Migranti ne pitaju za minimalac

Migracije i kapitalizam
Ekonomske ili ratne izbeglice su dobri, jevtini radnici. Oni nisu poput „nas“ naviknuti na standard i socijalnu državu… Kako UN, korporacije i milijarderi forsiraju migraciju kao basen obespravljene radne snage.

U leto 2017. prolaznici su u nemačkim gradovima zastajali pred bilbordima na kojima se videlo lice Avganistanca „Nasera“, starog oko 40 godina. Ponešto tamnoputo lice koje je lako identifikovati kao stranca, sa ponekom sedom vlasi u crnoj kosi, očiju uprtih direktno u posmatrača.

Ispod tog lica je krupnim slovima napisana poruka: „Ja sam izdržljiv“. A ispod toga, nešto sitnijim slovima, napisano je i objašnjenje da onaj ko je prešao toliko dug i toliko naporan put ne može biti slabotinja, što dalje znači da imate dobar razlog da ga – zaposlite.

Postoje i identično uslikane verzije plakata sa licima „Zeraja“ iz Eritreje („Ja sam dobar u timskom radu“) i „Bangalija“ iz sijera Leonea („Ja sam orijentisan ka cilju“). Tri pomenuta muškarca su na bilbordima u sivoplavim košuljama koje nedvosmisleno izgledaju kao radna odeća (a nisu daleko ni od zatvoreničkih uniformi).

„Važno je da ljudi nešto rade“

Te plakate nije izmislila nikakva organizacija za pomoć izbeglicama ili unapređenje integracije; njihovi autori potiču iz novoosnovane firma Social Bee iz Minhena koja zapošljava i potom zajmi svoje radnike drugim firmama. Izbeglice su za tu firmu izvor prihoda a njihov položaj je zloupotrebljen da bi se korišćenje najjevtinije radne snage predstavilo kao nešto humano i korisno, praktično, kao win-win situacija.

Mnogi Nemci nisu mogli da sakriju gnev: to što žive u uređenoj zemlji i nisu morali nikuda da pešače hiljade kilometara sada ih diskvalifikuje u odnosu na one koje je život šibao, jer su takvi „izdržljivi“? A bilo je i onih koji su na plakatu videli i nenapisanu poruku „Ne samo što sam izdržljiv, nego ću biti zadovoljan i nadnicom za kakvu mnogi Nemci ne bi radili“. No, u političkom i medijskom mejnstrimu takve primedbe se često proglašavaju sarkazmom i „argumentacijom desničarskih populista“, uskogrudošću, pa i rasizmom.

Social Bee - soziales Start-Up aus München, das Geflüchtete in Jobs vermittelt

“Ja sam izdržljiv”

Činjenica je, međutim, i da su u raznim diskusijama o izbeglicama koje se u Nemačkoj vode od 2015. naovamo, stalno prisutni glasovi koji se zalažu da za izbeglice prestanu da važe zakonske odredbe o minimalnoj nadnici. Jer, nadnica koja bi za građane Nemačke bila neprihvatljiva, za većinu radno sposobnih izbeglica bila bi ravna premiji na lutriji. „Važno je“, kao što je to svojevremeno argumentovao urednik u levičarski orijentisanom Tagescajtungu Jan Federsen, „da ljudi imaju šta da rade i visina nadnice tu nije odlučujuća.“

Pakt o migraciji

To što se takvom logikom izbeglice, pa i šire, svi migranti koji u Evropu dolaze „trbuhom za kruhom“, proglašavaju za ljude sa manje prava, kao da više nije bitno. Baš kao ni činjenica da se time otvara nov krug utakmice u dampingu u sektoru niskih nadnica. Za svetsku neoliberalnu elitu, Federsenove reči su blagoslov i potvrda da je ona na pravom putu. A tim putem je povela i – Ujedinjene nacije.

Svetska organizacija je, naime, u trećoj nedelji jula 2018. donela Globalni pakt o migraciji koji bi u decembru trebalo da bude podnet na potpis 190-rim zemljama-članicama.

„Obavezujemo se da puteve regularne migracije prilagodimo tako da bude unapređena mobilnost rada (…) tako što ćemo proširiti i diverzifikovati raspoloživost takvih puteva“, piše, između ostalog, u tom sporazumu.

