Vatrometom i pjesmom na Palama Milorad Dodik je prije godinu dana proglasio rezultate referenduma o 9. Januaru, kao Danu Republike Srpske, a istovremeno je iskoristio tu priliku da pojača kampanju Boška Jugovića i lokalnog odbora SNSD-a koji su djelovali kao raštimovani orkestar koji je spašavan uz pomoć države na više načina. Zloupotrebom javnog tv servisa, upumpavanjem stotina hiljada maraka u predizbornu kampanju, kupovinom glasova, prijetnjama, ucjenama radnika javnih preduzeća, satanizacijom opozicije, jer je pobjeda trebala vođi da pokaže da je on personifikacija države kako je tih dana ponavljao. Na tim krilima je Boško Jugović došao sedam dana kasnije na vlast, ali bez skupštinske većine koju je potom uz pomoć štapa i kanapa, a ponajviše kupovine odbornika pokušao namaći, ali nije uspio.

Brojni dolasci Dodika na Pale, te organizovanje koncerta i proglašavanje rezultata na Palama su služili uz ogroman novac podizanju izlaznosti glasača na Palama i preuzimanju vlasti, ali ne da bi napravio pozitivne promjene na bolje, već na gore kako se to danas sa vremenske distance i vidi jer se su se desile promjene na gore, a o tome govore svi realni pokazatelji, od toga da načelnik povećava administraciju, da nije u stanju da realizuje nijednu novu investiciju, da nema nijednu ideju ili inicijativu, da otaljava posao nadajući se da će iz Vlade poteći obećani milioni kojih nema, a Boškova strategija se sastoji u podizanju višemilionskih kredita kako bi pregurao još godinu dvije po receptu vođe koji je milion građana zadužio za sedam milijardi!!!

Referendum je organizovan sa proklamovanim ciljem da narod pokaže opredijeljenje da želi sačuvati svoj Dan Republike kao i vjerski praznik, ali čim je referendum završen, vlast nije objavila rezultate referenduma u službenom glasniku čime bi postali i zvanični, uoči godišnjice se Dodik odrekao referenduma, srušio ga pritom potrošivši milione za njegovo održavanje. A narod je kao i više puta do sada bestijalno prevario da više vjeruju praznim obećanjima nego praznim stomacima. Treba reći da je izlaznost na referendum bila ispod 50% da je Dodik mahao referendumom kao vrhuncem patriotizma zaboravljajući da se patriotizam dokazivao dvije decenije ranije kada se on bavio trgovinom visokoakciznim robama i spremao se da ratuje u miru pripremajući svoje kerbere.

Od devetog januara je ostao samo naziv dionice autoputa u izgradnji, a Boško Jugović novopečeni načelnik opštine kome su svi ovi događaji išli naruku je i zaboravio za referendum!

Ove sedmice u Sarajevu će se održati konferencije Media Meets Literarcy, koja će okupiti 250 učesnika, uključujući i poznate međunarodne stručnjaka iz oblasti medijske pismenosti. Kroz predavanja, okrugle stolove i specijalizovane sesije učesnici će moći da čuju i diskutuju o krucijalnim izazovima s kojima se suočavaju mediji i društvo u cjelini, poput lažnih vijesti, politika post-istine, platformskog kapitalizma i rastućeg nepovjerenja prema medijskim izvorima, te da saznaju o načinima, metodama i vještinama kako se s njima nositi.

Uoči konferencije razgovarali smo sa Joannom Krawczyk, šeficom i medijskom programskom menadžericom varšavskog odjeljenja Evens fondacije, organizatora konferencije. Stručnjakinja za kulturu Krawczyk ima desetogodišnje iskustvo u civilnom sektoru i sektoru kulture, sarađuje sa evropskim nevladinim organizacijama, te pokreće i podržava lokalne i međunarodne projekte čiji je cilj razvoj medijske pismenosti u Evropi.

Pet osnovnih pitanja medijske pismenosti

“U Evens fondaciji aktivno podržavamo projekte koji ‘osnažuju građane sa kritičkim razmišljanjem i kreativnim vještinama za rješavanje problema kako bi postali razumni potrošači i proizvođači informacija’. Medijska pismenost zaista ima bar ovu dvostruku komponentu: ne samo korištenje, potrošnju i razumijevanje, već i aktivnu komunikaciju i proizvodnju. Promovišemo medijsku pismenost već dugi niz godina”, kaže Krawczyk.

