Snijeg pretvara milione IRB RS u akcije OC „Jahorina“

– OC ne izmiruje obaveze prema IRB-u po emitovanim obveznicama
– U pripremi nova emisija obveznica od 10,2 miliona KM
– Novac neophodan za ulaganje i pokretanje OC „Jahorina“

BANJALUKA – Olimpijski centar „Jahorina“ planira da reprogramom i konverzijom u akcije milionskih obaveza prema Investiciono-razvojnoj banci (IRB) RS te novom emisijom obveznica od 10,2 miliona KM obezbijedi novac za neophodna ulaganja kako bi ovaj centar konačno stao na noge, prenosi portal CAPITAL.

Ukupne dospjele obaveze OC „Jahorina“ prema IRB-u po osnovu kupljenih obveznica sa kamatama iznose 8,6 miliona KM, dok nedospjele iznose 10,7 miliona maraka.

Kako bi se riješili ovih dugova u OC planiraju da od IRB-a traže reprogram dospjelih obaveza, dok bi nedospjele konvertovali u kapital. To bi bilo po prvi put u RS da se obaveze po osnovu emitovanih obveznica konvertuju u kapital.

Nakon toga, OC „Jahorina“ planira još jednu emisiju obveznica u iznosu od 10,2 miliona KM, koje bi, takođe, trebalo da kupi IRB.

O svemu ovome OC već je postigao saglasnost sa IRB-om, a konačan stav IRB-a trebalo bi da bude poznat već sutra na Skupštini akcionara, s obzirom na to da je IRB odnosno fond kojim upravlja – Akcijski fond većinski akcionar Olimpijskog centra.

Vršilac dužnosti direktora Olimpijskog centra „Jahorina“ Dejan Ljevnaić kaže za CAPITAL da su o svemu već razgovarali sa predstavnicima IRB-a koji su podržali njihov plan, a da će konačna odluka biti poznata nakon Skupštine akcionara 31. avgusta.

Emisija obveznica, kako kaže, jedino je riješenje s obzirom na to da im nijedna banka ne bi dala kredit imajući u vidu situaciju u kojoj se OC nalazi.

„Cilj je da napravimo sistem osnežavanja i da umesto 60 imamo 130 dana u sezoni i upravo zbog toga želimo da investiramo u ovaj siste. Da bismo došli do sistema za osnežavanje moramo da uredimo staze i uradimo još mnogo posla. To smo  predočili ljudima iz IRB-a, oni su rekli da veruju u naš plan  da su spremni da potpišu sa nama novi sporazum. Nakon toga bismo išli na emitovanje obveznica, ali tek u četvrtak ćemo znati da li će to Skupština akcionara odobriti“, rekao je Ljevnaić.

IRB je još 2011. godine kupila kompletnu emisiju obveznica OC „Jahorina“ u iznosu od 15 miliona KM, a s obzirom na to da OC nije izmirivao obaveze, IRB je podnijela tužbu i dobila pravosnažnu presudu.

Nakon što je u nekoliko navrata, na prijedlog Vlade RS, odgađala blokadu OC „Jahorina“, IRB je u martu ove godine, ipak, pokrenula izvršni postupak.

Račun OC u međuvremenu je deblokiran, ali ovo preduzeće i dalje ima ogromnih finansijskih problema o čemu govori podatak da je gubitak u prošloj godini iznosio 4,3 miliona maraka, dok je akumulirani gubitak premašio 21 milion KM.

CAPITAL: M. Čigoja

TI BiH: Progon Šnjegote umjesto istrage o neodgovornom trošenju budžeta RS

BANJALUKA – Zahtjev vladajuće koalicije u Republici Srpskoj glavnom revizoru Službe za reviziju javnog sektora RS da podnese ostavku, pod prijetnjama da će ukoliko to ne učini biti smijenjen, predstavlja direktno rušenje nezavisnosti Glavne službe za reviziju javnog sektora RS i nastojanje da se i nad ovom institucijom i njenim zaposlenima uspostavi stranačka kontrola, saopšteno je iz Transparency International.

