Nešić nelegano zaradio 4 miliona KM

Nešić i Lučić su so uvezli iz Egipta i plaćali je 63 KM po toni, sve sa prevozom do Republike Srpske.

Ukupno su uvezli iz Egipta cca 19.000 tona, za šta su izdvojili, prema potvrđenim podacima, 1,2 miliona KM.

Istu tu so putarima iz Republike Srspke naplatili su po 170 KM/t, što znači da su ostvarili razliku u svoju korist od 107 KM/t.

Na 19.000 tona ta zarada, ostvarena ucjenom, iznosi 2.033.000 Konvertibilnih maraka.

Nešić i Lučić su, preko firme “Legend”, ukupno isporučili putarima 30.000 tona soli.

Ako prihvatimo da su troškovi nabavke, prevoza i ukalkulisana zarada za ostalih 11.000 tona soli (osim onih 19.000 iz Egipta), do skladišta svakog od putarskih preduzeća, zaista koštalo Nešića i Lučića 125 KM po toni (fakturisali su i njih po 170 KM/t), onda je nelegalna zarada na ovih 11.000 tona dodatnih 495.000 KM, što znači da su Nešić i Lučić ucjenom zaradili najmanje 2.528.000 KM.

Pitanje je da li je ostalih 11 hiljada tona uopšte so i šta su sa onom iz Egipta pomiješali Nešić i Lučić, tako da je sasvim realno da je njihova zarada na ovom ucjenjivačkom poslu oko 4 miliona KM.

Nenad Nešić, direktor JP “Putevi RS” ucijenio je putarska preduzeća iz Republike Srpske da od firme “Legend”, koju Nešić protežira, moraju kupiti so za posipanje puteva. U suprotnom, obustavio bi im isplate za poslove koje obavljaju po Ugovorima sa JP “Putevi RS”.

Nešić je predstavnicima jedanaest putarskih preduzeća iz RS lično saopštio da moraju pristati na navedenu ucjenu (i cijenu) ili za njih para sa računa “Puteva” nema.

Putari su prihvatili, vjerujući da nemaju kud, jer ih je Nešić obavijestio da iza njegovog zahtjeva stoji “lično Marko Pavić, predsjednik DNS-a” i da on to radi po njegovom nalogu.

Nešić je visoki funkcioner DNS-a, zadužen za Sarajevsko-romanijsku regiju.

Nešić je slagao putarima, jer, prema potvrđenim saznanjima, Pavić nema ništa sa ovom ucjenom, niti je na bilo koji način u njoj učestvovao.

Uprkos tome, lider DNS-a nalazi se, nakon Nešićevog prljavog posla, u centru afere, kojom se već bave nadležne insitucije.

Legend d.o.o

Nešić je naložio putarskim firmama da so moraju kupiti od preduzeća “Legend” d.o.o., koje je registrovano u Istočnoj Ilidži.

Vlasnik tog preduzeća je Mladen Lučić, do prije dvije godine jedan od vođa studenata Univerziteta u Istočnom Sarajevu, i (godinama već) izvršilac brojnih Nešićevih prljavih poslova.

Nešić i Lučić se predstavljaju kao kumovi.

So za posipanje puteva, koju su putarske firme morale kupiti, kako ne bi ostale bez svojih para iz JP “Putevi RS”, koštala ih je 170 KM po toni, što je, lako je uočiti, gotovo tri puta skuplje od stvarne cijene.

Potrebe putarskih preduzeća u zimskom periodu su 30.000 tona soli, i to kada je snijega i leda u izobilju.

Ucjenjivanje se itekako isplatilo Nešiću i Lučiću.

Direktor silom

Nešić je za direktora JP “Putevi RS” postavljen 25. jula ove godine i to na insistiranje Marka Pavića.

Prije tog postavljenja, Pavić je insistirao da Nešić bude imenovan na poziciju direktora “Elektrodistribucije” Pale, umjesto Ljubomira Mrde, aktuelnog direktora i člana SNSD-a.

Mrda nije htio da podnese ostavku, a koalicija SNSD-a i DNS-a zamalo je pukla.

Od tada se odnosi između ove dvije stranke stalno pogoršavaju, a došli su do nivoa u kojem se otvoreno vrijeđaju predstavnici SNSD-a i SP-a, sa jedne i DNS-a, sa druge strane.

Nešićevo ucjenjivanje putara i nezakonito otimanje cca 4 miliona KM svakako ide u prilog Miloradu Dodiku u obračunu koji slijedi sa Pavićem. I koji je neminovan.

Nešić redom bije

Nešić je vrlo nasilna osoba: 02.09. ove godine isprebijao je Živorada Bosančića, izvršnog direktora za pravne poslove u JP “Putevi RS” (objavio sam tekst o tome 02.09.).

Bosančić je tada odbio da podrži određene Nešićeve nezakonite zahtjeve.

