Na internetu tražili 2.000, dobili 107.000 dolara

Ja nikada nisam bio „gejmer“ niti sam ikada odigrao bilo koju igru, osim „Ne ljuti se čoveče“ i svojih igara.

Ipak, u januaru ove godine je svoju igricu postavio na internet platformu “Kikstarter”, na kojoj ljudi širom sveta finansiraju dobre ideje, i tražio pomoć od 2.000 dolara. Dobio je – tačno 107.827 dolara, odnosno 50 puta više nego što je prvobitno tražio, preneo je portal “Startit”.

Kampanja za koju je dobio mnogo više nego što je i mogao da pomisli, a u koju ništa nije uložio,  bila je za igricu “Tank Chess”, koja je,  i sam naziv kaže, osmišljena tako da se na šahovskoj tabli igrači bore tenkovima.

Učestvuje cela porodica

Predrag Lazović okupio je gotovo čitavu porodicu oko svoje ideje, pravljenje društvenih igara, i otvorio firmu Forsage Games. U “ekipi” su angažovani i Predragov sin Dragan i ćerka Vojislava, ali i nećak Stefan Kovljanin. Kako otac gotovo nikada ne igra igrice, drugi članovi porodice – firme često i sami osmišljavaju pravila i zadaju teme – borbe tenkova, takmičenje u saobraćajnim propisima, igrice strategije i trenerskih veština…

Predrag i Vojislava Lazović na Festivalu društvenih igara u Kanu 2013.

“Sa vizijom za svoju prvu igru sam se jednostavno probudio jednog jutra, nakon čega sam je ubrzo i realizovao”, priča Predrag. “Igra nije imala naročitog uspeha na tržištu, može se reći da je bila suviše originalna da bi bila prihvaćena. U svetu „ozbiljne“ igre uglavnom stvaraju čitavi timovi autora. Ja sam u početku sve radio sam, ali mi se ubrzo pridružio i sestrić (tada dečak) Stefan Kovljanin.”

Nakon toga su zajedno osmislili nekoliko igara, a sada je Stefan (profesor/master španskog jezika i kjiževnosti) deo kreativnog tima i pre svega zadužen za komunikaciju sa inostranim partnerima.

“Moja deca su od rođena upoznata sa svim fazama stvaranja neke igre, tako da su od malena uzeli učešće u tome”, objašnjava razvoj porodične firme direktor  Forsage Games.

Ćerka Vojislava je završila Grafički dizajn na Beogradskoj Politehnici i nakon stečenog iskustva u nekoliko grafičkih firmi je odlučila da im se u pridruži u realizaciji aktuelnog projekta „Tenkovski šah“, za koji su i dobili veliki sredsta pre samo koji mesec.

Sin Dragan je nakon završene Škole za dizajn odlučio da odloži studiranje i da se u potpunosti posveti radu na društvenim igrama. On već godinama ravnopravno učestvuje u svim fazama stvaranja igara. Pored toga njegov doprinos se ogleda u dosta poboljšanom dizajnu.

Igrica koja je na „Kikstarteru“ dobila 107.000 dolara

Zašto igrice?

Predragovi preduzetnički počeci datiraju još iz 90-ih. Na studijama mašinstva je počeo da se bavi proizvodnjom raznih unikatnih suvenira (ručno oslikanim figuricama od drveta).

“U početku mi nije bio motiv zarada, već potreba da radim nešto kreativno”, seća se on. “U to vreme je bilo moguće prodavati sopstvene proizvode bez posedovanja firme, po sistemu komisione prodaje. Figurice sam plasirao i preko Jugoslovenske Autorske Agencije jer su svrstane u originalna umetnička dela. Potražnja je bila velika i moji proizvodi su se prodavali u celoj tadašnjoj SFR Jugoslaviji. Perspektiva avio inžinjera u zemlji pod sankcijama nije bila sjajna, pa sam zato odlučio da se u potpunosti posvetim proizvodnji suvenira.”

Predrag je otvorio zanatsku radnju u čijem radu je učestvovala i čitava porodica, supruga i roditelji.

Sa izradom figurica brzo se zainteresovao i za društvene igre u kojima se one koriste. Ipak, shvatio je da na tom polju nema mnogo kreativnosti, barem ne kod nas.

Jedna od igara u ponudi

“U Srbiji i regionu se u velikom tiražu prodaju jedino dečije i donekle porodične igre. Postoji bezbroj izdanja igre „Ne ljuti se čoveče“. Roditelji deci kupuju tu igru jer znaju kako se igra, a sve ostalo za šta moraju da se pročitaju pravila, ma koliko ona bila kratka,  je problematično”, objašnjava mašinski inženjer.

“Igre za ozbiljne igrače („gejmere“) imaju svoje kupce, ali je tržište preplavljeno piratskim izdanjima najpoznatijih svetskih igara Riziko, Monopol, Skrebl, Kluedo… Vremenom su proizvođači promenili originalne nazive tih igara, ali su to i dalje stopostotne nelegalne kopije.”

Predrag dodaje da nije želeo da se takmiči sa ostalim proizvođačima u „jeftinoći“, pa se gotovo u potpunosti orijentisao na međunarodno tržište.

 Sve zavisi od “referenta”

Predrag opisuje svoja iskustva sa pokretanjem firme u Srbiji:

“Papirologija je prilično pojednostavljena za preduzetnike sa paušalnim oporezivanjem, ali i tada to mnogo zavisi od konkretnog referenta u Upravi prihoda. Ukoliko postoji normalna komunikacija nema nikakvih problema, ali često je potrebno da se za najosnovniju informaciju ‘obijaju pragovi’.”

On dodaje i da postoje razni programi u kojima se mogu dobiti sredstva za početak rada, ali da misli da bi bilo efikasnije da se uvedu i dodatna umanjenja poreza i doprinosa u početnoj godini poslovanja.

Ceo tim ide u Kan

Za nekoliko dana cela porodica, odnosno firma, učestvuje na Internacionalnom Festivalu društvenih igara u Kanu, koji se održava u istom prostoru gde i čuveni filmski festival. Pre pet godina na događaj su išli kao autorski tim, a danas familija već ima svoju firmu – Forsage Games.

Na festival dolaze gejmeri iz cele Evrope da bi se upoznali sa novim igrama i družili sa autorima. Pre pet godina festival je imao preko 170.000 posetilaca. To je prilika da širokoj publici prikažu najnovije projekte i da sklope nove dogovore sa distributerima.

Pet korisnih podcasta o novinarstvu

Među podcastima je moguće pronaći zanimljive i korisne teme i autore iz različitih oblasti, pa i novinarstva kao profesije. Ukoliko vas zanimaju novosti iz medijske industrije i najnoviji trendovi u svjetskim medijima, takve je zanimljivosti moguće čuti i pratiti u nekim od podcasta koje vam preporučujemo u listi ispod.

