Radni alati mobilnih novinara: kvalitetna oprema

10.07.2019. / 17:53
Fotografija pokazuje mobilni aparat koji drže ženske ruke sa natpisom News. U pozadini je globus i dio novina.
MoJo

Što je jedna od prvih stvari za kojom ujutro posegnemo? I tu nam je negdje, kraj uzglavlja. Mobitel! Mnogi prvo provjere notifikacije o najnovijim vijestima, porukama, mailovima, pa tek onda krenu u preostalu jutarnju rutinu. Postalo je nezamislivo izdržati dulje vrijeme bez mobilnog uređaja, «unutra» je sve što nam treba: kontakti, sjećanja u fotografijama, snimcima, vijesti, brojne aplikacije…a baš među aplikacijama su i radni alati mobilnih novinara, ali oni nisu i jedini.

Krenimo s kratkim podsjetnikom na 2007. godinu kada su se u medijskom svijetu vodile žustre rasprave o tome kako publika želi više sadržaja, fotografija, videa, ali potrebu za isporukom tog «više» je rijetko koja medijska kuća mogla kapacitetima pratiti pa i one najveće. Online mediji tek nemaju sredstava za nabavku skupe opreme za proizvodnju toliko tražene multimedije, jer tekst više nije dovoljan. Glasno se priča o građanskom novinarstvu, etici, fact checkingu, a samo taj dio fact checkinga podrazumijevao je osnivanje novih timova u redakcijama, pa i dodatna zapošljavanja – što je mnogima također luksuz. Računa se na građane.

Negdje iz studentske sobe, a svi dobro znamo i koje, ispliva nešto novo što je tinjalo i razvijalo se posljednjih godina, a sve gađajući svoj konačan cilj – društvena mreža. Negdje i ne toliko iz prikrajka, ali s velikim bengom predstavlja se i novi mobilni uređaj. Bez tipki, cijeli je ustvari ekran, ma kao mali TV, ima bolju kameru i neke aplikacije koje u tom trenutku nisu mnogima bile jasne što točno znače i što će iz njih izrasti – iPhone. I dok se tako šepuri na svjetskoj sceni uz salve oduševljenja i epitetom revolucionara, ni ne primjećujemo da je to bio tek početak jedne veće ideje. A ne toliko odmaknute od svih medijskih rasprava o građanskom novinarstu. «Kad narastem, bit ću produkcijski studio!» rekao je iPhone, a drugi proizvođaći krenuli njihovim stopama. Društvene mreže dodaju «mi možemo biti platforma pa ti sve što uslikaš ili snimiš, puštaj ovdje!». Građani povikaše «e pa mi sada možemo imati svoju platformu, svoj medij, alat imamo, krenimo!». Vrlo su brzo zaboravili na punjenje sadržaja medijima, već su stvarali svoje, privatne, za svoj target u vidu «frendova» ili «followera». I tako su se uređaji promijenili, mreže postale mediji, a građani – tzv. novinari.

Alate iste imamo – mobilne uređaje, pa se izrodio Mobile journalism (Mojo). Ali što može učiniti razliku između nas novinara i njih koji to realno nisu. Prije svega vjerodostojnost i kvalitetan sadržaj. A zatim i način na koji ćemo i mi proizvoditi sadržaje džepnim alatima i zadržati standarde koji su zakonitost u našem poslu.

Mogla bih sada nadugo i naširoko o tome, ali osim znanja i vještina nužno je imati sredstva koja će svakog mobilnog novinara učiniti boljim, vičnijim na terenu i u konačnici zadovoljnijim i motiviranijim za Mojo. On im daje priliku da doista urade svoje male autorske dragulje koji neće izgledati amaterski, a da pritom mediju za koji rade, znatno ne povećavaju ulaganja u produkcijske resurse.

Što je onda ono što nam može pomoći da bolje odradimo svoj posao s malim džepnim uređajem osim samih aplikacija za kameru i montažu? Kvalitetna oprema! Evo nekoliko savjeta što pomaže i na koji način, a sve s ciljem proizvodnje kvalitetnije slike i tona. Svakako treba uzimati u obzir za što će se koristiti Mojo set, za koja snimanja i koje formate, pa shodno tomu birati adekvatnu opremu.

MOBILNI UREĐAJ

Bez njega se, naravno, ne može. No vodite računa da bude novije generacije, koji sa svojom standardnom kamerom već može snimati u višim rezolucijama. Danas uglavnom svi novije generacije snimaju i u 4K. Dodatne aplikacije za snimanje i montažu prilagođavat će se upravo jačini uređaja. I sve to nam daje kvalitetniju, bistriju sliku, pod uvjetom da kadrovi i slaganje istih u konačnici budu korektni i osvijetle nam obraz. Prilikom odluke koji uređaj novije generacije uzeti, i nije neka razlika. Netko ima naviku na iOS sustav, netko na Android, važno je da se osjećate fit s korištenjem postojećeg sustava. No ono na što se mora paziti jeste da sva druga oprema, posebno audio oprema, bude kompatibilna s uređajem za koji se odlučite. Također, uz mobitel valja nabaviti i eksternu bateriju koja će na terenu uvijek dobro doći.

DRŽAČ ZA MOBITEL

Držač za mobitelFamozni držači koji danas variraju od onih banalnih selfie stickova, držača (tzv. grip) koji se drži jednom rukom i poprilično stabilizira sliku, dajući uređaju oslonac a ruci čvrsti hvat, pa sve do okvira koji se drže s dvije ruke tzv «kaveza» (mobile camera cage). Već uz sve navedene će ruka biti puno mirnija nego kada sam uređaj držimo sa svake strane s dva prsta pa kao rezultat dobivamo blago ili jače plutajući kadar iako smo se trudili naći oslonac i poduprijeti se laktovima o bokove kako bismo bili što mirniji. U kombinaciji s prirodno mirnom rukom i nekom od aplikacija kamere koje nude mogućnost dodatnog stabiliziranja slike, mogu dati poprilično dobar rezultat bez plutanja, sitnih tremora i primjetnih pokreta, koji će pak uvijek u ovoj kombinaciji, a prilikom snimanja jako krupnih kadrova ipak biti vidljiviji. No za prvu ruku i prve korake mobilnog novinarstva zadovoljavaju osnovne potrebe.

TRIPODI I MONOPODI

Tripodi i monopodi stilizirana slika

Ti garanti stabilnosti slike! Stativu tj. tronožcu ili monopodu s jednom, a ne tri točke uporišta u tlo, također je glavni zadatak stabilizirati sliku. Dok s prvim možemo snimati i «hands free», drugi to ne može, osim ako nema pri dnu dodatne tri male nožice koje ipak ne osiguravaju čvrstoću i stabilnost kao tripod, zamislite samo malo jači vjetar. Stativ je idealan za tiskovne konferencije, okrugle stolove za koje očekujemo da će trajati. Teško je to ipak izdržati s mobilnim uređajem i držačem u ruci. Stativ nam daje opciju da ga postavimo na visinu koja nam odgovara, na njega postavimo mobilni uređaj i snimamo bezbrižno. S druge strane za neke brze i kratke izjave ili događaje, možda je praktičnije imati monopod koji nam drži mobilni uređaj, a ujedno stvara oslonac za ruku, s uporištem na podu, dok ga držimo. Kako je lagan i ne zahtjeva sklapanje i rasklapanje te podešavanje visine po tri linije tronožca već samo jednoj, novinar može biti pokretljiviji i brži u postavljanju. U konačnici je sve stvar prakse, pa je mnogima danas rad sa stativom jednako lagan kao i da je monopod u pitanju. I za tripod i za monopod, kada je u pitanju mobilni uređaj, ne smije se zaboraviti nabaviti i držač za mobilni uređaj (tripod mount adapter). Kako se i tripod i monopod koriste za kamere i fotoaparate koji već imaju rupu za vijak na koji se učvrste na tripod ili monopod, mobilni uređaji to nemaju. Zato je nužan dodatak koji će držati mobilni uređaj pričvršćenim.

