Bosanskohercegovački političari moraju raditi svoj posao

 “Bosanskohercegovački političari moraju raditi svoj posao“

 

Autori teksta: Ambasadorica SAD-a u BiH Maureen Cormack i ambasador Lars Gunnar Wigemark, šef Delegacije EU u BiH
Ostalo je svega nekoliko sedmica do objavljivanja opštih izbora, a bh. političari imaju sve manje vremena.  Postoji dogovor da su reforme neophodne.  Ono što nedostaje je politička volja da se postigne kompromis.  Kao građani jedne demokratske zemlje, ljudi u BiH imaju pravo da očekuju da se izbori održe, a njihovi rezultati provedu.
Veoma smo zabrinuti činjenicom da bh. lideri zanemaruju svoju odgovornost i ne shvataju ozbiljno rizik izbijanja političke krize.  To je neprihvatljivo.  Ukoliko se rezultati opštih izbora ne budu mogli provesti, biće jako teško formirati institucije vlasti.  To će imati negativne posljedice po svakog građanina.  Zašto?  Zato što baš te institucije usvajaju budžete, a iz tih budžeta se izdvaja novac za troškove komunalija, poput vodosnabdijevanja, grijanja, škola, zdravstvene zaštite i penzija.  Bez funkcionalne vlasti, doći će do društvenih i ekonomskih komplikacija.
Potreba za kompromisom

Bh. lideri snose odgovornost i imaju kapacitet da postignu kompromis.  Uvjereni smo da će jednog dana BiH zauzeti mjesto koje joj pripada u EU i NATO savezu.  Stoga se na izazove mora odgovoriti internim, a ne nametnutim rješenjima.  Političari se biraju da bi garantovali građanima sigurno i stabilno okruženje – za ispunjenje ove obaveze biće neophodan kompromis svih.  Spremni smo nastaviti pružati podršku sastancima između stranaka i pravnu pomoć naših stručnjaka. Rješenje je moguće.  Ključ je politička volja koju mora pokazati svaki lider u BiH.

Šta bi građani mogli razumno očekivati i tražiti od svojih političkih lidera?  U funkcionalnoj demokratiji, građani imaju pravo birati svoje lidere i imaju pravo na funkcionalnu vlast koja će se formirati nakon izbora.  Politički lideri moraju postići dogovor o minimumu neophodnih promjena kako bi se oktobarski izbori održali i njihovi rezultati proveli – kako bi se riješilo pitanje izbora Doma naroda u Federaciji BiH uzimajući u obzir odluku Ustavnog suda BIH u slučaju Ljubić i postojeći pravni okvir.

Šta je odlučeno u slučaju Ljubić?
Ustavni sud BiH je u decembru 2016. donio odluku da određeni dijelovi teksta Izbornog zakona BiH nisu u skladu sa Ustavom BiH jer dovode do prekomjerne ili nedovoljne zastupljenosti određenih etničkih grupa iz određenih područja.  Ustavni sud je zakonodavcima dao šest mjeseci da usvoje neophodne promjene kako bi se riješio ovaj problem.  U julu 2017, nakon što Parlament nije reagovao, Ustavni sud je intervenisao i izbrisao dva dijela Izbornog zakona.  Ovaj potez Ustavnog suda, iako opravdan nedjelovanjem Parlamenta, ostavio je vakuum u odredbama Izbornog zakona koje govore o raspodjeli mandata u Domu naroda Federacije BiH.  Na političkim strankama je odgovornost da pronađu trajno rješenje u skladu sa presudom u slučaju Ljubić koja zahtijeva proporcionalniju zastupljenost čime bi se omogućilo formiranje Doma naroda Federacije. To zahtijeva amandmane kojima će se uspostaviti ravnoteža između proporcionalne zastupljenosti, imajući u vidu ulogu Doma naroda Federacije BiH u zaštiti prava svih konstitutivnih naroda i široke geografske zastupljenosti, jer Dom naroda Federacije BiH, kao i Zastupnički dom Federacije BiH, ima potpune zakonodavne ovlasti.  Stranke su razgovarale o nekoliko mogućih opcija, ali su do sada odbijale kompromis.

 

Šta još treba uraditi?
Postoje i druge stvari koje sada treba promijeniti da bi se osiguralo da institucije funkcionišu na demokratski način. Naprimjer, Klub Srba u Domu naroda Federacije BiH koji treba da ima 17 delegata, trenutno ima samo 13 delegata. Klubovi Bošnjaka i Hrvata imaju po 17 delegata, a Klub Ostalih takođe ima propisani broj od 7 delegata. Sve su stranke pokazale spremnost da izvrše promjene kojima će se osigurati da tri konstitutivna naroda, uključujući Srbe, budu u potpunosti zastupljena u Domu naroda FBiH – što je dobar primjer koji pokazuje da stranke, kada žele, mogu postići kompromis. Stranke takođe treba da nađu rješenje za izborni ćorsokak u kojem se nalazi Mostar gdje izbori nisu održani od 2008. To je potpuno neprihvatljivo u zemlji koja ide evropskim putem. Na kraju, političke stranke treba da iskoriste priliku da promijene i poboljšaju vjerodostojnost i transparentnost izbornog procesa na osnovu preporuka Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OSCE koje su urađene nakon opštih izbora 2010. i 2014. godine.
 