Zanimljivo je i da Nemačka nije samo jedna od 190 predviđenih potpisnica, već ona spada u zemlje koje su na Sporazumu najviše radile: od početka 2017. pa do kraja 2018. Nemačka i Maroko predsedavaju Globalnim forumom za migraciju i razvoj (GMFD).

Njemačko tržište rada vapi za radnicima, konzulati kaskaju

Za manje od tri godine je građanima Zapadnog Balkana odobreno oko 160.000 radnih viza u Nemačkoj. Koliko njih zbilja radi? To se ne zna, ali se zna da mnogima posao propada jer ne mogu do termina u ambasadi.

Posljednjih mjeseci do redakcija DW koje izvještavaju na jezicima zemalja Zapadnog Balkana stiže sve više poruka čitalaca, koji se žale da nikako ne mogu do termina u njemačkim ambasadama. Svaka takva situacija je lična drama za ljude koji u džepu imaju ugovor sa njemačkim poslodavcem, radnu dozvolu, ali – nemaju vizu. I nikako da dođu na red da tu vizu zatraže.

Prema podacima njemačkog Instituta za istraživanje tržišta rada, koji radi pri Agenciji za rad, u Sarajevu i Prištini se na termin za radnu vizu u prosjeku čeka preko godinu dana, u Beogradu sedam a u Tirani šest mjeseci. „To su podaci iz februara pa vjerujem da se u posljednjih šest mjeseci to vrijeme čekanja i produžilo”, pojašnjava za DW dr Karola Burkart, ekspertkinja za migraciju u ovom institutu.

Tim silnim mjesecima čekanja treba dodati vrijeme koje ode na obradu vize ili – a to je tek nevolja – ponovni odlazak u ambasadu ukoliko dokumentacija nije potpuna. Nema podataka koliko vremena prođe prije nego što građanin Srbije ili BiH, koji ima ponudu za posao, zaista i dobije radnu vizu kako bi mogao da krene na put.

Sa ovakvom navalom niko nije računao

Navala je krenula novembra 2015. godine u sklopu velikog izbjegličkog talasa u Nemačkoj. Tada su, zajdno sa Sirijcima, Iračanima i Avganistancima, državljani Srbije bili u vrhu po broju zahtjeva za azil i skoro svi bi bivali odbijeni. Vladajuća velika koalicija je našla rješenje u proglašenju svih zemalja Zapadnog Balkana takozvanim „sigurnim zemljama porijekla” kako bi se zahtjevi za azil iz tih zemalja po automatizmu odbijali.

Brojni dokumenti koje mora da odobri njemaöko konzularno odjeljenje u Sarajevu

„To je bila trgovina u stilu: dođite da radite umjesto da tražite azil”, priča Burkart. „Tako je nastala ideja za praktično zapadnobalkansko pravilo. To je bio novum njemačke imigracione politike, da je za radnu imigraciju dovoljno da imate ponudu za radno mjesto, a da inače nisu neophodni nikakvi drugi uslovi niti kvalifikacije. Ali očigledno se nije računalo sa ovako ekstremnim brojem zahtjeva.”

Prema riječima Karole Burkert, od novembra 2015. do kraja prošle godine odobreno je 120.000 zahtjeva za vizu prema ovom „zapadnobalkanskom pravilu”, dok je još tridesetak hiljada zahtjeva odbijeno. Ako bismo dodali i prvih sedam mjeseci ove godine, za koje još nema zvaničnih podataka, pretpostavka je da je oko 160.000 ljudi iz Srbije, BiH, Kosova, Albanije, Makedonije i Crne Gore dobilo radnu vizu u Njemačkoj u manje od tri godine.

„To je mnogo i konzulati su bukvalni “pregaženi” navalom. Vjerujem da, što se tiče personala u konzulatima, za ovo uopšte nisu bili pripremljeni. Iako Savezna vlada uvijek naglašava da pojačava personal, to je marginalno u odnosu na potrebe. Znamo i da prostorije nisu dovoljno velike, da zgrade konzulata pucaju jer su prepune”, kaže Burkart.

Poslodavac hoće odmah

Naša sagovornica nema podatke o tome koliko je ponuda za posao propalo zbog gužve sa terminima, ali kaže da tržište rada traži brzinu, da poslodavac želi radnika odmah. „Recimo treba vam njegovatelj sada i odmah, ili pomoćni radnik ili kuhar – jer sada na primjer dolazi mnogo turista. Kada kandidat ne dobije radnu vizu, onda ponuda za posao postaje izlišna, onda ja kao poslodavac moram drugačije da se snađem.”

