Dr Nenad Ristović, nosilac liste „Dr Nenad Ristović – Pobeda“ glasao je danas u 9 časova na izbornom mestu broj 24.

Nosilac izborne liste „Dr Nenad Ristović – Pobeda“ glasao je danas u 9 časova na izbornom mestu broj 24.

Nakon što je obavio svoju građansku dužnost Dr Nenad Ristović poručio je da 29. marta očekuje promenu vlasti u Zaječaru. Takođe, pozvao je sve građane da u što većem broju izađu na birališta i iskažu svoju volju.

„Očekujemo promenu vlasti u gradu Zaječaru. Sve ono što ste videli, što ste čuli, što smo radili u programu zajedno sa građanima, to je naš plan da ostvarimo. Ja bih pozvao sve naše sugrađane da u što većem broju izađu i da iskažu svu svoju volju, i da bude ovo volja naroda, i da naredna vlast oslikava pravu i realnu volju i želju i potrebu Zaječaraca.“ – izjavio je Dr Nenad Ristović

Dr Nenad Ristović na pitanje novinara sa kime će u koaliciju nakon izbora izjavio je sledeće: „U koaliciju sa narodom.“

Dr Nenad Ristović koji je predsedniku Srbije vratio zlatnu medalju za zasluge u borbi protiv kovida-19 i lider grupe građana “Pobeda”, koja je u Zaječaru na lokalnim izborima osvojila gotovo 30 odsto glasova, poručio da je njegova lista osvojila 16 mandata i da sa Srpskom naprednom strankom neće biti napravljena koalicija.

U emisiji Pressing na TV N1 Ristović je istakao da je na izborima u tom gradu izašlo 25.095 glasača, od blizu 50.000 upisanih.

„Skoro 50 odsto glasačkog tela je izašlo. Rezultati su: Aleksandar Vučić, SNS, 10.838 glasova, ili 43,19 procenata. Imaće 24 mandata u Skupštini. Ivica Dačić, SPS, 2.157 glasova, ili 8, 60 procenata glasova. Imaće četiri poslanička mesta. Grupa građana „Dr Dejan Krstić“ 793 glasa ili 3,16 procenata, jedan mandat. Grupa građana „Dr Nenad Ristović Pobeda“  7.047 glasova, 28,08 procenata, što je 16 mandata. Grupa građana „Možemo bolje“  1.833 glasa, ili četiri mandata, i grupa građana „Zaokret DJB Hrabri ljudi“ – 778 glasova, i jedan mandat“, naveo je on.

Za sebe kaže da je „mali čovek, iz male sredine, sa periferije Srbije, koji živi život građana Zaječara“.

Na pitanje da li  može da se desi da uđe u koaliciju sa Srpskom naprednom strankom, odgovara pitanjem:  „Zašto bih radio tako nešto, za šta mi građani nisu dali mandat“?

„Ja sam dobio mandat od građana da moram ići u koaliciju sa njima, da se borim sa njima za ono za šta smo se četiri godine dogovarali i radili. Ja imam 16 mandata, i ja ne mogu da diktiram uslove. Kada mi građani budu dali dovoljan broj mandata, onda ćemo praviti vlast. U ovom slučaju, ja taj mandat nemam“, kazao je naš sagovornik.

„Nenad Ristović neće nikada ići u koaliciju, neće ići sa onima koji su 20 godina rušili i razarali naš grad, ja živim u tom gradu, moja deca žive u tom gradu, ne može niko mene i građane koji tamo žive ponižavati, a to je ono što je bio njihov manir. I građani Zaječara su poslali poruku – mi želimo promene, ovi koji su do sada sprovodili vlast i koji su se krili iza SNS, moraju otići, moraju doći drugi ljudi koji će raditi u interesu građana“, dodao je on.

Četiri godine grupa ljudi sprovodi u Zaječaru svoju samovolju

Ristović je pojasnio da je Zaječar mala sredina, u kojoj je četiri godine „grupa ljudi sprovodila svoju samovolju“.

„Zaječar je primer, pored još nekih sredina u Srbiji, gde se grupa ljudi koja se sakrije iza jedne stranke, četiri godine mene i moju porodicu stavlja na stub srama. Pozivaju ljude da mi ne prilaze, da se ne druže sa mnom. Nazivaju me neprijateljem“, naglašava naš sagovornik.

Kaže da trenutni gradonačelnik zloupotrebljava društvenu mrežu Fejsbuk i da ga javno naziva najrazličitijim imenima.

„Nije to problem. Nenad Ristović ima ime i prezime i slobodno ide ulicama grada, i koga ne može niko uplašiti“, poručuje Ristović.

Komentarišući vraćanje medalje za zasluge Vučiću, objašnjava da to nije uradio iz prkosa i hira, već kada mu je „prepunjena čaša“, odnosno „kada su kerberi iz SNS-a“ pokušali da „na stub srama stave njegovu suprugu“.

„To je bio gest kojim sam hteo da kažem da u Zaječaru nešto ne valja. I ovaj izborni rezultat je potvrdio ono što sam hteo reći“, podvukao je on.

Komentarišući dešavanja u Zaječaru u poslednjih mesec dana, on kaže da je na prethodnim izborima Aleksandar Vučić u Zaječaru 2017. godine osvojio 47 odsto glasova, da bi nakon toga SNS na osvojio 30 odsto, odnosno 17 procenata manje. Na izborima 2021. godine koalicija SNS i pokreta Boška Ničića je osvojila 24 mandata, a imali su 36.

„Građani Zaječara su ih kaznili. Oni su poslali poruku da žele promene. Ovi koji su do sada sprovodili vlast i koji su se skrivali iz SNS moraju otići“, izričit je Ristović.

Za dolazak aktivista Srpske napredne stranke u toku predizborne kampanje u Zaječar kaže da je – „legalno, ali da nije legitimno“.

Funkcionerska kampanja na delu

„Nigde to zakon ne zabranjuje ali je to pritisak na stanovništvo. Pojava funkcionerske kampanje u Zaječaru kazuje da se tu radi o velikom problemu. I to je moralo da se sprovede da bi se pokrio veliki minus koji su napravili oni koji su trebali da sprovode vlast. A oni to nisu radili. Predsednik je dolazio u dva navrata. Premijerka je došla neposredno pre izbora, osam ministra je bilo i sve to je napravilo ovaj rezultat“, kaže Ristović i ističe da bi rezultati bili još lošiji da su kampanju radili lokalni funkcioneri SNS-a.

Napominje da je imao velike probleme prilikom predizborne kampanje, da gotovo nigde nije mogao da se reklamira, i da su bili brojni primeri zastrašivanja.

„Zvonilo se ljudima u vreme ručka, zvonilo se u vreme popodnevnog odmora. Ljudi su javno negodovali“, kaže lider grupe građana „Doktor Nenad Ristović-Pobeda“.

Govoreći o rezultatima lokalne naprednjačke vlasti u ovom gradu, navodi da „za četiri godine nije urađeno ništa“.

„Ništa nije rađeno prethodnih 47 meseci, i onda je poslednjih mesec dana došlo do radova u brojnim selima. S druge strane nezadovoljstvo građana je već kulminiralo. I to što se radilo, rađeno je po onome – ‘drži vodu dok majstori ne odu’ „, ocenio je naš sagovornik.

Dodaje da je u Zaječaru sve manje mladih ljudi, kao i da je to jedan od gradova koji je napustilo mnogo stanovnika.

„Odlaze nam mladi, kako iz sela, tako i iz grada“, upozorio je Ristović.

On je, opisujuću stanje medija u Zaječaru, rekao da postoji „samo jedna lokalna televizija, „TV Istok“, dok je druga, „F Kanal“, skoro promenila vlasnika.

Vakcinacija spašava živote

Govoreći o situaciji sa koronavirusom, poručuje da su medicinski radnici heroji naše nacije, kao i da bi to što su oni prošli do sada „malo ko mogao da izdrži“.

„To su ljudi koji nadljudskim naporima rade posao za koji su se opredelili. 0va korona je nešto za šta smo se, mi infektolozi, a zatim i ostali, ceo život spremali. Ovo je naših pet minuta. Ali, brojka od preko 5.000 (novozaraženih) je velika. Od toga, pet do deset procenata će morati da budu hospitalizovani“, naglašava on.

Kaže da dolazi na posao pre osam sati, da ostaje do šest sati popodne, a da se često dešava da se radni dan traje i do deset sati uveče, u zavisnosti od broja novih slučajeva.

„Kao da nemamo radnog vremena, i tako je sa kompletnim medicinskim osobljem. I mi se time ponosimo. I nikada nije niko od zaposlenih zamerio na tome“, otkriva Ristović i kaže da je od kovida preminulo dvoje njegovih kolega.

„Ne možemo više da gledamo toliko smrti… Želeo bih da iz ovoga proistekne jedna svest. Moramo da se kroz ovu kovid infekciju, infektologiju struka i država da postavi na nove osnove. Kako u centrima u Beogradu, tako i u kliničkim centrima u Kragujevcu, Nišu i Novom Sadu. Ne bih voleo da nas politika deli da li smo miljenici ili protivnici. Za jedan sto moramo sesti svi, moramo doneti mere koje će se bazirati na naučno dokazanim dostignućima. da napravimo doktrinu koja odgovara našim mogućnostima, našem trenutku i našoj naciji“, istakao je Ristović.