U TI navode da se, umjesto da koristi nalaz revizorskog izvještaja kako bi unaprijedila upravljanje javnim sredstvima i pokrenula istrage za neodgovorno raspolaganje sredstvima, vlast RS, po oprobanom receptu, opredjeljuje za pristup autoritarnih režima –  progon onih koji profesionalno obavljajući svoju dužnost ukazuju na nepravilnosti.

„Ne samo da je zahtjev za ostavku ili smjenu glavnog revizora saopšten na međustranačkom sastanku, pa je nejasno u kojem su ga kapacitetu predstavnici vladajuće koalicije uputili, već je predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, po običaju izašao iz svojih nadležnosti, u koje svakako ne spada smjena glavnog revizora“, navodi se u saopštenju TI.

Ističu da Zakon o reviziji javnog sektora Republike Srpske jasno navodi da je Glavna služba za reviziju „nezavisna i neće podlijegati upravljanju ili kontroli od strane bilo kojeg lica ili institucije, osim one koja je definisana u ovom zakonu.“

Zakon, takođe, propisuje da je Narodna skupština ta koja može razriješiti glavnog revizora i to u slučaju njihove pismene ostavke, nemogućnosti obavljanja dužnosti ili ukoliko se zateknu u kršenju odredbi zakona koje se odnose na uslove za njihovo imenovanje.

„Činjenica da se nosiocima vlasti ne sviđaju nalazi izvještaja koje je objavila Služba za reviziju jer ukazuju na povećanje deficita i katastrofalno raspolaganje javnim finansijama, svakako ne spada u ove uslove. Prethodni pokušaji diskreditacije nalaza revizije, javne optužbe i napadi koje prema glavnom revizoru dolaze od nosioca najviših funkcija u RS, a zatim i direktni pokušaji smjene i uspostavljanja kontrole nad revizijom, još jednom pokazuju da vlast u RS nema nikakvog obzira prema zakonskom i institucionalnom poretku i da se na institucije gleda kao na ličnu svojinu“, istaknuto je u saopštenju.

Predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik zatražio je danas od glavnog revizora službe za reviziju Duška Šnjegote da podnese ostavku ili će biti smijenjen.

