Za razliku od Famos-Pale Oživeo bivši pogon FAP-a: Posao dobilo 500 radnika

Priboj — U nekadašnjem pogonu FAP-a, sada Industrijskom parku koji funkcioniše kao slobodna zona, posluje osam kompanija uz sve prednosti koje nudi grad i olakšice.

Sa stanovišta grada na Limu, u kome se uglavnom živi od penzija i plata zaposlenih u javnim službama, industrijski iskorak je i nada i ohrabrenje i mesto u kojem je upravo zaposlen 500. radnik.

U opštini sa oko 27.000 stanovnika, u kojoj se vreme merilo na ono pre i posle FAP-a, siguran prihod za pet stotina porodica i najave novog zapošljavanja u Slobodnoj zoni, sada mogu biti razlog za ostanak u rodnom gradu, u kome je nezaposlenost bila jedan od najvećih problema

“Radio sam 27 godina u FAP-u. Iskreno rečeno, znači mnogo za mene i moju porodicu i mislim za sve ove ljude koji su se zaposlili”, kaže Milorad Lučić, mašinski inženjer u Inmoldu.

Dragana Novaković, kontrolor u Inmoldu, konačno radi u svojoj struci u svom gradu i to nakon raznih poslova – u hladnjači, prodavnici, restoranu.

Država je, deo imovine korporacije FAP, bez naknade, prenela u vlasništvo lokalnoj samoupravi i tako je nastala 14. Slobodna zona u Srbiji. U njoj uspešno posluju domaće, i kompanije iz Holandije, Turske i Španije. Povećavaju i planiraju povećanje broja zaposlenih.

“Izgubila sam svaku nadu čekajući na posao, sada mi se ukazala prilika, posle deset godina”, kaže Danka Spajić, novozaposlena pomoćna radnica u firmi Fleks akademi.

Bulent Tašći, direktor kompanije Fleks akademi, nada se da će kompanija i u narednim godinama učiniti još dobrih stvari. Očekuje da to firmu još više poveže sa Pribojcima.

“Sa današnjim danom imamo 15 zaposlenih, do nove godine biće oko 25 zaposlenih, jer imamo desetak koji su na obuci u Požegi”, napominje direktor kompanije Inmold Goran Janković.

Slobodna zona Priboj, osnovana pre tri i po godine, jedna je od najmlađih i najbrže rastućih u Srbiji.

“Sećam se kako je izgledalo ovde pre tru i po godine. Ovde je bila tuga, depresija, srušeni objekti, a danas imamo osam privatnih firmi koje zapošljavaju 500 ljudi”, ukazuje savetnik predsednika Srbije Jerg Heskens.

Poslovanje Slobodne zone uvećalo je i opštinske prihode za gotovo stotinu miliona dinara na godišnjem nivou. Naredna godina i dolazak novih kompanija, najavljuju nova radna mesta, i svakako drugačiju svakodnevicu grada na Limu. B92

Porodica Šljivić zdrav način života pretvorila u posao

Brzi način života sa sobom nosi brojne nevolje, među kojima se najviše ističe ugroženost zdravlja. To dobro zna porodica Šljivić iz Pala. Zarad vlastitih potreba počeli su proizvoditi hljeb bez aditiva i to rade jedini u cijeloj zemlji.

Piše: Nikola Vuksanović/Direkt

Osim toga bave se i proizvodnjom meda. Iz ljubavi i nužde za zdravim načinom života razvili su vlastiti posao, koji ne namjeravaju napustiti.

Zdravi hljeb bez aditiva

Sve je, kako kažu, počelo zbog djece i njihovog zdravlja, jer se svi porodično bave sportom. Hljeb je u početku Radenka Šljivić, inače inženjerka poljoprivrede po struci, pravila za porodicu i prijatelje, čisto iz hobija, bez ikakvog profita, a firmu su otvorili 2008. godine.

„Institut za javno zdravstvo je naš hljeb okarakterisao kao jedini pravi integralni u cijeloj zemlji. Mi porodično vodimo zdrav život i to je bio početni cilj – ovog već sada porodičnog posla“, kazala je Radenka.

Ističe da su ljudi uglavnom skeptici, te se dešavalo da hljeb testiraju stavljanjem u vodu, ne bi li pustio boju, ali kaže da od toga nije bilo ništa.

