Aco Stanišić, odbornik DNS-a u Skupštini opštine Pale: U istok RS ulagati kao u zapad

Odavno prepoznatljiv kao uspješan privrednik i porodičan čovjek, a od prije nepune dvije godine i kao novo lice na političkoj sceni Pala i sarajevsko-romanijske regije, uskoro vjerujemo i u republičkim okvirima odbornik Demokratskog narodnog saveza (DNS) u Skupštini opštine Pale Aco Stanišić se nameće kao interesantan čovjek za razgovor o brojnim temama.

NN: Mnogi bi se vjerovatno zapitali šta će čovjeku poput Vas politika i da li ste bili svjesni izazova i prepreka pred kojima ćete se naći kada ste odlučili, prije nepune dvije godine, da se kandidujete za odbornika u opštini Pale?

STANIŠIĆ: Naravno da sam bio svjestan svega u šta se upuštam i kakvi izazovi stoje ispred mene. Kroz svoj posao sam se takođe sretao sa mnogim izazovima i preprekama, te zbog toga smatram da imam dovoljno znanja i iskustva koja mogu da upotrijebim i u svom političkom djelovanju. Ja imam svoj interes i on je sasvim jasan – želim da ostanem ovdje, da moja porodica ostane ovdje, da se moja djeca školuju, da svoje porodice stvaraju ovdje i, naravno, da svim građanima bude bolje. Da se razumijemo, ja sam svojim radom omogućio porodici pristojan život, ali kao čovjek neću biti zadovoljan ako ne pokušam za svoje sugrađane, kao i za sve građane sarajevsko-romanijske regije učiniti nešto što bi doprinijelo opštem napretku i boljem životu svih nas.

NN: Vi ste kao političku organizaciju kroz koju ćete djelovati izabrali DNS. Šta je sve uticalo na Vas da donesete takvu odluku?

STANIŠIĆ: DNS je svakako jedno osvježenje na političkoj sceni Pala, kombinacija uspješnih, ostvarenih, mladih i obrazovanih ljudi, koji imaju i nove ideje i energiju koja je potrebna da bi se postigli željeni rezultati. To su ljudi koji se većinom nisu bavili politikom u prošlosti, ali jesu drugim poslovima gdje su ostvarili zapažene rezultate. Da naši sugrađani prepoznaju naš rad govori i činjenica o sve većem broju novih članova koji pristupaju našoj stranci. Ulaskom u politiku i pristupanjem DNS-u u svojim stranačkim kolegama sam prepoznao ljude koji imaju identične stavove i sa kojima dijelim svoja politička uvjerenja. Mi smo se od samog našeg pojavljivanja na političkoj sceni Pala zalagali za jedan princip rada gdje na najodgovornija mjesta u opštini moraju da budu postavljeni ljudi sa zadovoljavajućim kvalifikacijama i iskustvom u toj oblasti. Da je naša politika imenovanja dokazano sposobnih kadrova na najodgovornija rukovodeća mjesta ispravna govori primjer JP “Vodovod i kanalizacija”, koje je nakon što je došao novi direktor, inače potpredsjednik DNS-a Dejan Kojić, postalo jedno stabilno i jako preduzeće koje više ne dobija pomoć od opštine kako bi moglo da obavlja svoju djelatnost, već sada stvara višak sredstava koji ulaže u unapređenje poslovanja.

NN: Već godinu i po ste opštinski odbornik, da li ste zadovoljni dosadašnjim rezultatima i šta očekujete do kraja mandata aktuelnog saziva?

STANIŠIĆ: Nakon posljednjih opštinskih izbora situacija u Skupštini opštine Pale bila je specifična po mnogo čemu. Mnogo vremena je izgubljeno u međusobnim političkim previranjima dva suprotstavljena bloka, međutim i pored toga svjedoci smo činjenice da su realizovane neke od važnih investicija, da je dosta toga urađeno na planu obnove i izgradnje putne i komunalne infrastrukture, kupljena je imovina “Famosa” za potrebe industrijske zone u kojoj se već pojavljuju i prvi investitori kao što je fabrika za proizvodnju LED rasvjete.

Takođe, u posljednje vrijeme svjedoci smo da se većina odluka usvaja jednoglasno, što me iskreno raduje, jer mi se čini da odbornici shvataju da opštekorisni projekti ne treba da budu taoci političkih različitosti, pa sam tako i optimista da će u narednom periodu biti riješeni neki ključni projekti u Palama poput izgradnje savremenog sistema daljinskog grijanja i rekonstruisana cjelokupna putna infrastruktura u urbanom dijelu opštine, ali i u rubnim područjima i dr.

NN: Mnogi građani Pala su Vam ukazali povjerenje na prošlim lokalnim izborima vidjevši u Vama jedno osvježenje na političkoj sceni Pala, čovjek dokazan i ostvaren u svom poslu, kome politika nije na prvom mjestu.

STANIŠIĆ: Nažalost, bili smo svjedoci negativnog trenda koji je naročito bio izražen u našoj regiji, gdje su pojedinci ulazili u politiku čisto iz svog interesa vidjevši u politici šansu da se obogate i da lagodno žive. Taj negativni trend je za sobom neminovno povlačio i druge probleme kako u opštini Pale, tako i u drugim opštinama koje čine ovu regiju. Imali ste situaciju da predstavnici s ove regije u Narodnoj skupštini RS i Parlamentarnoj skupštini BiH za sve vrijeme trajanja svog mandata nijednom ne uzmu riječ, ne upuste se u aktuelne skupštinske rasprave i, što je najvažnije, ne stanu u odbranu ove regije kada znaju da se izglasavaju odluke koje su štetne po iste one građane koji su im ukazali povjerenje na izborima.

NN: Spomenuli ste da niste zadovoljni radom naših predstavnika u institucijama RS, ali ni odnosom Vlade RS prema ovoj regiji i generalno prema istočnom dijelu Republike Srpske.

STANIŠIĆ: Svjedoci smo da je istok Republike Srpske stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na zapad. Da je tako, lako se može vidjeti po tome koliko je sredstava uloženo u infrastrukturne projekte u tom dijelu Republike Srpske. Kada uzmete u obzir da se skoro polovina opština RS nalazi na istoku, postavlja se logično pitanje zašto se i ovdje ne pokreću projekti od 402 miliona evra, koliko inače košta izgradnja autoputa “9. januar”. Takav položaj ovog dijela Srpske neminovno vuče za sobom i manji broj investicija, neotvaranje novih radnih mjesta, odliv mladog i obrazovanog stanovništva i osiromašenje onih koji su ostali. Kada pogledate sa kojim sve prirodnim bogatstvima i potencijalom za razvoj privrede raspolaže ovaj dio RS nameće se, naravno, logično pitanje zašto se više sredstava ne ulaže u ovaj dio Republike, koji bi zaustavio pomenute negativne pojave.

NN: Možete li nam onda reći ukratko šta je to što smatrate da se može uraditi kako bi istočni dio RS bio u ravnopravnijem položaju i kako bi se zaustavili negativni trendovi koje ste spomenuli?

STANIŠIĆ: Prvo treba svi zajedno da sagledamo čime sve raspolaže istok RS i kako to najbolje iskoristiti. Prirodna bogatstva, prije svega hidroenergetski i termoenergetski potencijal ove regije, zalihe rudnih bogatstava, uglja i ruda obojenih metala boksita, olova i cinka, te šumska i poljoprivredna bogatstva – svim tim je istok Srpske daleko bogatiji od zapada. Sve to prije svega pripada stanovnicima opština koje čine istočni dio RS i koji bi najviše trebalo da imaju koristi od toga. Suprotno tome vi imate megalomanske infrastrukturne projekte koji grade i povezuju gradove i opštine zapada, a mi na istoku ne gradimo ni brzu cestu. Ulaganjem sredstava u hidro i termo potencijale koje posjedujemo za proizvodnju i izvozom struje u druge zemlje, mi možemo da stvorimo značajne prihode u budžetu koje bismo dalje mogli da plasiramo u vidu novih investicija na ovom području i sveukupnom poboljšanju života građana s ovog područja.

Takođe, ne može se zanemariti ni geografski položaj ovog podneblja, prije svega činjenica da istok RS graniči sa Srbijom. Ovaj prostor bi trebalo da bude stub spajanja svih Srba koji danas žive u dvije države, da bude prostor ekonomskog, socijalnog, kulturološkog, nacionalnog i svakog drugog oblika povezivanja naših naroda sa dvije strane Drine.

NN: Kako Vi kao član DNS-a vidite dosadašnji rad te partije na regionalnom i republičkom nivou i da li mislite da se taj rad može još unaprijediti?

STANIŠIĆ: DNS je od svog nastanka bio partija centra koja se trudila da i u teškim periodima kada su na Srpsku vršeni pritisci i unutar BiH i sa polja od strane stranog faktora ostane dosljedna svojoj politici, a to je jačanje statusa RS i poboljšanja životnog standarda njenih građana.

Ova stranka je u RS na prošlim opštim izborima imala treći najbolji rezultat. To dovoljno govori o tome da su građani prepoznali da ova partija vodi jednu ispravnu politiku koja je uvijek išla u pravcu stvaranja boljeg života za sve građane. Da ja nisam jedini koji je prepoznao kvalitet ove stranke govori i činjenica da DNS u proteklih nekoliko godina bilježi konstantan rast, što su pokazali i rezultati na prošlim lokalnim izborima. Međutim, veliki priliv članova sa sobom je neminovno vodio i pojavi da se naprave i određene greške kada je u pitanju kadrovska politika. Neki od funkcionera DNS-a su se vođeni ličnim interesima udaljili od ideja i principa za koje se zalaže ova partija. Da bismo opravdali povjerenje glasača vrh partije će se sigurno posvetiti rješavanju takvih negativnih pojava i članove partije koji se svojim djelovanjem kose sa zvaničnom politikom stranke ili vratiti u stranačke okvire ili isključiti iz stranke.