CAPITAL

Afera Agrokomerc, 30 godina poslije: Sloboda za medije

Afera Agrokomerc unijela je haos u prividni politički mir jednog duboko ideologiziranog sistema ali je istovremeno omogućila i slobodu bosanskim medijima.
Taj momentum početka afere odmah su iskoristili najmlađi među njima. “Naši Dani”, list SSO BiH (Saveza socijalističke omladine) i Omladinski program Drugog programa Radio Sarajeva, koji je pokrenut nekoliko mjeseci ranije (april 1987). Odmah se pridružilo Oslobođenje. Tek kasnije Radio. Posljednja se oslobodila Televizija Sarajevo. Televizija je inače bila klasična tvrđava ovih sistema. Ko je kontrolisao sadržaj Dnevnika u 19:30 znao je da će tako disati većina jednog društva.
Sloboda je stigla, ali se morala osvajati. Nije sve išlo lako kako se danas može učiniti. Još su povremeno, što politika što policijske strukture, analizirale i ocjenjivale sadržaj medija.
Kada je novinar Omladinskog programa Senad Pećanin objavio povjerljive podatke o aferi Kecmanović, posebno optužbe za špijuniranje, direktno je iz studentske sobe odveden na informativni razgovor u policijsku stanicu.
Ja se najbolje sjećam oštre primjedbe koju je predsjednik Saveza komunista BiH uputio na jednu dijalošku emisiju Omladinskog programa koju su vodili Mladen Sančanin, Senad Pećanin i Peđa Kojović. “To je antikomunistička histerija”, glasila je rečenica. Za nešto što bi nekoliko godina ranije bio siguran zatvor, ja sam lakonski odgovorio direktorici radija: “Neka dođe u emisiju to kaže i odgovara na pitanja novinara. Jedino mu to možemo ponuditi”.
Foto: “Naši dani”, 18/12/1987 (Izvor: Infobiro arhiv)
Kako god, za mene je to najbolje profesionalno vrijeme. Mogućnost da, poštujući pravila esnafa, govoriš o svim temama. Nešto malo drugačiji pogled na ovo vrijeme ima Tihomir Loza u jednom tekstu objavljenom ranije na ovim stranicama.
Osvojena sloboda počinje da se kruni odmah poslije preuzimanja vlasti od strane nacionalnih stranaka (SDS, HDZ, SDA), novembra 1990. Iako u koaliciji, te se tri stranke nisu mogle dogovoriti ni o čemu osim što su imale zajedničku želju da preuzmu kontrolu nad Radiotelevizijom Sarajevo i dnevnim listom Oslobođenje. Kako je govorio jedan od zagrijanijih: “Podijelićemo sve funkcije do urednika fotografije”.
Međutim, svi ti pokušaji preuzimanja kontrole nad medijima tokom 1991. godine su propali jer je inercija osvojene slobode za novinare ali i solidarnost između medija bila prejaka da bi politika mogla to izmijeniti. Doduše, neki su televizijski novinari, uoči rata, sami počeli da rade za nove vlasnike društva.
Samo godinu kasnije, ovdašnji gospodari rata i mira došli su na svoje. Početak rata i potpuna etničko-vojna podjela zemlje pogodovali su procesu ponovnog političkog preuzimanja vlasti nad ključnim medijima.
SDS je napravio svoju radioteleviziju koja, koliko te 1992. toliko i danas, uvijek funkcioniše kao patriotska igračka vodeće partije na prostoru koji kontrolišu.
HDZ nije osnivao medije tokom rata, vjerovatno procjenjujući da su im HRT i Slobodna Dalmacija dovoljni. Zato danas sa entuzijazmom gubitnika nastoje uhvatiti barem dio kolača.
SDA je preuzela kontrolu nad RTV BiH decembra 1992. Prije nekoliko godina objavljen je transkript te sjednice Predsjedništva BiH. Čini se po tom tekstu da su više pratili TV program nego ratne mape. U maniru klasičnih partijskih egzekutora, cijela je sjednica očito i organizirana da bi smijenili rukovodstvo javnog medija. Iz svih diskusija, nad kojima lebdi turobna žal što ih niko sa televizije ne želi poslušati, vidljivo je da je tadašnji predsjednik Poslovodnog odbora RTV BiH Mehmed Agović bio vrhunski profesionalac i da nije dozvoljavao da mu politika uređuje medij.
Komandant Armije BiH Sefer Halilović, prenoseći stav vojske kako su očekivali da televizija bude šesti korpus, na kraju je procijenio: “Jednog dana će se za to vješati”. Jedino je član Predsjedništva Mirko Pejanović glasao protiv ove odluke. Tanja Mijatović je bila uzdržana. Ostalih šest glasova odlukom o smjeni legalnog rukovodstva sahranili su kakvu-takvu autonomnost javnog RTV medija. Tako je započela priča koju 25 godina kasnije pratimo kao kolaps javnog radiotelevizijskog medija u BiH.

Tito, partija, omladina, (demokratska) akcija

Podsmijeh obično indiferentnog i politički neangažiranog dijela javnosti u sociološkom okviru gdje je uvijek vladao jedan iskonski strah usađen svakom pojedincu – da će se nekad negdje provaliti, da će ispasti papak i da će ga raja zajebavati – pokazuje kako se „mahala“ preselila na društvene mreže.

Odlukom većine u zagrebačkoj gradskoj skupštini Trg maršala Tita ubuduće će se zvati Trg Republike Hrvatske i tako će se konačno prekinuti diskusija o postojanju potrebe Zagrepčana za odavanjem počasti nekadašnjem doživotnom predsjedniku bivše nam zajedničke države. Ne treba ovu priču stavljati u kontekst neke „galopirajuće fašizacije Hrvatske“ iako njene političke elite uistinu jesu sklone tolerirati javno ispoljavanje simpatija prema NDH i njenim tekovinama ali to je sve (bar još uvijek) u granicama političkog populizma i njegove besramne eksploatacije.

Nužni je to rezultat čiste računice populističkog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića koji bi u zamjenu za političku podršku u gradskoj skupštini preimenovao i rođenu majku. Jednostavno, da su Bandiću u tom momentu zatrebale ručice koje bi Cvjetni trg zvali Povrtnim i Voćnim trgom – u imenu trga cvijeće bi bilo zamijenjeno povrćem ili voćem. Da su većinu u skupštini umjesto pet desno orijentiranih zastupnika pod kontrolom Brune Esih i Zlatka Hasanbegovća lomili zastupnici neke Neovisne liste navijača AC Milana – spomenik banu Josipu Jelačiću bi lako zamijenio spomenik Marcu van Bastenu sa za volej spremnom desnicom (sic).