„Od aditiva koristim morsku so, brašno i vrlo malo germe. Od brašna koristim raž, ječam i heljdu, kao i razne sjemenke“, rekla je kroz osmijeh.

Kao stručnjak iz te oblasti, ističe da je upotreba aditiva izuzetno opasna, te da mnogi pekarski djelatnici nemaju mjeru u tome. Prisjeća se i trovanja osamdesetih godina prošlog vijeka zbog spornih aditiva. Brom koji se tada djelimično koristio kao aditiv napravio je pravu pometnju u toj industriji. Naglašava da se danas koristi kalijum – bromid, koji je takođe izrazito štetan za organizam.

„Vjerujte da pekari danas prodaju vodu i da hljeb čisto zbog toga ima volumen, a unutra je, kako bih rekla, šupalj. To nije slučaj sa našim proizvodom, jer mi nabavljamo domaći raž iz okoline Nevesinja i nema govora o aditivima“, ističe Šljivić.

Bez podrške u Republici Srpskoj

Nažalost, ova vrijedna porodica nije naišla na podršku u svojoj okolini. Hljeb osim za vlastite potrebe, legalno prodaju redovnim mušterijama, ali i pojedinim restoranima u okolini. Rekli su da lokalne kompanije i mediji do sada nisu imali sluha za ono što rade. Zanimljiva je činjenica da je njihov proizvod bio dio reportaže Evropske unije prije nekoliko godina, te je oduševio strance. Nikakvu pomoć niti donaciju nisu dobili, pa čak ni priliku da plasiraju svoj proizvod. Na sreću, ni to ih nije obeshrabrilo da rade ono što vole.

„Naša mala firma je uredno registrovana i redovno plaćamo porez. Nažalost, nema neke velike zarade od ovoga. Dok isplatimo obaveze i radnike, ostaje praktično prosječna plata. Mi se ne žalimo, jer postoje ljudi koji cijene to što radimo, a prija nam i naša nezavisnost u svakom smislu“, rekla je Radenka.

hljeb bez aditiva

Hljeb bez aditiva koji proizvode Šljivići (Foto: Direkt)

Malo je onih koji su danas zainteresovani za ovaj stari zanat, posebno u čistoj proizvodnji, gdje se mora raditi sa mnogo ljubavi i posvećenosti. Bitna im je činjenica da svoj posao rade pošteno za sasvim pristojnu zaradu i da im novac nije prioritet, nego kult porodice, zbog čega je sve i nastalo.

„Imali smo razne ponude od političkih stranaka i čelnih ljudi, ali ni tada nismo posustali i ostali smo vjerni onome što radimo. Nismo se prodali, niti ćemo ikad“, kazao je Željko Šljivić.

Pčelarstvo – druga ljubav

Radenkin suprug Željko Šljivić, građevinski inženjer po struci bavi se pčelarstvom od davne 1983. godine. Stanje u toj proizvodnji što se tiče finansija, kako i sam kaže, nije ništa bolje. Ističe da mu taj posao odgovara ljeti, jer zimi radi kao instruktor skijanja.

„Velika zabluda vlada kada je pčelarstvo u pitanju. Ljudi misle da dođeš do košnice i uzmeš teglu meda. Uopšte nemaju predstavu koliko tu ima posla, a stanje sa pčelama je sve lošije i lošije“, ogorčeno je rekao Željko.

Klimatske promjene i vegetacija vremenom se pogoršavaju, što svakako tjera pčele. Nije rijedak slučaj da se pčele, konkretno sa ovih prostora sele na Drinu, jer je klima tu neuporedivo bolja. No, pravog meda je sve manje, jer i pčelari rado zaobilaze teži put dobijanja meda, čime i sam med gubi na kvalitetu.

„I na tom polju je mnogo falsifikata, a inspekcije su za to krajnje nezainteresovane. Da ne napominjem da zemlja sa ovakvim potencijalom uvozi ogromnu količinu meda, što je potpuno besmisleno“, naglasio je Šljivić.

Nerealne su priče i očekivanja o tonama meda, koji navodno pojedinci proizvode. Nekada je meda bilo mnogo više, ali sada se uspije isfrcati između dvije i tri tone. Ista je situacija kada je u pitanju bagremov med, ali i šumsko – livadski.