Uptan za vakcinaciju, tvrdi da je vakcina ono što može da spasi mnoge živote.

„Onog trenutka kada shvatimo da je vakcinacija nešto što će doprineti svakom od nas, smanjiće se broj obolelih, broj teških kliničkih slika, i broj umrlih. Onda možemo imati uspeh. Vakcinacija mora da premaši 70 do 80 procenata ukupne populacije… Zahvaljujući vakcinama nikada nisam video neke teške bolesti koje postoje, a video sam takođe i retke bolesti koje su imali pacijenti koji se nisu vakcinisali. Vakcinacija je najbolji način da se bolest spreči, i da kod velikog broja spreči težinu kliničke slike“, zaključuje Ristović

N1

Bosna i Hercegovina i dalje kaska za regionom što se tiče vakcinacije stanovništva. Koliko domaći političari nisu u stanju da se pobrinu za svoje građane pokazuje i činjenica da su prethodnih dana mnogi iz BiH masovno išli da se  vakcinišu u Srbiju.

Autor: Mirjana Radanović

Gdje je političarima nestao osećaj za odgovornost?

Novinar Slađan Tomić, nakon što je ocijenio da u BiH neće skoro primiti vakcinu, išao je u Beograd da se vakciniše putem sistema eUprave.

– Uhvaćeni u nesposobnosti i poraženi politikom Aleksandra Vučića, lideri vladajućih stranaka, ali i opozicionih, šire dezinformacije ili plasiraju teze da nije patriotski vakcinisati se u Srbiji. Očigledno da je patriotizam ostati u BiH i umrijeti od posljedica kovid-19 – kaže Tomić.

Otkud njima savjest?

On ističe da je malo savjesnih i moralnih političara, koji podnose ostavke.

– Ti ljudi su opljačkali ovaj narod, osiromašili i zatupili. Otkud njima savjest i pomisao da podnesu ostavku? Ne, to se neće desiti – kategoričan je Tomić.

Banjalučki novinar Elvir Padalović kaže da odlazak u Srbiju po vakcine vidi kao borbu pojedinca za spasavanjem sopstvenog života, a poraz države.

– Više od fotografija redova za vakcine meni je potresnije ćutanje vlastodržaca iz BiH u vezi s ovim. Dakle, oni nisu u stanju ni reći, “oprostite”, “izvinite, dajemo sve od sebe”, nego ćute na činjenicu da im se građani, koji su ih birali, vakcinišu u drugoj državi. Srbiji svaka čast na ovoj mogućnosti – kaže Padalović.

Vakcine

Napominje da u ovom momentu BiH ne raspolaže podacima koliko ljudi želi da se vakciniše, tako da je teško govoriti o nekim pretpostavkama kada će sve biti završeno.

– Moje prognoze su da mi u ovoj godini sigurno nećemo uspjeti vakcinisati građane koji to žele, osim ako se ne desi neko čudo – procjenjuje Padalović.

Dodaje da su se organi u BiH kasno uključili u proces nabavke vakcina.

PROČITAJTE JOŠ

• IZIGRALI POVJERENJE Političari se bahate, a od građana traže poslušnost bez pogovora
• IŠLI NA VAKCINACIJU Granicu BiH i Srbije za tri dana prešlo gotovo 30.000 ljudi

– Isključivo oslanjanje na kovaks mehanizam je bio pogrešan potez, a treba napomenuti da smo mi te vakcine platili, to nije donacija. Trebalo je davno krenuti u paralelne procedure nabavki na bilo koji način, vanredno. Savjet ministara BiH je trebao, a i svi ostali nivoi, biti u stalnom zasjedanju dok vakcine ne obezbjede. Tu nema oklijevanja, nema stajanja- kaže Padalović.

Pohlepa

Smatra da odgovornost jeste na političarima, ali da bi građani trebali biti ti koji će ih pozvati na to.

– Republika Srpska je do sada komercijalno nabavila 42 .000 doza, a trebalo je 400.000 do kraja marta. Plus stiglo je oko 14.000 iz kovaksa. Negdje koči. Federacija BiH, osim doniranih, ima samo nekoliko hiljada iz kovaksa, ostale procedure su im propale. Sada je situacija takva da je teško doći do vakcine, jer je zavladala opšta gramzivost i pohlepa. Političari jesu krivi, ali i građani koji ih ne terete ni za šta – rekao je Padalović za Srpskainfo.

U svakoj normalnoj zemlji neko bi davno podnio ostavku kad bi država bila u situaciji u kojoj je BiH. Međutim, kod nas to pravilo ne važi.

Podnošenje računa

Smatra ovo politička analitičarka Tanja Topić, koja kaže da se ovdje odgovornost podnosi samo lideru partije, umjesto narodu.

PROČITAJTE JOŠ

• Nove doze LAŽNOG PATRIOTIZMA: Zašto je BiH propustila šansu da na vrijeme nabavi vakcine
• Probleme ističemo, DOGOVOR ZANEMARUJEMO: Da li građani imaju iskrivljenu sliku o političkoj sceni BiH

– Mi na ovim prostorima ne poznajemo riječ odgovornost u političkom ponašanju. Ona u javnom diskursu zvuči kao mrtvo slovo na papiru. Većina političara nikome ne podnosi račune osim šefu partije – kaže Topićeva.

Građani, iako ogorčeni, ne preduzimaju ništa.

– Ovo su stvari gdje treba da se zahtijeva ostavka odgovornih ljudi, a ne prećutno da prelazimo preko toga. Ne tražimo ostavke od odgovornih političara, ali zato sjedamo u auto i idemo u Srbiju da bismo se vakcinisali. Prilično smo egoistični, jer niko ne gleda opšte dobro i javni interes – ocjenjuje Topićeva.

Kazna

Ona zato postavlja pitanje da li će građani kazniti političare za sav ovaj jad kroz koji su prošli proteklih godinu dana.

– Mi imamo često prilike gdje građani mogu kazniti političare i pozvati ih na odgovornost na izborima, ali do sada to nisu nikada učinili. Kratka pamet građana, brzo sve zaborave, kao da se nije desilo i onda će opet reći „dobro je preživjeli smo“ – navodi Topićeva.

Tanja Topić

Ističe da građani i političari na istu stvar gledaju iz dvije različite perspektive.

– Političari su napravili svoj svijet, u kojem su oni najbolji, najpametniji, gledaju svoj lični interes, ne mare za običnog smrtnika. Kako nisu navikli ni za šta da snose odgovornost njima ne pade na pamet da podnesu ostavku. Koliko samo imamo javnih preduzeća koja su uništena, a ne znamo nijednog direktora da je podnio ostavku iz moralnih razloga, jer je opet partijski sud presudio da on bude na čelu te firme, makar se urušila ona i u fizičkom smislu – objašnjava Topićeva.

Iskustva iz svijeta

Bosna i Hercegovina jedina u svijetu ima 13 ministarstava zdravstva – jedno u Republici Srpskoj, jedno u Brčko Distriktu, jedno u Federaciji BiH i po jedno u svakom od deset kantona u FBiH. U svakoj drugoj državi nakon afere kao što je „Respiratori“, zbog čega se tereti i premijer federalnog entiteta Fadil Novalić, davno bi neko podnio ostavku da je na njegovom mjestu.

Naprimjer, ministar zdravlja Jordana podnio je ostavku nakon što je najmanje šest pacijenata preminulo u jednoj bolnici u odjeljenju za kovid-19, zbog nedostatka kiseonika. Slovački ministar zdravlja je početkom marta podnio ostavku zbog krize oko nabavke ruskih vakcina.

Češki ministar rada Petr Krčal je podnio ostavku 2018. godine, jer se pokazalo da je plagirao dijelove diplomskog rada. Jedan poslanik slovenačkog parlamenta podnio je ostavku pošto je ukrao sendvič iz radnje u Ljubljani, jer ga je, kako je rekao, osoblje ignorisalo. Čileanski ministar kulture Mauricio Rohas podnio je ostavku poslije kritika zbog tri godine starog komentara o Muzeju ljudskih prava.

Čelnica Švedske akademije, prestižnog tijela koje dodjeljuje Nobelovu nagradu za književnost, podnijela je ostavku nakon kritika na račun te institucije zbog loše vođene istrage o neprimjernom ponašanju muža jedne od članica ove organizacije.

Kod nas, i kada bi se tražili odgovorni, ne bi se znalo ko su, jer se već odavno ne zna „ko pije, a ko plaća“ Srpskainfo

Zbog nedovoljnih informacija o vakcinama građani neće htjeti da se vakcinišu.

Foto: Pixabay

U procesu vakcinacije stanovništva protiv COVID-19, pravovremene, naučno potvrđene i javno dostupne informacije o vakcinama su iznimno važne. Kako bi vakcinacija bila što uspješnija, nužno je javnosti ponuditi sve relevantne informacije o vakcinama, njihovom značaju i važnosti za zaštitu zdravlja stanovništva i stavljanje pod kontrolu pandemije.