Evropski sud za ljudska prava donio je nekoliko odluka koje su bosanskohercegovački lideri do sada ignorisali. Jedna se odnosi na izbore tri člana Predsjedništva BiH, ali stranke ne mogu da se slože oko tumačenja ove odluke, a vremena je jako malo. Rješenje koje se odnosi na Predsjedništvo, a koje ne bi bilo u skladu sa relevantnim presudama Evropskog suda za ljudska prava, predstavljalo bi korak unazad na putu BiH ka EU i NATO savezu.  Evropski sud za ljudska prava takođe zahtijeva promjene u Domu naroda BiH, a potrebno je promijeniti i neke druge stvari čime bi se poboljšao politički sistem u ovoj zemlji da bi više bio u službi građana. Ali, stranke se prvo moraju fokusirati na prioritete koji uključuju Dom naroda FBiH i Mostar, a sačekati period nakon izbora za rješavanje ostalih pitanja, uključujući Predsjedništvo, u skladu sa relevantnim presudama Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda.

 

Zašto je to bitno?
Izborna reforma je bitna jer direktno utiče na to ko će zastupati građane i ko će voditi zemlju. Sada nije vrijeme da se stranke ukopavaju na svojim pozicijama kojima se podriva napredak Bosne i Hercegovine. Sada je vrijeme za lidere da pokažu svoje liderstvo kroz kompromis. Ako se ova pitanja ne riješe, to će imati ozbiljne negativne posljedice i potkopaće nastojanja Bosne i Hercegovine da napreduje. Uspješni demokratski sistemi izgrađeni su na odgovornim institucijama i uvažavanju volje građana. Nespremnost političkih lidera da se izdignu iznad uskih interesa šalje poruku da bosanskohecegovački izabrani predstavnici vjeruju u demokratske norme samo onda kada je to politički prikladno. Na kraju krajeva, građani BiH su ti koji daju političarima ovlasti da ih zastupaju, te mogu – i trebalo bi – da traže odgovornost od svojih izabranih zvaničnika.
Izborna reforma jeste komplikovana. Ali, vrijedi kompromisa — da bi se izbjegla politička ili ekonomska kriza, da bi se osigurao pravičniji sistem zastupanja, da bi BiH djelovala više u skladu sa evropskim standardima i da bi se zaštitili građani BiH.
Prionimo na posao.
http://usembassysarajevo.blogspot.ba/

PREVARA BIRAČA Kompenzacijske liste sigurnije od redovnih: Kandidat sa samo jednim glasom može biti izabran u Parlament!

Kompenzacijski mandati podrazumijevaju mandate koji se raspodjeljuju na liste političkih stranaka, ili koalicija prema broju dobivenih važećih glasova. Da prevedemo, kompenzacijske liste su siguran način za ulazak u zastupnička tijela kod velikih stranaka i na ove liste obično idu dužnosnici koji dobivaju stranačke privilegije i ne moraju strahovati od preferencijalnih glasova.

“Sigurno je da će do Općih izbora 2018. godine u BiH odlukom o povećanju izbornog cenzusa sa 5 na 20 posto, donijeti da još više u parlamentima i skupštinama imamo izraženiju volju da na mjestima zastupnika, odnosno poslanika sjede stranački ljudi, a ne oni koji će biti rezultat volje i želje samih birača. Političke partije već dugo godina odnosno mandata žele da potpuno zatvore stranačke liste i da time zapravo kreiraju ljude koji će sjediti u parlamentima i skupštinama na način kako ih oni vole i vide tamo, u ovom slučaju sada kako imamo značajan broj ljudi i stranaka koji sjede u parlamentima, evo kažem da će sada to biti još izraženije”, rekao je za Index.ba politički analitičar Almir Terzić.

Kompenzacijski mandati su oni koji znače da politička partija na određen način želi da zbrine svoje kandidate i da zapravo ima provjerene i sigurne ljude u parlamentima i skupštinama, odnosno one koji im se neće ‘oteti kontroli’ i bit’ će slijepi poslušnici svojih političkih partija.

“BiH će sasvim sigurno nakon izbora nazadovati na tom putu. Bilo bi poštenije da su se kandidatske liste zatvorile potpuno, nego da imamo liste u kojima će utjecaj birača sasvim izgledno biti smanjen. Jasno je da će političke partije jasno disciplinirati svoje kandidate tokom izbora i bit ćemo svjedoci nakon izbora, da će više ljudi za koje žele političke partije da sjede tamo – zaista tamo i sjediti, znat ćemo kad se zatvore biračka mjesta da je smanjen utjecaj birača”, kaže Terzić.

Terzić ističe kompenzacijski mandati služe da osoba i sa jednim glasom može biti izabrana u parlamente i skupštine.

“Sasvim je sigurno da to nije demokratski i da je već nekoliko puta bilo, kada se govorimo o povećanjima cenzusa samih političkih partija bilo je upozorenja OSCE misije da se ide ka imperativnom mandatu, što znači da politička partija kreira sisteme ko će sjediti u parlamentu. To nije nimalo demokratski i nije odraz želje glasača i mislim da smo izmjenama koje su uslijedile prije dvije godine vratili se za stepenicu niže, odnosno ukinuli biračima mogućnost da biraju koga žele”,mišljenja je naš sagovornik.

Ti mandati jesu namijenjeni i isključivo za poslušnike. Imamo priliku da vidimo da ljudi sa jako malim brojem glasova ulaze i dobivaju mandate zastupnika i poslanika na određenim razinama vlasti, kaže Terzić i dodaje kako bi najbolje rješenje bilo da se ukinu ili na najmanju razinu smanje.

“Kompenzacijski mandati su podložni manipulacijama, jer opravdanja da ovi mandati služe za nadomještanje broja zastupnika iz sredina iz kojih nije moguće izabrati zastupnika, ne stoje u slučaju BiH. Mi nismo imali priliku vidjeti da je neka osoba izabrana iz Livna ili negdje drugo iz manje sredine. Mi često vidimo da su to ljudi iz najužeg stranačkog rukovodstva i da služi kao određen vid manipulacije”, kaže Almir Terzić, politički analitičar.