BBC Academy Podcast

The BBC Academy Podcast bavi se praktičnom upotrebom novinarskih alata i razvojem medijske industrije. Voditelj Charles Miller se bavi temama poput virtualne realnosti u novinarstvu i važnosti data novinarstva, ali i intervjuiše zanimljive sagovornike.

It’s All Journalism

It’s All Journalism je sedmični podcast o promjenama u digitalnim medijima. Producenti Michael O’Connell i Nicole Ogrysko intervjuišu novinare o tome kako oni obavljaju svoj posao. Raspravljaju i o najnovijim trendovima u novinarstvu i tome kako te promjene utiču na demokratsko društvo.

Journalism.co.uk

Britanski website o medijima, Journalism.co.uk, jednom sedmično emituje podcast o vijestima, digitalnim alatima i savjetima za novinare i izdavače. Urednički tim razgovara sa različitim stručnjacima o radu u redakcijama i o medijskoj industriji.

Reuters Institute for Study of Journalism

Reuters institut za studij novinarstva iz Oxforda, svake dvije sedmice u podcastu emituje audio zapis sa neke od debata, predavanja ili prezentacija koje organizuje. Govornici prezentuju i vode diskusije o različitim temama vezanim za novinarsku profesiju.

Kicker

Podcast koji se bavi novinarstvom kao profesijom i promoviše reportersku izvrsnost, emituje Columbia Journalism Review i moguće ga je slušati ovdje, sa novim epizodama svake sedmice. Voditelji intervjuišu novinare koji su producirali zanimljive priče i projekte i razgovaraju sa uticajnim osobama.

https://www.bbc.co.uk/programmes/p02pc9zz/episodes/downloads

https://www.podcastone.com/its-all-journalism

https://www.journalism.co.uk/podcast/s399/

https://www.cjr.org/podcast

https://podcasts.ox.ac.uk/series/reuters-institute-study-journalism

Najbolje prilike za novinarske grantove 2018.

Novinari iz Bosne i Hercegovine i regiona i ove godine mogu aplicirati za brojne grantove i stipendije. Donosimo pregled nekih od dostupnih grantova i stipendija za novinare, koji uključuju edukacije i studijska putovanja.

Balkanska stipendija za novinarsku izvrsnost

Balkanska istraživačka mreža (BIRN) svake godine bira deset novinara koji će dobiti novčanu i profesionalnu podršku za svoja istraživanja na temu koja je bitna za region i EU – 2018. godine tema je ISTINA. Za stipendiju se mogu prijaviti iskusni novinari iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Albanije, Bugarske, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Crne Gore, Rumunije i Grčke.

Kandidati koje izabere stručni žiri dobit će stipendiju u iznosu od 2.000 eura, kao i dodatnih 2.000 eura za troškove putovanja i istraživanja. Oni će također prisustvovati međunarodnim seminarima, konstantno dobijati podršku mentora tokom rada na svojim pričama, koje će biti objavljene u regionalnim i međunarodnim medijima. Tri najbolje priče izabrane od stručnog žirija također će dobiti novčane nagrade. Detaljna uputstva o konkursu možete naći na BIRN-ovom sajtu a rok prijave je do 12. marta.

Reporters in the Field

Program je namijenjen visokokvalitetnim istraživačkim projektima novinara sa njemačkog govornog područja i drugih zemalja Evrope. Novinarski timovi dobit će podršku za prekogranična putovanja za potrebe istraživanja priče po svom izboru.

Prvi krug aplikacija u 2018. godini otvoren je do 25. marta. Program nudi grant do 8.000 eura međunarodnim timovima, za važnu prekograničnu priču. Timovi novinara mogu biti sastavljeni od novinara iz Bosne i Hercegovine i regije i drugih evropskih zemalja. Više o načinu prijave ovdje.

Stipendija Međunarodnog centra za novinare za data-novinarstvo

Međunarodni centar za novinare traži istaknute kandidate sa iskustvom u data-novinarstvu za jednogodišnju stipendiju ICFJ Knight Fellowship koja će promovisati istraživačke tehnike kroz korištenje podataka u Centralnog i Istočnoj Evropi. Stipendista će raditi sa Projektom za izvještavaje o organizovanom kriminalu i korupciji – OCCRP-jem – koji podržava mrežu istraživačkih novinara u regiji.

Aplikacije će biti prihvaćene do popunjavanja mjesta s ciljem početka stipendije što ranije.  Prijaviti se moguće na ovom linku, i potrebno je označiti “Central/Eastern Europe” na prvoj stranici. Više informacija na: ICFJ.

Evropsko novinarstvo u digitalno doba: Pravne i praktične radionice za novinare, aktiviste i pravnike u organizaciji Centra za medije, podatke i društvo na Centralnoevropskom univerzitetu CEU u Budimpešti. Radionice će biti održane na Balkanu od 25. do 27. maja 2018. nakon čega slijede devetosedmične online instrukcije. Prijave do 5. marta. Više o načinu prijave ovdje.

Evropska stipendija za novinarstvo

Svake godine, 10 do 15 stipendija bude dodijeljeno novinarima iz Istočne i Zapadne Evrope i SAD-a, koji žele da provedu dva semestra na istraživačkom projektu u Berlinu. Program European Journalism Fellowships traje od 1999. na Međunarodnom centru za novinarstvo na Freie Universitaet Berlin. Više o stipendijama i načinu prijave ovdje.

Grantovi Journalismfund.eu

Podrška je namijenjena kvalitetnim istraživanjima profesionalnih novinara koji imaju dobre ideje za prekogranične priče o dešavanjima u Evropi. Grantovi će biti dodijeljeni za projekte koji inače ne bi dobili finansiranje.

Journalismfund.eu daje podršku u troškovima za sve vrste medijskih istraživanja što uključuje putovanja, prevode, pristupe bazama podataka i vrijeme provedeno u istraživanju, ali ne i troškove kancelarijskog materijala, opreme i produkcije. Prijave je moguće poslati u nekoliko navrata, a naredni rokovi su: 1. maj, 1. oktobar i 15. novembar. Više informacija dostupno je ovdje.

Program stipendiranja Reuters Instituta za studij novinarstva

Reutersov program stipendiranja pruža mogućnost novinarima sa dobrim poznavanjem engleskog jezika i minimalno pet godina radnog iskustva, da u sklopu istraživačkih projekata borave nekoliko mjeseci na Univerzitetu u Oxfordu.

Izabrani aplikanti dobit će priliku pohađanja raznih seminara o ključnim trendovima i razvoju u oblasti žurnalizma, radit će sa iskusnim supervizorima na svojim istraživačkim projektima, posjetit će najveće svjetske novinske organizacije, kao i ključne kulturne i političke organizacije i institucije u Velikoj Britaniji. Pored toga, program stipendiranja polaznicima nudi internacionalnu razmjenu iskustava, s obzirom na to da svake godine u njemu učestvuje oko 25 novinara iz prestižnih medijskih organizacija širom svijeta.