U Bosni i Hercegovini se kasni sa nabavkom vakcina, a tako i sa kampanjama koje bi građanima ponudile informacije zašto se važno vakcinisati, koja je efikasnost vakcina, kakve su razlike između različitih vrsta vakcina, kakve su moguće nuspojave, kako i gdje se mogu vakcinisati. Zavodi i ministarstva u BiH nude određene informacije o vakcinaciji, ali informativno-edukativne kampanje usmjerene prema široj javnosti tek trebaju početi. Stručnjaci smatraju da će, i kada u BiH dođu veće količine vakcina, odaziv građana biti nizak jer izostaje kampanja o važnosti vakcinacije koju su vlasti u BiH trebale pokrenuti znatno ranije.  

Kampanja počela dan prije dolaska vakcina

Prošlog je četvrtka u BiH preko COVAX mehanizma stiglo 23.400 doza Pfizer/BioNtech vakcina i 26.400 doza vakcina AstraZeneca. Iz Ministarstva civilnih poslova BiH za Media.ba govore da su kampanju za vakcinaciju pokrenuli dan ranije, u srijedu 24.3.2021., objavljivanjem letaka sa informacijama o cjepivima u dnevnoj štampi, internetskim kanalima komuniciranja koje koristi ministarstvo, kao i dostavljanjem informacija svim medijima u BiH. U nedjelju u BiH je stiglo i 30.000 doza cjepiva Sinovac koje je Turska donirala BiH, Vijeće ministara BiH je ustanovilo raspodjelu vakcina po entitetima, ali nisu objavljene informacije o toj vrsti vakcine, njenoj efikasnosti i mogućim nuspojavama. 

Prvi i do sada jedini objavljeni letak od Ministarstva civilnih poslova BiH u kojem ministarstvo poručuje da svi kojima se ponudi vakcina prihvate vakcinu i vakcinišu se ali i da ne zaborave da svako ima pravo na izbor, nudi šture informacije o AstraZeneca i Pfizer/BioNtech vakcinama (ali ne i informacije o njihovoj efikasnosti i važnosti vakcinisanja), odgovore na pitanja da li se djeca i osobe koje su preboljele COVID-19 mogu vakcinisati, da li vakcine imaju svinjski želatin i da li se neposredno prije vakcinisanja može piti alkohol.

Cilj kampanje, kako govori glasnogovornica Zorica Rulj, jeste podizanje svijesti o značaju vakcinacije, ali i pružanje informacija o razlikama među vakcinama, posljedicama, te praćenje dolaska vakcina preko COVAX mehanizma. Pojedini mediji, uključujući Klix.ba, Radiosarajevo.na, N1, Nap.ba i Avaz.ba, su prenijeli taj letak i informacije, ali stručnjaci smatraju da su oni loše izrađeni, a informacije nedovoljne i da dolaze kasno.

Kampanja o vakcinaciji je trebala početi prošle jeseni, a ne tek sada kada su počele dolaziti vakcine, smatra infektolog Bakir Nakaš. Govori da od početka pandemije COVID-19 javnost u BiH nije adekvatno informisana o mjerama protiv širenja pandemije, što je, kako kaže, rezultiralo da veliki broj građana nije poštivao mjere niti je bio svjestan značaja poštivanja istih.

“Isto tako će se desiti i sa vakcinom. Godinu dana smo već u pandemiji, pola godine imamo vakcine koje se proizvode i sve se završava na tome da se prikupljaju neki podaci i prave spiskovi kako će se vršiti vakcinacije. Ostavlja se prazan prostor antivakserima, koji će sigurno uskočiti u taj dio, jer nema pravovremenih informacija o značaju vakcine, o njenim vrijednostima, o onome šta ona znači za pojedinca, za društvo i svemu onome što bi trebalo da pojedinac ima na raspolaganju”, kaže Nakaš i dodaje da je mnogo vakcina različitih proizvođača na tržištu, da su se pojavljivale informacije o komplikacijama i neželjnim efektima ali nije bilo napora da se građani informišu o tome.

“Ja kao infektolog imam nerijetko upita od prijatelja, nepoznatih ljudi putem Facebooka i društvenih mreža, o tome koja je vakcina bolja, da li primiti onu koju praktično trenutno imamo ili čekati neku novu. Da li se može čovjek vakcinisati koji je prebolovao, itd. Niz jedan pitanja koji ljudi imaju potrebu da saznaju o čemu se radi, međutim, mislim da i Zavod za javno zdravstvo i nadležna ministarstva nisu na vrijeme pripremili setove informacija za medije”, smatra Nakaš.

I Damir Marjanović, profesor genetike i bioinžinjeringa, kaže da BiH kasni sa isporukama vakcina, pa i tako sa kampanjom.

“Mislim da to se moglo i moralo uraditi mnogo ozbiljnije. Da se tu trebalo već raditi proteklih par mjeseci, posebno, odgovorni ljudi ovih institucija, i te institucije, a ne pojedinci, su trebali da vrlo jasno iskomuniciraju šta su prednosti vakcina, šta su benefiti, šta se dobiva sa tim vakcinisanjem i eventualno koje mogu biti nuspojave. U ovom momentu nemamo jasnu i preciznu kampanju i koordiniranu na svim nivoima”.

Jelena Kalinić, biologinja i naučna novinarka, govori da u BiH ne postoji oficijelna kampanja za vakcinaciju i da vakcine i u BiH, kao naprimjer u Tuzli, propadaju jer osobe odustaju od vakcinacije.

“Kampanja vakcinacije podrazumijeva stvaranje spiskova zainteresiranih, stvaranje spiskova rezervnih zainteresiranih, informisanje građana o tome kako se i gdje prijaviti, što u ovom trenutku niko ne zna, stvaranje digitalnih platformi za prijavu. Kampanja informisanja bi uključivala stvaranje lako razumljivih materijala u digitalnim i papirnim formatima, razgovore s prioritetnim grupama (domovi za zdravo starenje i slično), pravljenje letaka, džinglova”, govori ona.

Aktivnosti na entitetskim nivoima

Na entitetskim nivoima, nude se određene informacije o vakcinaciji, ali kampanje za masovnu imunizaciju usmjerene prema široj javnosti tek trebaju početi. U Federaciji BiH, nakon neuspjeha nabavke 500.000 ruskih vakcina Sputnik V preko kampanje Medimex, Vlada Federacije se okrenula nabavci kineske vakcine Sinopharm, ali nema informacija o ovim vakcinama, njihovoj efikasnosti i mogućim nuspojevima.

Iz Zavoda za javno zdravstvo FBiH kažu da su početkom januara formirali Tim za komunikaciju kako bi informirali građane o Planu cijepljenja protiv COVID-19 (koji sadrži informacije o prioritetnim grupama za vakcinisanje), te pripremili krizni komunikacijski plan i informativne materijale poput pisma i smjernice za zdravstvene radnike, informacije kako djeluju vakcine, informacije o Astra-Zeneca i Pfizer/BioNtech vakcini.

Navode da su početkom marta u formi letaka i postera kantonalnim zavodima za javno zdravstvo dostavili više informativno-promotivnih materijala kako bi iste distribuirali prema zdavstvenim ustanovama, da su aktivnosti u ovoj fazi fokusirane na zdravstvene radnike (koji su primili prve doze AstraZeneca koje je donirala Srbija), te da će naredne aktivnosti biti orijentirane i na ostale skupine i širu javnost. Pored toga kažu da rade i intervjue s predstavnicima stručne i akademske zajednice, a planiraju i učešće korisnika centara za zdravo starenje koji bi se trebali obratiti svojim vršanjačkim grupama sa porukama o značaju vakcinacije protiv COVID-19.

Za sada, ipak, ove aktivnosti su uglavnom fokusirana na zdravstvene radnike, informacije o vakcinama se većinom nalaze na stranici Zavoda za javno zdravstvo Federacije i rijetko dospijevaju u mainstream medije, društvene mreže i rijetko stižu do šire publike. Pored toga, izostaju informacije i o drugim vakcinama kao što su Sinovac, Sinopharm i Sputnik V.  

U Republici Srpskoj, s druge strane, je do sada došlo 42.000 doza ruskih vakcina Sputnik V, vakcinisani su zdravstveni radnici, a počela je i vakcinacija starijih od 65. Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske govore da imaju plan komunikacije u vezi sa COVID-19, koji podrazumijeva i okvir komuniciranja vakcinacije protiv COVID-19, ali da je sprovođenje kampanje za masovnu vakcinaciju građana tek u planu i bit će proveden, kako govore, “kada se za to steknu uslovi”.  Na stranicama Instituta za javno zdravstvo RS i Ministarstva zdravlja i socijalne RS zaštite moguće je pronaći vijesti o početku i procesu imunizacije ali ne i informacije o pojedinim vakcinama.       

U saradnji sa Institutom za javno zdravstvo Republike Srpske, a uz podršku Kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije u BiH, kažu da od početka pandemije kontinuirano informišu javnost o svim aspektima brige za zdravlje koristeći plakate, video, izjave stručnjaka, organizovanje svakodnevnih press konferencija, i slično. Pri tome, kažu da pružaju sve informacije i u vezi sa vakcinama protiv COVID-19, njihovom nabavkom za potrebe stanovništva, i Planom vakcinacije protiv COVID-19 u RS-u.