Kompenzacijski mandati ne služe tome kako se želi predstaviti u javnosti, već da se zbrinjavaju politički predstavnici koji nemaju adekvatnu podršku glasača u BiH.

“Veliki broj političkih partija, zapravo svim partijama to odgovara, većina da tako kažemo onih koji se u više mandata pojavljuju u parlamentima i skupštinama su i česti korisnici takvih mogućnosti. Često se zvučna imena kriju da su mandat dobili kroz kompezacijski mandat i vidi se kako se kompenzacijski mandati obilato koriste za zbrinjavanje političkih predstavnika, često onih koji ne mogu dobiti mandat redovno. Takvih situacija je bilo mnogo i ranije, ne samo sada, a izbori u oktobru će biti najdrastičniji primjer biračima da biraju koga oni žele”, mišljenja je Almir Terzić.

Terzić smatra i da tamo gdje nema mogućnosti kompenzacijskih mandata, kao izbor članova Predsjedništva BiH i izbor zastupnika skupština kantona u FBiH, vidi ko ima ili nema podršku naroda.

Kada je riječ o Narodnoj skupštini RS-a, od 20 poslanika koji su ušli u skupštinske klupe sa kompenzacijskih listi, sedam ih je dobilo manje od hiljadu glasova. Miroslav Brčkalo je tako nenarodnom voljom postao poslanik sa kompenzacione liste PDP, a Sonja Karadžić Jovičević sa kompenzacione liste SDS. Rekord, ali u kategoriji najmanji broj glasova, pripao je kandidatu DNS-a Adamu Šukalu, koji je zadobio povjerenje 260 glasača. Slijedi ga Ivana Lovrić, kandidatkinja koalicije Domovina, sa 322 glasa. Zorka Andrić iz NDP-a dobila je 363 glasa, a Zdenka Gojković i Slobodan Protić iz Socijalističke partije dobili su 575, odnosno 607 glasova. Njihov stranački kolega Dragan Ristić imao je 758 birača, a protekle četiri godine u klupama NSRS-a provela je i kandidatkinja DNS-a Neda Petrić zahvaljujući glasovima 846 birača.

Najslikoviti primjer ulaska u vlast zahvaljujući kompenzacijskom mandatu jeste Nermin Vila koji je kao član ugašene stranke ProEns ušao u Federalni parlament sa manje od 60 osvojenih glasova na izborima 2002. godine.

Iako predizborna kampanja formalno nije počela stranački dužnosnici se polako pozicioniraju na redovnim izbornim listama, a možda još veća nervoza vlada za popunjavanje pozicija na kompenzacijskim listama koje su još sigurnije za ulazak u zastupnička tijela kod velikih stranaka.  (Index.ba)

Hibridni režim u BiH!

Demokratijama se smatra 76 od 176 zemalja, ali opet, tu nešto nije u redu. Indeks demokratije londonskog „Ekonomista“ za 2017. Godinu pokazuje da je u odnosu na 2016. Godinu u 89 zemalja zabilježeno pogoršanje ocjena o stanju demokratije. To je tri puta više zemalja u odnosu na zemlje u kojima je zabilježeno poboljšanje. Najgori rezultat od 2010. Godine. Indeks ukazuje na demokratsku reccesiju koju karakterišu opadanje broja građana koji participiraju u izborima i u političkom životu, slabosti u funkcionisanju vlada, opadanje povjerenja u institucije, smanjivanje privlačnosti reprezentativnih političkih partija, povećavanje uticaja neizabranih institucija i ekspertskih tijela.

Istraživanja su pokazala raskol između široke javne podrške demokratiji i dubokog javnog razočaranja načinom funkcionisanja predstavničkih sistema.

Taj trend pogoršanja stanja demokratije u staroj evropi u kojoj je nivo demokratskih tekovina visok, podjednako je loš kao i u novoj evropi, u nekonsolidovanom istočnom dijelu kontinenta u kome caruju slaba politička kultura, haotična tranzicija, nemoć institucija da obezbjeđuju vladavinu zakona, endemska i hronična korupcija, favorizovanje konzervativne politike i jakih lidera.

Decenije opadanja kvaliteta demokratije i neuspjeh najuticajnijih partija da odraze zabrinutost i nesigurnost mladih i radničke klase rezultirali su rastom podrške partijama koje su protiv establišmenta u zapadnoj evropi na oba politička spektra.

Mjerenje demokratije zasniva se na 60 pitanja u pet oblasti: izborni proces i pluralizam, funkcionisanje vlade, politička participacija, politička kultura, građanske slobode.

Indikatori za ovo mjerenje su prilično očigledni i provjerljivi, npr. Da li slobodno izabrani predstavnici određuju vladinu politiku? Imaju li neki značajan uticaj? Da li je zakonodavno tijelo očigledno nadmoćno nad vladom? Koji je stepen nezavisnosti pravosuđa od uticaja vlade? Da li su sudovi ikada donijeli važne presude protiv vlade, ili viših zvaničnika vlade? Da li postoje slobodni elektronski mediji? Da li postoji slobodna štampa?

Na osnovu odgovora zemlje se razvrstavaju u četiri kategorije: puna demokratija, slaba demokratija, hibridni režimi, autoritarni režimi.

Norveška je na vrhu svjetske rang liste Indeksa demokratije, zajedno sa drugim skandinavskim zemljama koje poštuju navedene kriterije.