Knight Science Journalism stipendije za novinare koji pišu o nauci

Svake godine deset novinara koji se bave izvještavanjem o nauci mogu dobiti devetomjesečnu stipendiju koja im omogućava da se posvete istraživanju nauke, tehnologije, vještina in-depth novinarstva, kao i specifičnom naučnom polju.

Tokom akademske godine, stipendisti moraju razviti projekat, koji može predstavljati temelje priče ili detaljan izvještaj na temu specifičnog naučnog polja. Stipendisti će boraviti u Bostonu/Cambridgeu od 12. augusta 2018. godine do 25. maja 2019. godine. Krajni rok za prijavu je 28. februar 2018.

http://fellowship.birn.eu.com/en/file/show/2018-Balkan-Fellowship-Guidelines.pdf

http://n-ost.org/77-reporters-in-the-field

https://www.tfaforms.com/445018

https://cmds.ceu.edu/how-apply

http://www.polsoz.fu-berlin.de/en/kommwiss/institut/journalistenkolleg/ejf/bewerbung/index.html

http://www.journalismfund.eu/apply

http://reutersinstitute.politics.ox.ac.uk/

Pod uticajem: Bh. medijsko izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji

BIRN-ova analiza medijskog izvještavanja u Bosni i Hercegovini.

Većina medija u Bosni i Hercegovini (BiH) su ili sastavni dio političkih krugova, ili su pod njihovim direktnim ili indirektnim uticajem. Političari nastoje instrumentalizirati medije kako bi mobilizirali i zadržali podršku naroda, vršili politički pritisak na koalicione partnere, ili napadali i diskreditirali svoje protivnike i kritičare. Ovaj međusobni odnos između političara i medijskih organizacija doprinio je nacionalnim i političkim podjelama u zemlji, a uticao je i na reforme u BiH i posebno na borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, što se smatra jednom od najvećih boljki društva. A ipak, s obzirom na politički uticaj, kao i slabe profesionalne i tehničke standarde i kapacitete, mediji u BiH ne mogu na odgovarajući način doprinijeti nastojanjima da se taj problem riješi.

S ciljem boljeg razumijevanja načina na koji lokalni mediji izvještavaju o korupciji i organiziranom kriminalu širom regije, Balkanska istraživačka mreža (BIRN) je sprovela iscrpne analize u BiH, na Kosovu i u Srbiji, posmatrajući šta to utiče, oblikuje i/ili ograničava medijsko pokrivanje tekućih istraga i/ili sudkih postupaka o organiziranom kriminalu i korupciji.

Ključni nalazi analize su:

• Izvještavanje o organiziranom kriminalu i korupciji je u velikoj mjeri instrumentalizirano od strane svih glavnih političkih partija kako bi vršile politički pritisak u beskrajnim borbama za prevlast

• Pristup informacijama za medije varira u skladu sa političkim opredjeljenjem određene medijske kuće

• Mediji i zvaničnici u oblasti vladavine prava krive jedni druge za nedostatke u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala.

Cijeli izvještaj je dostupan ovdje http://www.balkaninsight.com/en/file/show/Bosnia_Country_Report_BOS.pdf

 

mc online

Mediji u Sloveniji – među kriminalcima, političarima i „barbarima“

Nekad uzor balkanskim zemljama, danas se Slovenija kao najrazvijeniji dio bivše Jugoslavije, članica EU i NATO-a, suočava sa brojnim izazovima u sferi medija. Tranzicija iz bivše socijalističke republike u parlamentarnu demokratiju donijela je i uspjehe i poraze i struktura medijskog vlasništva ostaje jedan od velikih problema jer vlasnici otvoreno ili prikriveno kontrolišu uredničke politike.

Tokom tranzicijskog perioda lokalni oligarsi su stekli bogatstva većinom na osnovu saradnje sa lokalnim post-komunističkim političarima kroz upitan proces privatizacije, koji je bio arbitraran i sličan dešavanjima u Rusiji i drugim zemljama u tranziciji. Važna stvar koja utiče na slovensku medijsku scenu danas je da su gotovo svi vlasnici mainstream medija pod kriminalističkom istragom za ozbiljne zločine koju provodi Nacionalni biro za istrage i Ured specijalnog tužiteljstva koji se bori protiv korupcije, organizovanog kriminala i terorizma. Neki od njih su već i osuđeni.

Stojan Petrič, vlasnik Kolektora, industijske i građevinske grupacije, koja je 2015. godine kupila ranije najuticajniji dnevni list Delo i tabloid sa najvećom cirkulacijom Slovenske novice, pod istragom je da je zloupotrijebio položaj i povjerenje u svojim poslovnim aktivnostima. Policija je otkrila da je grupa počinilaca, uključujući i Petriča, stekla najmanje 1,8 miliona eura nezakonitih novaca.

No njegovi potezi kao novog vlasnika Dela su zabrinjavajući također. Odmah po preuzimanju te novine, imenovao je Gregora Knafelca, šefa odnosa s javnošću u njegovoj glavnoj holding kompaniji FMR, kao glavnog urednika dnevnika. Knafelc, bez dana novinarskog ili uredničkog iskustva, konstantno je otpuštao mnoge zaposlenike Dela, većinom priznate i iskusne novinare i tako je značajno promijenio uredničku politiku o praćenju i pokrivanju poslovnih tema. Knafelc je smijenjen 1. decembra 2017. godine novim v.d. glavnim urednikom, tako da novina ostaje bez popunjenog uredničkog mandata u narednom periodu.

“Lojalnost” i “ujedinjenost”

U neuobičajenom intervjuu datom u februaru 2018. godine sopstvenoj novini Delo, Petrič je rekao da očekuje „lojalnost“ i „ujedinjenost“ od novinara Dela. Pohvalio je kineski politički sistem i rekao da bi manje nacije trebale slijediti model Kine. Najavio je i nova preuzimanja u medijima u Sloveniji.

Delo je danas blijeda sjenka ugledne i uticajne novine kakva je nekada bila, a mogla se porediti sa Timesom ili Le Mondeom iz Britanije i Francuske. Ipak, kriza u Delu je počela već 2005. godine kada je desničarska vlada Janeza Janše došla na vlast i počela intenzivno da se miješa u uredničku politiku, uz pomoć vlasnika Boška Šrota, koji je bio osuđen kaznu od pet godina i deset mjeseci zbog zloupotrebe službene dužnosti u prodaji 7,3 posto udjela u Istrabenzu 2007. godine, i koji je dobio dodatnih pet godina 2014. zbog zloupotrebe položaja i pranja novca. Šrot je još u zatvoru.