Postoje različite definicije medijske pismenosti. Holandska organizacija, Mediawijzer.net, dobitnik Nagrade za medijsku edukaciju Evens fondacije 2015. godine, naprimjer, medijsku pismenost koncizno definiše kao “skup vještina koje su vam potrebne da biste aktivno i razumno učestvovali u medijskom društvu”, a one uključuju vještine razumijevanja, korištenja, komunikacije i strategije. Zbog vala lažnih vijesti, dezinformacija i propagande koji se brzo širi internetom i drugim medijima, te društvenih i političkih posljedica koje on nosi, krucijalno je da građani razviju ove vještine i postanu kritički korisnici medija, dodaje naša sagovornica.

Na pitanje na koji način je najbolje razvijati vještine medijske pismenosti i kako, naprimjer, prepoznati pristrasnost ili skrivene marketinške strategije u medijskim sadržajima, Krawczyk odgovara da je za uspješan razvoj medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja potreban multidisciplinaran pristup.

“Kroz konferencije Media Meets Literarcy, dvogodišnju Nagradu za medijsku edukaciju Evens fondacije i naše druge projekte, umjesto da promovišemo jedan set specifičnih pristupa, želimo da naglasimo veliki i raznovrsni portfolio sredstava i metoda za poboljšanje medijske pismenosti. Evens fondacija naglašava važnu ulogu koju i formalna i neformalna edukacija može imati”.

Pet je osnovnih pitanja medijske pismenosti koje je definisao Media Education Lab, a koje mora postaviti svaki konzument određene informacije, navodi Krawczyk. To su:

Ko je autor poruke i šta je njena svrha?

Koje tehnike se koriste da bi privukle i zadržale vašu pažnju?

Koji životni stilovi, vrijednosti i načini mišljenja su predstavljeni?

Kako ljudi mogu interpretirati ovu poruku?

Šta je izostavljeno iz medijske poruke?

Ova pitanja i vještine koje su potrebne da se ona postave mogu pomoći građanima da prepoznaju pristrasnost i dezinformaciju, savjetuje Krawczyk.

Lažne vijesti, propaganda i politika post-istine

Razlog zbog kojeg je fenomen lažnih vijesti postao popularna tema u javnom diskursu, iako je on, zajedno sa propagandom, oduvijek bio prisutan u različitim historijskim periodima i političkim sistemima, Krawczyk vidi u širenju interneta i društvenih mreža – dezinformacija (kao i informacija) putem njih postaje instant i globalna u isto vrijeme.

“Načini na koji građani danas konzumiraju vijesti i informacije daleko su od tradicionalnih krugova vijesti sa veoma ograničenim brojem izvora koje su pažljivo čuvali medijski vratari. Fenomen filter mjehurića na društvenim mrežama povećava rizik lažnih vijesti i propagande postajući glavni izvor (dez)informacija za određeni broj građana. U vremenima polarizirajuće političke klime, ovo je naročito zabrinjavajuće. Kada se pojam ‘lažne vijesti’ pored toga koristi za demantovanje činjeničnih informacija koje nisu u nečijoj agendi, pitanje propagande postaje naročito važno”.

Pored lažnih vijesti i propagande, još jedan termin zauzima sve veći prostor u medijskim i akademskim krugovima, a to je politika post-istine, u kojoj se politički diskurs poziva na emociju, stavljajući činjenice u drugi red. I po ovom pitanju, kaže Krawczyk, organizatori konferencije se žele angažovati. Profesorica Megan Boler, sa Univerziteta u Torontu, u svom uvodnom predavanju težit će da podstakne predavače da uzmu u obzir emocionalne i afektivne dinamike konzumacije vijesti i društvenih medijskih sadržaja.

Iako internet omogućava lako i jednostavno širenje dezinformacija i lažnih vijesti, ipak on nudi i neograničene mogućnosti za dijeljenje znanja i ideja, što je, kako kaže Krawczyk, bez presedana. Nudi brz pristup velikim količinama informacija i izvora, koje mogu utjecati na mišljenje, ponašanje i percepciju, a svima obezbjeđuje platforme da sami stvore, podijele i objave sadržaj.