GIMBAL

Gimbal

Ne samo da stabilizira sliku, već omogućuje snimanje u pokretu s dojmom «klizanja». Postoje razni, od onih koji služe samo kao držač za mobitel, a dalje robotika nosača odrađuje posao, do onih koji i sami imaju glavu s kamerom. Na samome držaču imaju joystick kojim se može okretati mobitel ili sama kamera gimbala. Blootoothom se spajaju s mobitelom (kamerom mobitela ali i vlastitom aplikacijom kamere)  i imaju tipku koja pokreće i zaustavlja snimanje, a neki od njih imaju i opcije podešavanja da kamera mobitela ili ona gimbala, samostalno prati definirani objekt ili osobu, što u nekim slučajevima, npr. gužve u kojoj je glavni akter priče u pokretu, osigurava da nam akter ne «ispadne» iz kadra već ga se lijepo prati. Ima mogućnost zooma, no zoom je nešto što se ne preporuča raditi s mobilnim uređajem. Kamere jesu danas sjajne, ali još uvijek bi zoom bio prilično prljav i time vidljiv, pogotovo na većem ekranu. To jeste jedan od limita snimanja mobilnim uređajem, mada je prednosti znatno više. Kako je u pitanju robotika, treba biti oprezan s rukovanjem gimbalom, uostalom kao i sa svom drugom opremom, ma koliko nam djelovala manje delikatna od gimbala, jer treba trajati. Prilikom pripreme gimbala za snimanje treba voditi računa o nekim pravilima i koracima poput balansiranja mobitela (tzv. mounting) prije pokretanja gimbala, otključavanja same kamere gimbala ukoliko je ima, no kako proizvođači nude manuale za upravljanje nećemo dalje gubiti vrijeme na to. Ono što iskustveno mogu reći jeste da se s gimbalom početnici mobilnog novinarstva osjećaju puno neopterećeniji opremom, sklapanjem, rasklapanjem, pogotovo kada trebaju reagirati brzo razmišljajući pritom i o kadriranju što za mnoge isto bude novi izazov. Rado ih koriste jer rezultat, s manje truda nego s drugom opremom, djeluje ohrabrujuće i motivirajuće.

MIKROFONI

MikrofonSa do sada spomenutom opremom definitivno smo riješili pitanje slike. No ton je jednako važna stvar, ako ne u nekim situacijama i važnija. Kako kvaliteta snimljenog intervjua ili izjave, tako i prirodni zvuk (tzv. IT-ton) koji prati sliku i svakoj priči daje dodatnu atmosferu, svakom kadru potpuni doživljaj. Ne možemo zamisliti atmosferu nekog protesta bez šušura ljudi i uzvikivanja parola, zar ne? E za to nam neće trebati mikrofon. Onaj u mobitelu će ga sasvim dobro «uhvatiti». No za intervjue i izjave mikrofon je «must have». Njime snimljena izjava na nekom događaju čini razliku između našeg novinarskog proizvoda od onoga amaterski napravljenog. Mikrofona za mobilno novinarstvo ima raznih; standardni ručni mikrofoni, bubice, tzv. shotgun mikrofoni. Svaki od njih postoji u verziji s kablom, ali i verziji za bežični rad. Za neki prvi, početni set, najbolje se ipak odlučiti za verzije s kablom, vodeći računa i na dodatnu nabavku produžnih kablova koji itekako budu potrebni na press konferencijama kada je pozicija mobilnog novinara udaljenija od stola govornika. U svakom slučaju, za koji god padne odluka, ključno je voditi računa o tome da utikač koji se stavlja na mobitelu u utor za slušalice bude TRRS, a ne TRS, te da audio oprema bude kompatibilna s uređajem. E tu postoji razlika koristite li iPhone ili neki od Androida. Neki shotgun mikrofoni za mobilne uređaje su svojevrsni produžetak na samom aparatu i stavljaju se direktno u mobilni uređaj, dok je za druge potreban dodatni nosač, a koji se može instalirati na gore spomenute držače za mobilni uređaj. Uglavnom svi veći proizvođači držača nude dodatne rekvizite koji služe upravo kao nosači mikrofona i rasvjete pa neki čak i drugog mobilnog uređaja. Vodite računa da vam mikrofoni imaju spužvice i zaštitu od vjetra tzv. «dead cat», no iskustvo govori da se ta dva sitna komada opreme najlakše gube, stoga budite brižni i prema tom dijelu opreme. Na teren ne zaboravite uvijek nositi slušalice, što za kontrolu zvuka, što za preslušavanje materijala i montažu na mobilnom uređaju.

RASVJETA

Rasvjeta

Rasvjeta je iznimno važna. Zamislite studio koji je loše osvjetljen, sugovornika po čijem licu su sjene. Sve to može pokvariti dojam inače dobrog uratka. No za rad s umjetnom rasvjetom treba mnogo znanja i iskustva i nerijetko se ne svodi na namještanje samo jednog, već više rasvjetnih uređaja. Zato se za bilo koja prva upuštanja u mobilno novinarstvo, koje početnike već baca u vatru s novim dodatnim znanjima i vještinama, ne treba opterećivati nabavkom još i ove opreme. Uostalom važnije je za početak znati pravilno i dobro koristiti prirodno svjetlo, što se na treninzima i uči.

Na procvalom tržištu opreme za Mojo može se pronaći još mnogo dodataka i gadgeta koji se koriste, kao na primjer vanjske leće za mobitel, cijeli objektivi, gimbali džepne veličine s kamerom, veći «kavezi» koji su u stanju nositi sijaset opreme, no sve to spada u mnogo napredniji pristup mobilnom novinarstvu.

Kako je pravilo kraljice novinarstva, vijesti, tzv. KISS (keep it short and simple) za početak mobilnog novinarstva treba primijeniti upravo tu logiku. Prvi jednostavan komplet opreme treba biti: dobar mobilni uređaj, stativ za stabilnost slike i mikrofon. Sve kompatibilno i ravnajući se pri odabiru prema vašim potrebama za pokrivanje događaja na kojima ćete koristiti mobilnog novinara. Mobilnog novinara na početku pomalo nesigurnog, s ponešto predrasuda i otpora, ali kasnije vrijedne osobe koje će vašoj medijskoj kući dati dodanu vrijednost u outputu.

mobilno novinarstvo

http://balkansmedia.org/korisni-savjeti-i-alati/radni-alati-mobilnih-novinara-kvalitetna-oprema

Regionalni sastanak nvo na Jahorini

Мрежа НВО Републике Српске

Мисија ОEБС-а у Босни и Херцеговини je  организовала регионални
састанак представника Невладиних организација (НВО) посвећен планирању
ангажмана организација цивилног друштва у превенцији и борби против корупције који
је одржан у сриједу, 10. јула 2019. године у хотелу Термаг на Јахорини, са
почетком у 10:30 часова.
Полазна основа за планирање била је Стратегија за борбу против корупције у Републици
Српској од 2018. до 2022. године и Акциони План.
На састанак су позване заинтересоване невладине организације и удружења из
општина Чајниче, Фоча, Гацко, Источна Илиџа, Источни Стари Град, Источно Ново
Сарајево, Калиновик, Ново Горажде, Пале, Рогатица, Рудо, Соколац, Трново и
Вишеград. Организације су донијеле закључак о приоритетним мјерама и активностима на којима ће се радити у наредном периоду.
Ова конференција је наставак активности из априла мјесеца када су се такође састале нво из 12 опшштина, а којој су присуствовали и службеници и начелници општина, као и министарства правде у Влади РС, а ради се о континуираној сарадњи.