U oktobru 2017. tužioci su podnijeli zahtjev za istragu protiv Stojana Petriča i nekoliko saučesnika koji su negirali bilo kakve nedozvoljene radnje.

Drugi najveći slovenski list Dnevnik u vlasništvu je DZS finansijske grupacije od 2003. Glavni posao DZS-a je u turizmu. Njegov vlasnik Bojan Petan je pod istragom u Sloveniji i drugim zemljama za različite radnje. Prijeti mu do osam godina zatvora za navodna kriminalna djela zloupotrebe položaja tokom privatizacije Termi Čatež koja je navodno rezultovala u desecima miliona eura nelegalno stečenih sredstava i šteti kompaniji. Dodatno, istraživan je i za organizovani kriminal i pranje novca u specijalnom tužilaštvu u Bosni i Hercegovini. Negirao je bilo kakve nedozvoljene radnje.

Poslovanje na offshore destinacija

Petan je također i suvlasnik velike marketinške, PR i lobističke agencije Pristop, skupa sa poslovnim partnerom Francijem Zavrlom, osnivačem Pristopa i bivšim vlasnikom lijevo-opredijeljenog sedmičnika Mladina, ko je i suprug istraživačke novinarke Anuške Delić koja je radila sa Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ) na Panama i Paradise Papers. I Petan i Zavrl imali su poslovne aktivnosti u offshore zemljama i bili su pod istragom policije za navodnu pronevjeru desetina miliona eura. Slovenska elitna kriminalna policija je obavila pretres i Petan i Zavrl/Delić stanova i drugih kancelarija u junu 2014. godine. Istraga je u toku a osumnjičeni su negirali bilo kakve nedozvoljene radnje.

Bojan Petan je dobro povezan i njegovo poslovno carstvo služi kao utočište za brojne bivše obavještajne i vladine zvaničnike. Sebastjan Selan, bivši šef glavne slovenske obavještajne agencije Sova, postao je jedan od najbitnijih menadžera u Petanovom poslovnom carstvu. Neki drugi bivši špijuni također rade za DZS. U međuvremenu, bivši glasnogovornik vlade Darijan Košir je postao zamjenik urednika vijesti u Dnevniku i istovremeno vodi svoju PR kompaniju.

Slučaj protiv Petana je još u toku. On sve negira. Ali tužioci su odbacili optužbe protiv Zavrla u tom slučaju. Međutim, nije to bio prvi Zavrlov bliski susret sa policijskom istragom. Istraživala ga je i finska i luksemburška policija zbog navodnog pranja novca miliona eura u slučaju Patria* koji je uključivao trgovinu oružjem, što je bio jedan od krupnih skandala u Sloveniji u protekloj deceniji. I te su optužbe odbačene.

Bivši premijer Janez Janša, kojeg je skupa sa Zavrlom 1988. godine uhapsila JNA u slučaju poznatom kao Ljubljanski proces ili Roška koji je pokrenuo „slovensko proljeće“ (popularni pokret koji je doveo do demokratskih promjena i otcjepljenja iz Jugoslavije), osuđen je na dvije godine zatvora zbog mita u aferi Patria. Janšinu presudu su potvrdili redom slovenski sudovi uključujući i Vrhovni sud. Međutim, Ustavni sud je kasnije poništio presude i tražio ponovljeno suđenje u slučaju Patria a onda je nastupila zastara.

Nedozvoljena dobit

Treći mainstream dnevnik Večer od Dela su kupili Uroš Hakl i Sašo Todorovič. Platili su milion eura za tu novinu 2014. godine ali je ugovor finansiran dugovima pa su odmah počeli da prodaju nepokretnu imovinu u vlasništvu novinske kuće da finansiraju preuzimanje.

Todorovič je bivši generalni direktor T-2 telekoma. Hakl je bivši direktor Pristop PR agencije koji je također bio pod istragom za zloupotrebu položaja i službene dužnosti. Hakl i drugi su navodno stekli više od milion eura nedozvoljeno iz državne pomoći koja je data najsiromašnijoj slovenskoj regiji. Haklu prijeti do osam godina zatvora. Slučaj protiv suvlasnika Večera je trenutno u fazi istrage a i on također negira bilo kakve nedozvoljene radnje.

Još jedan medijski mogul je Martin Odlazek, gazda oblasti printanja i upravljanja otpadom, osuđen na šest mjeseci zatvora zbog zloupotrebe položaja 2013. godine. Kaznu je odslužio u kućnom pritvoru. No, njegova ga kriminalna prošlost nije spriječila da širi svoje medijsko carstvo i pokrene novi tabloid Svet24 i mnoge druge sedmičnjake uključujući i desničarski sedmični magazin Reporter. Vlasnik je i nekoliko slovenskih radiostanica.

Među slovenskim televizijama, javni servis RTV Slovenija nastavlja da služi kao političko igralište za velike partije koje projektuju svoj uticaj na uredničku politiku kroz programsko vijeće gdje je 21 od 29 članova izabrano u parlamentu. Nedavni primjer desio se u julu 2017. godine kada je novi generalni direktor RTV Slovenija Igor Kadunc pokušao da zamijeni direktoricu TV programa Ljerku Bizilj zbog kršenja uredničkih standarda kad je podržala urednicu Jadranku Rebernik koja je odobrila promotivni program neo-ustaškog hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thomsona u prime-time-u. Programsko vijeće je ukinulo Kaduncov prijedlog većinom glasova desno-orijentisanih članova. Taj slučaj potvrđuje da politika i dalje kontroliše uredničku politiku javnog servisa kroz mnoge posrednike.

Vlasnik većine udjela u maloj privatnoj stanici Planet TV i 100 posto udjela u Siol.net, široko čitanom online izdanju, je državni Telekom Slovenije koji opet nudi mnogo kanala za politički uticaj iza zavjese.

Mala televizija Nova24TV, koju je osnovao desničarski SDS kojeg vodi Janez Janša, s druge je strane dobila značajne investicije iz Mađarske. Neki mađarski vlasnici medija koji su bliski prijatelji premijera Viktora Orbana uložili su najmanje 800.000 eura u tu TV stanicu a zauzvrat su dobili značajne udjele u medijima koji šire desničarsku političku propagandu. Također, SDS-ov sedmičnjak Demokracija danas je u vlasništvu Orbanovih prijatelja. Janez Janša čija je partija članica Evropske narodne partije, EPP, blizak je sa Orbanom i njegovim anti-imigracijskim i anti-liberalnim politikama.