Po pitanju Istočne Evrope najbolje je rangirana Slovenija na 36 mjestu globalne rang liste, Bugarska 47, Hrvatska 58, Rumunija 64, Srbija 66 – SLABE DEMOKRATIJE

Albanija 77, Crna Gora 83, Makedonija 88, Bosna i Hercegovina 101 – HIBRIDNI REŽIMI

Hibridni režimi su oni u kojima ima značajnih izbornih nepravilnosti, u kojima postoji pritisak vlade na opozicione stranke i kandidate, u kojima se ozbiljno ispoljavaju slabosti kada su u pitanju politička kultura, funkcionisanje vlada, u kojima je korupcija rasprostranjena, sudstvo nije nezavisno, vladavina prava slaba, a u kojima je uobičajen pritisak na novinare, te neformalna koncentracija vlasti u rukama jednog čovjeka (ili grupe ljudi), slabost opozicije, parlament koji slabo funkcioniše, te uticaj vladajuće stranke u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti i kontrola sudstva. Podstiču se sporne reforme koje potpkopavaju demokratske institucije, Ustavni sud, način upravljanja javnim servisom, ograničavanje slobode okupljanja, slobode izražavanja, te imenovanje sudija. Opadanje demokratije karakteriše i nastojanje vladajuće koalicije da oslabi nezavisnost i efektivnost sudstva, da blokira aktivnost nekih tijela koja suzbijaju korupciju.

Mjereno indeksom ljudskog razvoja UN-a čak i građani siromašnih demokratija žive u prosjeku devet godina duže od građana loših autokratija jer imaju bolji pristup zdravlju i obrazovanju.

Za kraj ne treba zaboraviti citat indijskog filozofa i ekonomiste Amartju Šina koji je rekao da je i sloboda razvoj – jer podređenost kapricima drugih ljudskih bića, a ne zakonu, predstavlja izvor očajanja ljudske duše.

Podaci 50 miliona Facebook profila korišteni za političke manipulacije

Kompanija koja je radila sa izbornim timom Donalda Trumpa i kampanjom za Brexit, iskoristila je podatke sa miliona profila kako bi uticala na glasače.

foto: pixabay

Facebook i analitička kompanija Cambridge Analytica suočavaju se sa mogućom istragom zbog manipulacija podacima korisnika te društvene mreže.

Zviždač Christopher Wylie koji je radio u Cambridge Analytica ispričao je kako je sarađivao sa bivšim Trumpovim savjetnikom Stevom Bannonom i kako su podaci o desetinama miliona Facebook profila američkih glasača korišteni za softver koji je predviđao i uticao na izbore, objavio je Guardian.

Cambridge Analytica, kojom je ranije upravljao Bannon, koristila je početkom 2014. godine bez odobrenja lične informacije korisnika Facebooka da napravi sistem koji bi mogao da profilira američke glasače i targetira ih personaliziranim političkim marketingom.

Kompanija Facebook je krajem 2015. godine saznala za nedozvoljeno iskorištavanje podataka ali nije upozorila korisnike i nije učinila velike napore da osigura privatne podatke više od 50 miliona korisnika.

Podaci su prikupljani kroz aplikaciju thisisyourdigitallife, a kroz djelovanje kompanija Global Science Research i Cambridge Analytica, stotine hiljada korisnika su plaćeni kako bi napravili test ličnosti i pristali su da njihovi podaci budu korišteni u svrhe akademskog istraživanja. Međutim, aplikacija je prikupljala i informacije o njihovim prijateljima iako Facebookova pravila ne dopuštaju prikupljanje podataka o prijateljima u svrhu oglašavanja. Nedozvoljeno korištenje podataka miliona korisnika otvara i pitanja o umiješanosti Facebooka u targetiranju glasača tokom američkih predsjedničkih izbora.

Ranije je direktor Cambridge Analytice, Alexander Nix, rekao kako kompanija ne radi sa Facebook podacima i da ne posjeduje takve podatke.

Međutim, Wylie je istražiteljima pokazao dokumente koji sadrže emailove, fakture, ugovore i podatke o bankovnim transferima, koji pokazuju kako su podaci sa više od 50 miliona profila – većinom registrovanih američkih glasača – izvučeni sa Facebooka.

Izvor: Guardian

Suosnivač Whatsappa pozvao korisnike da izbrišu Facebook

Brojni mediji objavili su uputstva o tome kako izbrisati Facebook nalog a korisnici Twittera pišu uz hashtag #DeleteFacebook.

foto: pixabay

Nakon što su se pojavile informacije o tome kako su informacije o 50 miliona Facebook korisnika nedozvoljeno korištene u svrhu profiliranja glasača pred američke predsjedničke izbore, otvorena su brojna pitanja o sigurnosti korištenja te društvene mreže.

“Vrijeme je”, tvitao je Brian Acton uz hashtag #deletefacebook.

Acton i Jan Koum su osnivači WhatsAppa, kompaniju koju je Facebook 2014. godine kupio za 16 milijardi dolara. Dok je Kuom ostao u kompaniji, Acton je pokrenuo svoju fondaciju, a nedavno je uložio i 50 miliona dolara u aplikaciju Signal.

Brojni mediji su objavili i uputstva o tome kako izbrisati Facebook nalog kao i kako voditi računa o ličnim podacima koristeći tu društvenu mrežu.

 

 

Izvor: Verge

USVOJENA ODLUKA O PRODAJI SEDAM PARCELA NA JAHORINI

Skupština opštine Pale usvojila je odluku o prodaji sedam parcela od planiranih 24 na Jahorini koje su u opštinskoj svojini.

Predsjednik Skupštine opštine Pale Predrag Vučićević rekao je da je donesena najbolja moguća odluka jer će tako biti postignuta najbolja cijena, a i interesovanje će biti veće kada tri puta budu licitacije, nego da odjednom budu prodate sve parcele.

“Odbornici su pokazali odgovornost prema opštini. Nije bilo političkih igara nego je jednostavno traženo najoptimalnije rješenje od kojeg će opština Pale imati koristi”, naglasio je Vučićević.