Plan vakcinacije, s kojim su, kako govore, građani informisani putem medija i koji se nalazi na internet stranici Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, uključuje prioritetne grupe za vakcinaciju, upravljanje ljudskim resursima potrebnim za kampanju vakcinacije i trening osoblja, te planiranje i koordinaciju kampanje vakcinacije protiv COVID-19.

Sandra Gojković-Arbutina, glavna i odgovorna urednica Nezavisnih novina, kaže da je protok informacija od nadležnih o koronavirusu u RS-u do sada bio dobar, održavale su se učestale press konferencije i saopštenja, ali da isto nije bio slučaj sa informacijama o vakcinama, te da se tek neke informacije mogu naći na stranicama Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.

“Sve do sada je išlo dobro, ali kada smo došli do te finalne faze, finalne i možda najznačajnije faze tu se tek sada počelo. Vidimo da je odziv u zemljama regiona, pa i kod nas … jako loš, vidi se da nema dovoljno informacija, dakle nije se o tome razmišljalo na vrijeme”, govori.

Gojković-Arbutina kaže i da se jako kasni sa cijelim procesom od nabavke vakcina pa do kampanje, te da se i prije nabavke vakcina trebalo preko medija, letaka i direktno sa građanima tražiti načine da se stanovništvo informiše o prednostima vakcinisanja. 

“Mi sada imamo situaciju da veliki broj građana uopšte ne zna, nema dovoljno informacija o dobrim i o štetnim posljedicama vakcinisanja. Mislim da to sve skupa jako ide tromo, traljavo i mislim da ćemo tek da osjetimo, kada budu vakcine dolazile, nadam se da će dolaziti malo u većem broju, da ćemo tek tada da vidimo koliko građani imaju malo informacija jer će odziv biti sigurno loš, to vidimo po Srbiji”, smatra ona.

Tatjana Sekulić, izvršna producentica multimedije N1, također govori da njen medij od nadležnih organa u BiH ne dobiva mnogo informacija kada je riječ o vakcinaciji, tj. informacije koje oni samostalno prosljeđuju.

“Uglavnom mi postavljamo pitanja, tražimo odgovore, čekamo na odgovore, zovemo i ponekad doslovno vršimo pritisak na njih pozivajući se na naša novinarska prava kako bismo dobili informacije neophodne javnosti”, kaže Sekulić.

“U cijeloj ovoj situaciji, a prije svega mislim na problem nenabavke vakcina, organizacije i plana imunizacije, u periodu povećanog broja zaraženih te neophodne koordinacije i donošenja mjera – vidjeli smo neorganizovanost, probleme pri dogovorima i pregovorima, a negdje i manjak znanja ili kompetencija te sve to se odrazilo i na način komunikacije s novinarima”, kaže. Smatra da je svima u cilju da su ljudi obaviješteni, upoznati sa novim mjerama i planovima imunizacije, a da građani nisu informisani govore i brojni upiti vladama, kriznim centrima te zavodima i pojedincima na koje novinari nikada ne dobiju odgovore ili dobiju samo djelimične.  

Mediji i vakcine

Na upit da li mediji mogu uraditi i više da informišu građane o vakcinaciji, Nakaš govori da se ne može očekivati od novinara da imaju sve stručne informacije o vakcinama. Smatra da veliku ulogu u promociji zdravlja bi trebali odigrati centri porodične medicine, ali da bi se mogli uključiti i penzionisani ljekari kao i studenti medicine, ali da ih je potrebno sistemski angažovati.  

“Najveći dio posla obiteljske medicine jeste promocija zdravlja i mi moramo tu promociju zdravlja na neki način provesti. Bojim se da je kasno, sad smo u procesu da ćemo početi vakcinaciju, a mnogi ljudi će biti bez pravih informacija, posebno je tu razlika između ruralne i gradske sredine. Ako je ovakva situacija u gradskim sredinama, kako je onda u ruralnim sredinama, gdje će ljudi biti potpuno uskraćeni za informaciju”, govori Nakaš.

O vakcinama u bh. medijima se mnogo pisalo ali uglavnom s fokusom na donacije i (ne)nabavku vakcina i kritike na račun bh. vlasti, obustavu upotrebe AstraZeneca vakcine – što može dodatno uticati na građane da se ne vakcinišu – te u političkom i etno-nacionalnom kontekstu, što je pokazao i primjer vakcinacije bh. građana u Beogradu.

U brojnim fragmentiranim informacijama o pitanjima relevantnim za njihovo zdravlje, građanima je teško doći do onih konkretnih, naučno potvrđenim i pouzdanih, a to, kako govori Nakaš, daje prostor raznim dezinformacijama i teorijama zavjere. Iako u medijima ima dosta informacija o pandemiji i vakcinama, Marjanović naglašava da pitanje vakcinacije zahtijeva oprezan i mudar pristup medija i da mu je potrebno ozbiljno pristupiti.

U nedostatku sveobuhvatne i široko dostupne informativno-edukativne kampanje o vakcinama koja bi obuhvatila sve nivoe vlasti i bila dostupna svim građanima, pojedini stručnjaci pokušavaju da građanima dostave relevantne informacije. Tako je uz podršku UNICEF-a BiH, 2018. godine nastao portal Vakcine.ba, blog koji se, kako govori njegova urednica i autorica Jelena Kalinić, bavi promocijom imunizacije i davanjem kredibilnih informacija o vakcinama, a vodi ga Društvo za promociju prirodnih nauka “Nauka i svijet”.

S druge strane, građani putem društvenih mreža i mediji dijele informacije o tome kako i gdje se bh. građani mogu vakcinisati – što mogu kao strani državljani učiniti u Srbiji – a pojedini putem društvenih mreža i podstiču druge da to čine

Na Draženskoj gori kraj Trebinja, odmah do kompeksa Akva parka i Bijelog grada, planirana je izgradnja novog grada – a radi se o do sada najvećem projektu u Hercegovini vrijednom stotine miliona maraka.

Riječ je o novom projektu najvećeg investitora u Hercegovini, Rodoljuba Draškovića, čiju zamisao su na papir su stavili vrhunski arhitekti. Kompleks koji uskoro počinje da se gradi biće jedinstven u Evropi.

Radi se o izgradnji cijelog jednog grada za 25.000 stanovnika u kome će biti obezbijeđeni najviši standardi življenja savremenog čovjeka.

Gradsko jezgro, u prvoj fazi, čini preko 3.000 luksuznih jedinica. Grad je ispunjen parkovima, cvijetnim vrtovima, voćnim alejama, zelenim površinama sa mediteranskom horti-kulturom, trim stazama, biciklističkim stazama, šetalištima, jezerima i drugim sadržajima koji će ovaj kompleks učiniti najpoželjnijim mjestom za stanovanje u Evropi.

U ovome kompleksu udobnog stanovanja garaže i sva infrastruktura su u podzemim etažama.

U centru Grada nalazi luksuzni apart hotel, sa koga se pruža pogled na širu okolinu Trebinja. Botanička bašta sa fontanama nalazi se u atrijumu hotela, odakle se panorama liftovima može stići do poslovnih i stambenih etaža ili na krovnu terasu na kojoj je helidrom, prenosi Trebinjelive.

Sve izgrađeno je u funkciji budućih stanara. Grad će obezbijediti uslove za bavljenje businessom, odnosno vođenje poslovnih aktivnosti.

Osim toga toga, Grad obezbjeđuje sve uslove za porodicu, uz najsavremenije edukativno obdanište i druge dječije sadržaj koji se nalaze u kompleksu.

Ovaj kompleks na svojoj provrišini od 800.000m2, pruža sve što je potrebno i jednoj osobi i jednoj porodici, za udoban život, pa čak i više od toga.

Osim gore navedenog, izgrađenog i onoga što je trenutno u izgradnji, planirano je i biće ostvareno još ideja kroz dodatne sadržaje, zbog čega će Grad Sunca biti na prvom mjestu u Evropi, a i šire, po mjeri svega što je u službi čovjeka i njegovih životnih potreba.

A sve je počelo 2016-te godine kada je Drašković donio odluku o izgradnji Grada Sunca, na Mediteranu, na hercegovačkoj kršnoj blagodeti, do kog se iz Trebinja stiže za nekoliko minuta, a iz Dubrovnika ili Herceg Novog za oko pola sata vožnje.

Za kratko vrijeme, za svega tri godine, izgradio je Aqua park, Olimp halu sportova, zatvoreni bazen, fitnes centar, otvorene terene za sve sportove; individualne i timske, atletski stadion i fudbalske terene, igrališta za djecu sa Dino parkom,igraonice za djecu, Galiju-spa centar, hotel Panoramu sa 5 zvjezdica, Bijeli grad; sa preko hiljadu smještajnih jedinica za turiste, kongresni centar, Etno selo; koje je atrakcija za sve uzraste, Varoš čaršiju; sa sadržajima koji povezuju vijekove življenja u Hercegovini. 