“S jedne strane, internet i društvene mreže su korisna sredstva za razvoj talenta, podsticanje kreativnosti i promociju inovacija; s struge strane, olakšavaju širenje dezinformacija i uvredljivih poruka. Ovaj sklop mogućnosti i prijetnji je upravo ono zbog čega je medijska pismenost toliko važna danas”.

Medijska pismenost kroz školski sistem

Kao i s vještinama medijske pismenosti, brojni su pristupi putem kojih se medijska pismenost može učiti u školama, a njihov uspjeh zavisi od sredine: u određenim državama oni uspjevaju, u drugima ne. Na konferenciji Media Meets Literacy u Sarajevu održat će se i javna diskusija o formalnom obrazovanju, odgovornosti i obavezama da se kroz školski sistem uče i razvijaju vještine medijske pismenosti, te organizatori očekuju da će se na debati govoriti i o svim kontekstualnim razlikama u formalnom obrazovanju.

A zašto su izabrali Sarajevo kao mjesto za održavanje konferencije, Krawczyk odgovara: “Smatramo važnim ne samo da ‘propovijedamo preobraćenima’. Nije dovoljno samo doći do onih koji su dobro upoznati sa određenim metodama i pristupima. Konkretno, s Media Meets Literacy Sarajevo htjeli smo da dođemo do nastavnika i praktičara koji imaju manje pristupa formalnim inicijativama kao što su centri medijske pismenosti. Veliki interes za našu konferenciju od strane učesnika iz jugoistočne Evrope govori da smo napravili dobar izbor s odlukom da dođemo do Sarajeva”

Anida Sokol

Nedaleko od zgrade opštine Pale nalazi se centar za izbjeglice u kojima porodice žive u izrazito nehumanim i nehigijenskim uslovima. Nažalost načelnik opštine ne posvećuje tome pažnju i do sada nije smatrao za shodno da im pomogne.

Da li će i posle tv priloga na regionalnoj televiziji Boško Jugović da reaguje ostaje da se vidi, ali jedno je sigurno za ovih godinu dana nije pomogao sugrađanima i nije pokazao nikakvu empatiju, a kao prvi čovjek opštine morao je pomoći ovoj ugroženoj kategoriji stanovništva, iako na takav način definitivno skreće negativnu pažnju na opštinu Pale, a trebalo bi da bude obrnuto i da nas prepoznaju po pozitivnim stvarima, a ne samo po bahatim proslavama kakvu je nedavno načelnik priredio.

Sanacija tunela “Kalovita brda”, na ulazu u Pale, koju sa skoro 1,5 miliona KM finansira Javno preduzeće “Putevi Republike Srpske”, počela je danas. Vršilac dužnosti direktora Javnog preduzeća “Putevi Republike Srpske” Nenad Nešić ozvaničio je početak sanacije tunela na dionici puta LJubogošta-Pale, uvođenjem u posao izvođača radova preduzeće “Romanijaputevi” sa Sokoca. On je precizirao da “Putevi Republike Srpske” sanaciju tunela dugog 201 metar finansiraju sa 1.461.000 KM, te da je rok za završetak radova 90 dana.

Podsjećanja radi na sanaciji tunela “Čeljigovići” isto u blizini Pala izvođač radova je bila ista firma,  `Romanija putevi` Sokolac sa prvobitnim rokom za sanaciju od 270 dana, a isti je bio i investitor Javno preduzeće “Putevi Republike Srpske” za rekonstrukciju ovog tunela, u dužini 580 metara, izdvojilo je 2,5 miliona KM.

Dakle za 580 metara sanacije jednog tunela je plaćeno 2,5 miliona KM, a za sanaciju drugog tunela koji je skoro tri puta kraći plaća se oko 1,5 miliona KM iz čega slijedi da je sanacija Čeljigovića trebala koštati 4,5 miliona KM, tj. Da sanacija tunela Kalovita brda idući obrnutim redom poštujući red veličina trebala da košta 750 000 KM, a ne 1,5 milion KM!!!

Postavlja se osnovano logičko pitanje ako sanacija tunela Kalovita brda košta duplo skuplje nego što bi zaista trebala da košta da li se neko ugrađuje u izgradnji tj. da li se vladajuća koalicija ili neki njeni partneri spremaju da nedostatak povjerenja građana usljed teške socio ekonomske situacije u Republici Srpskoj nadomjeste putem ovakvih radova, a što ne bi bilo prvi put?!