Načelnik Pala Boško Jugović rekao je da je odluka o djelimičnoj prodaji parcela na Jahorini kompromisno i trenutno jedino racionalno rješenje.

“Odluka je sasvim korektna, svi su glasali jednoglasno”, rekao je Jugović novinarima nakon sjednice. (SRNA)

Privredno Društvo X express d.o.o. Banja Luka, koje obavlja djelatnost pružanja usluga iz oblasti transporta, poštanskih i kurirskih usluga!

Morin Kormak: SAD podržavaju Dejtonski mirovni sporazum i ne žele ukidanje Republike Srpske

Portal Frontal je imao ekskluzivnu priliku da razgovara sa ambasadorkom SAD u BiH Morin Kormak. Razgovarali smo o trenutnoj situaciji u bh. društvu, zašto se ne sastaje sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, radu pravosuđa i korupciji, o ulasku BiH u NATO i mnogim drugim temama.

FRONTAL: Gospođo Kormak, već tri godine ste u Bosni i Hercegovini. Kako biste Vi ukratko opisali stanje u BiH? Može li se to uopšte opisati nekom izjavom?

KORMAK: Ja bih to izrazila jednom riječju, a to je da je situacija ovdje vrlo frustrirajuća. Frustrirajuća je zato što je Bosna i Hercegovina za mene zemlja ogromnih potencijala, imate talentovane građane, imate predivnu prirodu, dobru geografsku lokaciju. Ovdje svi ti potencijali nisu iskorišćeni. Ne radi se o tome da građani to ne žele da iskoriste, nego im lideri to jednostavno ne omogućavaju i koriste korupciju i nacionalističku retoriku da skrenu pažnju sa stvarnih problema. Politički lideri bi trebalo da se fokusiraju na projekte kojima se razvija i poboljšava ekonomska situacija, da grade školski sistem tako da mladi ljudi dobiju obrazovanje koje zaslužuju, da se bore protiv korupcije, da poboljšaju zdravstvenu zaštitu. Sve su to stvari koje poboljšavaju situaciju. To bih voljela da vidim, bolju situaciju na koju će se oni koncentrisati kako bi se sve to omogućilo građanima. Frustrirana sam što se zbog kratkovidosti političkih lidera građanima Bosne i Hercegovine, koji su divni i koji zaista žele živjeti u boljoj budućnosti, ove stvari jednostavno uskraćuju.

FRONTAL: Da li je potrebno jačanje komunikacije i razumijevanja SAD sa svim  narodima podjednako u BiH, a ne samo sa Bošnjacima? Takav utisak, bar povremeno, postoji u Republici Srpskoj.

KORMAK: Shvatam da je takva percepcija i da je to možda utisak u Republici Srpskoj. Međutim, da budemo jasni, to je apsolutno pogrešno i nije tačno. Ja posjećujem Republiku Srpsku često, kao i drugi naši timovi iz Ambasade SAD. Skoro pola projekata sprovodimo u Republici Srpskoj. A mi radimo sa svim nivoima vlasti, radimo sa civilnim društvom, sa medijima, sa kulturnim partnerima i institucijama, a imamo i saradnju sa policijskim snagama. Naravno, mi razumijemo da treba da se bavimo tom percepcijom, ali bih željela da se zna, na primjer, da SAD i USAID rade na poljoprivrednom području ovdje, na području preduzetništva sa malim i srednjim preduzećima, na osnivanju preduzeća, to su vrlo tehnički projekti koji se bave fiskalnim nametima i onim o čemu građani možda ne žele da slušaju, ali je bitno za poslovni svijet da bi se uspostavio finansijski sistem. Takođe, radimo u obrazovnom sistemu u raznim područjima i to radimo sa mnogim kulturnim institucijama na brojnim projektima u Banjaluci i drugim mjestima u Republici Srpskoj. Dakle, čitav je niz područja u kojima radimo. Naš posao je da učinimo još više da građani ovdje to razumiju, iako su određeni mediji kontrolisani i ne prenose te poruke.

FRONTAL: Međunarodna zajednica ima uticaja na politička dešavanja u Bosni i Hercegovini. Da li ste vi lično zadovoljni ili ste možda kao i mi frustrirani trenutnim stanjem u zemlji koja još živi u devedesetim, gdje vrlo malo političara priča o budućnosti?

KORMAK: Političari koriste prošlost da bi izbjegli da se bave stvarno prisustnim problemima koji su bitni za građane. Puno je lakše da održavate duge velike govore sa nacionalističkom retorikom nego da sjednete i napravite ekonomski privredni plan, da imate viziju kako da sprovedete taj ekonomski plan i da zaista naporno radite da biste uspostavili industrijske zone, poboljšali poreske politike, prilike za ljude da osnivaju svoje firme, da izvoze svoje proizvode. Nadam se da će građani sve više i više pronalaziti hrabrosti da prozovu svoje političare, da ih smatraju odgovornim, da prestanu govoriti o prošlosti i da se fokusiraju na budućnost. Gdje god da odem u BiH ljudi mi govore da ih nije briga za to ko je koje etničke pripadnosti, ne zanimaju ih podjele, nego ih zanima otvaranje novih radnih mjesta i da njihova djeca iskoriste te šanse.

SAD ne žele ukinuti Republiku Srpsku


FRONTAL: Da li SAD žele ukidanje Republike Srpske? Povremeno iz Sarajeva dolaze takve poruke i dobro je čuti mišljenje SAD po tom pitanju. 