(Biznisinfo.ba)

Zakonom o gasu Republike Srpske propisano je da sve firme koje se bave energetskom djelatnošću moraju imati adekvatnu dozvolu koju izdaje Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske iz Trebinja.

Također propisano je da prije izdavanja dozvole privredni subjekat mora bitri certificiran za određenu djelatnost, a na takvu certifikaciju trebala je dati pozitivno mišljenje i Energetska zajednica iz Beča.

“Razlog je činjenica što cjevovodni transport prirodnog gasa predstavlja tzv. ‘prirodni monopol’ zbog čega zakonodavstvo EU predviđa vrlo striktnu proceduru i jasne kriterije razdvajanja energetskih djelatnosti i nezavisnosti operatera transportnog sistema. Glavne odredbe zakonodavstva EU i Energetske zajednice, koje trebaju da omoguće ravnopravan pristup svih korisnika transportnom sistemu i unaprijede tržišnu konkurenciju, su prenijete u Zakon o gasu RS-a. Operatori transportnog sistema u EU i Energetskoj zajednici koji ispunjavaju odredbe Trećeg paketa imaju certifikat i dozvolu za obavljanje djelatnosti transporta i upravljanja transportnim sistemom”, saopćili su iz kompanije Gas Promet Pale.

Kako su rekli, krajem 2019. godine Gas Promet Pale je podnio zahtjev RERS-u Trebinje za certifikaciju i dobio pozitivno mišljenje o ispunjavanju uslova. O svom stavu Regulatorna komisija je zatražila mišljenje i Energetske zajednice iz Beča.

“Sekretarijat Energetske zajednice je nakon četveromjesečne provjere dostavio pozitivno mišljenje o Prijedlogu rješenja Regulatorne komisije o certifikaciji Gas Promet-a. Na osnovu takvog mišljenja Regulatorna komisija je 4. marta 2021.godine donijela Rješenje o izdavanju dozvole za obavljanje djelatnosti transporta i upravljanje transportnim sistemom društvu Gas Promet Pale sa rokom važenja 15 godina. Dobijanjem dozvole postali smo prvi i jedini certificirani i licencirani operater transportnog sistema u BiH pa i širem okruženju, što potvrđuje postojanost nediskriminacije i dostupnosti u korištenju transportnih kapaciteta u vlasništvu Gas Prometa pa samim tim i veće konkurencije i mogućnosti izbora korisnicima”, istakli su iz ove kompanije.

Vrtoglavi rast cijena osnovnih životnih namirnica bilježi se proteklih mjeseci u BiH, a brašno, ulje, šećer i sol u prosjeku su skuplji za 25 posto. U teškom ekonomskom i pandemijskom periodu ovo je dodatni udarac na džepove ionako ojađenih građana.

Brašno, ulje, šećer, sol, meso, jaja, mlijeko, ali i gorivo, proizvodi su koje bh. građani svakodnevno koriste, a njihove cijene proteklih mjeseci kontinuirano rastu. Kese iz podmjere nakon plaća, iz mjeseca u mjesec su praznije, čemu svjedoče i u Klubu potrošača Tuzlanskog kantona.

Iz ovog udruženja za Klix.ba navode da je od novembra prošle godine do danas cijena osnovnih životnih namirnica u prosjeku povećana za 25 posto, a u nekim slučajevima i više, što ocjenjuju katastrofalnim.

Inače, taj postotak je znatno veći u odnosu na mart prošle godine, kada ste naprimjer pileći file mogli kupiti u prosjeku za šest maraka po kilogramu, a danas je ta cijena iznad devet maraka.

“U proteklom periodu smo dobijali veoma zabrinute dojave potrošača za povećanja cijena koja nisu zanemariva, a riječ je o proizvodima koji su ključni za porodicu, posebno za one koje imaju više članova, uz mala mjesečna primanja”, kaže za Klix.ba Gordana Bulić, predsjednica Kluba potrošača Tuzlanskog kantona.

Ekipa portala Klix.ba obišla je nekoliko trgovačkih centara, a kako smo se mogli uvjeriti, danas ćete za kilogram brašna izdvojiti između 1,05 i 1,70 konvertibilnih maraka, u zavisnosti od proizvođača. Litar ulja košta od 2,55 do 3,10 KM, kilogram šećera je u prosjeku 1,15 KM, a ista količina soli je 0,85 KM.

Povećanje cijena osnovnih životnih namirnica dolazi u periodu kada se naša zemlja nalazi u znatno težem ekonomskom položaju nego u prvom valu pandemije koronavirusa.

Bulić navodi da su državni fondovi prilično iscrpljeni, ali posebno potrošači, od kojih su brojni dobili otkaz ili danas rade za niže plaće nego je to bio slučaj u ranijim godinama, odnosno izvanpandemijskom periodu.

“Svaki rast cijena sada izaziva veću paniku i strah među građanima. Situacija je veoma teška i složena i nažalost državne institucije to sve pokrivaju, prećutno odobravajući povećanje cijena jer od toga imaju i povećanje PDV-a, a krajnji ceh plaćaju potrošači koji upravo od države nemaju nikakve zaštite”, upozorava Bulić.

Bulić se nada da će doći do pada cijena na nižem konkurentskom nivou, jer je to roba koja treba da se izvuče iz skladišta do kraja marta ili početka aprila ove godine.

Inače, kao jedan od glavnih razloga rasta cijena osnovnih životnih namirnica u našoj zemlji se navodi povećanje cijene goriva koja je prije nekoliko mjeseci iznosila okvirno 1,60 KM, a danas je nešto iznad dvije marke po litru.

Uz rast cijena nafte, ekonomski analitičar Admir Čavalić za Klix.ba kaže da je povećanje cijena proizvoda evidentno i zbog izuzetnog rasta cijena brodskog transporta, koji je u pojedinim slučajevima povećan i za sto posto.

S ekonomskog aspekta on navodi da je teško ocjenjivati opravdanost promjena cijena jer je riječ o kompleksnom ekonomskom fenomenu, i to za različite proizvode, odnosno usluge.

“Znamo da je niska potražnja, zbog deflatornog efekta, dugo vremena održavala niske cijene. Međutim, došlo je do određenih promjena, prije svega na globalnom tržištu. Rast cijena nafte, troškova transporta, naročito brodskog, zatim preusmjeravanje ili blokada lanaca snadbijevanja, je uvjetovalo i rast cijena određenih proizvoda, odnosno usluga u Bosni i Hercegovini. Oporavak potražnje, globalno i na domaćem tržištu, samo može pojačati ovaj trend”, kaže nam Čavalić.

S druge strane, povećanje cijena u vremenu narušenih ekonomskih prilika Čavalić smatra neprihvatljivim, jer to dodatno narušava tržišne odnose.

“Međutim, mi trpimo posljedice nekih većih, globalnih problema. Dodatni problem može predstavljati inflacija uzrokovana naglim rastom potražnje odnosno povećanjem potrošačkog optimizma”, nastavlja on.

U novoj tržišnoj realnosti, prema riječima ekonomskog analitičara, nema jasnih gubitnika i pobjetnika.

“Monopolisti ili kompanije koje učestvuju u monopolističkoj konkurenciji, poput naftnih, su vjerovatni pobjednici. Svi ostali koji djeluju u normalnim tržišnim uslovima, zdravoj konkurenciji, su gubitnici jer opada potražnja za njihovim proizvodima, odnosno uslugama. Dozvolite da navedem jedan plastični primjer – viša cijena piletine znači i manju potražnju za navedenom. Posljedično, ovo znači manje marže za trgovinske lance i profite za proizvođače”, pojašnjava Čavalić.

Za razliku od osnovnih životnih namirnica, na bh. tržištu se bilježi pad cijena proizvoda koji se danas nalaze u drugom planu, poput odjeće, obuće, namještaja, kućanskih aparata i slično.

Prodavači sada nude i jednostavnije načine plaćanja, uz davanje velikih diskontnih rabata, međutim, kako su naveli iz Kluba potrošača TK, građani se sve manje odlučuju za kupovinu tih proizvoda, upravo zbog teške ekonomske situacije uzrokovane pandemijom koronavirusa.

„Živela komuna, živela komuna!”

Orilo se ulicama Pariza pre tačno 150 godina dok su se sa obližnjih zgrada vijorile crvene zastave, a radnici preuzimali poluge vlasti i na izvršne funkcije postavljali delegate koji će predstavljati njihove interese.

Sve je počelo 18. marta 1871. godine, na zalasku izgubljenog Francusko-pruskog rata, u „domu revolucionarnih ideja” i glavnom gradu nedavno formirane Treće republike.

„Pariska komuna će u literaturi ostati upamćena kao prva radnička revolucija”, govori za BBC na srpskom Nikola Milikić – istoričar i kustos Istorijskog muzeja Srbije.

Komuna je donela „revolucionarne zakone” u pokušaju da odgovori na postojeći sistem, a „krucijalnu ulogu” su tada odigrali radnici, objašnjava on.

• Mračna kolonijalna prošlost uhodi Francusku
• Istorija giljotine – od prvog pogubljenja, preko mitova, do zabrane uvoza u Srbiju
• Komunistički manifest: Ideološka lektira levičara

Komuna je kratko trajala, ali je donela brojne socijalne mere i odredbe poput ukidanja stajaće vojske, noćnog rada pekara i dugova za stanarinu, oduzimanje imovine crkvi i dodeljivanje pojedinih fabrikana upravljanje radnicima.