Ali seizmički pomak u slovenskoj medijskoj sceni desio se u julu 2017. godine. Kompanija Pro Plus koja je vlasnik TV kanala POP TV i Kanal A koje su dosežu do 70 posto gledalaca u Sloveniji i koje imaju čak i veći udio prihoda od marketinga u državi. Kompaniju je kupila United Group koja je u vlasništvu njujorške KKR (Kohlberg, Kravis and Roberts) za 230 miliona eura. Prije toga, Pro Plus je pripadala Central European Media Enterprises (CME) sa sjedištem u Bermudi, jednoj od lokacija koje važe za poresko utočište.

„Barbari na vratima“

Dva osnivača KKR-a, Henry Kravis i George Roberts, poznati su po otkupljivanjima i preuzimanjima kompanije RJR Nabisco u SAD-u o čemu je napravljen i film 1993. godine: „Barbari na vratima“. Međutim, ti „barbari“ imaju snažnu lobističku podršku na Balkanu od generala Davida Petraeusa, predsjedavajućeg KKR Global Instituta i bivšeg direktora CIA-e i komandanta američkih vojnih snaga u Afganistanu i Iraku. On je služio i u NATO mirovnim operacijama na Balkanu.

Petraeus je posjetio slovenskog premijera Miru Cerara 8. maja 2017. godine i lobirao za kupovinu slovenske televizijske kompanije koja je vlasnik i najčitanijeg online izdaja: 24ur.com. Također, KKR je istovremeno kupio i najgledaniju hrvatsku televiziju Nova TV ali hrvatski regulatori nisu odobrili taj dio dogovora. Manjinski vlasnik i predsjedavajući United Groupa Dragan Šolak se također sastao sa Cerarom 19. aprila 2017.

Bez sumnje će nakon Petraeusovog lobiranja slovenska Agencija za zaštitu konkurencije vjerovatno dati zeleno svjetlo na 230 miliona eura vrijedan ugovor KKR-a uprkos činjenici da će takva investicija napraviti vertikalnu integraciju u medijima i tržištu telekomunikacija i postoji opasnost monopola u mnogim drugim lokalnim tržištima. Štaviše, imenovanje direktora Agencije za zaštitu konkurencije Andreja Matvoza otvorila je brojna pitanja o njegovoj nepristrasnosti. Pored toga što mu nedostaje iskustva u toj zahtjevnoj pravnoj oblasti, ministar ekonomskog razvoja i tehnologije ga je imenovao za vršioca dužnosti direktora. Ali slovenski sud je kasnije odlučio da proglasi odluku nelegalnom. Dodatno, slovenska Komisija za prevenciju korupcije podnijela je prijavu slovenskoj policiji protiv Matvoza  zbog varanja na stručnom ispitu. Uprkos tome, sva ova važna pitanja nisu spriječila vladajuću političku koaliciju da potvrde Matvoza u parlamentu.

Intenzivno lobiranje se također potvrdilo odlukom slovenskog Ministarstva kulture koje je formalno odredilo da Pro Plus nije povezana kompanija sa Pop TV-om i Kanalom A koje su u stopostotnom vlasništvu Pro Plusa. Tako se Ministarstvo kulture izuzelo iz donošenja bilo kakve odluke o preuzimanju United Groupe (KKR-a) i svoje uloge regulatora u medijskoj industriji.

United Group, registrovana u Holandiji, vlasnik je SBB i Telemach telekomunikacijskih operatera, Sportkluba, Total TV-a, Net TV-a i mnogih drugih medijskih kompanija u regiji bivše Jugoslavije. Doseže do 1,74 miliona domaćinstava i imao je profit od 488 miliona eura u prošloj godini. Jedan je od najvažnijih telekomunikacijskih i medijskih operatera na Balkanu koji nudi i usluge mobilne telefonije i emituje N1 TV, lokalni partner CNN-a u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Srpsko-slovenski manjinski vlasnik United Groupa, Dragan Šolak – jedan od najbogatijih ljudi Balkana – redovno posluje u offshore zemljama. Prema hrvatskom magazinu Nacional**, podružnica United Media sa sjedištem u Cirihu u Švicarskoj uspjela je da prelije 6,7 miliona eura iz Hrvatske na tajne bankovne račune u Lihtenštajnu i Kipru na ime dozvola za emitovanje bez značajnog plaćanja taksi. Dodatno KKR i Evropska banka za obnovu i razvoj EBRD kriju vlasništvo u United Groupu iza kompleksa korporativnih struktura sa više od deset offshore kompanija u poreskim utočištima poput Delawarea, Kajmanskih ostrva i Luksemburga.

U takvoj koncentraciji medijskih vlasnika sa kriminalnom prošlošću i sadašnjošću, sa korumpiranim političarima kao i agresivnim gazdama s Wall Streeta, skoro je nemoguće raditi kao profesionalni nezavisni novinar u Sloveniji. Mnogi iskusni novinari su već napustili profesiju ili su bili primorani da je napuste. S druge strane, nova generacija mladih novinara se čini kao da je potpuno prihvatila poslovne interese i ciljeve novih medijskih vlasnika. Profesionalna solidarnost među slovenskim novinarima davno je zaboravljena prošlost. Profesionalna i lična etika novinara koji služe kriminalu, političarima i „barbarima“ ima tendenciju da dotiče novo dno iznova i iznova.

* Skandal Patria se pojavio 2008. godine kao rezultat saradnje finskog novinara Magnusa Berglunda (YLE) i autora ovog članka.

** Istraživačku priču u Nacionalu napisao je autor ovog članka.

__

Članak prenosimo sa partnerskog portala ECPMF.eu i uz dozvolu autora. Prevod Mediacentar Sarajevo.

Tekst Dragana Bursaća u užem izboru za European Press Prize

Kolumna “Treće strijeljanje dječaka Petra iz Konjica” u užoj nominaciji za prestižnu evropsku novinarsku nagradu.

foto: objavi.ba

“Dragan Bursać piše o brutalnoj sudbini Petra, sedmogodišnjeg dječaka Srbina čija je porodica ubijena tokom prvi sedmica rata bosanskog rata. Kada prijavi zločin, policija ubije dječaka. Petog decembra 2017., odgovorne osobe su konačno uhapšene. Tema ratnih zločina protiv Srba rijetko se pojavljuje u bosanskim medijima, što ovaj rad čini važnim izuzetkom”, opis je Bursaćevog teksta na stranici European Press Prize.

Bursać je na svom Facebook profilu napisao status u kojemu se zahvaljuje za podršku.

“Dobri moji, upravo su mi javili da sam ušao u najuži izbor za Evropsku novinarsku nagradu za kolumnu godine. Kažu da je to evropski Pulicer. Hvala vam svima na podršci, hvala što me durate namćorog. Hvala Aljazeeri Balkan, ekipi urednika i urednica, bez čije podrške ne bi bilo ovoga. I šta god da bude sredinom marta, ko god da dobije nagradu, OGROMNA je čast da neko prvi put iz Bosne i Hercegovine bude među nominovanim. Za tebe moja zemljo”!