Jednako onako kako skoro svaka prirodna nepogoda koja zahvati Hrvatsku sa izvjesnim vremenskim odmakom zadesi i Bosnu i Hercegovinu, tako obično bude slučaj i sa društvenim nepogodama kao što je društveno poželjno desničarenje, u ovom primjeru oličeno u narastajućem revizionističkom odnosu ka Josipu Brozu Titu i neobjašnjivom animozitetu ka Titovom liku i djelu kod pripadnika generacije koja ne pamti apsolutno ništa vezano za period njegove vladavine. Da, govorim o generaciji rođenoj deceniju ili dvije poslije mene, generaciji kojoj pripada mladi političar Tarik Dautović koji se u svom nedavnom statusu na Facebooku spremno zakleo Allahu da će preimenovati Titovu ulicu u Sarajevu u ulicu Alije Izetbegovića.

O čvrstini njegove namjere i zakletve dovoljno govori to što je sporni status obrisao odmah nakon što se na njega obrušila lavina kritika i podsmijeha, te nakon što se od njega i njegove – budimo pošteni i realni – u osnovi nemaligne izjave, ogradio svako ko ga je na nju inspirisao. U redu, skoro svako, budući da je svoj ponos mladim Dautovićem javno iskazao bivši reis ili reis emeritus Mustafa Cerić, po ko zna koji put pokazujući da ne postoji stvar toliko loša da je on ne može učiniti gorom. Ako vam je promaklo, Cerić je napisao kako je Dautovićev status „simbol bošnjačke/bosanske hrabrosti unatoč onima iz njegove stranke (SDA), koji su ga se odrekli“ i ostavio nas da se pitamo u kojem je to tačno momentu odricanje od svog stava postalo simbol hrabrosti.

Doduše, Cerić je dobrano u pravu u dijelu koji se tiče ograđivanja SDA od „slučaja Dautović“, budući da su se mladog vijećnika sarajevske općine Stari Grad redom ogradile Asocijacija mladih SDA i njen predsjednik Salko Zildžić, zatim Općinski odbor SDA Stari Grad, te na kraju i predsjednik stranke Bakir Izetbegović, svi redom ističući antifašističko opredjeljenje SDA i njenog osnivača Alije Izetbegovića koji ni za života nije dopustio simboličko brisanje Tita iz kolektivne memorije svojih sljedbenika. Tako su Tarika Dautovića niz vodu pustili svi oni sa čijim je priznanjem računao i kod kojih je mislio poentirati, da bi na kraju dobio jedino javno iskazanu podršku Mustafe Cerića i donekle razumijevanje Nedžada Latića – da se ne lažemo, isključivo radi loših odnosa obojice navedenih sa aktuelnim rukovodstvom SDA.

S druge strane, Dautović se suočio sa nečim što je prišlo jako blizu granici javnog linča. Na njega su se saopštenjima obrušili pojedinci i organizacije sa lijeve strane političkog spektra koji iz nekog razloga misle da imaju monopol na antifašizam, čiji je krajnji domet u društvenom djelovanju obilježavanje događaja iz prošlosti, i koji su duboko svjesni da nisu sposobni iza sebe ostaviti bilo šta što će biti vrijedno obilježavanja. Protiv njega su se okrenuli i neki istomišljenici koji su procijenili da njegovi stavovi i nisu baš toliko „in“ da bi se vrijedilo svrstati na njegovu stranu. Na kraju, Dautovića je spremno osudila i propisno ismijala i ona tiha većina, po inerciji indiferentna po ovom pitanju ali koja jako dobro zna reagirati kad zatreba.