„Bila je to jedna ustanova gde su radnici pokušali da realizuju ideju slobode i jednakosti pri čemu su oni kontrolisali vlast u gradu, u naredna 72 dana”, kaže za BBC na srpskom naučna saradnica Instituta za političke studije, Aleksandra Kolaković.

Regularna francuska vojska je ugušila Parisku komunu u takozvanoj „krvavoj nedelji”, koja je trajala od 21. do 28. maja 1871.

Pariska komuna i Srbija

O Pariskoj komuni je pisao jedan od prvih srpskih socijalista Svetozar Marković u njegovom časopisu „Radenik”.

On je bio član Prve internacionale i savremenik ovog događaja, pa je o prilikama u Pariskoj komuni obaveštavao javnost putem njegovih novina.

Slobodan Jovanović, srpski pravnik, akademik i političar, takođe je pisao o Francuskoj i promenama u Trećoj republici u delu „Primeri političke sociologije”.

Pored neospornog uticaja na političke ideje, pa i socijalistički sistem u Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata, danas je nasleđe Pariske komune u Srbiji ostalo gotovo samo u imenima ulica.

Pored Beograda, ulica Pariske komune postoji i u Novom Sadu, Nišu i drugim gradovima u zemlji.

Nekada joj je bila posvećena i lekcija u školskim udžbenicima, dok se danas „pomene u nekoliko rečenica”, ističe Kolaković.

„Ali to je u skladu sa time što nove generacije dobijaju, ja bih to nazvala „tviter znanje” – informacije ograničenog karaktera o većini istorijskih događaja, kako iz nacionalne tako i iz svetske istorije.”

Kako je nastala Pariska komuna i šta joj je prethodilo?

Stvaranje Pariske komune rezultat je čitavog niza društvenih i političkih okolnosti i događaja koji provejavaju zemljom još od Francuske revolucije 1789.

„To su bili česti socijalni nemiri, borba za radnička prava, antimonarhističko raspoloženje i nezadovoljstvo…”, nabraja istoričar Milikić.

Širom Francuske se dugo osećalo „sveopšte nezadovoljstvo među nižim društvenim slojevima i radničkom klasom”, a posebno u Parizu, tadašnjem glavnom industrijskom centru.

Vremenom su nastajali razni revolucionarni pokreti, a značajan uticaj na Parisku komunu imala je i Prva internacionala – međunarodno udruženje radnika, osnovano u Londonu 1864, koje je okupljalo socijaliste, komuniste i anarhiste.

Istoričari su saglasni da je jedan od glavnih uzroka za njeno osnivanje bio rat koji Francuska vodila protiv Pruske, koji je trajao od jula 1870. do januara 1871. godine.

Milikić smatra da je prelomni događaj bila bitka kod Sedana 2. septembra 1870, kada je francuska vojska pretrpela veliki poraz, i zarobljen car Nepoleon Treći.

„Kako je ta informacija stigla do Pariza, dolazi do velikih demonstracija građana, proglašenja republike i ponovnog ukidanja carstva”, objašnjava istoričar.

• Uspon i pad Užičke republike
• Kad se digla kuka i motika: Timočka buna protiv vlasti Milana Obrenovića
• Labinska republika: Sto godina od prvog antifašističkog ustanka u Evropi

Na zgarištu Drugog francuskog carstva nastaje Treća republika koju predvodi privremena Vlada nacionalne odbrane na čijem čelu se kasnije našao Adolf Tjer, jedna od ključnih figura u gašenju Pariske komune.

U tom periodu jača i Nacionalna garda – naoružana formacija koju većinski čine radnici.

Oni su se pobunili već krajem oktobra, kada su napali gradsku većnicu.

„Počeli su da izvode napade na članove vlade jer je ona imala buržoaski karakter i u njoj su uglavnom bili predstavnici buržoaskih, imućnijih slojeva društva”, kaže istoričarka Kolaković.

Nemci su u međuvremenu opkolili Pariz što je dodatno otežalo život njegovim stanovnicima.

Milikić kaže da je opsada, koja je počela krajem septembra i trajala do januara, dovela do „velike gladi”.

„Pošto hrana nije mogla da se doturi u grad, Parižani su počeli da jedu životinje iz zoološkog vrta – na primer, slonove”, dodaje.

U takvim okolnostima dolazi do kapitulacije Pariza krajem januara 1871. godine, posle čega je potpisano primirje Francuske i Pruske u Versaju.

Proglašenje ujedinjenja Nemačke održano je upravo u dvorcu u Versaju, nadomak Pariza, 18. januara 1871, što je dodatno razjarilo Francuze.

Bio je to jedan od njihovih najvećih nacionalnih poraza u istoriji.

Rađanje Pariske komune

Ustanak koji je doveo do osnivanja Pariske komune izbio je 18. marta 1871. godine, kada je predsednik privremene vlade Adolf Tjer pokušao da otme topovsku artiljeriju od Nacionalne garde.

Nekoliko bataljona francuske regularne vojske nije uspelo da otme topove sa brda Monmartr, inače kupljene novcem stanovnika Pariza.

Vojnike je opkolio goloruki narod, pa im je komandujući general Lekomt rekao da stave bajonete na puške, napune ih i zapucaju u masu.

No, vojnici su se oglušili na njegove naredbe.

„I upravo je to bio taj trenutak, mala pobeda koju su Parižani euforično prihvatili i tada se ulazi u zgrade institucija i preuzimaju stvari u svoje ruke”, govori Milikić.

General Lekomt je priveden i streljan.

Gradska uprava, stanovnici lojalni vladi i regularna vojska koja je brojala oko 40.000 vojnika napušta Pariz i odlazi u Versaj gde će se privremeno smestiti.

„Sa njima se povlači i buržoazija, odnosno bogatiji slojevi društva, jer vide u kom smeru sve to ide, ali ne svi, neki će ostati, kao i među srednjom klasom”, dodaje istoričar.

Ubrzo potom su raspisani izbori jer su komunari, smatra Milikić, „morali da obezbede legitimitet na osnovu koga će vladati”.

Izbori su održani 26. marta, a komuna je formalno proglašena dva dana kasnije.

• „Seti se, seti, novembar je bio peti”: Ko je lik sa najpoznatije maske na svetu
• Fridrih Engels – od bogataškog sina do oca komunizma

Dva meseca Pariske komune

U komunalni Savet – izvršno telo Komune, ušlo je 92 člana, odnosno delegata, biranih po arondismanima, to jest, administrativnim jedinicama grada.

Pariz je tada imao oko dva miliona stanovnika, a glasalo je oko 233.000 Parižana, od 485.000 njih sa pravom glasa.

Ženama nije bilo dozvoljeno glasanje, niti je bilo kandidatkinja na izborima, kaže Milikić.

Pored Saveta, drugo „izvršno telo” bio je Centralni komitet Nacionalne garde.

Savet je bio ideološki raznovrstan, ali su dve najveće frakcije bili blankisti – revolucionarni socijalisti, sledbenici Luja Ogista Blankija i pristalice socijalističke škole jednog od prvih anarhista – Pjera Žozefa Prudona.

„Veoma brzo su počele debate, a organizovani su i takozvani crveni klubovi gde su se vodile žustre rasprave.

„Oni su nastojali da žive revolucionarnu utopiju i tako su osnovali komunu koja je istovremeno bila i zakonodavno, i radno, i izvršno telo”, kaže istoričarka Kolaković.

Komunari su doneli brojne socijalne mere i odluke, mada ih neki autori smatraju anarhističkim ili komunističkim.

Ukinut je dečiji i noćni rad u pekarama, otpisani su dugovi za stanarine tokom perioda opsade grada, a fabrike ili radionice čiji su vlasnici napustili grad predate su radnicima na upravljanje.

„Upravo tu ćemo videti prve radničke savete i prvi vid samoupravljanja koji će se kasnije pominjati kao ideal radničkih prava, a u socijalističkoj Jugoslaviji ćemo ga imati formalno”, kaže Milikić.

Takođe, ukinuta je i stajaća vojska, osnivane su nove škole, bolnice, sirotišta, a članovi porodica nastradalih pripadnika Nacionalne garde dobijali su neku vrstu penzije od Komune.

• Šta bi se desilo da Hitler nije poražen
• Tamo daleko – na grčkom ostrvu Krf – srpskoj vojsci je jedini bio put

Donet je i dekret o razdvajanju crkve i države.

„Pariska komuna je imala izrazito antiklerikalni stav prema crkvi, kojoj je, shodno tome, oduzeta i nacionalizovana imovina.

„Iako su formalno i dalje mogle da rade, crkve su uglavnom pretvarane u škole, kvartovske skuštine ili su bile otvorene za predavanja”, objašnjava Milikić.

Širom grada su se umesto francuske trobojke vijorile crvene zastave, spaljena je giljotina i srušeni spomenici koji su simbolizovali mržnju među narodima.