Tvoje lice zvuči poznato

Evropska unija je obnovila poverenje u male balkanske zemlje, koje već 15 godina izbegavaju evropske uslove, standarde i pravila za bolji život građana. Naime, EU je još 2003. godine na samitu u Solunu prvi put ukazala na evropsku perspektivu Zapadnog Balkana. Ista poruka je ponovljena juče u Strazburu. Posebno je istaknuto da Srbija i Crna Gora, kao lideri evropskih integracija u regionu, imaju šansu da završe proces pristupanja Uniji do 2025. godine. Ostali mogu da ih stignu ako se baš potrude.

Srbija i Crna Gora su 2005. položile prvi ispit kod Evropske unije. Tada je zaključeno da su dve države, tada delovi nefunkcionalne državne zajednice, spremne za pristupne pregovore budući da su politički i ekonomski napredovale posle pada Miloševićevog režima. Međutim, Evropska komisija je tada tražila praktičnu primenu vladavine prava, odnosno da države reše slučajeve ratnih zločina; revidiraju svoje ustave i izvrše jasnu podelu između zakonodavne i izvršne vlasti; reformišu pravosuđe, policiju i bezbednosne službe; ostvare opipljive rezultate u borbi protiv kriminala i korupcije. Takođe, Komisija je stidljivo napomenula da je sloboda medija u obe zemlje ograničena. Krajem 2005. počeli su pregovori sa Unijom.

Momenat „tvoje lice zvuči poznato“ odigrava se 13 godina potom u Strazburu. Evropska komisija je usvojila strategiju proširenja Evropske unije, kojom je potvrđena evropska budućnost Zapadnog Balkana kao „geostrateške investicije u stabilnu, snažnu i ujedinjenu Evropu baziranu na zajedničkim vrednostima“. Zapadni Balkan je vraćen na dnevni red Evropske unije. Bilo je i vreme, jer se činilo da su nas zaboravili. Ipak, veliki „poraz“ za zemlje Zapadnog Balkana, a posebno za Srbiju i Crnu Goru, jesu poruke koje su evropski zvaničnici poslali liderima u regionu. Oni zahtevaju da se posle više od 10 godina reformi opet bavimo elementarnim stvarima kao što su vladavina prava, jake institucije i pomirenje u regionu. Sve u svemu, stiče se utisak da su naši lideri propuštenih prilika dobili novu šansu.

Vladavina prava je u prvom planu nastavka politike proširenja Evropske komisije, koja od zemalja Zapadnog Balkana zahteva uverljive napore, reforme i rezultate. U prevodu, nema više zezanja, što je i razumljivo. Evropska unija planira da do 2020. potroši skoro 3 milijarde evra kako bi unapredila rezultate reformi u zemljama Zapadnog Balkana. Unija je najveći trgovinskipartner Zapadnog Balkana sa preko 70 odsto ukupne trgovinske razmene u regionu. Zato i ne čudi što se od Zapadnog Balkana očekuju: nezavisno sudstvo i bolji rad pravosuđa; konkretni rezultati u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, što znači što manje šumova u saradnji policije i tužilaca, a što više sudskih epiloga; pametno i transparentno trošenje novca poreskih obveznika; poštovanje ljudskih prava i jačanje demokratskih institucija; reforma javne uprave i saradnja sa civilnim društvom.

Značajna razlika u odnosu na period od pre 10 godina, a koja ukazuje da je Evropska unija sada mnogo ozbiljnija u svojim zahtevima, je u tome da se prvi put ističe da zemlje Zapadnog Balkana nedvosmisleno pokazuju elemente „zarobljene države“. To znači da u regionu postoje interesi izvan države koji ukidaju zakone, politike i propise radi zadovoljavanja svojih, mahom finansijskih interesa, kroz koruptivne radnje javnih funkcionera i političara. Fenomen zarobljene države je prepoznat kao najdestruktivniji problem koji u potpunosti prekida procese demokratizacije u datom društvu. Mafija, organizovane kriminalne i interesne grupe su jače od izabranih predstavnika vlasti i oblikuju zakone po svojoj želji i u svome interesu. U takvom okruženju, upravljanje državom je loše, vlast je netransparentna, javni interes ne postoji, a reforme su blokirane. Cveta politička korupcija.

Značaj strategije proširenja Unije u takvom okruženju je višestruk. Očito je da Evropska unija želi Zapadni Balkan u svojoj kući, jer ga smatra delom Evrope. Prvi put Unija, a ne domaći političari, predviđa mogući datum pristupanja ako se reforme zaista sprovedu i ne ostanu prazno slovo na papiru. Zadatak lidera regiona je da od zemalja Zapadnog Balkana naprave funkcionalne demokratije. Zbog toga je važno da nosioci vlasti u Srbiji zaista pokažu da žele nezavisno sudstvo i samostalno tužilaštvo, uređen sektor bezbednosti, slobodne medije i jake institucije. Građanima nije potrebna još jedna propuštena prilika ili imitacija kao u emisiji „Tvoje lice zvuči poznato“. Ume da bude mnogo loše.

Autor je istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP).

Peščanik.net, 07.02.2018

Cenić: Zanoćiš u BiH, ustaneš u potencijalnom kalifatu

Sećate se tragičnog 11.09.2001. i patriotskog naboja nakon toga? Tako smo do tog tragičnog dana čitali o Whitney Houston i njenim problemima zbog zavisnosti od narkotika. Naški rečeno, o njenoj narkomaniji. Zanoćila je 10.09. nadrogirana, a probudila se sa patriotskim osećanjima i vatrenim izjavama.

Nama u BiH stalno tako. Zanoćimo gledajući budžetske kriminalce, a ustanemo sa njihovim reformatorskim izjavama i još ih uz to međunarodni proglase nosiocima borbe protiv kriminala i korupcije. Prvoborci kako god okreneš. (Uzgred, Whitney je ipak umrla od narkotika, više niko na pamti njen patriotizam).

Zanoćiš sa impresioniranim Wigemarkom i Mogherinijevom, ustaneš sa zabrinutim, pa razočaranim Wigemarkom i celom Evropskom komisijom, uz zabrinutog Inzka. Sve dok ih akcize nisu malo povratile, a nas izvratile. Bar znamo na čemu su, kao i za Whitney.
Zanoćiš u BiH, a ustaneš u potencijalnom kalifatu i unitarnoj državi. Kad bi sad neko hteo da mi objasni kako se postaje kalifat i unitarna država u zemlji sa dvodomnim parlamentom, što bi volela i moja majka Hrvatica od 82 godine.

NAPOMENA

Stavovi izneseni u tekstu odražavaju mišljenje autora teksta, a ne nužno stavove N1.