Što se tiče Opštinskog odbora Pale, mogu slobodno i otvoreno reći da naš odbor ima punu podršku vrha partije i da smo nakon prošlih izbora opravdali i njihovo, ali, i što je bitnije, povjerenje naših glasača.

NN: Na kraju, s obzirom na to da se primiču opšti izbori, kakav rezultat očekujete i možete li nam reći nešto više o Vašoj eventualnoj kandidaturi za poslanika u Narodnoj skupštini?

STANIŠIĆ: Očekujem pobjedu zajedničkog kandidata koalicije SNSD – DNS – SP u pojedinačnim kandidaturama za predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH, kao i najbolji rezultat DNS-a do sada, što je prema mojim očekivanjima povjerenje od 120.000 do 130.000 građana. DNS će biti nezaobilazni faktor u formiranju stabilne vlasti i vjerujem da je sazrelo vrijeme i da damo premijera, tim više jer u kadrovskoj strukturi imamo ostvarene i dokazane pojedince, stručne ljude koji su sposobni da na najbolji način predvode Vladu RS.

Što se tiče sarajevsko-romanijske regije, DNS bilježi ozbiljan rast članstva i sasvim je realan naš optimizam da ćemo prvi put imati i poslanika s ovog područja.

O svemu što se tiče moje eventualne kandidature za poslanika u Narodnoj skupštini RS odluku će donijeti rukovodstvo DNS-a, predvođeno predsjednikom Markom Pavićem, a ja ću ispoštovati sve ono što odluči vrh stranke.

ПОТПИСАН УГОВОР О РЕКОНСТРУКЦИЈИ МОСТА НА РИЈЕЦИ БИСТРИЦИ

Начелник општине Пале Бошко Југовић потписао је данас са Католичком службом за помоћ /ЦРС/ уговор о удруживању средстава за пројекат реконструкције моста – пропуста на ријеци Бистрици према насељу Дворишта на Јахорини, чија је укупна вриједност 115.000 КМ.

Овај пројекат биће реализован средствима Америчке агенције за међународни развој /УСАИД/, а спроводиће га ЦРС.

Југовић изјавио је да општина у реконструкцији моста учествује са 35.000 КМ које је у буџету намијенила за помоћ у реализацији пројекта на Двориштима, те да ће то помоћи локалној заједници да унапријеђеном инфраструктуром створи услове за одржавање Зимских олимпијских игара за младе “ЕЈОФ 2019”.

“Уговор смо потписали са ЦРС-ом, као главним имплементатором пројекта, а главни инвеститор је УСАИД. Радиће се санација 30 метара приступног пута до моста, и још 30 метара прикључног пута према Двориштима”, рекао је Југовић новинарима након потписивања уговора на Палама.

Према његовим ријечима, биће саниран макадамски пут, а дотрајали мост који се налази на самом почетку пута обновљен и стављен у функцију, чиме ће се дати велики подстицај за развој Дворишта као посебног дијела туристичког насеља у будућности и који ће имати везу према Јахорини и бити један дио комплекса туристичке понуде Јахорине.

Начелник Пала захвалио је ЦРС-у и УСАИД-у чија је помоћ капитална и који су уврстили општину Пале међу 10 локалних заједница које примају средства ове године од УСАИД-а за овакве пројекте.

Службеник за комуникације испред организације ЦРС-а БиХ Рената Длоухи-Кастелиц каже да јој је драго што су дио данашњег догађаја и што се општина Пале придружује групи локалних заједница широм БиХ који су дио УСАИД-овог пројекта “РАСТ” који им помоћи да обнове и унаприједе инфраструктуру.

“Важно је истаћи да је овдје ријеч о инфраструктури коју су локалне заједнице препознале и која је кључна за даљи развој. Овај мост и пут водиће до олимпијског борилишта за ски-бијатлон који ће се користити за предстојећи `ЕЈОФ 2019`”, нагласила је Кастелиц.

Она се нада да ће други дио свечаног догађаја бити снимљен у природи за нека два мјесеца.

Менаџер за операције и ризик у оквиру Извршног комитета “ЕЈОФ 2019” Здравко Ласица захвалио је ЦРС-у и УСАИД-у што су се одлучили за овај пројекат, јер ће бијатлон борилиште Дворишта бити званично борилиште за одржавање Зимских олимпијских игара за младе.

Александра Чворо испред фирме “Комерц” Пале рекла је да им је задовољство што су дио пројекта, те да ће, након процедуре са папирологијом, извести радове у задатом року.

Реконструкција моста и пута на Двориштима дио су ширег УСАИД-овог пројекта РАСТ /Restoring Accountabillty AND Supporting Transformation/ који подржава јединице локалне самоуправе да унапређењем свог дјеловања и јачањем одговорности побољшају економски развој и квалитет живота грађана.

Пројекат РАСТ дјелује у 23 јединице локалне самоуправе у БиХ, радећи на обнови инфраструктуре и подршци у процесу њихове БФЦ стандардизације.

Срна

Uložili milione, dobili zagađenu vodu

Na sarajevskoj deponiji je zbog nemara i nedostatka saradnje nadležnih službi prestala raditi oprema vrijedna milione maraka. Stepen zagađenosti vode je visok, a lokalno stanovništvo je zabrinuto zbog utjecaja na zdravlje.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Na rubu sarajevskog naselja Smiljevići živi porodica Kasapović. Pored njihovog doma neuređenim koritom protiče Lepenički potok koji njima i desetini komšijskih kuća donosi vodu sa sarajevske deponije smeća.

Njihova trinaestogodišnja djevojčica od prije tri godine ima teško oboljenje koštane srži. Ona bi zbog toga trebala imati posebne uslove života i ne bi trebala živjeti kraj deponije.

Na deponiji ne radi prečistač voda, koji je bio u funkciji samo tri mjeseca tokom 2011. godine, pa potok mještanima donosi toksičnu vodu. Samo mali dio otpada se reciklira, a sonde za otplinjavanje, koje su skupljale plinove na deponiji, su uništene prije pet godina.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su otkrili da je u uređenje deponije za dvije decenije uloženo više od 32 miliona maraka, ali je kontrola potencijalno toksičnih materija i dalje minimalna. Dio opreme je uništen ili propada jer se ne koristi na pravi način. Nadležni prebacuju krivicu jedni na druge i kažu da treba još mnogo novca za poboljšanje stanja na deponiji.

U međuvremenu, najmanje petero djece iz kuća u blizini deponije je oboljelo od karcinoma, alergija i drugih bolesti. Dvije djevojčice, učenice osnovne škole, su preminule.

Deponija Smiljevici

Dio opreme na sarajevskoj deponiji „Smiljevići“ je uništen ili propada jer se ne koristi na pravi način, a kontrola potencijalno toksičnih materija je minimalna. (Foto: CIN)

Bolesni đaci
INFOGRAFIKA SMILJEVICI

Sarajevska deponija „Smiljevići“ je do 1997. godine bila obično odlagalište smeća. Tada je počelo uređenje i do 2011. godine ugrađeni su otplinjivači, novi sistem za regulaciju procjednih voda, kupljeni su buldožeri i druga neophodna oprema da „Smiljevići“ postanu moderna deponija.

Tada prestaju ulaganja, a počinju problemi. Kantonalno ministarstvo prostornog uređenja, gradnje i zaštite okoliša i Agencija za vodno područje rijeke Save su 2005. godine kupili sistem procjednih voda za 1,9 miliona maraka, a Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo (KS) je nadgledao izgradnju sistema.

U Kantonalnom javnom komunalnom preduzeću (KJKP) „Rad“, koje upravlja deponijom, kažu da je sistem neupotrebljiv, ali da nisu učestvovali ni u nabavci ni u izradi projektne dokumentacije. Direktor „Rada“ Selim Babić kaže da nikada nije potpisao da njegovo preduzeće preuzima postrojenje „zato što ne daje rezultate prečišćavanja onakve kakvi su traženi projektnim zadatkom“.

Sistem je pušten u rad 2011. godine. Tri mjeseca kasnije se pokvario. „Pa zato što nisu mogle ove membrane da vrše to prečišćavanje. Došlo do zagušenja“, kaže Babić, odbijajući da je „Rad“ odgovoran za kvar.

Građevinski inžinjer iz Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo Fuad Babić, koji je rukovodio projektom, kaže za CIN da je problem bio u različitim vrstama otpada koji je odlagan na deponiju:

„Nažalost, kako se od kliničkog otpada, od animalnog otpada, od svega što se može bacati na Kantonu, baca gore, neuspjeh je bio neminovan.“

Prošle godine je ovaj sistem očišćen od mulja, a na deponiji „Smiljevići“ bi ovog ljeta trebao biti testiran novi uređaj za pročišćavanje otpadnih voda.

U međuvremenu, vode sa deponije se bez prečišćavanja slijevaju u Lepenički potok koji teče pored desetina kuća prije ušća u rijeku Bosnu. U jednoj od njih žive Kasapovići i njihova trinaestogodišnja djevojčica. Ona je prije tri godine oboljela od aplastične anemije, teške bolesti koštane srži. Doktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu je u njenom nalazu napisala da bi se sa nadležnim organima trebala razmotriti mogućnost sanacije ili izmještanja deponije.