Iako je grad sa istočne strane i dalje bio opkoljen Nemcima, a francuska regularna vojska već od aprila nadirala sa zapada zatvarajući prsten oko grada, težilo se normalizaciji života u komuni.

Žene su odigrale značajnu ulogu u ovom istorijskom događaju.

Angažovale su se u školama i bolnicama, primane su u Nacionalnu gardu i bile na barikadama tokom borbi.

Jedna od najpoznatijih komunarki – Lujza Mišel, poznatija kao „crvena devica” čuvena po borbenosti, posle propasti Komune proterana je iz Francuske.

Jedna od najznačajnijih žena komune je i „zaboravljena” Andre Leo.

„Ona je napisala članak u časopisu koji nosi naslov ,Vojnici ideja’ i upravo je u tu objašnjena suština Pariske komune”, dodaje Kolaković.

„Krvava nedelja”

Pariska komuna je ugušena u takozvanoj „krvavoj nedelji” od 21. do 28. maja.

Trupe regularne francuske vojske su ranije zauzimale utvrđenja oko grada, da bi od 21. maja krenule da ulaze u Pariz i osvajaju deo po deo.

Nacionalna garda je bila organizovana po kvartovima, što im je, navodi Milikić, onemogućilo da „sprovedu veliku kontraofanzivu koja bi možda zaustavila nadiruće trupe francuske vojske”.

Barikade postavljene širom Pariza su vojnici lako savladavali zbog širokih bulevara koje je Napoleon Treći izgradio tokom vlasti .

„Siromašniji kvartovi su se grčevitije branili, dok su se u delovima u kojima su živeli viši staleži, vodile manje borbe”, ističe istoričar.

Naposletku, komunari su poraženi i veliki broj je uhapšen.

Milikić kaže da su suđenja bili kratka, a presude „izricane odmah”.

Oni koji su proglašavani krivima su zatvarani, proterivani, kažnjavani prisilnim radom ili streljani.

Ubijeno je između 20.000 i 30.000 komunara.

• Nostradamus i navodno proročanstvo o korona virusu
• „Spalili su mi pretkinju kao vešticu – sada sam sprao ljagu s njenog imena“
• Uputstvo o karantinu i distanciranju staro 432 godine

Jedna od većih egzekucija izvršena je kod Zida federalaca, severnog zida pariskog groblja Per Lašez gde je poslednjeg dana „krvave nedelje” streljano 147 učesnika Pariske komune.

„Kasnije je tim preostalim braniocima Belvila, radničkog dela predgrađa Pariza, podignut spomenik.

„To je i dan danas mesto koje svedoči o ovom događaju i na kome se održavaju komemorativne svečanosti, a bilo je i mesto okupljanja kasnije”, objašnjava Kolaković.

Streljani su i pripadnici pobunjeničke Nacionalne garde, a među žrtvama su bili nadbiskupi i crkveni sveštenici.

Posle gušenja komune, u Pariz se vraća privremeno izmeštena vlada.

Predsednik versajske vlade Adolf Tjer ubrzo postaje prvi predsednik Treće republike, da bi ga na tom mestu 1873. nasledio Patris Mak Maon, general koji je predvodio francuske trupe u razbijanju Pariske komune.

• Masoni, Srbija i Gugl: Najčešća pitanja o slobodnim zidarima
• Incest i Habzburzi – vilica otkrila tajnu najmoćnije dinastije u Evropi
• Mata Hari – od glamura i erotike do špijunaže i streljačkog voda

Nasleđe Pariske komune

Aleksandra Kolaković smatra da je Pariska komuna „jedan od događaja čiji eho dugo opstaje”.

Ona za Francusku predstavlja „prelaz ka republikanskom uređenju i postepeni, definitivni raskid sa monarhističkim idejama i tendencijama”.

„Ipak, zbog oružanog preuzimanja političke vlasti Pariska komuna je dugo i opravdano imala negativan prizvuk”, dodaje Kolaković.

Njen značaj se ogleda i u tome što je radništvo tada uključeno u „neposrednu vlast”, kao i kroz uticaj koji je kasnije izvršila na „organizovanje radničkih partija”.

Francuska se i posle Komune suočava sa „nizom štrajkova, potreba za rešavanjem radničkih problema i poboljšanjem položaja radnika”, a njen duh je provejavao i u drugim delovima sveta.

Milikić smatra da je njeno nasleđe i te kako bilo izraženo kod anarhista, na primerima Kronštatkog ustanka iz 1921. godine u Rusiji, Španskog građanskog rata od 1936. do 1939. i kod ukrajinskog anarhiste Nestora Mahnoa.

Kod komunista je „očigledan uticaj izvršila” u Oktobarskoj revoluciji.

„Dosta se pominjala i u studentskih demonstracijama u Parizu maja 1968, a slične nerede možemo i danas da vidimo sa (pokretom) Žuti prsluci”, dodaje istoričar.

Kolaković kaže da se uticaji Pariske komune primećuju u Francuskoj kod „levih učenja” i dalje prisutnih, pre svega u „intelektualnom životu”.

„Pored Pariske komune i revolucije, prisutna je i tema samoupravljanja i one su izuzetno privlačne naučnicima i medijima.

„A koliko je Pariska komuna bitna Francuzima danas svedoče i naučne konferencije koje se uprkos pandemiji ovih dana održavaju povodom 150. godišnjice”, zaključuje istoričarka.

Predsjednik Gradskog odbora SNSD-a Istočno Sarajevo Ljubiša Ćosić rekao je da ova politička stranka podržava predsjednika Regionalnog odbora Demosa Sarajevsko-romanijske regije Acu Stanišića u borbi protiv neistina objavljenih u dnevnom listu “Blic” i “EuroBlic”.

– Riječ je o čovjeku o kojem u tri serijala, u tri teksta, jedna dnevna novina u Srbiji, nažalost, druga najčitanija, napisala neistine. Zajedno ćemo sa njim istrajati u dokazivanju da ono što je tamo napisano nisu tačne informacije i da je bruka za sve one koje ćute o ovome. Mi ne želimo da ćutimo – rekao je Ćosić novinarima na Palama.

Ćosić je istakao da je Stanišić čovjek koji ni na koji način nikada nije u društvu pokazao da može da radi nešto protivzakonito i nešto što će naštetiti društvu.

– Stojimo uz njega kao ljudi i kao politički partneri koji djeluju u ovoj sredini. Svima nam je poznat njegov dobrotvorni rad, društvena odgovornost. Pored Hrama na Palama nalazi se bista /blaženopočivšeg/ patrijarha Pavla, koju je Stanišićeva kompanija poklonila paljanskoj opštini. Zato ne možemo dozvoliti da neko govori o tome da je novac koji je njegova firma stekla stečen na kriminalan način i da ga upoređuju sa nekim kriminalcima – istakao je Ćosić.

Prema njegovim riječima, istrajaće da otkriju istinu, jer je riječ o nevjerovatnom pokušaju blaćenja jednog čovjeka, a potom i cijele sredine.

Ćosić je naglasio da iza ovoga stoje i ozbiljni pokušaji narušavanja odnosa Demosa i SNSD-a u Sarajevsko-romanijskoj regiji, koji imaju zdravu i ispravnu vlast.

On smatra da su plaćeni tekstovi definitivno dio jednog šireg procesa u kojem neki krugovi moći pokušavaju da pripadnike Demosa dovedu u situaciju da se ljudi iz ovih sredina, koji pripadaju vladajućoj partiji, okarakterišu kao oni koji su povezani sa kriminalnim licima koja su u Srbiji radila protiv državnog sistema i lično protiv predsjednika Aleksandra Vučića.

Ćosić je naglasio da nema potrebe da se pravdaju bilo kome za bilo šta, ističući da oni imaju potrebu da kao ljudi pokažu da su tri objavljena teksta i te kako naručena, i da će se odreći onih za koje utvrde da su naručioci.

Predsjednik Regionalnog odbora Demosa Sarajevsko-romanijske regije Aco Stanišić naglasio je da se ne želi više baviti pričom o aktuelnoj temi o njemu i njegovim članovima partije, jer je riječ o netačnim informacijama.

On je pozvao policijske agencije da organizuju poligrafsko ispitivanje njega, predsjednika Opštinskog odbora Demosa Pale Dejana Kojića, kao i ljudi koji stoje iza natpisa u dnevnom listu, kako bi odgovorili na sva moguća pitanja.

Stanišić se nada da će istina pobijediti i da će zajedno sa SNSD-om ostati koalicija, te jačati, kao što je i bilo u posljednje četiri godine.

Pojedini mediji objavili su, pozivajući se na nezvanične izvore, da su, kako je navedeno, političari i funkcioneri Demosa sa područja Pala radili za vođu kriminalne organizacije iz Srbije Veljka Belivuka.

https://imunizacija.euprava.gov.rs/

Ripple, kriptovaluta koja je u proteklih par mjeseci doživjela veliki porast, jedan je od “veterana” među kriptovalutama. Ripple postoji još od travnja 2013. godine, kada je izdan po cijeni od 0.005$. Od tada je porastao na daleko veću cijenu te se probio na 3. mjesto svih kriptovaluta.