 

34 godine od “Live Aida”: Dan kada je muzika promenila svet

Na današnji dan pre 34 godine održan je “ Live Aid “ najveći planetarni muzički događaj. Nišville džez festival čestita jubilej inicijatoru i glavnom organizatoru ovog istorijskog projekta Bobu Geldofu, i najavljuje tim povodom večerašnji program ispred Nišville džez muzeja.

Posetioci niške tvrđave moći će večeras da od 20 časova ispred Džez muzeja prate kompletan koncertni program Live Aida u kome su učestvovali između ostalih Queen; U2; Bob Dylan; Phill Collins; Crosby, Stills, Nash and Young, Elvis Costello, Boomtown Rats…

Iako je ostvario impresivnu muzičku karijeru i kao član sastava “Boomtown Rats” ali i kao solista, Robert Frederick Zenon Geldof ostaće još dugo upamćen kao umetnik koji je u planetarnim razmerama učinio najviše za promociju ljudskih prava, skrenuo ogromnu pažnju na milione ugroženih u raznim delovima sveta i praktično kao pojedinac uspeo da obezbedi i konkretnu pomoć – možda i veću od mnogih međunarodnih institucija i organizacija kojima je humanitarni rad glavna aktivnost.

Rođen je 1951. godine u Irskoj, gde je pohađao privatnu katoličku školu, za koju kaže da mu, osim zbog religioznog etosa, nije odgovarala i zato što tamo nije mogao da igra ragbi! Promenio je nekoliko zasposlenja, a onda je početkom sedamdesetih otišao u Kanadu gde je radio kao muzički novinar za čuveni magazin “New Musical Express”.

Foto: Promo
Foto: Promo

Po povratku u Irsku 1978. godine postaje pevač sastava “Boomtown Rats” koji je, iako nastao u prvim godinama ekspanzije novog talasa i koji mnogi i danas karakterišu kao punk grupu – u muzičkom smislu bio kompleksniji od inicijalnog “prangijanja” punk pionira. Godine 1978. “Boomtown Rats” (bendu je kumovao sam Geldof koji je iskoristio ime dečje bande koju je u svojoj autobiografiji pomenuo Woody Guthrie) prvi put stižu do prvog mesta britanske liste singlova pesmom “Rat Trap”, što nešto kasnije ponavljaju i pesmom “I don`t like Mondays” koja postaje njihov zaštitni znak do današnjih dana.

Godine 1981. Bob Geldof je pozvan da učestvuje na koncertu za “Amnesty International”, što je, pokazaće se, presudno uticalo na njegovo dalje angažovanje, odnosno posadilo seme za buduće aktivnosti. Godine 1984. velika humanitarna katastrofa pogodila je Etiopiju i druge afričke zemlje. Glad i bolesti odneli su na hiljade života, a scene dece koja umiru od gladi emitovane su na televizijskim stanicama širom sveta.

Praktično prvi konkretan potez u cilju obezbeđivanja pomoći bila je pesma “Do they Know it`s Christmas Time” koju su potpisali Bob Geldof i Midge Ure ( lider grupa “Ultravox”, “Visage”…) a u čijem su snimanju učestvovale mnoge zvezde ostrvske pop-rock scene okupljene pod imenom “Band Aid”. Prihod od ovog singla u startu je namenjen kao pomoć ugroženoj deci u Africi. Iako je u startu Geldof „projektovao“ prihod od 70.000 funti, singl se tokom prvih dvanaest meseci širom sveta prodao u skoro 12 miliona primeraka i zaradio preko 8 miliona funti.

Kako se pokazalo bila je to grudva koja je pokrenula možda najveću, a sigurno najlepšu, najhumaniju i najdirljiviju misiju u istoriji čovečanstva. Na „izazov“ iz Evrope veoma brzo su reagovali i sa druge strane strane Atlantika, pa su najveće američke zvezde okupljene pod nazivom „USA for Africa“ snimile pesmu „We are the world“ koja je imala ništa manji uspeh. Logičan sled je bio organizovanje koncerata „Live Aid“ 13. jula 1985. godine na „Wembley“ stadionu u Londonu (sa 72.000 posetilaca) i „John F. Kennedy“ stadionu u Pensilvaniji (gde se okupilo 100.000 ljudi). Istog dana slični koncerti održani su u još nekoliko zemalja (Sovjetski Savez, Kanada, Japan, Austrija, Australija, Zapadna Nemačka i … Jugoslavija).

Foto: Promo
Foto: Promo

Bio je to jedan od najgledanijih TV prenosa svih vremena – procene su da je (a samo da podsetimo da je to bilo mnogo pre internet ere) šesnaestosatni program, u kojem su učestvovali skoro svi najznačajniji pop rock izvođači – gledalo skoro 2 milijarde gledalaca u 150 zemalja, odnosno da je bar 40 posto svetske populacije pratilo koncerte na TV ekranima. Procenja zarada, od ovog projekta, a oja je je u celosti otišla za pomoć gladnima u Africi – iznosila je preko 150 miliona funti.

Godine 1986. od Kraljice Elizabete Druge dobio je titulu viteza – Honorary Knight Commander of the Order of the British Empire (sa oficijelnom skraćenicom: KBE) – mada je već uobičajeno da ga svi zovu Ser Bob Geldof, iako on tu titulu nije mogao da dobije jer nije državljanin Ujedinjenog Kraljevstva, odnosno zemalja Komonvelta. Njegova angažovanja sve više uključuju humanitarni rad kroz razne nevladine organizacije, Tako je, između ostalog, 2005. godine kao odgovor na sastanak lidera „G8“ zajedno sa Bonom iz U2, organizovao koncert „Live 8“, kao inicijativu da najmoćniji otpišu dugove zemalja Trećeg Sveta.

Kada je reč o njegovoj solo muzičkoj karijeri koja je zvanično otpočela 1986. godine kada je napustio „Boomtown Rats”, Geldof se polako ali sigurno, kao što to obično i biva sa muzičarima u najzrelijim kreativnim godinama, sve više okretao korenima, odnosno, tradicionalnoj irskoj muzici koja je „značajan sastojak“ u mnogim muzičkim pravcima koji su nastajali na severno američkom kontinentu, a posebno country and western muzike. Već njegov prvi album sadržao je dva velika hita “This Is The World Calling” (čiji je koautor bio Dave Stewart iz “Euritmics” “The Great Song of Indifference”. Povremeno je nastupao i sa drugim izvođačima (Dave Gilmour, Thin Lizzy…), glumio je i u fimu “Wall” sastava Pink Flojd (1982), a 1992. godine nastupio je na velikom Freddie Mercury Tribute koncertu, održanom na Vembliju.

Bob Geldof je nosilac na destine počasnih doktorata mnogih svetskih univerziteta, priznanja “Man of Peace”, najvećeg francuskog priznanja za umetnost “Chevalier de l’Ordre des Arts et des Lettres”, Man of Peace Award, priznanja “Heroj našeg vremena” (na osnovu glasanja čitalaca magazina “New Statesman”)…. a kada je reč o muzici, možda najzanačajnije priznanje je “Brit Award” za izuzetan doprinos muzici, koje je dobio 2005. godine. Njegova autobiografija “Is that it” objavljena posle “Live Aid” projecta, odlično je primljena i od ktitike i čitalaca, a ušla je i u lektiru za srednje škole. B92

Za političare narod je stoka

Ne postoji političar u ovoj zemlji koji ne misli da je narod stoka koja ne zaslužuje nikakvu pažnju politike.  I ne postoji građanin ove zemlje koji ne misli da je svaki političar lopov koji ide u politiku da bi varao i pljačkao narod. I pored toga, “stoka” redovno izlazi na izbore i glasa za svoje “lopove”. Kako objasniti ovo šizofreno stanje društvene svijesti i morala?