Njegova stranka ga je proglasila nezrelim i irelevantnim a politička konkurencija je iskoristila priliku da poentira, poput vijećnika Naše stranke Vibora Handžića koji je Dautovića podsjetio da Titova ulica nije pod ingerencijom Općine Stari Grad u kojoj je on vijećnik. Očekivano, Forum mladih SDPBiH se opredijelio za etiketiranje nazvavši ga mladim nacionalistom i kvazipolitičarem kojem treba održati čas historije o bošnjačkom antifašizmu, a na sličnom fonu su se oglasili i njihove kolege (ili možda protivnici – sa bh. “ljevicom” se to nikada sa sigurnošću ne zna) iz DF-a nazivajući ga „neupućenim, ograničenim i opijenim“. Tako je jedino dobro i korisno što se u svemu, ustvari, desilo Tariku Dautoviću – dobronamjerni podsmijeh tog obično indiferentnog i politički neangažiranog dijela javnosti, odnosno najjednostavnije moguće rečeno i da prosti ovaj Internet – to što ga je obična raja zajebavala.

Društvo u višestrukoj tranziciji kakvo je naše ne dozvoljava luksuz normalnog odrastanja. U takvom ubrzanom odrastanju u okolnostima poremećenih vrijednosti lako se propuste neke važne lekcije za što mahala (budimo realni, cijela bh. politička i društvena scena je u razmjerama globalnog sela samo jedna mahala) nikad nije imala razumijevanja niti će ga imati. U tom sociološkom okviru uvijek je vladao jedan iskonski strah usađen svakom pojedincu a to je strah da će se nekad negdje provaliti, da će ispasti papak i da će ga raja zajebavati. Zbog toga je bilo dobro vidjeti kako raja, koja je mahalu preselila na društvene mreže, zdušno osuđuje Tarikovu inicijativu kroz ono što najbolje zna a to je podsmijeh i omalovažavanje.

Taj impuls nije nestao i tu i tamo se javi kao korektiv dominantnom diskursu. Dautovićev status nije fašistički, ali je sporan njegov stav gdje uzima sebi za pravo da se smatra glasom svoje generacije, odnosno kako kaže „nove generacije Bošnjaka“. Status koji je napisao odaje njegovu fascinaciju vlastitim političkim uzorom, njegovu isključivost i jednostranost u gledanju na historiju i nasljeđe njegovog naroda, pa i deklarativni otpor prema prihvatanju vrijednosti drugih, ali Tarik Dautović nije niti manje niti više fašista koliko je to, primjerice, gorespomenuti gradonačelnik Zagreba.

Tarik Dautović je paradigma mladog balkanskog političara koji će spremno insistirati na svojim idealima dok god mu to donosi korist i dok mu to ne remeti komfor. U tom smislu su i današnji fašisti i antifašisti samo dva kraja iste batine koja je ideale uvijek spremna pretpostaviti svemu osim interesu. Takvi su i oni koji ga osuđuju isto kao i oni koji su ga pustili niz vodu kad su procijenili da se svrstavanje ne isplati. Takvi će po potrebi Tita mijenjati Franjom Tuđmanom, Republikom Hrvatskom ili Alijom Izetbegovićem, njih će ako zatreba mijenjati Zvonimirom Bobanom ili Halidom Bešlićem – sve po potrebi i sve za političko-ekonomski interes.

Dautović se jako rano suočio sa važnim lekcijama o povjerenju u stranačke kolege i ophođenju sa političkim neistomišljenicima ali i o mentalitetu mahale koji, koliko god ponekad bio štetan i retrogradan, ipak proizvodi onaj glas u glavi koji je pripadnike „stare generacije Bošnjaka“ često znao spriječiti u činjenju gluposti. Jednako tako, za nadati se da će što veći broj pripadnika te „nove generacije“ i Bošnjaka ali i Srba i Hrvata i svih drugih ubuduće dvaput razmisliti prije nego što iziđu sa sličnim razmišljanjima i inicijativama i da će iko od njih shvatiti da su svi koji im „prodaju“ ideale bazirane na netoleranciji i isključivosti upravo oni koji će prodati i njih i njihove ideale čim tržište to od njih bude tražilo. Adis Nadarević

YouTube počinje prikazivati udarne vijesti

Najpopularniji video servis na internetu popularan je i način pronalaženja vijesti, što je Google prepoznao i odlučio iskoristiti uvođenjem nove rubrike udarnih vijesti.
Korisnici YouTube-a, kojih, prema posljednjim procjenama, ima oko 1,5 milijarde, od sada pri posjeti tom video servisu mogu vidjeti i koje su to najznačajnije vijesti dana.
Rubrika „Udarne vijesti“ prikazuje se na početnoj stranici ulogovanim korisnicima i sadrži video klipove velikih medijskih kuća, dajući na taj način pregled trenutno najvažnijih svjetskih dešavanja.
Nova rubrika još uvijek nije službeno najavljena i ne zna se da li je Google samo testira ili će postati redovna opcija za sve korisnike, no stručnjaci smatraju da bi mogla predstavljati još jedan zanimljiv korak u razvoju odnosa Googla sa medijskim kućama u vrijeme kada odnos medija i platformi postaje sve kompliciraniji.