Djevojčicin otac Selmir je sa tim mišljenjem otišao kod direktora „Rada“ Selima Babića.

„Primila me njegova tajnica i tu su mi se nasmijali i rekli su zašto sam napravio kuću u blizini deponije“, prisjeća se Kasapović, dodavši, „prvo tad ja nisam znao da je to deponija. Druga stvar, takva sudbina bila“.

Selmir Kasapovic

Otac oboljele djevojčice Selmir Kasapović kaže da su mu se u komunalnom preduzeću „Rad“ nasmijali kada im je rekao da trebaju sanirati deponiju, pitavši ga zašto je napravio kuću u blizini deponije. (Foto: CIN)

Većina kuća je napravljena bez dozvole i nadležni često podsjećaju na to kada se mještani požale na deponiju. Mještani su krajem 2016. godine protestvovali, zahtijevajući poboljšanje uslova na deponiji.

„Imali su nešto sluha, nešto su uradili gore na ovom smetljištu, ali nije dovoljno. Ostali su tragovi. Kod djece najviše, kod mlađih, a naročito kod starijih, da ne govorim“, priča mještanin Ahmo Ahmetspahić.

U baštama ovog kraja skoro ništa ne uspijeva, a mještani misle da je to zbog Lepeničkog potoka.

„Još popodne kad oni puste odozgo, petkom naročito, kad puste vodu nekakvu crnu, pa to je haos! To smrdi, to zaudara“, kaže Ahmetspahić.

Tik uz deponiju živi Dževad Muharemović. Kaže da su mu prošle godine rodile crne jabuke i trešnje i od tada više ništa ne uzgaja na 12 duluma zemlje. Kaže da je teško izdržati mirise sa deponije.

„Otpadaju trepavice i dlačice iz nosa. Bježim u kuću, sakrivam se, zatvaram vrata i prozore jer je nemoguće disati taj zrak“, opisuje Muharemović život u blizini deponije.

Deponiju okružuju naselja Buća Potok, Smiljevići, Zabrđe i Briješće. U mnogim domovima ovih naselja ima bolesnih. Ovi ljudi najčešće obolijevaju od karcinoma, bolesti disajnih puteva i krvi. Većina njih misli da je uzrok zagađenje sa deponije, ali svoje slutnje ne mogu dokazati jer su za to potrebna kompleksna istraživanja koja još niko nije uradio.

Tokom prethodnih godina oboljelo je najmanje petero djece. Dvije djevojčice su preminule.

Bolesna djeca su učenici osnovnih škola „Sokolje“ i „Behaudin Selmanović“ u Briješću. U prvom polugodištu ove školske godine u OŠ „Sokolje“ koja broji 749 đaka bilo je 14.658 izostanaka zbog bolesti.

Direktor Bećir Hasanović kaže da je to veliki broj izostanaka i da u ovoj školi mnogo djece ima problema sa disajnim organima.

Zdravstvene ustanove ne vode statistiku o ovim oboljenjima po naseljima pa nema ni zvaničnog stava institucija o zdravstvenom stanju stanovništva oko sarajevske deponije.

Fuad Babic

Fuad Babić, građevinski inžinjer iz Zavoda za izgradnju KS, kaže da prečistač voda ne radi jer je na deponiju odlagan različit otpad. (Foto: CIN)

Životinjski otpad

Na „Smiljeviće“ svaki dan stigne oko 550 tona smeća koje bi trebalo, isključivo, biti kućni otpad, ali na ovoj deponiji ima svega.

Otpad bi trebao biti recikliran u reciklažnom dvorištu i sortirnici prije nego što stigne do mjesta gdje se odlaže. U dvorište je uloženo 600.000 maraka i trebalo bi uskoro biti otvoreno dok se u sortirnici, vrijednoj 800 hiljada maraka, odvajaju dijelovi otpada koji mogu opet biti upotrijebljeni. Međutim, postrojenje ne radi punim kapacitetom jer je za to potrebno na deponiju dovoziti već razvrstan otpad.

Stručnjaci kažu da je reciklaža najefikasnija ako je rade građani pri bacanju smeća. Međutim, „Rad“ nema novca za dovoljan broj kontejnera.

Dok su novinari razgovarali sa upravnikom Abidom Mulaomerovićem, na deponiju je stigao kamion životinjskog otpada iz mesne industrije. Iako se takav otpad ne bi trebao odlagati ovdje, Mulaomerović kaže da imaju naredbu veterinarske inspekcije da ga ipak prihvate:

„Jer, gdje će ga? Kuda s njim? (…) Možda je bolje ovdje nego u korito rijeke“, Kaže Mulaomerović i objašnjava da je ovo veliki problem deponije za koji nema rješenja.

Otpadna voda

Neprečišćene vode sa deponije se slijevaju u Lepenički potok koji prije ulijevanja u rijeku Bosnu teče pored desetina kuća. (Foto: CIN)

Ovakav otpad trune i otpušta plinove. Zbog toga je 2001. godine napravljen sistem sondi koje su ih skupljale i od njih pravile struju koju su koristili građani Sarajeva. Ovaj sistem je uništen prije pet godina prilikom iskopavanja u potrazi za tijelima ubijenih u ratu koje je rađeno po nalogu Tužilaštva BiH. Inžinjer Babić kaže da su bez konsultacija sa Zavodom za izgradnju KS počeli da rade. Zbog toga je Zavod tražio nadoknadu štete koja još nije plaćena.

„Mi smo tražili u startu 650 hiljada. Međutim, kad smo utvrdili stepen oštećenja plinskih instalacija, to je preko miliona“, kaže Fuad Babić.

U Tužilaštvu BiH nisu htjeli o ovoj temi razgovarati sa novinarima CIN-a. Umjesto toga su poslali kratak odgovor u kojem su napisali da će snositi troškove popravke kako bi se sve dovelo „u stanje u kome se nalazilo prije ekshumacije“. Nisu rekli kada će se to desiti i zašto se godinama čeka.

Svi sagovornici CIN-a kažu da je za redovno održavanje deponije potrebno mnogo novca koji se dobija tek kada se usaglase sve nadležne kantonalne institucije. Direktor „Rada“ Babić objašnjava da oni u tom procesu mogu samo čekati, jer zavise od drugih:

„(…) mora se uložiti da biste imali rezultat ovdje. A kod nas se ulaže minorno, a traži se da bude ko u Evropi“.

On kaže da je od ministarstva tražio novac za deponiju, ali je Vlada KS imala druge prioritete. Bivši kantonalni ministar okoliša Zlatko Petrović objasnio je novinarima CIN-a da se posljednjih godina novac ne ulaže kao ranije, jer su budžetska sredstva preorijentisana za potrebe drugih ministarstava.

Stručnjaci kažu da je za osnovno održavanje sarajevske deponije potrebno oko dva miliona maraka godišnje. Bivši premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković kaže za CIN da bi se taj novac mogao obezbijediti: „Znam da je budžet Kantona takav da se čak i rebalansom Vlade može za tili čas naći nekoliko miliona koji su vjerovatno potrebni“.

Selim Babic

Selim Babić, direktor preduzeća „Rad“ koje upravlja deponijom, kaže da se u „Smiljeviće“ ne ulaže dovoljno novca. (Foto: CIN)

U njegovom mandatu u posljednje dvije godine Vlada je za deponiju dala više od dva miliona maraka.

Vode iz deponije „Smiljevići“ su značajan zagađivač sliva Save. Svaki mjesec se radi kontrola kvaliteta vode i vazduha te ispitivanje buke u Smiljevićima. Rezultati za vodu godinama imaju „crvenu“ oznaku, odnosno pokazuju visoko zagađenje. Zbog zagađenja KJKP „Rad“ Agenciji za vodno područje Save svake godine plati u prosjeku između 20 i 30 hiljada maraka penala. „Rad“ je za 15 godina po ovom osnovu platio više od 407 hiljada KM.

Mještane najviše brine to što ih sve više obolijeva pa kažu da će nastaviti tražiti od nadležnih sređivanje deponije. „Dešavaju se misteriozne smrti pojedinih ljudi koje niko ne može ustanoviti čime su izazvane. No, međutim, niko nema ni prava ni osnova da kaže da je to prouzrokovano samom deponijom, ali je činjenica da se dešavaju i obolijevanja i smrtni slučajevi“, kaže mještanin Dževad Muharemović.

Sarajevski savjetnici važniji od zakona

Gradonačelnik i načelnici sarajevskih općina su u posljednjih 14 mjeseci zaposlili 20 savjetnika, iako su ove pozicije ukinute zakonom. Na njihove plaće je potrošeno skoro pola miliona maraka.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Nezir Hadžić nije dugo čekao novi posao nakon prošlogodišnje smjene sa mjesta direktora sarajevskog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“. Nakon dva mjeseca postao je savjetnik svom stranačkom kolegi, načelniku sarajevske Općine Novi Grad Semiru Efendiću.

Iako godinama nije imao savjetnike, čim je Hadžić ostao bez posla, načelnik Efendić ga je angažovao za savjetnika u oblasti privrede, komunalija i mjesnih zajednica.

Semir_Efendi _Nezir_Hadzic

Načelnik Novog Grada Semir Efendić je imenovao Nezira Hadžića za savjetnika čim je on izgubio posao u javnom preduzeću. (Foto: Općina Novi Grad)

Ova funkcija je u augustu 2016. godine ukinuta Zakonom o državnoj službi u Kantonu Sarajevo (KS), a kantonalni, gradski i općinski organi su imali sedam mjeseci da Zakon sprovedu u djelo.