Ripple (XRP) jest kriptovaluta osmišljena 2012. godine. Ripple u užem smislu riječi u biti ne predstavlja kriptovalutu, već protokol za prijenos novaca. Osmišljen je kao protokol za internacionalna plaćanja između banaka. Osnovna ideja jest zamijeniti stare principe rada poput SWIFT-a (koji je razvijen 1972. g. i dalje se koristi). On nastoji surađivati s aktualnim financijskim svijetom, a cilj mu je biti globalna mreža, platforma koja će omogućiti svakome da prenese novac u bilo kojoj valuti u bilo koju valutu u nekoliko sekundi. Slično Bitcoinu, koristi tehnologiju distribuirane mreže (blockchain). No u usporedbi sa Bitcoinom, transakcije u Ripple mreži su brže, provizije za transakcije su daleko niže.

RIPPLE (XRP) i RIPPLE PROTOKOL

Počnimo sa čestom zabunom – miješanje pojma Ripple protokola sa kriptovalutom XRP (koja se također zove Ripple), a izdaje je tvrtka Ripple Labs. XRP se odnosi isključivo na kriptovalutu koju koristi Ripple protokol. No treba napomenuti da XRP nije potreban da bi mreža funkcionirala niti obvezuje tvrtku koja implemenitra protokol na korištenje te kriptovalute.

Da bismo razumjeli kako funkcionira, korisno je nešto znati o sustavu bruto poravnanja u realnom vremenu (eng. Real-time Gross Settlement System, RTGS) i Ripple transakcijskom protokolu (eng. Ripple Transaction Protocol, RTXP). Na primjer, kada se novac šalje putem Bitcoina, vrijednost se podmiruje u realnom vremenu (ne računajući bilo kakva kašnjenja Bitcoina), a to je ono što podrazumijevamo pod pojmom RTGS.

Ripple koristi nešto što se naziva “gateways” (vrata). To je u osnovi digitalni portal kojeg koriste financijske institucije, tvrtke i vlade da bi se pridružile mreži. To se zove RTXP, formalno je poznato kao Ripple Network. Kada se neka financijska institucija, tvrtka ili vlada pridruže RTXP-u, ona može obavljati transakcije s drugim gatewayima s djelićem troškova i s puno većom brzinom.

Za detaljnije objašnjenje kako protokol funkcionira predlažemo da pogledate ovaj video:

Treba još napomenuti da Ripple mreža također funkcionira kao mjenjačnica između svih vrsta fiat valuta (USD, EUR, itd.), no za to mora biti u stanju jamčiti likvidnost. Tu dolazi XRP. XRP je digitalna vrijednost koja je napravljena posebno za poduzetnike kao izbor na zahtjev za dobivanje likvidnosti u prekograničnim plaćanjima. Banke mogu koristiti XRP na izvoru likvidnosti u realnom vremenu na zahtjev, dok ga pružatelji usluga plaćanja koriste kako bi smanjili troškove na stranim burzama, poboljšali brzinu sjedanja plaćanja ili došli do drugih tržišta.

PO ČEMU JE RIPPLE (XRP) POSEBAN?

Kao kriptovaluta ima nekoliko karakteristika koje ga čine drugačijim od drugih. On se ne može rudariti – ima fiksnu zalihu od 100 milijardi XRP tokena. Ripple mreža unutar koje se koristi XRP se trenutno sastoji od 75 računala koja su u vlasništvu privatnih kompanija. Potvrđivanje transakcija se temelji na “Proof of Work” principu no zbog malog broja računala u mreži i velikog “međusobnog povjerenja” između računala nije potrebno koristiti algoritme sa velikom težinom. To dovodi do veoma brzih transakcija, u prosjeku 4 sekunde po transakciji. Provizija za transakciju također ostaje izrazito niska, svega 0.00001 XRP, a broj transakcija u sekundi (TPS) za Ripple iznos čak 1500.

Takve karakteristike čine XRP najbržom kriptovalutom, no opet, treba podsjetiti da je to kriptovaluta koja nije namijenjena javnosti, već kao dio mreže velikih institucija.

TKO SVE KORISTI RIPPLE?

Ripple se tijekom proteklih par godina zahvaljujući iskusnom timu oformio kao ozbiljna tvrtka sa uredima diljem svijeta – New York, San Francisco, London, Luxsembourg, Singapore, India i Sydney. Popis tvrtki koje koriste Ripple mrežu uključuje brojne financijske institucije: SBI Remit, UniCredit, Axis Bank, SEB, UBS, Credit Agricole, Westpac, Santander… Prema CNBC čak više od 100 tvrtki surađuje sa Ripple timom.

PROBLEM CENTRALIZACIJE

Iako sve ovo zvuči odlično, postoji razlog zašto je Ripple toliko brz. Nedostatak decentralizacije. Ova mreža jest zatvorena mreža kojoj se ne mogu lako priključiti nova računala. To znači da postoji velika količina centralizacije, što mnogi predstavljaju kao osnovni problem ove kriptovalute.

Ripple nije samo centraliziran u smislu da su računala koja čine mrežu u zapravo u vlasništu privatnih kompanija. To je i očekivano. Ovdje se ne radi o javnoj kriptovaluti, već striktno specijaliziranoj. No ono što većinu muči te pubuđuje sumnju u Ripple jest distribucija XRP tokena. Napomenuli smo da se XRP ne može rudariti te da postoji fiksna maksimalna količina Ripple-a, 100 milijardi. No ako odete na coinmarketcap.com vidjet ćete da je trenutno u optjecaju 39 milijardi Ripple-a.

ŠTO JE SA PREOSTALIH 61 MILIJARDI?

Kada je Ripple lansiran, dogovoreno je da će maksimalna količina biti 100 milijardi. Od toga su osnivači zadržali 20 milijardi, 18 milijardi jest pušteno u optjecaj, a 61.4 milijardi je zadržao Ripple Labs. Ostatak je podijeljen dobrotvornim udrugama još u ožujku 2013. godine poput Computing for Good.

To je pobudilo veliku zabrinutost od strane ulagača zbog straha od nagle prodaje tih 61 milijarde tokena i samim time naglog rušenja vrijednosti. Da bi otklonili tu zabrinutost, Ripple je u svibnju 2017. godine postavio 55 milijardi XRP tokena na kriptografski sigurni založni (eng. escrow) račun. Sa tog računa se svakog mjeseca pušta u optjecaj 1 milijarda XRP tokena, a stanje i raspodjela jest javno dostupna na službenoj Ripple Charts web stranici. Također, za svaka 2 nova privatna računala neke tvrtke u mreži (eng. node), Ripple će maknuti iz mreže 1 vlastito računalo. Time se također nastoji postići veća decentralizacija. Sve u svemu, s jedne strane moglo bi se reći da je sustav centraliziran, no treba i uzeti u obzir posebnost sustava kao i transparentnost i iskustvo tvrtke.

KUPOVINA I POHRANA RIPPLEA

Ripple se može kupiti na velikom broju burzi, poput Bithumb, Bitfinex, Binance, Kraken. Ukoliko ne znate kako kupovati na burzi, pročitajte ovaj članak. Nakon što ste kupili Ripple, možete ga pohraniti na više walleta (novčanika). Preporučujemo da koristite Toast wallet, jednostavan je, no sa svim potrebnim opcijama.

Također treba napomenuti jedno posebnost vezanu uz čuvanje Ripple-a. Da bi ograničili zlouporabu mreže te hakerske napade, svaka Ripple adresa mora imati minimalno 20 XRP na svom računu. Dakle, ako dodate 1000 XRP u vaš wallet, od toga će se 20 XRP koristiti za rezerviranje adrese novčanika. To je jedan od razloga zbog kojeg ne želite koristiti više novčanika za XRP (osim ako vam to nije potrebno).

ISPLATI LI SE ULAGATI?

Koliko god da je u zadnje vrijeme priča o centralizaciji aktualna, treba uzeti u obzir nekoliko ključnih faktora:

• Radi se o iskusnom timu koji ovaj projekt uspješno vodi od 2012. godine
• Unatrag nekoliko godina ostvarili su više od 100 partnerstva sa različitim financijskim institucijama
• RTXP protokol se i dalje aktivno unaprjeđuje te se puno novaca investira u njegov razvoj

[crtools-graph coin=”XRP” fiat=”USD” period=”1M”]

Graf prikazuje kretanje cijene Ripple (XRP) unatrag mjesec dana, a cijene su prikazane u američkim dolarima (USD).

Ono što također treba imati na umu jest da tvrtke ne moraju koristiti XRP za transfer novaca. Oni mogu koristiti neko vlastito rješenje ili neku drugu kriptovalutu. Trenutna tržišna vrijednost Ripple-a jest 118 milijardi dolara te kao i kod ostalih kriptovaluta, tu vrijednost čine investicije. Sudbina ove kriptovalute ovisi o njenoj primjeni te prihvaćanju od strane postojećeg financijskog sustava. Ukoliko dođe do prihvaćanja te implementacije protokola, to bi dalo pravu vrijednost Ripple-u te samim time definitivno dovelo do porasta vrijednosti. Na koju vrijednosti, to možemo samo nagađati.

Što je Ripple (XRP) te isplati li se ulagati?