Porodica Šljivić je čisti primjer kako obrazovani i vrijedni ljudi mogu raditi i van svoje struke, te zarađivati sasvim pristojno i obezbijediti egzistenciju, a pri tom sačuvati prave porodične vrijednosti.

Politika pustošenja

“Prošla su vremena kada je međunarodna zajednica propisivala rješenja u BiH i bila predvodnik u njihovom sprovođenju”, izjavio je negdje ovih dana visoki predstavnik Valentin Incko. Razuman čovjek, u vremenu razuma, ne bi tome imao šta prigovoriti. Domaći političari moraju znati šta hoće i kako mogu prevladati teškoće koje im stoje na putu.

Nažalost, domaći političari niti znaju šta hoće niti razumiju kako mogu savladati krize koje su proizveli i koje stalno proizvode. Vidimo to i na primjeru pravosuđa koje se sistematski podriva umjesto da se spašava od razornog samourušavanja. Analizu funkcionisanja pravosuđa sačiniće Evropska komisija umjesto institucija BiH. Ovih dana očekuje se izvještaj sudije Rajnharda Pribea. Od domaćih političara na vlasti se ne očekuje ništa. Oni godinu dana nakon izbora nisu u stanju da konstituišu vlast. Da su znali to da učine, mogli su ići u susret Pribeu.

Do danas su mogli biti na dnevnom redu parlamenta bar zakoni o VSTS-u i Zakon o Apelacionom sudu BiH.

Očigledno je da od domaćih političara neće biti koristi za posrnulo pravosuđe. Ono godinama nije u fokusu naših politika. Nikada nijedan političar nije progovorio o problemima pravosudnog sistema i značaju vladavine prava. Nikada se nijedan političar nije oglasio povodom mnogih pravosudnih skandala (osim kada je trebalo podržati nekoga od instaliranih izvođača radova). Niko nikada nije javno otvorio nijedan pravni problem. Kao da živimo u zemlji savršenog zakonodavstva i najefikasnijeg pravosuđa. Nema pravosuđa u programima političkih partija. Nema ga ni u planovima i programima rada zakonodavnih tijela. Kada se na dnevnom redu nađu godišnji izvještaji o radu pravosuđa, stranački jastrebovi ispale salve kritika i istog se dana sve zaboravi kao da nije ni postojalo. Nikome ne padne na pamet da zatraži posebne izvještaje o tendencijama u strukturi kriminala, o sajberkriminalu, o kome samo rijetki pojedinci nešto znaju, o zakonskom modelu koji generiše zloupotrebe u javnim nabavkama, o troškovima pravosuđa koji stalno rastu, o budžetskom novcu koji odlazi na odbrane po službenoj dužnosti… Dugo vremena politiku pravosuđe ne interesuje.

Krivično pravosuđe je definitivno izgubljeno. Danas je ono pod potpunom političkom i policijskom kontrolom. Stiče se utisak da se institucije danas bave prikrivanjem kriminala, a ne njegovim otkrivanjem. Istragama ozbiljnog kriminala danas se bavi nekoliko medija i nekoliko novinara entuzijasta i avanturista. I rade to bolje od državnih institucija! Politika je preko svojih poluga u pravosudni sistem instalirala ljude koji su sproveli do sada najefikasniju paralizu tužilačkog sistema. Stotine tužilaca danas nisu u stanju da za godinu dana provedu deset ozbiljnih istraga. To, naravno, ne mora da znači da su tužioci nesposobni, ali sasvim sigurno znači da su institucije u rukama nekompetentnih i da su pod kontrolom politika.

Zbog toga me brine stav visokog predstavnika. I napušta me nada da bi izvještaj sudije Rajnharda Pribea mogao uticati na rješavanje problema našeg pravosuđa.

Odnos politike prema pravosuđu isti je kao i odnos prema zdravstvu, obrazovanju, kulturi, nauci, porodici, prirodnom bogatstvu, ekologiji… Isti kao i odnos prema samoj sebi. Svuda su tragovi pustošenja. Stiče se utisak da domaći političari uopšte nisu svjesni šta rade. U onome što rade ne vidi se nikakva istorijska perspektiva. Ono što se vidi jeste gola pohlepa za bogatstvom i trajnom i neograničenom vlašću. Političari nemaju jasnih i realnih političkih ideja, nemaju ubjeđenja i nemaju vjere u ono što u političkom smislu rade. Iz njihove političke prakse naslućuju se samo političke želje koje nemaju nikakvu razumnu osnovu. To je paradoksalno stanje političkog uma.