Ni gradonačelnik Sarajeva ni šest općinskih načelnika to nisu učinili. Neki od njih ne samo da su zadržali stare već su imenovali i nove savjetnike.

Kantonalna inspekcija im je dala dodatno vrijeme da usklade pravilnike sa Zakonom, iako je rok za to prošao prije 14 mjeseci.

„Volim da sačekam da se to uredi kako treba i da to bude sve u skladu sa Zakonom, nego da ja dođem, onda se dopisujemo, prepisujemo, problemi nastanu“, objasnila je kantonalna upravna inpektorica Đevada Čaušević odluku.

U međuvremenu, novac iz budžeta se i dalje troši na savjetnike.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da je nakon ukidanja savjetničke funkcije gradonačelnika i općinske čelnike savjetovalo 20 ljudi. Na njihove plaće je od tada potrošeno najmanje pola miliona maraka.

Neki savjetnici su na toj poziciji duže od decenije, drugi su bivši načelnici, ministri i poslanici ili su, poput Nezira Hadžića, došli iz uprave javnog preduzeća.

Efendić i Hadžić nisu htjeli razgovarati sa novinarima CIN-a.

Gradonačelnik i ostali načelnici tvrde da im savjetnici trebaju i da prema federalnim zakonima imaju pravo na njih, ali u Federalnom ministarstvu pravde objašnjavaju da radne odnose regulišu kantonalni propisi.

Od devet općina u Kantonu Sarajevo samo načelnici Ilijaša, Hadžića i Vogošće nisu imali savjetnike u ovom periodu.

„Čopanje“ po zakonima

Najviše savjetnika u Kantonu, njih sedmero, ima načelnik Općine Centar Nedžad Ajnadžić. On kaže da bez njih ne bi bio jednako efikasan.

Iako je čak troje pravnika među njima, niko ga nije upozorio na nezakonitost svoje pozicije. „Što će me upozoriti kad ja znam da imam pravo na savjetnike“, kaže načelnik.

Na njihove plaće je za nešto više od godinu dana potrošena 231 hiljada maraka.

Nedžad Ajnadžić

Načelnik Općine Centar Nedžad Ajnadžić tvrdi da neće ukinuti savjetničke pozicije sve dok to od njega ne zatraži federalni ministar pravde ili kantonalna inspekcija. (Foto: CIN)

On je Mustafu Resića, savjetnika za investicije, i Predraga Kurteša, savjetnika za lokalnu samoupravu, naslijedio od bivšeg načelnika Dževada Bećirevića. Njih trojica su sada kolege jer je Ajnadžić svog prethodnika Bećirovića imenovao za savjetnika za boračka pitanja i nevladin sektor .

Načelniku su bili potrebni i savjeti za odnose sa javnošću i pitanja mladih pa je produžio mandat Nejri Čengić. Ona mu je bila savjetnica za lokalnu samoupravu dok je Ajnadžić bio predsjedavajući Općinskog vijeća Centar.

Savjetnici su za CIN objasnili da rade na projektima vodosnabdijevanja, sanacije klizišta te rekonstrukcije vrtića i škola. Kažu da preuzimaju i svakodnevne obaveze načelnika pa primaju stranke i učestvuju na okruglim stolovima i sjednicama.

„Oni meni iznimno puno pomažu“, zaključuje načelnik Ajnadžić.

Iako je pozicija savjetnika u KS ukinuta prije skoro dvije godine, Ajnadžić tvrdi da se to ne odnosi na njega i da može imati savjetnike na osnovu Zakona o organizaciji organa uprave Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH):

„To se odnosi na ministre kantona. Ja uzimam federalni propis. (…) Ja uzimam šta je za mene bolje. Šta je problem?“

Ovakvu praksu je objasnila pravnica u Općini Centar Rada Hasanbegović: “Sve što ne ide, ako ovdje nije spomenuto, a tamo je spomenuto, mi ‘čopamo’. ‘Čopamo’ znači primjenjujemo sve ono što se odnosi na nas iz raznih zakona“.

Stručna savjetnica za upravu u Federalnom ministarstvu pravde Mirsada Mujanović kaže za CIN da općine i grad ne mogu imati savjetnike niti ih mogu pravdati federalnim Zakonom.

„Kada su u pitanju radni odnosi, onda se primjenjuju propisi kantona kojem pripada ta općina ili grad“, kaže Mujanović i dodaje da gradonačelnik i načelnici ne bi trebali imati savjetnike.

Ipak, Ajnadžić tvrdi da ova mjesta neće ukinuti dok to od njega ne zatraži federalni ministar pravde ili kantonalna inspekcija.

„Do tada, savjet će moj postojati, mojom odlukom“, izričit je Ajnadžić.

Kantonalni upravni inspektori su nedavno bili u Općini Centar, ali je na Ajnadžićev zahtjev inspekcijski nadzor odgođen.

Mustafa_Resic Becir_Sirovina Osmo_Babic

Mustafa Resić, Bećir Sirovina i Osmo Babić, savjetnici načelnika Ajnadžića, kažu da rade više od državnih službenika. (Foto: CIN)

Savjetnik sa pedigreom

Ni načelnici općina Stari Grad, Ilidža i Novo Sarajevo ne poštuju kantonalni Zakon prema kojem savjetnici više ne postoje u općinskoj upravi. Oni smatraju da se ovaj propis ne može odnositi na njih.

Načelnika Općine Stari Grad Ibrahima Hadžibajrića od januara 2016. godine o pravnim poslovima savjetuje bivši kantonalni ministar unutrašnjih poslova Nermin Pećanac. Na njegovu plaću, bez naknada i doprinosa, je za nešto više od godinu dana potrošeno skoro 28.000 maraka.

Pećanac kaže da je „jedini u ovom gradu savjetnik sa pedigreom“.

On je načelnikov dugogodišnji prijatelj i kolega iz rata. Zbog povjerenja koje uživa trenutno je i vršilac dužnosti općinskog sekretara.

„Ja sam još savjetnik dok se ova zakonska procedura konkursna ne završi“, naslućuje savjetnik Pećanac.

Načelnik Hadžibajrić dodaje da radi dva posla, a „inače, vodi se zvanično kao savjetnik“.

Pozicija savjetnika u ovoj općini propisana je Zakonom o organizaciji organa uprave u FBiH i Pravilnikom o organizaciji radnih mjesta.

Međutim, Pravilnik nije usklađen sa Zakonom o državnoj službi u KS. U Općini to ne vide kao problem, jer smatraju da kantonalni zakon može važiti za institucije kantona, ali se nikako ne može doticati općina.

„Mi se držimo višeg nivoa, federalnog nivoa. (…) Pa, na kraju krajeva, to je moje pravo i moja odgovornost, ako ja želim da imenujem sebi nekoga ko će mi pomoć’ u poslu“, objašnjava svoj stav Hadžibajrić.

Kaže da neće ukinuti poziciju savjetnika čak ni ako Upravna inspekcija KS to zatraži: „Ja kao ovlaštena osoba mogu platiti određenu kaznu prekršaja. Evo, ja ću platiti. Je l’ pošteno?“

Načelnika Općine Ilidža Senaida Memića trenutno savjetuju tri, a načelnika Općine Novo Sarajevo Nedžada Koldžu jedan savjetnik.

Memićevi savjetnici su dugo na tim pozicijama. Senad Đapo je 19 godina savjetnik za finansije u ovoj općini, dok je Fatima Prašo savjetnica za odnose s javnošću i turizam deset godina.

Husein Mahmutović je na savjetničkoj poziciji od 2004. godine, a prije toga je 13 godina i sam bio načelnik Općine Ilidža. Kaže da je i on uvijek imao svoj tim savjetnika. Trogodišnju pauzu je napravio 2008. kada je postao direktor „Ilidža voda“. Otkad se vratio u Općinu, savjetuje načelnika Memića o ekonomskim pitanjima.

Na plaće Memićevog savjetničkog tima je tokom prethodnih 14 mjeseci potrošeno najmanje 105.500 maraka.

Načelnik Ilidže kaže da ne priznaje zakon koji je donesen bez njegovih vijećnika. Smatra da ga ne mora poštovati jer ima pravo na lokalnu samoupravu. „A u lokalnoj samoupravi mi znamo šta je za nas najbolje, ne može to niko propisati ‘gore’“, kaže Memić.

Kada su mu novinari rekli da kantonalni Zakon ne dozvoljava savjetnike, Memić je rekao da je Zakon glup te da se uvijek može pozvati na federalne ili državne propise.

Ministar pravde i uprave KS Mario Nenadić kaže da su općine podržavale izradu Zakona. Danas ignorišu njegov propis o ukidanju savjetnika.

„Mogu Vam reći da nemaju nikakvo pravo to da rade. (…) i da su oni dužni da u vršenju svojih poslova primjenjuju kantonalni Zakon o državnoj službi“, kaže ministar Nenadić.

Općina Novo Sarajevo, kojom rukovodi Nedžad Koldžo, je jedina općina koja CIN-u nije dostavila podatke o savjetnicima i periodima njihovog djelovanja. Mjesečno se izdvaja skoro 2.000 maraka za osnovnu plaću aktuelnog Koldžinog savjetnika, bez troškova prevoza i toplog obroka.

Ibrahim Hadzibajric Nermin Pecanac

Nermin Pećanac, jedini savjetnik načelnika Općine Stari Grad Ibrahima Hadžibajrića, kaže da je savjetnik sa „pedigreom“. Njih dvojica su nedavno ujedinili svoje političke stranke – Socijaldemokratsku uniju BiH i Nezavisnu bosanskohercegovačku listu. (Foto: CIN)

Savjetnici na pola norme

Ured za reviziju institucija u FBiH je 2016. godine konstatovao da načelnik Općine Trnovo Ibro Berilo ima tri savjetnika čija radna mjesta nisu utvrđena internim dokumentima, kako bi trebalo.