Sjetim se ove aporije uma kad god pokušam da nađem odgovor na pitanje zbog čega je posrnulo reformisano pravosuđe, ne dočekavši ni kraj druge decenije svog rođenja. Šta je to što je spriječilo sudije i tužioce, tu savjest društva, da održe nezavisnost koja im je isporučena “na tanjiru” iz ruku međunarodne zajednice i izgrade odgovoran i efikasan sistem vladavine prava i povjerenja u pravosuđe? Zašto je propao taj veliki projekat nade da će čovjek, posrnuo u ratu, pronaći put spasenja u ponovnom uspostavljanju reda i odgovornosti? Kad god mu se vratim (pitanju šizofrenije!), ne mogu a da ne zapadnem u mračne tokove sve življeg nacionalizma, zasnovanog na pseudomitologiji, kao uzroku rastakanja (raz)uma i sveopšteg društvenog rasula.

Čini mi se da se u tom kolopletu primijenjenog nacionalizma potpuno izgubio današnji čovjek. Nametnut kao neupitan okvir svijesti, nacionalizam je opustošio njegovo duhovno biće i lišio ga razuma. Šizofreno stanje učinilo je čovjeka nezainteresovanim za napredak i moralne vrijednosti. “Stoka” koja bira “lopova” odstupa od vlastitog razuma i pokazuje da nema samopoštovanja.

Da li je u šizofrenom društvu mogao opstati moralan sudija (i tužilac), koji bi bio garant nezavisnosti i nepristrasnog suda? Nisu li i oni izloženost destruktivnim politikama morali platiti vlastitom šizofrenijom?

Stanje u kome se našlo pravosuđe pokazuje da se od njega previše očekivalo i da se olako proklamovana nezavisnost pretvorila u svoju suprotnost (političku zavisnost), a profesionalni moral u prikriveni nacionalizam i prividnu moralnost. Drugim riječima, politika je ušla u pravosuđe preko svojih nacionalista u pravosuđu!

Prikriveni nacionalizam u pravosudnom umu neutralizovao je profesionalne i moralne vrijednosti, a ulogu sudije i tužioca sveo na političko podaništvo koja će održavati stalnu vezu sa politikom na djelatnom nivou, čak i kada ona to izričito ne traži. Tako će Ružica Jukić redovno brinuti o zastupljenosti Hrvata u pojedinim sudovima i tužilaštvima, a nikada joj neće pasti na um da kaže kako u pravosuđu nema dobrih i široko obrazovanih profesionalaca. Izbacivanje u prvi plan etničkog i etnosa sve dublje je potkopavalo temelje pravne struke i nauke, a na periferiju istiskivalo profesionalni moral i etička načela. Šta se drugo moglo očekivati od sudija i tužilaca koji uplove u pravosudne vode na talasima etnosa?

Kada Monika Mijić optuži svojih četvoro kolega u VSTS za nacionalno grupašenje i cijepanje institucije po etničkoj liniji (a bilo je takvog cijepanja u ovom sazivu VSTS u mnogim situacijama!) samo zato što su tražili kolektivnu ostavku nakon afere “potkivanje”, iz nje je progovorio pritajeni nacionalista za koga je nacionalno ključ objašnjenje svega i objašnjenje za sve. Monika Mijić nije razumjela da ljude iste nacionalnosti može povezivati  ista moralna ideja, pravno mišljenje, etički princip ili prosto osjećaj empatije, ali odlično je razumjela svoju poziciju kandidata za Ustavni sud FBiH pa našla zgodan način da pošalje poruku svojim političkim demijurzima da je i ona ono što se od nje očekuje.

Kada je Milan Tegeltija donio iz Banjaluke političku ideju da se ispituje ratna prošlost sudija i tužilaca, pa istu u instituciji sa svojim trabantima pretočio u čuvene Zaključke, učinio je to da bi svom neprikosnovenom vladaru pokazao da ima moć da sprovodi u djelo čak i njegove misli. Dakle, on se najdirektnije razotkrio kao pritajeni nacionalista koji radi za “našu stvar” i pokazao da je etničko suština i njegovog i pravosudnog bića.

Kada su dva profesionalna udruženja iz Republike Srpske dala podršku Milanu Tegeltiji u skandalu vezanom za primanje mita (“potkivanje”) prije nego što je slučaj razjašnjen pred sudom, u prvom planu se jasno vidio princip etničke pripadnosti i prikrivenog nacionalizma,  koji je nalagao da se podrži “naš predsjednik”. Članovi Udruženja sudija i Udruženja tužilaca, koji su glasali za podršku, odustali su od sopstvenih moralnih vrijednosti. Oni su zaboravili da njihov moral određuje osnovne vrijednosti kao što su pravda, vrlina, čast i poštenje. Odričući se osnovnih moralnih vrijednosti, oni su se odrekli samopoštovanja i pristali na poniznost i puzavost (Kant).

Iz ovih nekoliko svježih primjera nameće se sam po sebi zaključak da sudije i tužioce ne interesuju moralne vrijednosti i da više i ne žele  da budu prikriveni nacionalisti. Njihov nacionalni naboj je nakvasao do te mjere da žele da njihovi političari znaju da su i oni njihovi odani sljedbenici.

Znam da će sudije i tužioci dobiti osip od ovakvog uopštavanja u zaključivanju, pa ih moram priupitati kako je moguće da preko 400 sudija po drugi put za člana VSTS bira Milana Tegeltiju i Ružicu Jukić, znajući da su oni obnavljajući svoje mandate i  prilikom izbora sudija i tužilaca na najodgovornije pravosudne funkcije svjesno kršili zakone, vlastita pravila i etičke norme? Dakle, ogromnu većinu sudija ne interesuju zakonit rad, moralne vrijednosti i profesionalna etika ljudi koji upravljaju pravosudnim sistemom! Šta ih onda interesuje? Imaju li oni išta od profesionalnog dostojanstva i časti? Razmišljaju li o budućnosti profesije? Znaju li oni da je biranje u pravosudni sistem nekompetentnih ljudi profesionalni genocid? Zašto o tome ćute? Zanima li ih sud javnosti? Ne! Oni su prihvatili nemoralnost kao sredstvo za ostvarenje nekog ličnog cilja. Oni znaju da je važnije imati Milana, Ružicu i Jadranku nego imati vlastiti moralni kodeks i profesionalno dostojanstvo.

Da li ja onda griješim kada kažem da se i moral sudija i tužilaca izgubio u naslagama opšte nemoralnosti? Da li je nacionalni naboj koji stvara i širi politika uzeo pod svoje i sudije i tužioce? Izgleda da je pred zahtjevima politički projektovanog nacionalizma kapitulirao i pravosudni moral!? Sve je postalo podređeno politici i političkom. Ravnodušnost sa kojom se posmatra profesionalno propadanje nije ništa drugo nego prelazak u tabor politike.  Ne biti u svom stadu znači biti otpadnik, pripadati drugom. Kako ne biti nacionalista kada su drugi takođe nacionalisti. Ne biti nacionalista, pa makar prikriveni, je izdaja nacionalnog interesa. Na ovakvom  obrascu razumijevanja stvarnosti počiva dominantni vrijednosni sistem pravosuđa danas.

Bio je u pravu Karel Kosik kada je rekao: “Doba zahvaćeno bolešću trulenja bespomoćno je pred naletom besramnosti i pretvara se u djela bez stida!”