Premda u ambasadama i Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke za DW ponavljaju da su „maksimalno” povećali kapacitete i produžili radno vrijeme, Bukert kaže da to „maksimalno” očito nije ni izbliza dovoljno da pokrije potrebe tržišta rada.

Na pitanje šta onda savetuje ljudima koji se nadaju vizi, uz uzdah kaže: „Da se optimalno pripreme i imaju sve neophodne dokumente.” Jer ako vas vrate sa šaltera, sve kreće ispočetka.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Breaking barriers to entrepreneurship

British Council, Švedski Institut i Univerzitet Hertfordshire, zajedno su radili studiju u cilju otkrivanja prepreka za razvoj mikro, malih i srednjih preduzeća na Zapadnom Balkanu.

Univerzitet u Hertfordshiru je sproveo ovo opširno istraživanje, tačnije, g. Nigel Culkin i g. Richard Simons. Rezultati istraživanja predstavljeni su u šest pojedinačnih izvještaja za svaku od zemalja Zapadnog Balkana, a predstavljen je i sveobuhvatan izvještaj za cijelu regiju Zapadnog Balkana. Izvještaji definišu i procijenjuju prepreke razvoju preduzetništva u odgovarajućim zemljama i regionu u cjelini.

U martu 2018. godine na konferenciji pod nazivom “Breaking barriers to entrepreneurship”, koja je održana u Beogradu, imali smo zadovoljstvo da g. Nigel Culkin predstavi najvažnije nalaze i zaključke studije. Ovom prilikom prisutni su imali odličnu priliku da razgovaraju o rezultatima istraživanja, razmjene iskustva, uče jedni od drugih i dijele vrijedne resurse i informacije s ključnim akterima, uključujući i stručnjake iz Velike Britanije.

Ako biste želeli da saznate više o preprekama preduzetništvu u Bosni i Hercegovini i na Zapadnom Balkanu, molimo vas da preuzmete dokumente priložene na dnu ove stranice

https://www.britishcouncil.ba/sites/default/files/country_report_republic_of_bosnia_herzegovina.pdf

 

Vlada sudije i tužioce u Brčkom šminka, siječe im nokte, pere i farba kosu…

– Vrhunac bahatog i nenamjenskog trošenja javnih sredstava
– Na spisku: gelovi za tuširanje, hidrantne kreme, odstranjivači šminke, tonici za lice, pilinzi, maskare, olovke i balzami za usne, noktarice i turpije za pete…

BRČKO – Vlada Brčko Distrikta odlučila je da na račun građana počasti zaposlene u pravosudnim institucijama različitim parfemima, dezodoransima, losionima, puderima, karminima, maskarama, kremama, sapunima, šamponima, gelovima i farbama za kosu, ali i turpijama za pete i nokte, te deterdžentima za veš i suđe, otkriva portal CAPITAL.

Vlada Brčko Distrikta raspisala je juče tender za nabavku poklona vrijednih 26.500 KM za potrebe pravosudnih institucija u tom gradu.

Ništa ne bi bilo čudno da je riječ o poklonima koje institucije inače nabavljaju kako bi ih poklonili delegacijama koje im dolaze u posjete i koji načešće oslikavaju na određen način instituciju, grad ili državu.

Međutim, uvidom u tendersku dokumentaciju, vidljivo je da je riječ o proizvodima za ličnu higijenu, preparatima za šminkanje, deterdžentima…

Brčanska Vlada tako traži muške i ženske parfemegelove za tuširanjelosione poslije brijanjadezodoranselosione i mlijeka za tijelo i čišćenje licaodstranjivače šminke, hidratne kreme

Zanimljivo je da se na račun građana bahato kupuje i nevenova masttečni puderipuderi u stikuruževi za usnetonici za licepilinzi za licekreme za matiranje kožemaskarerumenilaolovke za usnekreme za rukebalzami za usne.