Načelnik Berilo objašnjava za CIN da je imao pravo na dva savjetnika, ali je uz Selima Hamzića, koji ga savjetuje od 2013. godine zaposlio još dvoje – Nađu Drecu i Elmira Šehovića – jer je želio pomoći djeci šehida.

Načelnik je Drecu i Hamzića zaposlio „po pola norme“ – dobivali su po pola plaće i zajedno bili savjetnici za poslove komunalne infrastrukture i građenja u jednom. „Tako smo se mi morali uklopiti u tu finansijsku sumu novca na dva savjetnika“, kaže načelnik Trnova.

U međuvremenu je Dreca postala državna službenica u ovoj Općini, a Hamzića je početkom godine Berilo morao razriješiti jer su revizori utvrdili da je on pet godina radio i primao naknadu i doprinose bez zasnovanog radnog odnosa. Dobivao je redovnu mjesečnu naknadu, uplaćivani su mu doprinosi, ali u Općini nije bilo njegovog dosjea niti bilo kakvih podataka o njemu. Načelnik objašnjava da je Hamzić u to doba radio po ugovoru o djelu „zato što je to čovjek koji je u penziji“.

Prema podacima iz Općine, Hamzić je na savjetničkoj poziciji za pet godina dobio više od 66.000 maraka naknade.

Nakon Hamzićevog odlaska sa savjetničke pozicije Općina Trnovo je sredinom prošle godine osnovala Javno preduzeće „Elektro-Trnovo“ u kojem je on preuzeo poziciju v.d. direktora.

„U tom elektropreduzeću ne radi niko, samo radi taj čovjek, (…) moj bivši savjetnik. Znači, nema nijednog radnika. Sve općinske službe rade za njega“, kaže Berilo.

Hamzić je za CIN rekao da zbog teškog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti da razgovara.

Uprkos novim pravilima koje u Grad i općine uvodi novi kantonalni Zakon, načelnik Trnova kaže da odluke za općine mogu donositi samo općinska vijeća i dodaje da nije daleko od toga da imenuje nove savjetnike jer ima puno posla:

„Ne mogu ja kao načelnik se razguliti i stić’ na sve strane“.

Treći Berilov savjetnik je bio Elmir Šehović. On ga je od aprila 2015. godine savjetovao o pitanjima iz društvenih djelatnosti, a danas je državni službenik u Općini Trnovo i predsjednik Asocijacije mladih Stranke demokratske akcije Trnovo, stranke iz koje dolazi i njegov šef. Berilo kaže da Šehović u vrijeme savjetovanja nije bio u Stranci:

„Znate, u Trnovu nikada nije bila bitna politička pripadnost. (…) Da se ne radi o dobrom momku, sigurno mu ne bi neko ponudio da bude predsjednik Asocijacije mladih – znači da vrijedi“.

Šehović je novinarki CIN-a rekao da će govoriti o ovoj temi, ali je ignorisao sve kasnije pozive.

„Malog Šehovića smo primili u radni odnos – raspisali konkurs. Za malu Nađu smo raspisali ranije – primili u radni odnos jer smo čekali da steknu se uslovi da možemo da primimo“, objašnjava Berilo kako je riješio primjedbe revizora na savjetnička mjesta u Trnovu.

Ibro Berilo

Načelnik Općine Trnovo Ibro Berilo je na dvije savjetničke pozicije zaposlio troje ljudi. Dvoje su postali državni službenici, a treći v.d. direktora novoosnovanog općinskog preduzeća. (Foto: CIN)

Manevar Skakinih savjetnika

Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka je na početku mandata imenovao četvero savjetnika. Erna Čolić je savjetovala i prethodnog gradonačelnika, a osim nje Skaka je imenovao još troje: Nedima Tvrtkovića i Maju Hadžihalilović za pravna pitanja, a za savjete o međunarodnoj saradnji i EU integracijama Ensara Eminovića.

Svi osim Eminovića su početkom februara postali državni službenici u Gradskoj upravi, i to uz veliku pomoć Općine Trnovo i Ibre Berila.

Naime, krajem septembra prošle godine Općina je raspisala konkurs na koji su se prijavili Hadžihalilović, Tvrtković i Čolić. Konkurisali su za poslove stručnog savjetnika za pravne poslove i privredu, stručnog savjetnika za normativno-pravne poslove i stručnog savjetnika za informisanje. Osim njih, prijavilo se još šest kandidata, ali se na ispitu znanja pojavio samo jedan, koji nije bio uspješniji od savjetnika.

Tvrtković, Čolić i Hadžihalilović su odmah nakon prijema na ove pozicije poslali Berilu zahtjeve za sporazumni prelazak iz Općine kod svog ranijeg poslodavca – Gradske uprave Grada Sarajevo.

„Neophodno je da na novim poslovima započnem rad sa danom 1.2.2018. godine“, pisalo je u tri jednoobrazna zahtjeva novih državnih službenika.

Načelnik Berilo u razgovoru za CIN posebno ističe Maju Hadžihalilović:

„I sada bih joj ponudio da dođe u Općinu Trnovo. Dao bih joj maksimalnu platu koju mogu dati da dođe u Općinu Trnovo. To je vrhunski pravnik“.

Međutim, iako je bila uposlenica njegovog tima, lako je pustio i nju i njene kolege. „Oni su izrazili želju da idu“, objašnjava svoju odluku Berilo.

Sporazum o preuzimanju službenika sa gradonačelnikom Skakom je potpisan već sljedeći dan.

Na pitanje novinara CIN-a zašto Gradska uprava nije tražila uposlenike ako su joj bili potrebni, gradonačelnik Skaka je odgovorio:

„Pa, evo, ljudi su bili u sistemu državne uprave, meni ponudili sporazum, ja ga potpisao i to je to. Nema ništa sporno“.

Njih troje su u Općini radili jedan dan, a sljedeći su prešli u Gradsku upravu, baš kao što su zahtjevom tražili.

Ibro Berilo

Bivši savjetnici gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake su postali državni službenici u Općini Trnovo, a nakon jednog radnog dana su se vratili kod svog starog-novog šefa u Gradsku upravu. (Foto: CIN)

Maja Hadžihalilović sada radi kao rukovoditeljica Stručne službe gradonačelnika. Novinarki CIN-a je rekla da ide na porodiljsko odsustvo i da nije zainteresovana da razgovara.

Nedim Tvrtković se nalazi na poziciji pomoćnika gradonačelnika za urbano planiranje, investicije, stambene i komunalne poslove. Za CIN je rekao da je na odmoru i da ne može razgovarati preko telefona.

Erna Čolić je šefica Kabineta u Stručnoj službi gradonačelnika. Dogovorila je razgovor sa novinarkom CIN-a, ali se u dogovoreno vrijeme nije javljala na pozive.

Preuzimanje službenika iz jednog u drugi organ javne uprave je omogućeno Zakonom. Ministar pravde i uprave KS Mario Nenadić u ovom slučaju vidi lošu namjeru i sumnja u ovu proceduru. On kaže da prilikom raspisivanja konkursa javni organ mora dokazati da su im novi ljudi neophodni.

„Zašto si raspisao konkurs pa odmah dao saglasnost da mogu ići dalje?“, pita se Nenadić.

Gradonačelnik Skaka i načelnik Berilo kažu da nije bilo nikakvih dogovora u vezi sa konkursom i sporazumom o premještaju.

„I oni jesu pitali, Maja lično: ‘Možemo li mi ako prođemo? Imamo najbolje uslove’. Ako vam Zakon to dozvoljava, nema problema“, odgovorio je načelnik Berilo svojim uposlenicima i pustio ih u Gradsku upravu.

 

infografika

Cin www.cin.ba

Slaba kontrola za podjelu poticaja

Za poticaje u BiH u posljednjih sedam godina izdvojeno je skoro milijardu KM. Novac je dodjeljivan i trošen uz brojne nepravilnosti i nedostatak kontrole.

CIN je prikupio podatke o skoro milijardu maraka koje su u proteklih sedam godina izdvojene za poticaje poljoprivrede, zapošljavanja te razvoj privrede. (Ilustracija: CIN)

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Devet institucija u Bosni i Hercegovini (BiH) je od 2011. do 2017. godine izdvojilo najmanje 976 miliona KM za poticaje poljoprivrede, zapošljavanja i privrede. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su prikupili podatke o trošenju ovog novca te kreirali bazu koja objedinjuje informacije o odobrenim i isplaćenim poticajimau Federaciji BiH, Republici Srpskoj (RS) i Brčko distriktu.

Najviše novca za poticaje je izdvojilo Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Oni su za sedam godina odobrili oko 436 miliona KM. Za poticaj poljoprivrede u RS-u je u periodu od 2014. do 2017. godine izdvojeno skoro 236 miliona KM. Ovi podaci prikupljeni su sa internetske stranice Agencije za agrarna plaćanja koja CIN-u nije dostavila tražene podatke. Odjeljenje za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Vlade Brčko distrikta je u periodu od 2011. do 2016. godine odobrilo oko 46 miliona KM poticaja.

Prikupljajući podatke za ovu bazu, novinari CIN-a su otkrili da institucije ne vode uredne evidencije o sredstvima koja dodjeljuju. U spiskovima korisnika često nedostaje puno ime i prezime ili iznos, najčešće raspolažu podacima o odobrenim, ali ne o i poticajima koji su u konačnici isplaćeni.

