podnosi se mjerodavnim tijelima penzijskog i invalidskog osiguranja, ovisno o mjestu prebivališta. Ukoliko BiH nema potpisan ugovor s nekom od zemalja, zahtjev za ostvarivanje prava na penziju u Federaciji BiH može se poslati poštom ili osobno predati u najbližu ispostavu kantonalnih administrativnih službi na području Federacije BiH.

3. Koji su dokumenti potrebni za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava na  starosnu  penziju vojnih osiguranika?

Potrebna dokumentacija za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu penziju, sukladno članku 48. stavak 4. Zakona o Oružanim snagama je sljedeća:

  1. zahtjev
  2. izvadak iz matične knjige rođenih
  3. kopija lične karte
  4. ovjerenje iz matične evidencije
  5. zapovijed o otpustu iz službe u Oružanim snagama
  6. ovjerenje o otpustu zbog nemogućnosti produženja ugovora i prijedlog Ministarstva za penzionisanje, skladno gore navedem članku
  7. ovjerenje o beneficiranom radnom stažu
  8. ovjerenje o učestvovanju u odbrani BiH (poseban staž)
  9. ovjerenje o stažu u državama bivše Jugoslavije, ukoliko isti staž nije registrovan u matičnoj evidenciji ili radnoj knjižici.

Zahtjevi za priznavanje prava na penziju podnose se prema mjestu prebivališta mjerodavnom nositelju penzijskog i invalidskog osiguranja.

4. Kako se računa staž osiguranja s nepunim  radnim vremenom?

Ukoliko je osoba prijavljena na penzijsko osiguranje na rad s nepunim radnim vremenom, u penzijski staž, skladno članku 84. stavak 3. koji glasi:

„U staž osiguranja računa se i vrijeme provedeno u radnom odnosu s nepunim radnim vremenom, osim slučajeva iz stavka 2. ovoga članka, u trajanju koje odgovara ukupnom broju sati takvoga rada ostvarenog za pojedine godine, obračunatog na puno radno vrijeme, skladno propisima o radnim odnosima“, uračunat će se samo stvarno radno vrijeme provedeno u osiguranju za koje su uplaćeni doprinosi.

Npr. Ako je osiguranik u toku jedne kalendarske godine radio 6 mjeseci s polovicom punog radnog vremena, u staž osiguranja uračunat će mu se 3 mjeseca.

5. Kako pribaviti ovjerenje o stažu potrebno radi ostvarivanja prava na penziju?

Prilikom podnošenja zahtjeva za penziju osiguranik je obavezan dostaviti dokaze o stažu. Ukoliko osiguranik nema dokaza o penzijskom stažu, može lično Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje podnijeti zahtjev za izdavanje ovjerenja o stažu koje sadrži prijavno-odjavne podatke, pregled ostvarenog staža i plaće za godine ostvarenog staža.

Zahtjev za izdavanje ovjerenja podnosi se u pisanoj formi mjerodavnoj kantonalnoj administrativnoj službi, prema mjestu zadnjeg radnog odnosa osiguranika.

6. Postoji li mogućnost samostalne uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje?

Lice koje nije osiguranik u obaveznom osiguranju može se osigurati na dobrovoljno osiguranje pod uslovima, u obimu i na način predviđen ovim zakonom, ako ima prebivalište na teritoriji Federacije ili teritoriji Brčko Distrikta, ima opću zdravstvenu sposobnost, ako je starije od 15 godina a najkasnije do navršene 65 godine, te ako je državljanin Bosne i Hercegovine.

Zahtjev za dobrovoljno osiguranje može se podnijeti u mjestu prebivališta u najbližoj poslovnici FZ PIO.

7. Koju dokumentaciju je potrebno priložiti kod naplate posmrtnine za penzionere?

Uz zahtjev koji se podnosi Zavodu PIO, tačnije, jednoj od poslovnica Zavoda, treba priložiti izvod iz matične knjige umrlih. Zatim, vjenčani list, kada zahtjev podnosi supružnik i to ukoliko na izvodu iz matične knjige umrlih nije upisana činjenica o sklopljenom braku umrlog. Priložiti punomoć, ako se zahtjev podnosi po punomoćniku. Dokaz o srodstvu sa umrlim korisnikom imovine – kada zahtjev ne podnosi supružnik, nego drugi član uže porodice umrlog korisnika penzije. Neophodno je priložiti i uvjerenje o prebivalištu umrlog korisnika imovine, račune o troškovima ukopa