Tu su i noktariceturpije za pete i za noktepincete za obrve

Pored šminke i proizvoda za njegu kože, zaposleni u pravosuđu Distrikta, dobiće i tečne i obične deterdžente i omekšivače za šareno i bijelo rubljedeterdžente za ručno pranje posuđatoaletne sapunepaste za zubešampone za sve tipove kosetekuće sapune i gelove za kosulakove za kosu i za nokteacetoneboje za kosupjene i kreme za modeliranje kosete vlažne maramice.

Pokloni su namjenjeni zaposlenima u Pravosudnoj komisiji, Osnovnom sudu, Apelacionom sudu, Tužilaštvu, Pravobranilaštvu i Kancelariji za pravnu pomoć u Brčkom.

Proizvode u ukupnoj vrijednosti od po 6.000 KM dobiće u Pravosudnoj komisiji  i Osnovnom sudu.

Pakete vrijednosti od po 4.500 KM dobiće Tužilaštvo i Pravobranilaštvo, dok će isporuka za Apelacioni sud biti vrijednosti 3.500 KM, a za Kancelariju za pravnu pomoć 2.000 KM.

Svi oni koji žele da isporuče kozmetiku u Brčko na tender mogu da se prijave do 8. avgusta, a posao će biti dodjeljen dobavljaču koji ponudi najnižu cijenu. Rok za isporuku robe je kraj ove godine.

Zakonski pokrivena korupcija

Ivana Korajlić, v. d. direktora “Transparency International BiH” smatra da je ovo bez obzira na iznos, najočigledniji i najbahatiji primjer nenamjenskog trošenje sredstava.

„S obzirom na spisak i vrstu proizvoda koji se nabavljaju, više podsjeća na spisak ličnih potrepština zaposlenih u institucijama, a nikako na poklone koji se mogu službeno poklanjati. Zaista mi je teško zamisliti svečano uručivanje deterdženta ili turpije za pete kao poklona, osim ako se ne radi o uvođenju nekih revolucionarnih metoda. Dakle, jasno je da se radi o potpuno nesvrsishoshodnoj nabavci za nečije lične potrebe i uljepšavanje na račun poreskih obveznika“, ocijenila je Korajlić za CAPITAL.

Igor Vukajlović iz Udruženja građana za borbu protiv korupcije u javnim nabavkama „Tender“ rekao je da se postavlja pitanje svrsishodnosti ove javne nabavke.

Procedure su vjerovatno ispoštovane i tako je onda zakonski pokrivena korupcija i neracionalno trošenje javnog novca. Zašto je potrebno da Brčko Distrikt za svoje radnike kupuje parfeme i šminku, zbog čega to plaća javnim novcem, ne vidim svrsishodnost te nabavke. Zakonom o javnim nabavkama se ne može ograničiti šta će se kupovati, ali to određuje sam ugovorni organ ili izvršna vlast koja odlučuje o tome kako će trošiti novac“, istakao je Vukajlović.

Lakić: Kupujemo poklone svake godine

Šef Odjeljenja za stručne i administrativne poslove, koje je raspisalo tender u ime Vlade Brčko Distrikta, Srđan Blažić rekao je da to Odjeljenje samo sprovodi proces javne nabavke, a da sve odluke o tome šta će se nabavljati donose institucije.

„Ako je sve u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama mi sprovodimo nabavku, a o tome da li je to potrebno i za koje namjene, svaka institucija ima plan nabavki u svom budžetu. Ne možemo mi njih ograničiti, o njihovim potrebama morate vidjeti s njima“, rekao je Blažić.

U Osnovnom sudu se nisu javljali na kontakt telefone u kancelariji predsjednika suda i portparola, dok su u Tužilaštvu rekli da je za javne nabavke nadležna Pravosudna komisija.

Portparol Pravosudne komisije Jelena Lakić istakla je da unazad nekoliko godina pravosudne institucije vrše nabavku poklona za svoje radnike za novogodišnje praznike i 8. mart.

“Ranijih godina nabavka je sprovođena postupkom direktnog sporazuma, a od ove godine nabavka se vrši putem konkurentskog postupka. Odluku o tome donosi Pravosudna komisija i pojedinačno svaka institucija. Svaki rukovodilac za sebe, u okviru budžeta, odlučuje o nabavci”, istakla je Lakićeva.