Ima li onda nade za pravosuđe, s pravom će upitati zabrinuti čitalac. Sigurno nema sa ovakvim sastavom VSTS (sa časnim izuzecima!) i sa ovakvim neodgovornim odnosom pravosudne zajednice prema regulatoru. Kao što nema ni nade za društvo sa ovakvim političkim liderima!

Da bi se nešto promijenilo u pravosuđu, nije dovoljno ukloniti postojeći sastav VSTS. Treba istovremeno ukloniti i njihove posijane otrovne plodove. Ali ni to neće biti dovoljno ako sudije i tužioci ne shvate da su oni najodgovorniji za stanje u pravosuđu jer oni biraju članove VSTS. Oni moraju biti svjesni da se od njih očekuje izbor najboljih i najodgovornijih za upravljanje pravosudnim sistemom. Oni koji misle da su Milan Tegeltija, Ružica Jukić i Jadranka Lokmić Misirača najbolji među njima, dostojni su samo prezira.

Piše: Branko Perić (Autor je sudija Suda BiH)

Vrelo Miljacke: Veličanstvena priroda koja ostavlja bez daha, samo dva kilometra od Pala

Mnogo je specifičnosti vezano za rijeku Miljacku koja je sinonim glavnog grada naše zemlje. Opjevana je u mnogim pjesmama, ali ono što rijetki o njoj znaju jeste postojanje dvije Miljacke koje izviru na području predratnog grada Sarajeva, Paljanske u naselju Gornje Pale i Mokranjske Miljacke, koja također izvire na području opštine Pale, u naselju Kadino Selo, a koje se spajaju u Dovlićima.

Ipak, mnogo poznatiji i atraktivniji izvor jeste onaj na Palama, kako zbog lokacije, zidina starog utvrđenja Gradina Pavlovića ispod kojeg se izvor nalazi, tako i zbog neposredne blizine nacionalnog spomenika Hadžišabanovića vile, olimpijske Jahorine, ali i Ravne planine. Ono što je najveća prednost ove veličanstvene prirode jeste što se nalazi samo dva kilometra od centra Pala na nadmorskoj visini od 1.010 metara.

Nepravedno zapostavljeno bogatstvo, zatvoreno za turiste

Predio oko izvorišta Paljanske Miljacke izuzetno je lijep, posebno u proljeće i na jesen, kada je vodostaj rijeke bogatiji i kada riječni tok gradi prekrasne slapove koji padaju preko sedrenih blokova obraslih mahovinom.

No, uprkos ljepoti koju ovo izvorište nosi sa sobom, nekad jedinstvena turistička lokacija danas je zatvorena za turiste. Također, nepravedno zapostavljena.

Rekoše nam to naši domaćini, aktuelni direktor JP Vodovoda i kanalizacije Pale Dejan Kojić koji je ugostio ekipu Klixa i nekadašnji direktor Momir Blagojević koji je svoje dvadesetogodišnje iskustvo i priču o vrelu Miljacke podijelio s nama uz jutarnju kafu.

Pomalo sa žalošću počinje priču…

“Eh, bojim se da vrelo Miljacke već odavno nije tako atraktivno kao što je nekad bilo. Ako budete imali sreće da bude vode, možda nešto budete i mogli vidjeti”, kaže nam sa sjetom odmah na početku.

Vrelo Miljacke je bilo zanimljivo sve dok nije počela ozbiljnija eksploatacija šuma koja je bitno utjecala na sam kvalitet vode, kaže naš sagovornik i nastavlja priču.

“Negdje prije Drugog svjetskog rata je to izvorište kaptirano i to je bio jedini izvor pitke vode za ovo područje. Kapitažom izvorišta taj prirodni ambijent je do neke mjere devastiran jer više to nije bila čista priroda, nego se pojavljivala zona neposredne sanitarne zaštite. Kasnije, kako se ovaj sistem razvijao, atraktivnost izvorišta je padala i sve je manje vrelo Miljacke bilo interesantno kao izvorište, a sve više kao prostor od kojeg zavisi život. I danas se ono koristi u velikoj mjeri za izlete, ali najatraktivniji dio nije na raspolaganju građanima”, pojašnjava Blagojević.

Na pitanje ko je krivac što je ovo prirodno blago nepravedno zapostavljeno, odgovor je društvo koje nije uredilo odnose, jer prostor nije zaštićen kao prirodna sredina u kojoj su se mogle odvijati privredne aktivnosti.

Teško je ostati ravnodušan

Nismo željeli vjerovati u to pa smo se zaputili do vrela Miljacke. I nismo zažalili…

Naša avantura je počela. Radnici JP Vodovod i kanalizacija Pale kombijem su nas prevezli do jednog dijela puta, dok smo drugi dio puta prepješačili. I to je ono što ima svoje čari. Već prvi prizor koji smo vidjeli ostavlja bez daha. Čuje se tek žubor vode, cvrkut ptica, a pogled ispred nas podsjeća na razglednicu.

Dok smo fotografisali predivne prizore, ne želeći ostati uskraćeni ni za jedan kutak prirode, ljubazni domaćini objašnjavali su nam da je voda čista i pitka, da se možemo napiti. Nije nam trebalo dva puta reći. Hladna i osvježavajuća. Okrijepili smo se i nastavili dalje.

“Sada ćete se morati popeti uz brdo, do samog izvorišta”, upozoravaju nas domaćini.

I prizor koji smo ugledali nakon toga pokazao nam je da je apsolutno vrijedilo svakog truda. Kada se čovjek popne na vrh tog brežuljka i kada se šuma razrijedi, otvara se pogled na usku kotlinu kroz koju protječe planinski plahovita i bistra Miljacka. Teško je ostati ravnodušan.

Nakon što smo upili sve, odmorili pet minuta, domaćini nam rekoše da je vrijeme i da u jednom od obližnjih restorana probamo ribu iz njihovog ribnjaka. Nismo se protivili. Taman se slegne utisak od jednog prizora, a ugledaš nešto još bolje.

Proveli smo ugodne trenutke u prelijepom ambijentu restorana i ljetnoj bašti pored koje protiče Miljacka, gdje se nalaze bazeni s pastrmkom koju smo, naravno, probali. Na koncu, osjetili smo neku posebnu ljepotu u tom smiraju dana koji se polako privodio kraju, kao i naša avantura do vrela Miljacke. Klix

Tegeltijin zet siječe i šleperima odvozi mašine bivšeg RAOP-a

– Imovina RAOP-a, koju su prije nekoliko godina kupili Rusi, se siječe i iznosi iz hala, o svemu je obaviješten i MUP
– Rusi u Banjaluci osnovali firmu “Elektroinženjering” na čijem se čelu nalazi Milan Keserović
– U „Elektroinženjeringu“ otvoren predstečajni postupak, upravnik tek uz asistenciju policije ušao u preduzeće

BANJALUKA – Imovina bivšeg preduzeća „Energoinvest Rasklopna oprema“ (RAOP) iz Istočnog Sarajeva, koju su prije nekoliko godina kupili ruski investitori i formirali novo preduzeće “Elektroinženjering”, potpuno je devastirana, zidovi hala su porušeni samo da bi se iz njih kranovima izvukle masivne mašine koje su isječene i otuđene. Radnici preduzeća su podnijeli prijedlog za otvaranje stečaja, ali uprava, na čijem čelu je zet bivšeg ministra finansija RS Zorana Tegeltije, pokušava na sve načine to spriječiti i institucije RS pod pritiskom, naprasno, povlače zahtjeve za blokade računa, otkriva portal CAPITAL.

raop

Prema našim informacijama oprema ovog preduzeća u Istočnom Sarajevu, koja se procjenjuje na oko 20 miliona KM, organizovano se krčmi i šleperima izvozi iz hala, a o svemu su brojnim prijavama obaviješteni Ministarstvo unutrašnjih poslova RS i tužilaštvo.