Naglašavam ovo, jer sam ja bila ta koja je sačuvala iz Sarajeva, preko Pala, Banje Luke i opet do Sarajeva. Nije ni HDZ, ni svi oni koji se proglašavaju zaštitnicima hrvatskog interesa. Da sam je kojim slučajem smestila u zapadnu Hercegovinu, ne bih ja mogla da budem s njom. Tamo Srba odavno nema, a kad će biti konstitutivni, ništa ne govori veleuvaženi Dragan Čović. Pretpostavljam da je optimista.

O čuvanju hrvatskog nacionalnog korpusa, sve smo videli, pa i u Republici Srpskoj, gde ih je odavno manje od statističke greške. Sad kako bi se zvala srpska verzija kalifata, ne znam.

Znam samo da inistiranje da se funkcije raspoređuju po novom popisu, a ne onom iz 1991. znači i to da ih ne bi bilo ni u tragovima na toj funkcionalnoj mapi. Zanoćiš sa dežurnim Hrvatom Kasipovićem, a probudiš se bez njega na vlasti. A tako onomad zanoćismo ne pretpostavljajući da je Vlajki Hrvat, ustanemo i nađemo ga kao potpredsednika Republike Srpske. Čijim glasovima? Srpskim, naravno.

Neka mi oproste što im imena pominjem, ja nisam ta koja deli potvrde o autentičnosti i za mene su ono kako oni sami žele da se izjasne.

Znam i da je moguće da zanoćiš u Lištici, a probudiš se u Širokom Brijegu. Ili zanoćiš uz rečicu Radoljubu, a probudiš se na sasvim drugačijem vodotoku i uz ogromno zdanje. To ti je ta Bosna i Hercegovina. Na primer.

Zanoćiš sa umirućom reformskom agendom, osvaneš sa strategijom po kojoj će Bosna i Hercegovina biti zadnja, sledom toga i najslađe će se smejati, jer ko se zadnji smeje, najslađe se smeje.

Onda će tek nastati grohot Wigemarkovoj izjavi da je ovo maraton, a ne sprint, Izetbegovićevoj da mi možemo preteći komšije, Čovićevoj da građanska država znači islamska država, a Dodikovoj da je Republika Srpska oduvek opredeljana za Evropsku uniju.

Što smo, naravno, videli i u mehanizmu koordinacije. Na sve to dodati one silne ručkove i večere Dodika i Čovića, pa i ovu zadnju, kažu neformalnu, u Banjoj Luci, a tu prikačiti i vrlo formalnu Dodikovu izjavu da očekuje da Hrvatska prizna genocid i holokaust nad Srbima u Drugom svetskom ratu.

Zanoćiš u vlastitom čistom krevetu, probudiš se u političkoj septičkoj jami. Nije ovo očito ni sekularna, ni građanska, ni unitarna, ni demokratska država.

Ovo je korumpirana, nacionalno zloupotrebljena i silovana država, koju rastaču budžetski kriminalci. A kako je ko svoje čuvao i sačuvao, kako se ko bori za njihove interese, vidimo po koloni autobusa punih ljudi, koji kartu kupuju u jednom pravcu. Uostalom, takav nam je i taj evropski put.

RAJA IZ SARAJEVA GOLIM RUKAMA STVORILA JE IGRE

Taksi je vozio besplatno, cijeli grad je pjevao…

8. veljače obilježava se 34 godine od održavanja Olimpijskih igara u Sarajevu. Tom prilikom ponavljamo tekst našeg urednika iz Sarajeva, Armina Hasanbegovića.

KADA se Sarajevo prijavilo za kandidaturu 14. Zimskih olimpijskih igara, grad nije mogao ponuditi ništa osim snijega na okolnim planinama i bosanskih ćevapa, ali sarajevskim entuzijastima kandidatura nije bila ni glupa, ni hrabra, nego naprotiv vrlo izvodljiva. I kada je 19. svibnja 1978. godine u Ateni s tri glasa ispred japanskog Sappora izglasano da će domaćin Zimskih igara 1984.  biti Sarajevo, to je bio prvi veliki iskorak malog grada u svjetsku sportsku povijest. Danas, osmog veljače, obilježava se 34 godine od održavanja Igara.

Tih 80-ih godina kada su Olimpijske igre zasjenjene terorističkim napadom na izraelske sportaše u Munchenu, bojkotima Amerikanaca i Sovjeta na Igrama u Moskvi i Los Angelesu, jedan nepoznati, multietnički grad u srcu Balkana uspio je ponovo afirmirati Olimpijske igre i pronijeti svijetom olimpijski duh.

Skijališta, staze, naselja, hoteli…

Pripreme za Igre tekle su ubrzano, a grad je postao veliko gradilište. Rezultat je bio impresivan. Za nepune tri godine sagrađena su naselja za novinare i sportaše Dobrinja i Mojmilo, sportski kompleks Zetra s olimpijskom dvoranom i stadionom za brzo klizanje, dograđena je dvorana Skenderija, rekonstruiran stadion Koševo, a na Marijin Dvoru nikao je jedan od najluksuznijih hotela Holiday Inn. Na planinama je izgrađeno pet skakaonica, jedanaest ski liftova za prijevoz 18.300 skijaša na sat, staze za alpske discipline, staze za biatlon, bob staza i staza za sanjkanje na Trebeviću, na planinama novi hoteli “Košuta”, “Vučko”, “Bistrica”, 45 km asfaltirana puta do borilišta, novi aerodrom, adaptirana zgrada RTV-a itd, itd. Grad je bio u novom ruhu, atmosfera je bila čudesna, sve je blistalo, nije bilo papirića na ulici, fasade kao u bajci, domaćini uzbuđeni, sretni i ljubazni. Sve je u znaku pahuljica i Vučka, maskote Igara. Vučko na sanjkama, skijama, klizaljkama, bobu…Sarajevo je bilo spremno na to da postane centar svijeta.

Dobrodošli u Sarajevo

Otvaranje igara pratilo je 60 tisuća Sarajlija na stadionu Koševo i oko dvije milijarde ljudi preko TV-a. Radio i televizija mjesecima unaprijed pripremali su građane za veliki događaj. “Sarajevske igre bile su za mene posebno emotivne, ne može se prepričati osjećaj koji sam imala kad mi je ukazana čast paljenja olimpijskog plamena”, ponosno je kasnije izjavila hrvatska klizačica Sanda Dubravčić koja je upalila plamen usred šehera.

Na otvaranju proslavljeni skijaš Bojan Križaj u ime svih sportaša polagao je olimpijsku zakletvu i zaboravio pola teksta, ali ga je uz gromoglasnu pomoć ljudi s tribina ipak uspio završiti. A kada se na atletskoj stazi pojavio Jure Franko s jugoslavenskom zastavom u rukama, stadion se prolomio od oduševljenja i ushićenja. S Koševa su tog dana i stotine sarajevskih učenika veličanstvenom smotrom mladosti i ljepote čitavom svijetu poslali poruku mira i prijateljstva. Igre su otvorene i pred Sarajevom je bilo dvanaest najblistavijih dana u njegovoj povijesti.