 CAPITAL: Svjetlana Šurlan

Radovi na Lukama

U toku su radovi na izgradnji cca. 900 metara distributivnog cjevovoda profila 110mm u naselju Luke I. Realizacijom ovog projekta izvršiće se prespajanje priključaka cca. 90 domaćinstava u ulicama Beogradska i Jovana Dučića. Radove izvodi i finansira J.P. “Vodovod i kanalizacija” a.d., Pale.

Младен Иванић

На данашњем састанку са представницима институција у чијој надлежности су безбједност и контрола граница БиХ био сам јасан.
БиХ не може да издржи, ни политички, ни економски, проблем миграната. Међутим, многи у институцијама нису свјесни тежине проблема са којим се БиХ суочава. А нисмо још ријешили чак ни проблеме својих избјеглица.
Неопходна нам је детаљна контрола граница, онемогућавање нелегалних прелазака и учешће свих, и БиХ и ентитета, у рјешавању проблема. А не, како је сада, политички сукоби, препуцавања и пресипање из шупљег у празно.

BH Radio 1: Položaj i izazovi organizacija civilnog društva u BiH

Gosti:
Leila Bičakčić (Centar za istraživačko novinarstvo)
Damir Zeković (Centar za promociju civilnog društva)
Dragana Dardić (Helsinški parlament građana Banja Luka)
Voditeljica: Ljiljana Pepović

Emisija tematizuje položaj organizacija civilnog društva. Sagovornici i sagovornice govore izazovima s kojima se susreću, percepcijom koju javnost ima o njima, čestim targetiranjima od strane vlasti i političara, zloupotrebljavanjem civilnog sektora, neujednačenoj zakonskoj regulativi i drugim pitanjima usko vezanim za ovu temu. Emisiju možete poslušati na linku ispod:

(BH Radio 1)

Osuda napada na članove Jevrejske zajednice u BiH

Mreža za izgradnju mira najoštrije osuđuje incidente zabilježene u Sarajevu i Tuzli sa stravičnim grafitima, ili u nekim slučajevima i fizičkim napadima na članove i članice Jevrejske zajednice u BiH. Jevreji su dio Bosne i Hercegovine, njeno vezivno tkivo, ovdje su stoljećima. BiH je Jevrejima, ali i svima nama bila i jeste utočište, a Jevreji su svojim angažmanom uveliko doprinijeli razvoju zemlje.

Sjetimo se samo Isaka Samokovlije, Emerika Bluma, Oskara Danona, Laure Papo Bohoret, Daniela Ozme, ili danas Jakoba Fincija, Elija Taubera, Borisa Kožemjakina, ali i mnogih drugih. Svi oni su dali neizbrisiv pečat bh. društvu koji svakodnevno trebamo cijeniti i poštovati.

Jevreji su u Sarajevu prije Drugog svjetskog rata činili 16% stanovništva Sarajeva, ali veliki broj ih je stradao tokom holokausta. Stradanja koje je započelo grafitima, tučnjavom, paljenjem objekata, baš kao i u našem ratu. Zato je bitno opomenuti, ne dozvoliti ponavljanja istorije.

Bosna i Hercegovina je država sviju nas i tako je trebamo graditi, kao ravnopravnu državu svih naroda, građanki i građana, na osnovama multikulturalizma, slobode i jednakopravnosti.

Zašto i do kada će Paljani raditi protiv Pala???

Poznato je da se svake četiri godine održavaju opšti izbori u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj za sve nivoe vlasti. Za srpskog člana Predsjedništva BiH, za Predsjednika Republike Srpske, za Parlament BiH i za Narodnu Skupštinu Republike Srpske.

Filigranski precizno rukovođeni Paljani nepogrešivo svaki put glasaju protiv Pala i protiv interesa i građana i same svoje opštine, a za, uglavnom, kandidate iz Lukavice za Narodnu Skupštinu. Zašto je to tako?

Opština Pale je centralna i najveća opština u sastavu Grada Istočno Sarajevo, a takođe ima i najviše stanovnika. Za Republiku Srpsku bi trebala takođe biti veoma važna iz mnogo razloga. Sa druge strane ova opština je u svim bitnim pitanjima zakinuta, ili nikada nije pitana ni o čemu. Bez obzira da li se radi o ekonomskim, političkim, privrednim, kulturnim, sportskim pitanjima, ekološkim, itd.