To, ipak, nije spriječilo Poresku upravu i Investiciono – razvojnu banku RS da nedavno, iznenada, povuku nalog o blokadi računa zbog milionskih obaveza nesolventnog „Elektroinženjeringa“ .

„Elektroinženjeringu“ čiji je direktor Milan Keserović, zet bivšeg ministra finansija Zorana Tegeltije, su državne institucije blokirale račune, ali su oni po nalogu Ministarstva finansija RS deblokirani i ponovo im je odobren reprogram obaveza, iako ni prethodni sporazum o reprogramu nisu poštovali.

Milan Keserović je bio zaposlen i u preduzeću „Nikola Tesla“ koje je Vlada osnovala, a koje je nedugo zatim propalo. Garanciju koju je dala za kredit tog preduzeća Srpska još plaća, a bivši savjetnik Milorada Dodika i direktor preduzeća Dragan Vučetić je pobjegao u Njemačku.

Cilj uspjelog pritiska na institucije da deblokiraju račune je spriječiti otvaranje stečajnog postupka i gubitak prava upravljanja firmom.

Okružni privredni sud u Banjaluci je početkom juna donio rješenje o otvaranju predstečajnog postupka u ovom preduzeću i za privremenog stečajnog upravnika imenovao Radomira Predojevića.

Izvještaj koji je upravnik dostavio sudu otkriva da je na djelu potpuno pustošenje preduzeća iz kojeg se mašine i oprema nemilice iznose, sjeku i prebacuju na nepoznatu lokaciju.

Uprava ignoriše sudsku zabranu raspolanja imovinom

Kako bi spriječio dalje otuđenje imovine sud je 1. jula donio rješenje o određivanju mjere obezbjeđenja kojom se naređuje opšta zabrana raspolaganja imovinom stečajnom dužniku „Elektroinženjering“, a sva ovlaštenja u vezi sa upravljanjem i raspolaganjem imovinom firme prelaze u potpunosti na privremenog stečajnog upravnika.

U obrazloženju rješenja suda, kojim je preduzeću zabranjeno da raspolaže imovinom, navedeno je da je privremeni upravnik 25. juna sudu predao izvještaj o ekonomskom stanju stečajnog dužnika u kojem navodi da se preduzeće ne nalazi na adresi iz sudskog registra, da duži niz godina ne radi i ne ostvaruje prihode, da su mu računi blokirani 1.300 dana zbog duga od 1,97 miliona KM.

Za upravu odluka suda ne znači ništa, čak su i fizički spriječili privremenog upravnika da uđe u krug preduzeća.

U rješenju suda potvrđuje se da je stečajni upravnik u poslovne prostorije uspio ući tek uz asistenciju policije.

Prilikom obilaska imovine preduzeća u proizvodnim halama zatekao je treća lica koja su građevinskim mašinama odvajala dijelove poslovnih zgrada, opremu i infrastrukturu preduzeća.

Upravnik je napisao i da je preduzeće prezaduženo, platežno nesposobno te predložio otvaranje stečajnog postupka.

„U podnesku koji je kod suda zaprimljen 27. juna privremeni stečajni upravnik navodi da je u više navrata pokušao da se neposredno uvjeri u kakvom je stanju imovina stečajnog dužnika, koja se nalazi u Istočnom Sarajevu, a koju čini više poslovnih zgrada i građevinsko zemljište uz taj kompleks“, navodi se u dokumentu i dodaje da je prilikom obilaska upravnik utvrdio da se imovina sistemski devastira i otuđuje.

U izvještaju je naveo i da je u poslovnim halama stečajnog dužnika otkrivena već pripremljena oprema i postrojenje za otuđenje.

„Građevinski objekat se i dalje devastira na način da se skida i siječe metalna konstrukcija, krovni nosači, stubovi… Materijali se sijeku i sortiraju na hrpe željeza, aluminija, bakra i tako sortirani se pripremaju za transport odnosno otuđenje“, navedeno je u izvještaju.

„Elektroinženjering“: Nema uslova za stečaj

Izvještaj privremenog stečajnog upravnika trebao je poslužiti sudu da utvrdi osnov za otvaranje stečaja.

No, uprava „Elektroinženjeringa“ se ne predaje, jer im stečaj nikako ne odgovara.

Šalju obavještenje sudu da je njihov račun, nakon 1.300 dana i milionskih neizmirenih obaveza prema državi i dobavljačima, odjednom deblokiran, tako da „ne postoje razlozi za otvaranje stečaja“.

Račune „Elektroinženjeringa“ blokirali su Poreska uprava RS zbog duga od preko milion KM i Investiciono – razvojna banka (IRB) RS zbog duga od oko 600.000 KM, ali su, prema našim saznanjima, oni naprasno odblokirani.

„Stečajni dužnik u podnesku od 28. juna osporava navode privremenog stečajnog upravnika te ističe da u postupanju stečajnog dužnika nema nezakonitih radnji i da je deblokirao račun i isplatio najveći broj povjerilaca.  Što se tiče radnji koje su vezane za raspolaganje imovinom, one se odvijaju na osnovu ugovora o prodaji pokretnih stvari od 10. januara 2019. godine i aneksa ugovora od 4. marta “, naveli su iz ovog preduzeća u dopisu sudu.

Keserović ubjeđuje sud da se radi o stvarima koje su dotrajale i neupotrebljive za preduzeće kao i da su odluku o načinu raspolaganja imovinom donijeli vlasnici iz Rusije.

Uprava firme smatra da nisu ispunjeni uslovi da se naredi opšta zabrana raspolaganja imovinom te da je cilj privremenog stečajnog upravnika da dođe do nezakonitog otvaranja stečajnog postupka, kao i da ne postoji razlog za otvaranje stečaja.

Ugovora o prodaji mašina nema

U rješenju suda navedeno je da stečajni dužnik tvrdi da se oprema prodaje na osnovu ugovora, ali da taj ugovor nije dostavljen u spis.

„Stečajnom dužniku je zabranjeno da raspolaže imovinom bez saglasnosti privremenog stečajnog upravnika i ta zabrana se odnosi i na raspolaganje po navedenom ugovoru“,  dodaje se u rješenju.

Stečajni upravnik Radomir Predojević nije detaljnije želio da govori o ovom postupku. Samo je kratko za CAPITAL rekao da je rješenjem suda imenovan za privremenog stečajnog upravnika sa zadatkom da se utvrde uslovi za otvaranje stečajnog postupka.

„S obzirom na to da je postupak u toku nikakve informacije vam ne mogu dati“, kazao je on.

Rasprodata imovina pod hipotekom

Jedan od predlagača stečaja za CAPITAL je rekao da imaju nenamirena potraživanja i da su zbog toga podnijeli prijedlog za stečaj. On je, takođe, potvrdio da se uništava i otuđuje imovina „Elektroinženjeringa“ koja je pod hipotekom.

„IRB je pokrenuo izvršenje na imovini preduzeća radi naplate svojih potraživanja, ali je kada je pokrenut predstečajni postupak, prije nekoliko dana povukao blokadu. Isto je uradila i Poreska uprava RS“, rekao je on.

Dodao je i da je podneseno nekoliko krivičnih prijava zbog otuđivanja imovine kao i da preduzeće ne radi od početka 2016. godine.

Vlada RS je prodaju imovine RAOP-a ruskim partnerima najavljivala kao veliku investiciju koja će doprinijeti zapošljavanju radnika.