Više puta sam govorio da prisustvujemo kraju politike. Ima mnoštvo primjera koji mogu ilustrovati taj politički suicid. Nedavno mi je mladi aktivista SNSD-a u Doboju ispričao tragikomičnu priču iz svog političkog iskustva. “Za izbore sam”, priča mladić sa rezignacijom, “lijepio plakate protiv našeg političkog protivnika Obrena Petrovića. Nazivali smo ga najpogrdnijim nazivima. Bio je za nas primjer najgoreg u srpskoj politici. Danas nam je taj isti Obren Petrović politički šef. Došli smo u situaciju da pred njim stojimo mirno.” Navodio mi je imena desetine ljudi iz drugih partija koje je udomila njegova stranka.

Saosjećao sam sa mladim čovjekom koji je vjerovao u ideal politike i razumijevao politički aktivizam kao častan posao koji pomaže biračima da se opredijele kome će dati svoj glas. Ljudi koji su predano prihvatili politički aktivizam danas su izgubili demokratsku nadu pred bezumljem političkih lidera. Oni sve manje vjeruju političkoj eliti koja ih uvjerava da su njihovi najbolji članovi oni koji su bili najgori u protivničkim taborima (“preletači”). Instalirana praksa podrivanja opozicionih stranaka je nerazumna i pogubna. Ona će se grdno osvetiti tvorcima šizofrene ideje da je dobra politika na sve moguće načine uništiti političkog protivnika.

Lideri, željni apsolutne vlasti, napravili su od politike ucjenjivački biznis koji im garantuje lagodnu kontrolu političkog i privrednog prostora. Na najznačajnije funkcije instalirali su ljude sumnjive prošlosti i kriminalnih biografija kojima se lako upravlja. Oni su im kadrovi od posebnog političkog povjerenja zbog toga što znaju da su taoci i da mogu stradati jedino ako naprave pogrešan politički potez. Tako se nomenklatura na vlasti približava mafijaškoj organizacija, što snažno diskredituje samu ideju politike kao časne i neophodne društvene djelatnosti.

Izborne krađe i prevare, koaliciono trgovanje i trgovanje političkim pozicijama (u kojima je sve više ponižavanja i samoponiženja!) poprimilo je razmjere svojevrsnog kriminala koji ostaje izvan domašaja pravosudne vlasti. Gomile neobrazovanih, nedarovitih i netalentovanih ljudi dobile su priliku da upravljaju državnim poslovima. Država, kao sinonim i ogledalo dobre vlasti, nestaje pod naletom nesposobnih i neodgovornih. Gotovo svakodnevno prisustvujemo sunovratu politike o kojem će se tek govoriti.

Kod Iljfa i Petrova, u romanu “Dvanaest stolica”, postoji lik bravara koji je od ostataka motocikla napravio stacionarni motor. Taj motor je izgledao kao pravi – jedino što nije radio! Današnji političari po svemu liče na tog bravara. Nezavisne novine

(Autor je sudija Suda BiH)

Eric Nelson: Palmer stiže u decembru i ostaje

Reforme treba da omoguće napredovanje BiH ne samo u vojnom aspektu nego i u vladavini zakona, kaže ambasador SAD-a u našoj zemlji

mbasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Eric Nelson kazao je u intervjuu za bh. štampu da je pitanje slanja ANP-a isuviše ispolitizirano. Odgovarajući na pitanje Oslobođenja da li je moguće da se slanje Prvog godišnjeg plana za NATO odgodi na pet godina, kako bi se udovoljilo političkim liderima koji skoro svakodnevno pozivaju na separatizam, Nelson je odgovorio: “Kao što sam i rekao, to je isuviše ispolitizirano pitanje. Ne radi se tu o članstvu, to je odluka koja će se donijeti u budućnosti, jer je potreban konsenzus za to. Razgovor o članstvu je kontraproduktivan u ovom trenutku. Postoji konsenzus u vezi sa vrijednošću partnerstva, postoji vrijednost u vezi sa nastavkom tog partnerstva i ono što NATO partnerstvo nudi i očekuje jeste da zemlja počne odbrambene reforme. Ideje o odgađanju reformi za nekih pet godina ili neki proizvoljni broj godina nema nikakvog smisla. Nema smisla ni u vezi sa očekivanjima NATO-a i ponudom za partnerstvo niti u vezi sa onim što EU traži – da BiH formira vlasti koje će početi provoditi ozbiljne reforme, a koje će pokazivati napredak kandidata ka članstvu u EU.”

Prava odluka

Slaže se da postoje različita mišljenja u vezi sa NATO-om i partnerstvom i koje prednosti se nude BiH.

– Članstvo se trenutno ne nudi. Još ne postoji konsenzus u ovoj zemlji da BiH želi postati još jedna saveznica NATO-a. Ali, ono o čemu se sada radi, ono što je ponuda i što je pozivnica od saveznika u NATO, jeste hajde da radimo na odbrambenim reformama. Imali smo do sada dobro partnerstvo. BiH napreduje, ona je pouzdan partner u borbi protiv terorizma u mirovnim misijama, a sada je važno da počnu reforme i to je ono što NATO nudi i očekuje od BiH. Znači Godišnji plan u vezi s tim koje su to reforme koje je zemlja spremna provesti. Ove reforme treba da omoguće napredovanje BiH mnogostruko ne samo u vojnom aspektu nego i u vladavini zakona. Te reforme komplementarne su reformama EU, ono što Unija očekuje, rekao je Nelson.

Na pitanje da li bi Ambasadi SAD-a bio prihvatljiv dogovor koji isključuje ANP, Nelson odgovara kako se ne radi o tome šta bi prihvatila američka ambasada ili ne, nego kakve obaveze je BiH spremna prihvatiti.

– I kao pouzdani partner Bosne i Hercegovine, mi želimo da BiH donese pravu odluku, kaže Nelson.

Upitan da li je moguća revizija Dejtonskog sporazuma, Nelson je poručio kako je uvijek važno reći da je posvećenost SAD-a osnovama Dejtonskog sporazuma trajna.

image

BIH JE POUZDAN PARTNER U BORBI PROTIV TERORIZMA U MIROVNIM MISIJAMA/SENAD GUBELIĆ

– Dejtonski mir predstavlja našu predanost teritorijalnom integritetu i suverenitetu ove zemlje koja se sastoji od dva entiteta, tri konstitutivna naroda i Ostalih. Mi smo radili kako bismo omogućili razgovore u vezi sa reformom Ustava mnogo godina, često uz razočaravajuće rezultate. Nije se tu radilo o nedostatku pokušaja da se dese razgovori, ali većina reformi nije uspjela zbog nedostatka političke volje. Te reforme treba da se diskutuju u okviru vladinih institucija i te reforme će zahtijevati konsenzus među entitetima i među tri naroda. Dejtonski ustav to traži i zahtijeva. Dejtonski ustav će se morati evoluirati, potcrtao je Nelson.

Govoreći o kontaktima sa članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, Nelson je podsjetio da je lider SNSD-a pod sankcijama SAD-a zbog postupaka koji su ugrozili Dejtonski sporazum, te je “interakcija s njim donekle ograničena”.

– Sastajem se kao sa članom Predsjedništva. Imao sam dobre diskusije s njim i radujem se budućim razgovorima, gdje ćemo se moći dogovoriti o tome na koji način SAD mogu pomoći BiH da ide naprijed, rekao je Nelson.

Govoreći o deklaraciji SDA, istakao je da su SAD bile dosljedne u odbijanju političke retorike koja odmaže i čija je namjera podjela.

– Javno smo govorili protiv takve retorike i od SNSD-a i SDA i drugih stranaka. Ono što je važno i o čemu se radi jeste da teška pitanja sa kojima se BiH suočava trebaju biti predmet razgovora u okviru pozitivnih napora i u okviru demokratskih institucija koje postoje s tom svrhom kao što je Parlament, rekao je Nelson.

Ambasador je najavio dolazak u BiH specijalnog predstavnika SAD-a za zapadni Balkan Matthewa Palmera početkom decembra.