Web sajt posvećen pionirima medijske pismenosti

Web sajt Grandparentsofmedialiteracy.com posvećen je intelektualcima koji su utjecali na razvoj koncepta i filozofije medijske i digitalne pismenosti.

Otvoreni resurs čiji je cilj da oda počast razvoju misli o medijskoj pismenosti kao konceptu i omogući onima koji se trenutno bave tom disciplinom da se povežu, sajt je zamišljen tako da mu svako može dodati ličnost koja je na njega lično izvršila najveći profesionalni utjecaj u tom polju ili dodati svoje lične utiske ispod već postojećih profila. Budući da je medijska pismenost transdisciplinarna tema, projekat je otvoren za ličnosti iz različitih naučnih disciplina.

Biografije i informacije o nabrojanim istraživačima, naučnicima i piscimamoguće je čitati hronološki, pregledati galeriju ili filtrirati po temama.

Renee Hobbs, stručnjakinja za medijsku pismenost i jedna od pokretačica sajta, naglašava da je cilj projekta odati počast pionirima tog područja i razumjeti veze između subjektivnih veza istorije te discipline širom svijeta. Na sajtu je moguće i pročitati poglavlja knjige “Istraživanje korijena digitalne i medijske pismenosti kroz lične narative”, koju je Hobbs napisala.
Projektu se možete priključiti
http://grandparentsofmedialiteracy.com/user/register

Evropski dani medija za mlade

Konkurs
Brisel
Belgium
European Youth Press poziva mlade iz Evropske unije i susjednih zemalja da se prijave za izvještavanje iz Evropskog parlamenta u Briselu u sklopu Evropskih dana medija za mlade koji će se održati u oktobru.
Evropski dani medija za mlade jedan su od najvećih događaja u Evropi posvećenih mladim novinarima. Devedeset učesnika će dobiti priliku da od 16. do 18. oktobra učestvuju u radionicama, diskusijama, medijskoj produkciji, kao i da steknu uvid u Evropski parlament i internacionalno medijsko okruženje. Tema ovogodišnjeg događaja je “Medijska pismenost i porast populizma”.
Prijaviti se mogu mladi novinari od 18 do 30 godina koji poznaju engleski jezik.
Krajnji rok za prijavu je 20.8.2017.
Više informacija o uslovima prijave možete pronaći
http://www.youthpress.org/call-participants-european-youth-media-days-2017-10th-anniversary/

Global Youth Video Competition: Najbolji filmovi o klimatskim promjenama

Konkurs
Germany
UNFCC i UNDP-GEF program za male grantove pozivaju mlade iz cijelog svijeta da se prijave na takmičenje za najbolji kratki video “Global Youth Video Competition 2017”.
Foto: Pixabay
Prijaviti se mogu mladi od 18 do 30 godina koji trebaju poslati svoj videouradak ne duži od tri minute u kojem ukazuju na mogućnost boljeg života bez narušavanja prirodnog staništa koji nas okružuje. Prijave se mogu slati za dvije kategorije: priče o gradovima koji pružaju otpor kroz nove ideje koje ne narušavaju klimu i priče o okeanima i klimatskim promjenama.
Pobjednika očekuje putovanje na UN-ovu konferenciju o klimatskim promjenama, koja će se u novembru održati u Bonnu, kao i pozicija reportera sa konferencije, gdje će kandidat asistirati medijskom timu u produkciji videa, članaka i postova na društvenim mrežama.
Krajnji rok za prijavu na takmičenje je 18.8.2017.
Više informacija o uslovima i načinu prijave možete pronaći:
http://unfccc.int/cooperation_and_support/education_and_outreach/youth/items/10291.php