CAPITAL: S. Vukelić

Srpska blokirala prodaju zemlje opštine Istočni Stari Grad

– Pravobranilaštvo RS dalo negativno mišljenje na kupoprodajni ugovor između opštine i firme „Plakalović – promet“
– Pored zemlje, ugovorom predviđena i prodaja objekata koji nisu uračunati u cijenu
 – Dragaš: Opština prodaje zemljište domaćim firmama koje završi u rukama Arapa

ISTOČNI STARI GRAD – Propao je posljednji pokušaj načelnika Istočnog Starog Grada Boje Gašanovića da proda vrijedno opštinsko zemljište, a po receptu, primjenjivanog prethodnih godina, da ono na kraju, kako tvrdi opozicija, završi u rukama arapskih investitora.

Pravobranilaštvo Republike Srpske dalo je negativno mišljenje na ugovor kojim je Istočni Stari Grad namjeravao da proda zemljište u vlasništvu opštine firmi „Plakalović – promet“, uz obrazloženje da u cijenu nisu uračunati objekti koji se nalaze na zemljštu, saznaje portal CAPITAL.

Pravobranilaštvo je navelo da nacrt ugovora o kupoprodaji nekretnina koji im je opština dostavila nije u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.

U obrazloženju ovakvog mišljenja Pravobranilaštva navedeno je da u nacrtu ugovora stoji da se prodaje građevinsko zemljište, a da je uvidom u priložene isprave utvrđeno da se prodaju i objekti koji nisu uračunati u cijenu.

„Istaknuto je da nekretnine predstavljaju građevinsko zemljište koje se nalazi na Crepoljskom, a čine ih livada, šuma, kuća, zgrada i dvorište ukupne površine 25.605 metara kvadratnih. Kako predmet prodaje nisu samo nekretnine koje predstavljaju neizgrađeno zemljište, već se na njima nalaze objekti, smatramo da u postupku prodaje nije izvršena procjena objekata (kuća, zgrada, Sindikalni dom), pa samim tim procjena vrijednosti nepokretnosti nije pravilno i zakonito utvrđena. Zbog toga nisu ispunjeni uslovi za prodaju ovih nekretnina“, navedeno je u obrazloženju mišljenja Pravobranilaštva.

Na Crepoljskom je ranije bilo sjedište opštine Istočni Stari Grad, a poznato je i kao izletište koje često posjećuju stanovnici Sarajeva.

Odbornik SNSD-a u Skupštini opštine Istočni Stari Grad Dubravka Dragaš kaže za CAPITAL da je skupštinska većina u ovoj opštini prije nekoliko mjeseci donijela odluku o smanjenju cijene zemljišta na Crepoljskom sa sedam na pet maraka po metru kvadratnom.

„Očigledno je da su već tada imali odgovarajućeg kupca. Vlasnik „Plakalović-prometa“ je šef Kluba odbornika SDS-a u Istočnom Starom Gradu Njegoš Plakalović“, kazala je Dragaš.

U zvaničnim privrednim registrima kao vlasnik i direktor ove firme vodi se Nada Palkalović, majka Njegoša Plakalovića.

Dragaš kaže da je očigledno da se Pravobranilaštvo upoznalo sa time da je firma „Plakalović – promet“ kupovala parcele od opštine na Trebeviću i da ih je zatim preprodavala.

„’Plakalović promet’ nikada nije uložio novac u te nekretnine već se pojavljuje kao preprodavac. To nije slučaj samo sa ovom porodičnom firmom. U prvoj ruci su se kao kupci gradskog zemljišta uglavnom pojavljivali bliski saradnici načelnika opštine. Oni su dalje nastavljali prodaju, a zemljište na kraju završi u rukama Arapa“, tvrdi Dragaš i dodaje da ne zna da li je konkretno „Plakalović – promet“ prodavao zemlju Arapima, ali da zna da ništa nisu uložili u kupljene nekretnine.

Komentar načelnika opštine Istočni Stari Grad Boje Gašanovića nismo uspjeli dobiti jer se danima ne javlja na telefon.

Prodaja zemljišta u vlasništvu ove opštine godinama izaziva oštru raspravu između opozicionih i vladajućih odbornika. Naime, odbornici SNSD-a, koji su u ovoj opštini opozicija, često su optuživali načelnika Boju Gašanovića iz SDS-a da prodaje zemljište Arapima, što je on demantovao.

CAPITAL: M. Čigoja

Najlošiji put nalazi se u BiH

Nema zemlje na ovom svijetu da ima ovako loš put koji povezuje dvije države”

"Nema zemlje na ovom svijetu da ima ovako loš put koji povezuje dvije države"Izvor: N1

Kako strani turisti dolaze u BiH, te kako iz nje izlaze provjerili smo na Šćepan Polju, granici BiH i Crne Gore, i jednom od najlošijih puteva u zemlji. Turisti poručuju, uradite nešto s ovim cestama i vratit ćemo se.

Bez zaštitnih ograda, bez asfalta, ali sa mnoštvom znakova upozorenja, put Foča-Plužine, preko Šćepan Polja. Možda najkritičnija tačka na mapi magistralnih puteva BiH.

A evo šta su nam kazali vozači:
“Ne mislim da je ovaj put siguran, morate nešto da uradite sa ovim jer od kada smo prešli granicu put je loš. Uradite nešto sa ovim i vratićemo se.”
“Pridržavamo se brzine, nije dobro za vožnju. Mislim da je bolje majstorima nego vozačima, jer odlaze dijelovi od auta.”
“Kako je moguće da ovaj regionalni, ovako prometan put da bude u ovako lošem stanju. Mislim da nema zemlje u ovom svijetu da ima ovako loš put koji povezuje dvije zemlje. A opet ovo je i put koji koriste turisti.”

šćepan poljeIzvor: N1

Put preko Šćepan Polja najkraći je put od Beograda ka moru, ali i najkraći put između dva glavna grada u regiji Sarajeva i Podgorice.

Rekonstrukcija puta je odlagana, postojale su procjene da bi gradnjom Hidroelektrane Buk-Bijela bio potopljen. Na koncu, izrađen je projekat čija je vrijednost nešto manje od 80 miliona evra.

radislav mašićIzvor: N1

“Projekat nove trase tog puta je završen. Evropska komisija je bila spremna da pomogne finansijski izgradnju tog puta, trebalo je uzeti kredite pod povoljnim uslovima. Čekala se odluka Savjeta ministara, i još uvijek se ta odluka čeka”,kazao je Radislav Mašić, načelnik Foče.

U za nijansu boljem stanju je put koji od Foče-preko Tjentišta vodi do Trebinja, odnosno Crne Gore i Hrvatske. A brojni su problemi i na putu Sarajevo-Foča.

“Rogoj je uvijek posebno zimi težak za put, posebno za privrednike, jer je često tokom zime zabranjen saobraćaj šleperima i teškim vozilima koja uglavnom prevoze kabastu robu, a kod nas se možete baviti drvnom industrijom koja je naravno kabasta”, dodao je Mašić.

šćepan poljeIzvor: N1

Pitali smo Puteve RS dokle se došlo sa rekonstrukcijom dionica preko Tjentišta i Šćepan Polja. Stigao je kratak odgovor, pismeno će nam odgovoriti početkom naredne sedmice.

A kako se održavaju Putevi možda najbolje pokazuje ovaj odron. Umjesto da ga uklone, Putevi su napravili obilaznicu oko njega.

Izvor: N1

 

Success Depends On What You Can Do for Your Country

Predsjedniče Komšić, predsjedniče Džaferovic, predsjedavajući Zvizdić, predsjednice Cvijanović, premijeru Novalić, uvaženi gosti, dragi prijatelji, dobrodošli.

Svakog četvrtog jula, slavimo vrijednosti koje su inspirisale stvaranje naše nacije. 