Snijeg su čistili svi

U gradu koji je pretvoren u veliku radnu akciju vladala je groznica, mislilo se na sve, ali te davne 1984. zima je bila suha i blaga, nije bilo snijega. “Propast će Igre”, strahovala je cijela nacija. Ljudi su danima gledali u nebo, nisu gubili nadu. I na sam dan otvaranja nebo kao da se otvorilo i dugoočekivani snijeg počeo je padati. Već ujutro grad je bio zatrpan, a kada su fotoreporteri i novinari izašli na ulice kako bi fotografirali snijeg u gradu, ostali su zapanjeni: “Nikada u životu nisam vidio takvo nešto. Na ulicama je tisuće ljudi pjevajući čistilo snijeg, od onih najmlađih koji su ga rukicama bacali u stranu, do odraslih s lopatama. Svi, baš svi, građani bili su vani i čistili”, ispričao je kasnije jedan od prisutnih novinara.

A tog dana nitko na svijetu nije bio sretniji i ponosniji od Sarajlija. “Gdje ste vi bili taj dan?! Ja bio na platou Skenderije, lopatao”, nostalgično priča jedan od onih koji su tog dana prije 33 godine čistili snijeg koji je zatrpao grad.

A na planinama mećave i orkanskog vjetra koji je nanosio novi snijeg na staze prisjeća se Bernhard Russi, jedan od najvećih eksperata za kreiranje staza za spust : “To nikada neću zaboraviti… Dobrovoljci su pravili rukama snježne grude, polijevali ih vodom, ledili i jednostavno gradili metar po metar staze. To je bilo nešto najimpresivnije što sam ikada vidio da je netko uradio na jednoj stazi.”

Derneci u čaršiji

U Sarajevu na ulicama rijeke ljudi iz čitavog svijeta, na svakom koraku čuješ neki drugi jezik. Svi su se trudili obnoviti znanje o svom gradu i barem malo naučiti engleski jezik, taksisti, prodavači, konobari… U školskim klupama tada se nalazilo oko 800 sarajevskih taksista. Na svakom koraku moglo se čuti: No problems… no problems. Nitko nikoga nije mrko pogledao, nije bilo nijednog incidenta, organizacija je bila savršena. Često se događalo da taksisti voze besplatno, a ako ste nešto izgubili, mogli ste biti sigurni da će vam biti vraćeno.

U krugu od 30 kilometara od grada sva su borilišta bila spremna. Alpske discipline na Jahorini i Bjelašnici, biatlon, skokovi i skijaško trčanje na Igmanu, bob i sanjkanje na Trebeviću, umjetničko, brzo klizanje i hokej u Zetri te klizanje i hokej u Skenderiji. Dok su neki sportaši već osvajali prve medalje, stotine tisuća ljudi strpljivo i sa strepnjom očekivalo je prvu domaću medalju u povijesti na zimskim igrama. I kad su Primož Ulaga i Bojan Križaj nemoćno raširili ruke ne izdržavši veliki pritisak, sve oči su bile uperene u Juru Franka koji se u veleslalomu s brojem šest otisnuo niz brdo. Navijači su ga bodrili s transparentom: “Volimo Jureka više od bureka”, a svi znaju koliko je Bosancima teško voljeti nešto više od bureka. Kada je kroz cilj prošao s rezultatom 1.20.26, vremenom dovoljnim za srebrnu medalju, na ciljnoj ravnini nastalo je slavlje kakvo Jahorina i Sarajevo nikada nisu doživjeli i koje se nikad više neće ponoviti.

“Ne mogu zaboraviti pozitivnu energiju i ludu atmosferu oko staze i poslije na Skenderiji. Na dan utrke nisam bio nervozan i nakon četvrtog mjesta u prvoj vožnji otišao sam u kolibu da malo odspavam. Ostatak priče je svima poznat”, izjavio je Franko kojem je prije druge vožnje u glavi bio videorekorder Hitachi koji je skijaški savez obećao onome tko osvoji medalju.

Lijepo je bilo u Sarajevu…

Na 14. Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu nastupilo je 49 reprezentacija, podijeljene su 222 medalje, sudjelovalo je 2691 sportaša i trenera, 7825 novinara, 760 redakcija, a prodano je 640.000 ulaznica.

Po broju osvojenih medalja najuspješniji su bili sportaši iz bivšeg Sovjetskog Saveza (25), drugi istočni Nijemci (24), a treći Finci (13). Najuspješnija natjecateljica bila je Maria Lisa Hamalainen iz Norveške koja je osvojila tri pojedinačne zlatne medalje u skijaškom trčanju i jednu brončanu u štafeti. Legendarni spustaš Amerikanac Bill Johnson koji je svega 20-ak dana prije Igara ostvario svoju prvu pobjedu, proslavio se kao prvi Amerikanac koji je osvojio zlato na ZOI-u. Ipak, najveće zvijezde sarajevskih Olimpijskih igara bili su “zlatni” britanski par Jane Torvill i Christopher Dean u konkurenciji umjetničkog klizanja koji su zadivili svijet otplesavši Ravelov Bolero te istočnonjemačka klizačica Katarina Witt koju su upravo Igre u Sarajevu učinile planetarno popularnom. Zanimljivo je to da je Austrija, velesila u zimskim sportovima, osvojila samo jednu i to brončanu medalju.

“Doviđenja drago Sarajevo”

Porukom “Doviđenja, drago Sarajevo” koju je 19. veljače 1984. predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch rekao na zatvaranju Zimskih olimpijskih igara završila se prelijepa bajka građana Sarajeva.

To su bile prve Olimpijske igre u mandatu Juana Antonia Samarancha koji je do kraja života ostao veliki, istinski prijatelj Sarajeva. Neraskidivu vezu između jednog čovjeka i jednog grada Samaranch je dokazao kada je osam godina kasnije u vihoru rata došao u opkoljeni grad i sa suzama u očima gledao zapaljenu Zetru. Tada je obećao da će je MOO obnoviti čim to bude moguće. Naravno, obećanje je ispunio, a Zetra danas nosi njegovo ime.

Unatoč ratu i generacijskim smjenama, olimpijski duh još uvijek živi među stanovnicima Sarajeva, a Zimske olimpijske igre najblistavije je razdoblje i nešto najljepše u povijesti što se dogodilo gradu i Bosni i Hercegovini.

Preuzeto sa: http://www.index.hr/sport/clanak/raja-iz-sarajeva-golim-rukama-stvorila-je-igre-taksi-je-vozio-besplatno-cijeli-grad-je-pjevao-/1024553.aspx