KORMAK: SAD ne žele ukinuti Republiku Srpsku. Želim to vrlo jasno naglasiti. Mi podržavamo Dejtonski mirovni sporazum po kojem postoje tri konstitutivna naroda, dva entiteta i Bosnu i Herecgovinu sa svojim suverenitetom i teritorijalnim integritetom i mi nismo protiv Republike Srpske. Rekla sam već koliko mi podržavamo građane u Republici Srpskoj na vrlo praktičan način, investiramo jako puno da pomognemo svim građanima u Bosni i Hercegovini i u tome ne pravimo nikakvu razliku između građana Federacije BiH i građana Republike Srpske.

FRONTAL: Zašto se ne sastajete sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom? Zar ne mislite da je vrijeme za zvanične razgovore, uprkos teškim riječima i neugodnostima iz prethodne godine? Mislim tu prije svega na komemoraciju u Donjoj Gradini.  Zar ne mislite da građani Srpske gube tom diplomatskom tišinom?

KORMAK: Prije svega želim reći da mi imamo sjajne odnose sa građanima, Vladom i institucijama širom Republike Srpske. Dakle, ja zaista ne vjerujem da ni na koji način štetimo Republici Srpskoj. Imamo puno projekata širom Republike Srpske. Jedini je problem sa političarima koji rade protiv ciljeva koje su identifikovali građani BiH za ovu zemlju, a to su poboljšanje ekonomske situacije, otvaranje novih radnih mjesta, evroatlantska budućnost. Gospodin Dodik nije potvrdio da dijeli ove ciljeve. Ne sastajem se s njim zato što mi, kao neko ko brani Dejtonski mirovni sporazum ozbiljno shvatamo naše ciljeve. Dok on ne bude spreman da podržava Dejtonski mirovni sporazum, da podržava vladavinu zakona, da podržava suverenitet i teritorijalni integritet BiH, stav Vlade SAD se neće promijeniti. Pomenuli ste Donju Gradinu, ja ne idem tamo da bih se rukovala ili da se ne bih rukovala. Idem tamo jedino zbog toga da pokažem poštovanje prema žrtvama, članovima porodica i preživjelima strašnih zločina koji su se tamo dogodili. To je jedini razlog zbog kojeg idem tamo.

SAD ne podržavaju stvaranje trećeg  entiteta

FRONTAL: Može li BiH ići naprijed dok se ne riješi položaj Hrvata u Federaciji BiH? Oni su stalno nezadovoljni odnosima u Federaciji i svake godine pokreću pitanje trećeg entiteta? Ima li tome kraja?

KORMAK: Prema Dejtonskom mirovnom sporazumu svi su konstitutivni narodi u BiH, svi imaju potpuna prava prema tom Ustavu. Ja se sastajem sa Hrvatima, sa Bošnjacima, kao i sa Srbima širom Bosne i Hercegovine. Ja razumijem sve u ovoj zemlji uključujući i Hrvate. Oni takođe zaslužuju ne samo svoja prava, nego da osjete da je ovo zaista njihova zemlja i da su oni zaista građani BiH. Ali građani se meni kada razgovaram s njima ne žale na etnička pitanja nego se svi žale na ista pitanja a to su korupcija u njihovim gradovima, ekonomski problemi, obrazovni problemi, problemi da njihova djeca dođu do zaposlenja. SAD ni u prošlosti, a ni nisu podržavale treći entitet jer mi ne smatramo da je rješenje bilo kojeg od ovih problema dalja podjela BiH. Jasno je da je za rješenje potrebno da političari i građani BiH zajedno rade na zajedničkim rješenjima. Ovo je prilično mala zemlja i svi treba zajedno da rade da bi se izgradila budućnost kakvu građani žele.

Čak i Srbija ide svojim putem i ove godine će biti domaćin NATO vježbe

FRONTAL: Dajte mi bar tri argumenta kojim bi građane Republike Srpske trebalo uvjeriti da bi za BiH bilo dobro da uđe u NATO? 

KORMAK: Ovo je važno pitanje. Prvo, mislim da je jasno da NATO donosi sigurnost za građane ove zemlje i mislim da je to naročito bitno za građane koji su toliko propatili devedesetih godina prošlog vijeka. Ljudi svuda to žele, žele znati da njihova djeca mogu odrastati u sigurnom okruženju, u sredinama u kojima su rođeni. Drugi razlog je ekonomija. Zemlje koje su se pridružile NATO-u stekle su sigurnost i bezbjednost i zbog toga što je nastala takva sigurnija situacija došli su strani investitori i došlo je do ekonomskog razvoja. Sljedeća stvar je da se sve zemlje u regionu  kreću prema NATO-u, pa čak i Srbija, koja ide svojim putem i ove godine će biti domaćin NATO vježbe. Moj osjećaj je da građani Srpske treba da budu dio tih razgovora, da učestvuju u tome, kako bi BiH išla evroatlantskim putem, odnosno putem ka NATO-u.

FRONTAL: Izvještaji svjetskih bezbjednosnih agencija ukazuju da postoji dugogodišnja veza pojedinaca i organizacija iz BiH sa Al Kaidom i ISIL-om. Sjetimo se odreda El Mudžahedin za vrijeme rata ili ćelija iz BiH koje su i danas u Siriji. Da li su veća prijetnja za regionalnu bezbjednost pripadnici tih organizacija ili „Srbska čast“ i „Noćni vukovi“?