Sa druge strane predstavnici političkih partija iz Lukavice se utrkuju da što više investicija prigrabe za sebe sa bilo kog nivoa. S punim pravom. Bilo to iz Banjaluke, Sarajeva, Beograda, a vremenom će doći na red i evropski fondovi.  Pogledajte koliko se gradi i investira u Lukavici, a koliko na Palama. Samo naivni i budale mogu povjerovati u priču da je to tako i ćutati. Politički predstavnici partija iz Lukavice na Pale i Paljane gledaju samo i isključivo kao na glasačku bazu kako bi glasovima Paljana došli do vlasti, funkcija, moći i zašto ne reći miliona. I znate kako priča ide dalje…baš ih briga za Pale do narednih izbora.

Da li će biti investicija i radnih mjesta na Palama, novih fabrika, preduzeća, škola, vrtića, fakulteta to njih ne zanima, a pravo pitanje je zašto Paljani ne misle o sebi i za sebe? Zašto ne misle ko ih predstavlja u skupštini, šta će učiniti za Pale i ko su kandidati sa Pala. Da li će na idućem popisu biti konstatovano da su se Pale vratile na nivo broja stanovnika iz 1991. godine? Ma koga to još zanima.

Da li se neko može sjetiti koliko je odnijeto institucija i ustanova sa Pala zbog glasanja protiv Pala?! Da li nekog zanima što opada nivo privredne djelatnosti na Palama, što cijena nekretnina opada i što Pale nisu više atraktivne.

Ako vam je dobro onda ništa…

Jajački srednjoškolci dobili nagradu OSCE-a i 50.000 eura

Jajački srednjoškolci su dobitnici nagrade „Max van der Stoel“ za 2018. godinu, koju dodjeljuje Visoki komesar OSCE-a za nacionalne manjine sa sjedištem u Hagu, prenosi JajcePress.com. Nagrada sa sobom nosi i premiju od 50.000 eura.

U pismu upućenom jajačkim srednjoškolcima, koje potpisuje Lamberto Zannier, Visoki komesar OSCE-a za nacionalne manjine, između ostalog stoji da je žiri odlučio dodijeliti nagradu srednjoškolcima iz Jajca na osnovu njihove „izuzetne smjelosti i poticajnog aktivizma koji je doveo do sprječavanja daljnje podjele u školama u Jajcu, kao i širom zemlje.“

„Prepoznajući istrajnosti i moralni poduhvat ovih hrabrih učenika, te prepoznajući potrebu za inkluzijom i kvalitetnijim obrazovanjem kroz, između ostalog, ulaganje u inovativna sredstva podučavanja koja bi bila dostupna svim učenicima u Jajcu, žirije donio jednoglasnu odluku da nagradi učenike iz Jajca, predstavljene od strane Vijeća učenika Srednje strukovne škole „Jajce“, sa nagradom „Max van der Stoel“ za 2018. godinu“, stoji između ostalog u Zannierovom obrazloženju.

Nagradu uručuje ministar vanjskih poslova Holandije

Nagradu „Max van der Stoel“ je 2001. godine uspostavilo Ministarstvo vanjskih poslova Holandije u čast holandskog državnika i prvog Visokog komesara za nacionallne manjine, Maxa van der Stoela. Od tada se nagrada dodjeljuje svake druge godine pojedincima, neformalnim grupama ili ustanovama kao priznanje za izuzetna dostignuća u promociji integracije i kohezije društva na području država OSCE-a.

Predstavnici Vijeća učenika će nagradu lično primiti od strane ministra vanjskih poslova Holandije prilikom ceremonije koja će biti održana u Hagu 9. novembra ove godine.

Historija i geografija sa fokusom na BiH

Napomene radi, jajački učenici su tokom 2016. i 2017. godine protestovali protiv odluke Vlade SBK da podijeli srednje škole u Jajcu. Pod velikim protiskom javnosti, OSCE-a i stranih ambasada, Ministarstvo obrazovanja SBK je spornu odluku o osnivanju nove srednje škole povuklo sredinom 2017. godine. Osim toga, nacionalna grupa predmeta je proširena na historiju i geografiju koje u fokusu izučavanja imaju BiH, te je sa diploma učenika Bošnjaka uklonjen sporni grb Herceg-Bosne. Učenici hrvatske i bošnjačke nacionalnosti i dalje idu zajedno u školu.

Jajce Press / Samir Beharić