As President Trump states in our National Security Strategy, “Liberty, free enterprise, equal justice under the law, and the dignity of every human life are central to who we are as a people.  We will never lose sight of our values and their capacity to inspire, uplift, and renew.” 

(prevod: Kao što je predsjednik Trump rekao u našoj Strategiji nacionalne sigurnosti: “Sloboda, slobodno poduzetništvo, pravda za sve i dostojanstvo svakog pojedinačnog ljudskog života ključne su vrijednosti onoga što nas čini nacijom kakva jesmo. Nikada nećemo smetnuti s uma naše vrijednosti i njihovu snagu koja inspiriše, daje nadu i okrepljuje”.)

Ove godine takođe slavimo pedesetu godišnjicu slijetanja čovjeka na Mjesec. Slavimo ostvarenje nevjerovatnog cilja kojeg je postavio predsjednik John F. Kenedy.

U svom govoru na Univerzitetu Rice, na kojem sam i ja studirao, rekao je: ““We choose to go to the Moon in this decade and do the other things, not because they are easy, but because they are hard; because that goal will serve to organize and measure the best of our energies and skills.”  

(prevod: “Odlučili smo da u ovoj deceniji sletimo na Mjesec i da uradimo i neke druge stvari, ne zato što ih je lako uraditi, nego baš zato što nije; jer taj cilj će poslužiti objedinjavanju i odmjeravanju naše najveće snage i najboljih vještina”)

JFK je znao da će takav odvažan cilj takođe biti inspiracija, nada i okrepljenje. Osam godina je četristo hiljada naučnika, inženjera i tehničara radilo zajedno da bi čovjek dosegao Mjesec.   

 

Današnja granica u istraživanju svemira je planeta Mars.  Mars Rover bi trebao sletjeti na nama najbližu planetu u ovo doba naredne godine, u krater koji je, u stvari, dobio ime po jednom mjestu u BiH, Jezeru.  Ko može da predvidi kakva će inspiracija to dostignuće biti za buduće generacije? Sve vas pozivam da večeras pogledate našu naučnu postavku i da vas inspirišu mladi bh. naučnici budućnosti.

 

Oni inspiraciju crpe iz američkih kutaka i STEM učionica koje opremamo širom BiH.  Podržavamo obrazovanje u oblasti nauke, tehnologije, inžinjerstva i matematike kako bismo učenike i nastavnike pripremili za budućnost.

Danas BiH ima sopstveni odvažni cilj koji ne zahtijeva putovanje u svemir:  to je napredak ka članstvu u NATO savezu i Evropskoj uniji.

 

Sjedinjene Države podržavaju ovaj cilj jer, da parafraziram predsjednika Kennedija, taj cilj će poslužiti objedinjavanju i odmjeravanju vaše najveće snage i vaših najboljih vještina. 

 

Uspjeh Bosne i Hercegovine zavisi ne od toga šta međunarodna zajednica može da uradi, nego, kako je rekao JFK: “od onoga što vi možete uraditi za svoju zemlju”.

The United States stands ready to support you.  As our National Security Strategy states, “The United States offers partnership to those who share our aspirations for freedom and prosperity.” 

 

(prevod: Sjedinjene Države su spremne da vas podrže.  Jer, kako stoji u našoj Strategiji nacionalne sigurnosti: “Sjedinjene Države nude partnerstvo onima koji, kao i mi, teže slobodi i prosperitetu”).

 

Hvala vam svima, uživajte!

###

President Komšić, President Džaferovic, honored guests and dear friends, welcome.

Every July 4th, we celebrate the values that launched our nation.

As President Trump states in our National Security Strategy, “Liberty, free enterprise, equal justice under the law, and the dignity of every human life are central to who we are as a people.  We will never lose sight of our values and their capacity to inspire, uplift, and renew”

This year we also celebrate the 50th anniversary of man landing on the moon.  We celebrate the incredible achievement of a goal set by President John F. Kennedy.

In a speech at Rice University, my alma mater, he said, “We choose to go to the Moon in this decade and do the other things, not because they are easy, but because they are hard; because that goal will serve to organize and measure the best of our energies and skills.”

JFK knew that an audacious goal would also inspire, uplift and renew.  And within eight years, 400,000 scientists, engineers and technicians rallied to put men on the moon.

Today’s horizon in space exploration is Mars.  The Mars Rover is due to land on our closest neighbor this time next year, in a crater that, in fact, is named after a town right here in BiH, Jezero.  And who’s to say what that feat will inspire future generations to achieve?  I invite you all to stroll our Science Fair today to get inspired by the young BiH scientists of tomorrow.

They are getting inspired in the American Corners and STEM classrooms we are equipping across BiH.  We are supporting science, technology, engineering and mathematics education to better prepare students and teachers for the future.

Today, BiH has its own audacious goal, which will not require space travel:   advancing to join NATO and the EU.

The United States supports that goal because, to paraphrase JFK, that goal will serve to organize and measure the best of your energies and your skills.

Bosnia and Herzegovina’s success depends not on what the international community can do.  It will depend – in JFK’s words – on “what you can do for your country.”

The United States stands ready to support you.  As our National Security Strategy states, “The United States offers partnership to those who share our aspirations for freedom and prosperity.”

Thank you all and enjoy

Ambassador’s notes; US Embassy Sarajevo

 

RTVBN link: https://www.rtvbn.com/3957539/bih-ka-clanstvu-u-nato-i-eu-

Narod više ne prašta

U društvu u kome se kritika shvata kao napad, a građanski bunt se naziva državim udarom, u kome se građani vrijeđaju jer ne podržavaju istu političku strukturu, a zbog politike ne idu jedni drugim ni na slave, društvo u kom se politički protivnici ne mogu sresti ni na dječjem rođendanu puca po šavovima zbog svake sitnice.

Odavno već ovdje nije bitno šta nego ko, i odavno već dobre ideje propadaju samo jer su došle s druge strane. Koliko god opozicija imala dobrih prijedloga zakona oni će biti odbijeni i koliko god vlast bude radila dobrih projekata uvijek će im se tražiti mana. Sve po zasluzi.

Najgore od svega je što su se duboke političke podjele spustile među građane, koji žive u atmosferi na rubu usijanja. U ovoliko podijeljenom društvu okidač za sukob može biti svaka sitnica. Nezadovoljim ljudima malo treba da se posvađaju i još dodatno podijele, tako su to uspjeli i Viber stikeri. I uspjeće još mnoge druge stvari.

Na stranu što je najnormalnije reagovati i upozoriti na ugrožavanje prava, kao što bi najnormalnije bilo prihvatiti kritiku, izviniti se i riješiti problem ako ga ima. Međutim, to je, izgleda, postalo nemoguće.

Podjele su toliko duboke da je postalo nemoguće išta mirnim i civilizovanim načinima uraditi, a zbog generalizacije stradaju i nevini.

Htjeli mi to priznati ili ne, zbog izjava i poteza gradonačelnika Banjaluke, ministra policije, pojedinih načelnika, pa i samih visokih funkcionera Republike Srpske, kada je u pitanju slučaj „Dragičević“, sva njihova dobra djela padaju u vodu. Narod će ih pamtiti po progonu ljudi, po sramotnoj pres konferenciji i jezivim izjavama o mrtvoj djeci.

Narod će im zamjeriti i kada nisu krivi, narod će uvijek tražiti manu. Dio onih koji je vjerovao u bunt i revoliciju uvijek će zamjeriti opoziciji što su pravili stanačke mitinge na skupovima „Pravde za Davda“. Podršku tih ljudi izgubili su i jedni i drugi.

Ovo je vrijeme u kome dobra djela ne brišu loša i u kome ljudi očito više ništa ne praštaju, pa ni Viber naljepnice. Srpskainfo