Baza sadrži preko pola miliona pojedinačnih izdvajanja – od nekoliko maraka do nekoliko stotina hiljada maraka. Uz bazu, na posebnoj stranici CIN-a, nalaze se podaci o vrstama poljoprivrednih poticaja i načinima na koji su ostvareni.

Izlazak na teren po procjeni
INFOGRAFIKA poticaji

Poticaji su nepovratna budžetska sredstva, namijenjena preduzećima, privrednicima i poljoprivrednicima kako bi potpomogla proizvodnju, a građanima omogućila jeftinije i kvalitetnije proizvode.

Oko 70 posto novca ulaže se u poljoprivredu. U proteklih sedam godina je izdvojeno 718 miliona KM.

Uz poljoprivredu, najviše poticajnih sredstava je izdvojeno za zapošljavanje. Dva entitetska zavoda za zapošljavanje, Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva i Ministarstvo finansija RS-a su odobrili 157 miliona KM.

Poticaje su još davali i Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta te Ministarstvo nauke i tehnologije RS-a.

Za dodjelu ovih sredstava institucije raspisuju javne pozive i donose programe i pravila koje korisnici moraju ispuniti da bi dobili poticaje. Novinari CIN-a su otkrili da se te procedure ne poštuju i da ne postoji valjana kontrola utroška novca. Na ovo su i revizori godinama upozoravali.

Kada se poljoprivrednik prijavi za poticaj, nadležni službenici su u većini slučajeva dužni doći na njegovo imanje i utvrditi stanje na terenu. Njihov zapisnik često je jedan od uslova za dobijanje poticaja.

Prema podacima koje je CIN prikupio, institucije godišnje prime stotinu hiljada zahtjeva za poticaje. Njih kontroliše hiljadu puta manji broj službenika.

U RS-u nije obavezna kontrola na terenu za svaki zahtjev, već se ona radi na osnovu procjene rizika. U Odjeljenju za terensku kontrolu Agencije za agrarna plaćanja RS-a rade četiri čovjeka, a u 2016. godini je primljeno više od 16.000 zahtjeva.

„S obzirom da nemamo toliko ljudi koji to sve mogu pokriti, rade ovaj dio kontrole gdje je određena procjena rizika da može doći do zloupotrebe sredstava“, kaže Ljubinko Kecman iz Agencije, koji nije mogao pojasniti kako se vrše ove procjene.

Revizori su u izvještaju za 2016. godinu upozorili da je zbog slabe kontrole povećan rizik od nastanka greške prilikom odobravanja poticaja.

Zloupotreba sredstava

Federalno ministarstvo poljoprivrede godišnje u prosjeku odobri više od 60.000 zahtjeva. Većina bude podnesena preko kantonalnih ministarstava u kojima zahtjeve obrađuje između tri i 11 službenika. Novinari su razgovarali sa predstavnicima šest kantonalnih ministarstava i svi kažu da uspijevaju izvršiti kontrolu za svaki primljeni zahtjev.

U Federalnom ministarstvu poljoprivrede ne vjeruju da je to moguće.

„On može obaviti možda na par mjesta najkritičnijih, ali ja garantiram da devet od deset zahtjeva on nije vidio na terenu jer ne može teoretski stići“, kaže Pejo Janjić, šef Odjela za ruralni razvoj u Federalnom ministarstvu poljoprivrede, pojašnjavajući da institucije nisu dovoljno kadrovski i logistički osposobljene.

Slabe kontrole na terenu omogućile su brojne zloupotrebe sistema te prouzrokovale višemilionske štete o kojima je CIN pisao. Između ostalog, poljoprivrednici su dobijali poticaje na osnovu nalaza vještaka koji su procjenjivali objekte, a da ih nisu ni vidjeli. Vještaci su uvećavali vrijednosti objekata, a pojedine su i izmišljali kako bi poljoprivrednicima omogućili da dobiju više novca.

Federalna uprava za inspekcijske poslove je prekontrolisala firme i poljoprivrednike kojima je odobreno9,2 miliona KM poticaja, a kontrola je pokazala da je skoro trećina novca odobrena na temelju netačnih podataka sudskih vještaka.

CIN je otkrio da vlasti nisu zaštitile stočare pa oni ili prevarama dolaze do poticaja ili odustaju od bavljenja poljoprivredom. Brojni propusti su napravljeni dok je federalni ministar poljoprivrede bio Jerko Ivanković Lijanović, predsjednik Narodne stranke radom za boljitak.

Došavši na vlast, on je osmislio jednokratne poticaje kojima je plaćao ljude da glasaju ili prikupljaju glasove za njegovu stranku. Na ovaj način je podijelio skoro tri miliona maraka. Osim toga, preko pet miliona KM podijelio je osobama i firmama koje se dovode u vezu sa njegovom porodicom, stranačkim kolegama, rodbini te za zastarjele objekte i nepostojeće biznise.

Istrage o nezakonitim podjelama poticaja još traju, a Lijanovićaje Kantonalni sud u Tuzli u januaru 2018. godine nepravosnažno osudio na devet godina zatvora, sa obavezom da vrati nezakonito stečenih oko 650.000 KM.

Baza poticaja
Bolje planiranje troškova

Na neregularnosti pri dodjeli poticaja revizori su ukazivali i u Federalnom ministarstvu razvoja, poduzetništva i obrta. Ovo Ministarstvo u javnom pozivu nije navelo sve kriterije prema kojima će ocjenjivati podnesene prijave za poticaje. Revizori su posumnjali da su neki korisnici znali za ove kriterije i tako dobili više bodova.

„Isto upućuje na postojanje rizika dogovora između aplikanata i uposlenika Ministarstva“, piše u izvještaju za 2017. godinu.

Ovo Ministarstvo je za sedam godina podijelilo nešto više od 40 miliona KM poticaja za: razvoj i afirmaciju poduzetništva i obrta, opstanak tradicionalnih i starih zanata, novoosnovana mala i srednja preduzeća, upotrebu inovativnog potencijala u stvaranju domaćih proizvoda te za poticaj poduzetništva žena i mladih.

Značajan dio novca izdvojen je i za različite programe zapošljavanja u BiH. Zavod za zapošljavanje RS-a je podijelio skoro 45 miliona KM u periodu od 2014. do 2017. Za prethodne godine Zavod ne posjeduje elektronsku evidenciju isplaćenih poticaja.
Revizori su više puta isticali da su novac davali i za zapošljavanje osoba koje se nisu nalazile u evidencijama nezaposlenih.

Zapošljavanje je u 2013. i 2015. godini pomagalo i Ministarstvo finansija RS-a. Pet firmi je dobilo 13,7 miliona KM, a revizori su zaključili da Ministarstvo uop
e nije trebalo podijeliti ova sredstva te naložilo da ih ubuduće planiraju preko odgovarajućih institucija.

Bolje planiranje zagovaraju i predstavnici Federalnog ministarstva poljoprivrede sa kojima su razgovarali novinari CIN-a.

Oni, između ostalog, ističu da ne postoje adekvatne analize koje bi pokazale kakve su efekte imali isplaćeni poticaji.

„Radimo mi analizu, ali to je površna analiza u skladu sa raspoloživim podacima, jer da bi imao prave podatke, moraš opet imati službe na terenu“, kaže Hanefija Topuz, šef Odsjeka za poljoprivrednu politiku i analizu u ovom Ministarstvu.

Izvor CIN www.cin.ba.

Zabrana pušenja na SP-u u Rusiji, onda se pojavio Maradona

Na Svjetskom prvenstvu u fudbalu, koje se igra u Rusiji FIFA je donijela odluku o zabrani pušenja na stadionima.

Istaknut je i veliki znak zabrane pušenja, pa čak i električnih cigareta na kojem stoji: “Dobrodošli na FIFA Svjetsko prvenstvo slobodno od duhanskog dima”.

Ipak, tu zabranu ne poštuju svi.

Prvi u nizu je Diego Armando Maradona, koji je pratio meč svoje Argentine i Islanda u Moskvi, koji je završen 1:1.

Maradona je fotografisan sa cigarom – što je izazvalo mnoštvo reakcija na društvenim mrežama.

Da li će biti sankcija – saznat ćemo u narednim danima. N1

Reporteri bez granica: Rusija ne popušta pritiske na medijske slobode ni pred Svjetsko prvenstvo u fudbalu

Kampanja Reportera bez granica ima za cilj skrenuti pažnju na strog odnos Kremlja prema novinarstvu u Rusiji.

foto: rsf

Uoči početka Svjetskog fudbalskog prvenstva 2018 u Rusiji, Reporteri bez granica su pokrenuli kampanju koja u fokusu ima lažni fudbalski sastav u kojemu je sedam ruskih novinara koji se trenutno nalaze iza rešetaka, što je više nego što ih je ikad bilo nakon raspada Sovjetskog saveza 1991. godine.

„Kremlj kontroliše vodeće medije u Rusiji, koristeći ih da preplavi javnost propagandom. Uprkos odlučnom otporu, nezavisno novinarstvo gubi. Kad god neki nezavisni medij uspije da dođe do šire publike, različite metode se brzo iskoriste da ga se marginalizuje“, poručuju Reporteri bez granica.

Dodaju kako niko do sada „nije dobio crveni karton“ zbog pritisaka na novinare koji idu od policijskog nasilja to ubistava novinara, koji obično ne budu kažnjeni. Navode kako su barem 34 novinara ubijena vezano za njihovo izvještavanje u Rusiji otkad je Vladimir Putin prvi put došao na vlast 1999. godine.