KORMAK: Ovo su pitanja koja nisu jedinstvena za BiH, to su globalna, regionalna pitanja. BiH je u koaliciji za borbu protiv ISIL-a. Mi sarađujemo u borbi protiv terorizma. Ova zemlja, koliko ja znam, ima nekoliko stotina stranih boraca koji su se vratili sa tih ratišta. Radimo sa različitim nivoima vlasti da njima pomognemo da na pravi način vode taj proces. To je vrlo fokusirana prijetnja i sa njom se tako treba i baviti. Postoji rastući fokus na organizacije kao što su Srbska čast, Noćni vukovi, kao i na ruski uticaj u BiH. U vezi sa svim ovim slučajevima, želimo da vidimo koliko je važno da sigurnosne službe rade zajedno i bore se protiv ovakvih slučajeva i da građani ovdje čvrsto odluče da žele evroatlantsku budućnost. Treba donijeti i neke mudre odluke kako se kretati u tom pravcu uz podršku partnera kao što su SAD, Evropska unija, koji zaista žele da oni u tome uspiju.

FRONTAL: Političari iz Srpske, ali i građani vole da pričaju o bratskim odnosima s Rusijom. Međutim, vrijeme je uvijek nekako pokazivalo da smo uvijek bili neka vrsta monete za potkusurivanje. Je li prevelik uticaj Rusije u BIH, posebno ako uzmemo u obzir da ni na koji način nisu bili uključeni u oporavak i obnovu zemlje?

KORMAK: Prije svega, širom svijeta SAD sarađuju sa Rusijom u područjima gdje dijelimo zajedničke ciljeve i interese, ali takođe vrlo čvrsto branimo naše sopstvene državne interese kada su suprotni njihovima. Želimo i da se naši partneri, kao što je BiH, kreću ka ostvarenju svojih ciljeva nezavisno od vanjskih uticaja koji su protiv tih ciljeva. Mislim da građani ovdje zaista treba da odluče i da izaberu svoje partnere. Mi smatramo da su SAD i Evropa ključni partneri za BiH i da građani BiH, kad je riječ o pomoći, treba njima da se okrenu.

Nezavisni mediji su kamen temeljac demokratije


FRONTAL: Republika Srpska ima problem sa javnim mnjenjem, mediji su uglavnom u službi jedne od političkih opcija, rijetko se može čuti drugačije mišljenje. Znate li Vi uopšte ko su intelektualci u RepublicI Srpskoj. U svakom društvu to su veoma važni ljudi, ali nisam siguran da je i kod nas tako.

KORMAK: Vrlo je jasno da su slobodni, nezavisni mediji kamen temeljac demokratije. I širom BiH mediji su često izloženi prijetnjama, a to bi trebalo da zabrinjava sve građane BiH. Mi zaista vidimo da neke medijske figure igraju ključnu ulogu u formiranju javnog mnjenja. Znamo i za platforme, (portale i blogove) koje pokazuju nezavisno mišljenje. Imate primjer Dragana Bursaća, koji je dobio evropsku novinarsku nagradu, što se nije dogodilo 14 godina nekome sa ovog područja. Mnogi mediji igraju važnu ulogu. Ono što je meni jako bitno jeste obrazovanje na svim nivoima u BiH i zaista mislim da bi se poboljšanjem obrazovanja učenika i studenata povećao broj intelektualaca koji će zaista govoriti nezavisno u korist ove zemlje.

FRONTAL: Bosna i Hercegovina je u vrhu liste zemalja Evrope kada je riječ o korupciji, a nije u ništa boljoj poziciji ni kada je kriminal u pitanju. Koji su to koraci u borbi protiv kriminala i korupcije koje treba preduzeti? Mnogo novca je u to uloženo, a pomaka nema. Ima li nade po tom pitanju?

KORMAK: Korupcija zaista postoji u cijeloj BiH i to je ogroman problem. Radili smo mnogo tokom godina da bi se izgradile pravosudne institucije, postoji čitav niz dobrih zakona, ali njih treba sprovoditi. Mi sprovodimo puno programa na ovom polju kako bismo dali dodatnu podršku. Prije mjesec i više OSCE je poslao novi izvještaj u vezi sa praćenjem slučajeva korupcije na sudovima. Naš cilj je da taj proces koji je do sada bio sakriven bude transparentan i da građani imaju pristup tim dokumentima, da znaju šta se dešava kako bi bili  informisani. Ja vjerujem to da ljudi žele prozivati svoje političare i smatrati ih odgovornim, i želim da se ukine politički uticaj u pravosudno sektoru. Apelujem na građane da se fokusiraju na to. Teško će jedna osoba to promijeniti, ali ako ljudi kolektivno rade na tome onda imaju moć građanskog društva koje ih podržava, koje je iza njih kao u drugim zemljama, na primjer, kao u Rumuniji ili Albaniji, koje se bore protiv tog problema. Potrebno je da postoji liderstvo da se jednostavno čuje taj glas javnosti i da se bori protiv toga.

SAD su u podršku i oporavak BIH investirale oko dvije milijarde američkih dolara u posljednje 23 godine

FRONTAL: Znamo da je teško izračunati, ali prijateljstva se često mjere po tome ko je i koliko spreman da vam pomogne kada vam je najteže. Možete li nam otprilike reći koliko su SAD uputile pomoći u BIH u poslijeratnom periodu, za ove 23 godine i šta smatrate najvećim uspjehom?