Vlast nema ni FBiH

– Doći će na sjednicu Vijeća za implementaciju mira (PIC), ali planira i neke posjete i sastanke pored toga. Tako da očekujemo da će značajno vrijeme provesti ovdje, otkrio je Nelson.

Govoreći o formiranju vlasti, Nelson je istakao da SAD i dalje traže načine koji mogu pomoći strankama da dođu do konsenzusa u tome kako da formiraju koaliciju.

– To radimo sa našim ključnim saveznicima, Evropskom unijom. Svi smatramo da je neophodno hitno formiranje vlasti, jer ako ne dođe do toga, to samo odgađa dalje reforme i napredak koji bi trebao uslijediti. Nije to samo pitanje Vijeća ministara nego i nesastajanja parlamenata i nepostojanja vlasti u FBiH, u nekim kantonima koalicije nisu formirane, primjećuje Nelson.

Upitan isprepliću li se interesi SAD-a i Rusije u BiH, Nelson je kazao da su SAD predane miru i stabilnosti u BiH, kao i njenom suverenitetu i teritorijalnom integritetu.

– Mi nemamo ciljeve koji se odnose na ovu zemlju, osim onih koji se odnose na napredak i mir. Naša pomoć je transparentna. Naše partnerstvo je otvoreno. U drugim zemljama u regionu vidjeli smo da je ruski uticaj bio destabilizirajući. Mi smo predani tome da promovišemo stabilnost u ovoj zemlji i nadamo se da će naši interesi da se usklade sa interesima ostalih članica PIC-a. A kako idemo dalje, nadam se da ćemo se moći složiti o jačanju vladavine prava i jačanju stabilnosti i bezbjednosti u zemlji, zaključio je Nelson. Oslobodjenje

ŠUTIRANJE LJUDI I NOVČANICA: Zakon mogu kršiti samo oni koji imaju odobrenje vlasti

Kada policija šutira građane, koji traže istinu i pravdu i bore se za osnova građanska prava, na udaru zakona nađu se upravo ti građani dok su pripadnici vladajuće elite, ma kakva nedjela počinili, itekako zaštićeni

piše: Ljiljana Kovačević

Kada u Republici Srpskoj iz čiste bahatosti šutirate gomilu novčanica (hiljade maraka), kao što je to nedavno na porodičnom slavlju učinio Nenad Nešić, v.d. direktor „Puteva RS“ i poslanik DNS-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ne reaguje niko iz institucija. Ni riječi osude iz vladajućih struktura na taj, u najmanju ruku, bezobrazni, nemoralni i primitivni čin, a kamoli da se pokrene postupak smjene Nešića sa direktorske funkcije. 

Ne samo zbog bizarnog video snimka, već i zbog činjenice da je protiv Nešića MUP RS podnio nekoliko krivičnih prijava zbog više krivičnih djela, među kojima je i otvoreno reketiranje putara na području sarajevsko-romanijske regije. Evidentirano je i dokazano da je Nešić kupovao glasove na prošlogodišnjim opštim izborima. Svojevremeno je u Srbiji odrobijao dvije godine, njegove propale privatne firme ostale su dužne državi ogromne iznose. Kada je postao direktor „Puteva RS“, Nešić je prebijao svoje podređene, koji su se usprotivili njegovom nezakonitom radu.

Krivične prijave protiv Nešića završile su u ladicama i teško da će protiv njega biti pokrenute tužilačke istrage, jer je notorno da policija i pravosuđe štiti spodobe iz vlasti koje su počinile razborazna krivična djela.

S druge strane, kad policija šutira građane, koji traže istinu i pravdu i bore se za osnova građanska prava, na udaru zakona nađu se upravo ti građani.

Pripadnici MUP RS veoma su revnosni kada je u pitanju progon običnih građana, koji su na skupovima „Pravda za Davida“ tražili da se otkriju i kazne ubice 21-godišnjeg mladića iz Banjaluke Davida Dragičevića. Postoji opravdan osnov sumnje, što je potvrdio i Ifet Feraget, advokat porodice Dragičević, da su u ubistvo Davida Dragičevića umiješani i pojedini pripadnici MUP RS. Istraga o ubistvu mladića ne pomjera se s mrtve tačke, MUP RS je krajem prošle godine silom rastjerao građane s Trga Krajine, gdje su održavani skupovi „Pravda za Davida“. Međutim, nastavlja se progon ljudi koji su tražili i dalje traže da se ubice Davida Dragičevića privedu pred lice pravde.