„Sloboda medija je zgažena sad više nego ikad od pada Sovjetskog saveza. Kako bismo spriječili da najveći medijski događaj godine bude reduciran na Potemkinova sela, ističemo lica novinara koji utjelovljuju otpor protiv kontrole Kremlja nad medijima“, rekao je Christophe Deloire, generalni sekretar Reportera bez granica.

Rusija se nalazi na 148. mjestu od 180 zemalja na Indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica.

Izvor: Reporteri bez granica

RTV Visoko i šest radnika gurnuti u stečaj

Od javnog preduzeća RTV Visoko nije ostalo ništa osim devastirane zgrade, zastarjele, pokvarene opreme i šest radnika koji u ovom trenutku ne znaju svoju sudbinu. Epilog je to odluke Općinskog vijeća Visoko da to javno preduzeće gurne u stečaj, a televizijski i radijski program nastave emitirati preko Javne ustanove „Centar za kulturu i informisanje“.

Općinsko vijeće Visoko krajem 2017. godine usvaja prijedlog o izmjenama Odluke o organizovanju JU Centar za kulturu i informisanje čime se toj ustanovi dodjeljuju djelatnosti emitovanja radijskog i televizijskog programa te djelatnost bežične telekomunikacije.

Regulatorna agencija za komunikacije 20. februara ove godine donosi odluku o prenosu dozvole za radijsko i televizijsko emitovanje sa JP RTV Visoko d.o.o. na „JU Centar za kulturu i informisanje Visoko“, da bi nedugo nakon sjednice održane 26. maja jedan dio radnika napustio RTV Visoko odnoseći pri tom kompletnu tehničku opremu u prostorije Centra za kulturu i informisanje.

Preostali radnici RTV Visoko: Dajte nam barem otkaze

Jedan od šest preostalih radnika JP RTV Visoko, glavni i odgovorni urednik Alen Jazić, kaže da je rukovodstvo izabralo 13 ljudi te s njima potpisalo ugovore o radu u „novoj“ radio-televiziji. Kriteriji na osnovu kojih su pojedini bivši uposlenici RTV Visoko zaposleni u JU Centar za kulturu i informisanje nisu jasni.

„Niko nikad nije rekao na osnovu kojih kriterija su neki od naših kolega zaposleni u JU Centar za kulturu i informisanje, a zašto smo mi ostali. I sam proces potpisivanja je urađen u tajnosti. Niko od kolega koji su prešli u novu ustanovu nije rekao da prelazi. Rukovodstvo je izabralo 13 ljudi sa njima potpisalo ugovore, a nas su ostavili ovdje s tim da nama nisu dati otkazi. Da smo dobili otkaze mi bismo imali priliku da se prijavimo na Biro za zapošljavanje. Tako da mi sada ne možemo da iskoristimo ni elementarna prava. Ne mogu za sebe niti za svoju djecu da ostvarim pravo na zdravstvenu zaštitu. Mi smo u ovom trenutku u pravnom vakuumu, s tim da nam je rečeno da moramo dolaziti na posao“.

Iako je formalno pokretanje predstečajnog postupka zakazano za 21. juni na Opštinskom sudu u Zenici, Jazić kaže da je kompletna tehnička oprema prebačena u prostorije Centra za Kulturu i informisanje i ističe da je apsurdno da radnici dolaze na posao ali nemaju čime da rade.

„Naša osnovna djelatnost je proizvodnja programa ali nemamo čime da radimo. Znači mi smo zaposlenici RTV Visoko i nemamo na čemu da obavljamo svoju djelatnost, a radnici koji su potpisali sporazumni raskid ugovora sa ovim preduzećem i koji su prešli u Centar za kulturu i informisanje na našoj opremi sa našom frekvencijom, špicama, identifikacijskim znakovima, arhivom, te našim glasovima, rade i predstavljaju se kao RTV Visoko, a mi kao radnici te RTV Visoko nemamo tu mogućnost“.

Ko je kriv za dugovanja prema radnicima

Iz budžeta opštine Visoko za finansiranje RTV Visoko izdvajano je oko 140.000 KM godišnje. Prema riječima Ajide Ređo, rukovodioca opštih poslova, puni iznos granta nikad nije u potpunosti isplaćivan.

„140 hiljada nam je odobravano iz budžeta opštine međutim na godišnjem nivou to se smanjivalo po 20.000 jer nema dovoljno novaca. Pa se mjesečno grant smanji za dvije hiljade tako da mi nikad za godinu dana nismo dobili taj iznos. Imali smo i marketing koji je u zadnje vrijeme išao dosta lošije ali je naša rubrika Sjećanje bila dosta profitabilna i na tome smo najviše zarađivali“, kaže Ređo.

Jazić naglašava da je dug RTV Visoko vezan za radnike na osnovu staža i neuplaćenih doprinosa, a ne prema trećim licima van firme.

„Mi smo od maja 2014. godine na minimalcu od 420 KM. Od čistačice do glavnog urednika. Došla je načelnica i tada nas zamolila da izdržimo do Nove godine, da prihvatimo da budemo na minimalcu da bi na neki način smanjili obaveze prema ličnim dohodcima, a samim tim i doprinosima za državu te kako bi se dug od 350 hiljada KM smanjio. Dakle mi bi praktično sami sebi izmirivali dug. Mi to prihvatimo misleći da će to trajati do decembra 2014. godine. Do dan danas naše plate su bile na minimalcu“.

Za Alena Jazića indikativno je da se dug od 350.000 KM u periodu od 2014. godine do danas nije umanjio bez obzira na to što su uposlenici u tom periodu dobijali minimalne plate.

„Bitno je naglasiti da nakon te četiri godine, odlazaka u penziju, napuštanja radnika, dakle nakon svih tih ušteda dug se nije smanjivao. Kako? Gdje su pare? Jesu li se vodile duple knjige? Dakle, mi smo sami sebi trebali da plaćamo te zaostatke i oni se opet nisu smanjili. Ko je postavljao direktore, imenovao Nadzorne odbore, usvajao izvještaje o javnim preduzećima? Radnici RTV Visokog nisu“.

Sadašnji radnici RTV Visoko, njih šest, naglašavaju da su u više navrata upozoravali na situaciju u tom javnom preduzeću. Faruk Avdović, koji je tužio preduzeće po osnovu kolektivnog ugovora, i koji je bio i predsjednik sindikata, ističe da je i sadašnja načelnica Amra Babić bila informisana još 2009. godine o situaciji u RTV Visoko.

„Mi smo upozoravali na ovo što će se dogoditi kada smo svim subjektima poslali jedno pismo o stanju televizije. Tada je načelnica koja je u tom periodu bila vijećnica postavila pitanje da li mi znamo šta to znači i da je to osnov za ulazak finansijske policije u ovu firmu. Tada je rečeno da će za sve što se dogodi u firmi odgovornost snositi Općinsko vijeće“.

Načelnica Babić: Sve je urađeno po zakonu

Načelnica opštine Visoko Amra Babić kao razloge guranja u stečaj JP RTV Visoko navodi činjenicu da to preduzeće kontinuirano akumulira gubitke te da je problem neefikasnosti tog javnog medija zatečeno stanje. Naglašava da je opštinsko vijeće prebacivanjem djelatnosti na JU Centar za kulturu i informisanje građanima Visokog omogućilo nastavak informisanja preko lokalne televizije i radija.

„Došli smo u situaciju da imamo 350.000 KM dugova koji su akumulirani mnogo prije mog dolaska ovdje. Uz napore menadžmenta uspjeli smo da zadnjih nekoliko godina izmirujemo bruto plate i tekuće troškove. Međutim dugovi su ostali i nismo uspjeli da ih izmirimo. Moram reći da je problem neefikasnosti JP RTV Visoko jedno zatečeno stanje. Iz budžeta svake godine izdvajamo oko 150.000 KM za RTV Visoko kao grant sredstva što uz njihove prihode koje ostvare na tržištu nije dovoljno. Osnivač je na sjednici općinskog vijeća prije pola godine odlučio da ovu djelatnost, zbog građana općine Visoko koji zaslužuju da imaju javni servis, prebaci na javnu ustanovu. Jednostavno mi nemamo alternativu osim da prebacimo dozvolu na JU Centar za kulturu i informisanje. Preduzeće je pred stečajem i mi krajem mjeseca na sudu imamo odlučivanje o pokretanju stečajnog postupka za JP RTV Visoko. Naš cilj je da dugoročno imamo stabilan informacijski javni servis i smatramo da je ovo pravi put kojim se ide“.

Babić naglašava da osnivač – općina – nema nikakvog uticaja na status preostalih šest radnika JP RTV Visoko, a odgovorne za finansijsku dubiozu tog javnog emitera vidi u prethodnim menadžmentima kao i organima upravljanja.

„Osnivač se ne miješa u status preostalih radnika jer to nije naša nadležnost niti smo mi kvalifikovani  da to radimo. Ako smo ljudima dali mandat da nam naprave održivi informacijski servis onda se ne smijemo miješati u to kako će oni raditi. Preduzeće ide u stečaj. Kako je do toga došlo? Trošili su više nego su imali. Dvadesetšest ljudi je bilo u radnom odnosu na ovaj ili onaj način na lokalnoj televiziji koja pravi minimum vlastitog programa. Odgovornost za dugove snose uprave, menadžmenti i organi upravljanja. Pa šta ja sada trebam, pokrenuti tužbe protiv svih koji su bili prije mene. Vjerujte red bi bio ogroman. Ja ću to dati na vijeće pa neka oni dalje rade što hoće. Što se tiče preostalih radnika oni će svoja dugovanja namiriti iz stečajne mase. Kad se otvori stečaj, stečajni upravitelj raspolaže stečajnom masom koja ide po prioritetima naplate“.