KORMAK: Mi zaista smatramo BiH našim prijateljem. Mi smo investirali oko dvije milijarde američkih dolara u ovu zemlju u posljednje 23 godine. Kada sam išla kroz proces potvrđivanja kao ambasador u Vašingtonu, skoro svako s kim sam razgovarala bio je u BiH. Znači, ne radi se o apstraktnim pitanjima politike koja se odnose na BiH, nego je BiH zemlja koja u Vašingtonu i američkim vlastima ima puno prijatelja. Postoji istinska veza između ove dvije zemlje. Šta je postignuto? U svim ovim godinama prvo smo se fokusirali na uspostavu sigurnosti, zatim izgradnju institucija, rekonstrukciju kuća, a kada je to postignuto onda smo radili na zakonima. Kada se u BiH danas vrate neki prijatelji koji ovdje nisu bili 22 godine oni budu zadivljeni jer je ovo danas predivna zemlja. Imate male, ali i velike gradove u kojima ljudi rade i žive mirno. Znam da ima puno još toga što se treba uraditi, ali ekonomija se razvija nabolje, napredujete, poljoprivrednici izvoze svoje proizvode u Evropu, kompanije takođe izvoze svoje proizvode. Dakle, postoji vrlo jasan dokaz da BiH može postati vrlo uspješna zemlja kada vidite sve te ljude koji su već ostvarili taj uspjeh. Jednostavno, mislim da samo treba nastaviti raditi zajedno jer ne možete se oporaviti od rata za jedan dan ili godinu, to je dugoročni proces, dugoročni projekat. Ako stanete sa strane i pogledate BiH kakva je bila tada i sada nakon 23 godine, zaista ste puno postigli i samo se treba nastaviti kretati ka tome.

Izvor: Frontal.ba

Autori: D.M. i D.S.
Foto: Drago Vejnović

Zločin nad rijekom Drinom

Za nepunih mjesec dana, u srednjem toku rijeke Drine zabilježena su dva eko incidenta. Poslije dotoka izvjesne količine jalovine rude olova i cinka iz Rudnika Sase, ovih dana, zbog pražnjenja jezera Perućac, došlo je do novog pomora ribe u području Bratunca.

Riblji fond u Drini, u reonu od Bratunca do zvorničkog jezera, nije se ni oporavio od prošlomjesečnog zagađenja rudnom jalovinom, a nastupio je novi eko incident. Ispuštanjem vode iz jezera Perućac, zbog remonta postrojenja hidroelektrane Bajina Bašta, voda je zamućena i nema dovoljno kisika, te je registriran veliki broj uginule ribe.

„I u prvoj smo imali uginuće mlađi svih vrsta riba, a ova posljednja katastrofa izazvana pražnjenjem akumulacije je dovela do uginuća ribe, prije svega kapitalnih primjeraka mladice, lipljena, pastrmke, da ne pričamo o sitnim ribama koje su hrana krupnijim – peš, mrena krkuša… Nema žive ribe od brane u Perućcu i oko Skelana. … Mislim da je to jedna katastrofa od koje se Drina neće moći oporaviti u narednih 10,15 i 20 godina. Na obali Drina pronašli smo nekoliko primjeraka uginulih mladica težine od 20 – 26 kg, a bezbroj je onih između 5 – 8 kg“, kaže Boban Filipović ribočuvar SRD „Drina“ Bratunac.

Brana web

Brana web1

Brana web2

U Sportskom ribarskom društvu Bratunac nastoje sanirati štetu, za šta će trebati financijska podrška Vlade Republike Srpske. Da ne bi dolazilo do eko incidenata, neophodno je pronaći dugoročno rješenje, kaže Filipović:
“Sav biljni i životinjski svijet na dnu rijeke je zatrpan muljem i ribe nemaju dovoljno hrane. Te manje ribe su u opasnosti, sve ih je manje, a grabljivicama, koje se hrane njima, prijeti nestanak. Znači, treba riješiti trajno i kvalitetno jalovište u Sasama, a i kod remonta i djelomičnog pražnjenja jezera postoji rješenje. Imaju agregati koji ubacuju kisik u vodu i obogaćuju je, a neophodno je da se jezero postupno prazni. Nivo Drine je sada mali, voda je osjetno mutna i s malom količinom kisika. Strahuje se da će nastupiti veći pomor ribe, jer je najavljeno da će remont postrojenja hidroelektrane Bajina Bašta potrajati do polovine narednog mjeseca.

pomor web4

pomor web1

pomor web6

pomor web3

pomor web2

pomor web5

http://www.bih-ribolov.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1855:video-zlocin-nad-rijekom-drinom&catid=1:vijesti&Itemid=31

Lažne vesti kao sredstvo vladanja

U svetu raste broj lidera koji lažne vesti koriste kao opijat za narod tamo gde je iskrivljeno prikazivanje stvarnosti politički poželjno, a to je posebno uspešno u zemljama slabašnih medijskih sloboda, ocenio je večeras novinar Boško Jakšić.

On je, na debati „Lazne vesti – novo lice propagande“, održanoj u Francuskom institutu, ukazao da u takvim zemljama, od Filipina, preko Sirije, do Srbije lažne vesti koriste zvanične kanale, tako da su društvene mreže jedino sredstvo da se one razotkriju i suprodstavi im se.

Era lažnih vesti uništava kredibilitet kako klasičih, tako i alternativnih medija, konstatovao je Jakšić, istakavši da se lažne vesti lansiraju da bi se učvrstio nedodirljivi autoritet vlasti i „postale su sinonim odbrane vlastodržaca od medija koji ih kritikuju“.

Kako je upozorio, svesno fabrikovanje lažnih vesti nije ništa novo, ali je problem što se danas industrijska proizvodnja lažnih vesti „pretvorila u ekspanziju socijalnog fenomena iza kojeg stoji populistička internacionala u nastajanju“.

Urednik novinske agencije Beta Slobodan Marković je, govoreći o situaciji u Srbiji u toj oblasti, ukazao da u televizijskim dnevnicima 70-90 odsto materijala dolazi iz kabineta ministara, ili marketinških agencija koje rade za njih, a nisu proizvod novinara i snimatelja te kuće.

On je naveo i da se desi da iz kabineta zovu neke medije čiji su novinari bili na nekom događaju i traže da se neki deo ne objavi, iako ima i video i audio zapisa, sa obrazloženjem da ministar „nije hteo to da kaže“.

Danas