Tako 27 građana Banjaluke, među kojima su i Davor Dragičević, otac ubijenog Davida, narodni poslanici Branislav Borenović i Draško Stanivuković, kao i drugi građani koji su učestvovali na skupovima „Pravda za Davida“, treba 3. decembra da se pojave pred Osnovnim sudom u Banjaluci, jer je policija protiv njih 25. septembra 2018. godine podnijela prekršajne prijave, tereteći ih za narušavanje javnog reda i mira. Oni se terete da su 19. septembra 2018. godine od 18.40 sati do 14.55 sati 20. septembra prošle godine, ispred Policijske uprave Banjaluka, gdje nije dozvoljeno okupljanje, narušili javni red i mir „vikom, vriskom, vrijeđanjem i drugim nepristojnim, drskim i bezobraznim ponašanjem, izazivajući osjećaj fizičke ugroženosti i uznemirenosti građana“.

To nije jedina prekršajna prijava protiv Davora Dragičevića, pojedinih opozicionih poslanika, aktivista grupe „Pravda za Davida“ i ostalih građana.

Postoji još nekoliko prekršajnih prijava protiv njih zbog toga što su, kako je navedeno iz MUP RS, u decembru na Trgu Krajine, ispred Palate republike i na Trgu ispred Kraša u Banjaluci narušavali javni red i mir, vrijeđali izabrane zvaničnike i pripadnike MUP RS.

Opštepoznata činjenica je da je policija, uključujući i pripadnike Specijalne policije, poslednjih dana decembra brutalno nasrnula na građane na Trgu Krajine. Mnogi od njih tada su pretučeni, mnogi su privedeni u policiju, saslušavani satima, a cilj je bio da se u potpunosti zabrane skupovi „Pravda za Davda“ na Trgu Krajine. Iako policija nikada nije objelodanila zvaničnu zabranu okupljanja na gradskom trgu, ona je na snazi i dan danas. U međuvremenu, Davor Dragičević i još nekoliko aktivista grupe „Pravda za Davida“ iz sigurnosnih razloga napustilo je RS i BiH.

Građanski bunt ugušen je primjenom brutalne policijske sile, zastrašivanjima, privođenjima i prijetnjama svima koji su tražili istinu o smrti Davida Dragičevića i kaznu za njegove ubice, kao i sudskim progonom tih ljudi.

Zanimljivo je da je policija prekršajne prijave zasnivala isključivo i jedino na svjedočenju pripadnika MUP RS. U svim prijavama kao svjedoci pojavljuju se policijski službenici Milan Opačić i Dejan Nović, koji su, po svemu sudeći, imali poseban zadatak praćenja grupe „Pravda za Davida“. 

Policajac Dejan Nović učestvovao je i u premlaćivanju šezdesetšestogodišnjeg švedskog državljanina Brune Batinića 20. juna prošle godine u Banjaluci. Batinić je tada boravio na odmoru u Banjaluci i to veče je sa suprugom Snježanom krenuo u večernju šetnju. U parku između Hrama Hrista spasitelja i Palate republike sreo je aktiviste grupe „Pravda za Davida“ i zaustavio se da ih pozdravi. Za policiju je to bio povod da ga legitimišu, a, nakon što je to odbio da učini (jer nisu naveli razloge legitinisanja), šest policajaca, među kojima je bio i Dejan Nović, nasrnuli su na njega, oborili ga na zemlju, stavili mu lisice na ruke i odvezli ga u policijsku stanicu.

Prijave protiv građana koji su prisusustvovali skupovima „Pravda za Davida“ zasnovane su i na svjedočenju policijskih službenika Zorana Marića i Slobodanke Budiše, koji pripadaju Odjeljenju za borbu protiv terorizma, ekstremizma i istrage ratnih zločina?! Među policajcima svjedocima ima i onih koji pripadaju Odjeljenju za obezbjeđenje štićenih ličnosti i objekata.

(zurnal.info)