Činjenicu da je iz JP RTV Visoko iznesena kompletna materijalno-tehnička oprema, Babić komentariše riječima da te stvari nisu u njenoj nadležnosti te da sve procese vode menadžmenti te nadzorni i upravni odbori. Također navodi  da je sve što je dosad urađeno, urađeno po zakonu.

„To nije u djelokrugu mojih nadležnosti i sve ove procese vodi menadžment ustanove, preduzeća, nadzorni i upravni odbori. U tehničke detalje zbog prirode svog posla ne mogu ulaziti. Naglašavam da to rade menadžmenti i jedne i druge institucije, dakle nadzorni i upravni odbori i odgovorno tvrdim da sve što se radi, radi se po zakonu. Pitate me operativne stvari koje ja ne znam i ne trebam znati. Postoje ljudi koji rade i koji znaju kako je oprema prešla. Svako ko misli da je bilo nezakonitih radnji neka se obrati institucijama koje se time bave. Neka prijave i neka se utvrde sve činjenice. Ja imam povjerenje u ljude sa kojima radim da su to uradili na zakonit način. Sve će to doći na sjednicu vijeća u izvještaju u okviru kojeg ćemo obavijestiti javnost“.

Nisam cenzurisala, samo sam jednom spriječila emitovanje signala

Prema riječima načelnice Babić politički uticaj na izvještavanje ne postoji. Kako navodi televizijska propaganda nije joj potrebna, s obzirom na to da se njen politički marketing bazira na interakciji „od čovjeka do čovjeka“.

„Ja sam na sjednici općinskog vijeća rekla da nisam nikad koristila medije za vlastitu propagandu mada su pokušavali da to urade u obrnutom pravcu. Podsjetit ću vas na izbore 2016. godine kada je političkim pokušajima trebalo da se RTV Visoko preuzme da bi se emitovao predizborni politički program. Ja to nisam dozvolila. Meni ne treba takva vrsta propagande, ja imam vlastiti marketing od čovjeka do čovjeka. Ja nikad nisam cenzurisala televiziju, nemam vremena da se bavim tim stvarima i to su nebitne stvari. Na sjednici sam rekla da sam 2014. godine jedini put spriječila emitovanje televizijskog signala“.

Alen Jazić ističe da je sadašnji politički vrh u Visokom vršio pritiske na izvještavanje kao i cenzurisao priloge.

„Što se tiče cenzure za moj lični slučaj imate video materijal gdje načelnica Amra Babić sa govornice općinskog vijeća govori da je cenzurisala prilog o demonstracijama u Visokom. Meni je tada rečeno da taj prilog o februarskim protestima uradim drugačije, što sam ja odbio nakon čega su oni odlučili da ne emituju program. Oni tad ne isključe signal nego ga zatamne sa obrazloženjem da je predajnik iskočio“.

Novinarka RTV Visoko Irma Jusufbegović naglašava da u zadnje tri godine opozicione partije u Visokom nisu imale mogućnost obraćanja građanima Visokog preko tog medija.

„U suštini svi politički subjekti osim vladajuće strukture su bili uskraćeni za barem minutu medijskog prostora. Ja sam prošle godine bila na ‘ribanju’ jer se desilo da sam pustila prilog sa sjednice gdje je dvoje ili troje sugovornika bilo sporno“.

Razloge neprikazivanja priloga Alena Jazića o februarskim protestima 2014. godine Amra Babić opravdava riječima da u tom trenutku nije bilo potrebe da se dodatno dižu tenzije.

„Spriječila sam to emitovanje jer je država u tom trenutku gorila, delinkventi koji su bili ispred zgrade kantona i općine Zenica i drugih institucija su kamenovali i palili zgrade. Mislim da nije bio ambijent da se u tom trenutku dodatno podiže prašina i dižu tenzije. U tom trenutku bila sam u zgradi skupa sa 110 uposlenika općine Visoko gdje je bilo i srčanih bolesnika i gdje smo bili bukvalno zatočenici svih onih koji su nas gađali kamenjem. Mislim da nije trebalo podizati tenzije i da u tom trenutku nije trebalo građane informisati iz nekog jednostranog ugla o situaciji koja je bila sigurno politički montirana. To nisam uradila zbog Općine Visoko nego zbog  interesa države Bosne i Hercegovine koja je u tom trenutku bila na nečijoj meti“.

Informisano tužilaštvo

Preostalih šest radnika RTV Visoko naglašavaju da su o svom položaju i o stanju tog preduzeća informisali Tužilaštvo Zeničko-dobojskog Kantona, Policijsku upravu Visoko, Ombudsmena za ljudska prava, Regulatornu agenciju za komunikacije kao i udruženje BH novinara.

„Obratili smo se tužilaštvu, ombudsmenima, policiji i RAK-u, pa nek oni objasne to prebacivanje dozvole. Naše kolege iz drugih medija su nam dali podršku mada očekujemo od BH novinara kao udruženja da nam daju neke smjernice u kojem pravcu trebamo djelovati. Načelnica nam se nije obraćala niti smo mi tražili sastanak s njom. Mi smo imali ovdje sastanke sa Nadzornim odborom, sastanke sa tadašnjim rukovodstvom gdje smo tražili da se osnivaču prenesu naši zahtjevi. Naš jedini zahtjev je da nam se riješi status na bilo koji način. Ako je to otkaz nek nam daju otkaze i da možemo da idemo na biro“.

Razgovor može ali nakon Bajrama

Sa namjerom da dođemo do informacija o operativnim aktivnostima vezanim za prebacivanje opreme iz RTV Visoko kao i kriterijima na osnovu kojih su pojedini zaposlenici tog javnog preduzeća zaposleni u JU Centar za kulturu i informisanje, kontaktirali smo direktoricu Mensuru Alibegović.

U telefonskom razgovoru nam je rekla da odgovore na naša pitanja može dati nakon konsultacija sa načelnicom ali da bi svakako najbolje bilo da pošaljemo pitanja i sačekamo period nakon Bajrama zbog ramazanskih obaveza. Ni neki od bivših radnika RTV Visoko, a zaposlenika „nove“ televizije nisu bili zainteresovani za razgovor. izvor: media.ba

Quik – brza, dinamična i jednostavna montaža videa na mobilnom uređaju

Aplikacija Quik jednostavan je i besplatan alat za montažu videa koje možete objaviti u tekstu ili na društvenim mrežama i odličan je alat za novinare kojima je potrebno brzo i kreativno vizualno rješenje bilo da se radi o kratkim video objavama ili dužim formama.

Quik je jednostavno koristiti jer on nudi predodređene stilove prikazivanja videa, fotografija i teksta, koje je moguće modificirati, kombinovati način na koji se prikazuje grafika i


Automatsko editovanje videa napravljeno je kao dodatak GoPro kamerama, ali je pogodno za korištenje i za bilo koje fotografije i video koji napravite na svom telefonu. Minimalno je potrebno dodati pet fotografija ili jedan video isječak da bi edit bilo moguće pokrenuti.

Dodatna srodna aplikacija je Splice koja nudi još više opcija za montažu videa.

Quick je moguće besplatno instalirati sa Playstore-a i Appstore-a.

Upotreba Facebooka u konzumaciji vijesti globalno opada

Mnogi korisnici radije za konzumaciju vijesti upotrebljavaju aplikacije za slanje poruka nego društvene mreže, pokazalo istraživanje Reuters Instituta.

foto: pixabay

Čitatelji sve manje koriste Facebook kao izvor vijesti, a mlađa publika će prije donirati za medije nego starija, pokazao je novi izvještaj Digital News Report 2018 Reuters instituta za studij novinarstva iz Oxforda.

Istraživanje je pokazalo da se globalno smanjuje upotreba društvenih mreža odnosno Facebooka u konzumaciji vijesti.

„U zadnjih sedam godina smo pratili ključne izvore vijesti u većim zemljama i zabilježili smo neprekidan rast u upotrebi društenih medija za vijesti. Sada, u mnogim zemljama, rast je stao ili je otišao u suprotnost“.

U SAD-u je 39 posto ljudi reklo da Facebook koriste kao izvor vijesti što je devet posto manje nego prošle godine. Istovremeno, korištenje Facebooka je značajno poraslo u Maleziji i Češkoj. Istraživači su zaključili da se ljudi osjećaju mnogo bolje ako svoje rasprave presele u aplikacije za slanje poruka zatvorenog tipa poput WhatsAppa, iako ga ne koriste svi za dobijanje vijesti.

Neki su Reutersovi ispitanici rekli kako i dalje pronalaze vijesti na Facebooku i Twitteru, ali ih onda dijele u zatvorenim grupama na WhatsAppu gdje o njima raspravljaju, često koristeći opciju screenshota ali ne i dijeljenja linka. Drugi kažu kako osjećaju da imaju više privatnosti kada koriste WhatsApp i da im to predstavlja hibrid između aplikacije za komunikaciju i društvene mreže.

Ako se ovaj trend nastavi, napominje izvještaj, stvorit će to dileme za izdavače budući da će to uticati na njihovu povezanost sa publikom ali i na zaradu. Donacije će pomoći medijima, ali je istraživanje pokazalo da takav model više funkcioniše za mlađu generaciju koja pristupa sadržaju sa više uređaja.

Cjelokupan izvještaj dostupan je http://www.digitalnewsreport.org/