Nešić je toliko teško prebio Bosančića (člana Socijalističke partije) da je interevnisala Hitna služba, a sve je zabilježila i policija.

Međutim, Režim je zataškao Nešićevo divljanje kako ne bi izašlo u javnost i nanijelo štetu na samom početku predizborne kampanje za lokalne izbore.

Nije to bio prvi teški incident u “Putevima”, nakon što je Nešić preuzeo direktorsku funkciju.

Nešto prije pomenutog incidenta, Nešić je fizički nasrnuo na Borisa Pavkovića, tehničkog direktora, ali je ovaj uspio izbjeći batine.

Nešićevi dugovi

Nešić godinama već sa svojim privatnim firmama vrši razne malverzacije, ali je bio zaštićen od Režima, jer je finansirao SNSD i bio član te stranke, sve do pred izbore 2014. godine.

Nešić je tada pristupio stranci Napredna Srpska, koja je na izbore izašla na listi DNS-a.

Nakon što su dva poslanika ove partije napustili Pavićev poslanički blok, Nešić je ostao lojalan DNS-u.

DNS je nastavio da ga štiti od pravosudnog progona, koji bi morao da se desi, jer je Nešić budžetima RS i BiH napravio štetu od 1,2 miliona KM, poreskim utajama.

Nešić je sa samo dvije firme napravio štetu od cca 1,2 miliona KM: To su firme “Dar Company”, koja Poreskoj upravi RS duguje 337.743,25 KM, „N trade“, čiji je dug PU RS – 20.138,41 KM, dok je „Dar Company“ dužna Upravi za indirektno oporezivanje 890.279,77 KM

Ucijenio ih da kupe so, zaradio 1.350.000

Nenad Nešić, direktor JP “Putevi Republike Srpske” nelegalno je zaradio 1.350.000 KM, tako što je ucijenio putarska preduzeća iz Republike Srpske da od firme, koju Nešić protežira, moraju kupiti so za posipanje puteva. U suprotnom, obustavio bi im isplate za poslove koje obavljaju po Ugovorima sa JP “Putevi Srpske”.

  • Vijesti
  • Republika Srpska

Nešić je predstavnicima jedanaest putarskih preduzeća iz Republici Srpskoj lično saopštio da moraju pristati na navedenu ucjenu (i cijenu) ili za njih para sa računa “Puteva” nema.

Putari su prihvatili, vjerujući da nemaju kud, jer ih je Nešić obavijestio da iza njegovog zahtjeva stoji “lično Marko Pavić, predsjednik DNS-a” i da on to radi po njegovom nalogu.

Nešić je visoki funkcioner DNS-a, zadužen za Sarajevsko-romanijsku regiju.

Nešić je slagao putarima, jer, prema potvrđenim saznanjima, Pavić nema ništa sa ovom ucjenom, niti je na bilo koji način u njoj učestvovao.

Uprkos tome, lider DNS-a nalazi se, nakon Nešićevog prljavog posla, u centru afere, kojom se već bave nadležne insitucije.

Legend d.o.o

Nešić je naložio putarskim firmama da so moraju kupiti od preduzeća “Legend” d.o.o., koje je registrovano u Istočnoj Ilidži.

Vlasnik tog preduzeća je Mladen Lučić, do prije dvije godine jedan od vođa studenata Univerziteta u Istočnom Sarajevu, i (godinama već) izvršilac brojnih Nešićevih prljavih poslova.

Nešić i Lučić se predstavljaju kao kumovi.

So za posipanje puteva, koju su putarske firme morale kupiti, kako ne bi ostale bez svojih para iz JP “Putevi Republike Srpske”, koštala je 170 KM po toni, što je znatno iznad stvarne cijene.

Troškovi nabavke soli i njenog dopremanja do skladišta svakog od putarskih preduzeća ne prelaze 125 KM po toni.

Praktično, Nešiću i Lučiću je ostala čista zarada od 45 KM po toni soli.

Potrebe putarskih preduzeća u zimskom periodu su 30.000 tona soli, i to kada je snijega i leda u izobilju.

Bili su prisiljeni kupiti svih 30.000 tona, čime su Nešić i Lučić nezakonito pribavili sebi korist od 1.350.000 maraka.

Ucjenjivanje se, sudeći prema ovom poslu, itekako isplatilo Nešiću.

Direktor silom

Nešić je za direktora JP “Putevi Republike Srpske” postavljen 25. jula ove godine i to na insistiranje Marka Pavića.

Prije tog postavljenja, Pavić je insistirao da Nešić bude imenovan na poziciju direktora “Elektrodistribucije” Pale, umjesto Ljubomira Mrde, aktuelnog direktora i člana SNSD-a.

Mrda nije htio da podnese ostavku, a koalicija SNSD-a i DNS-a zamalo je pukla.

Od tada se odnosi između ove dvije stranke stalno pogoršavaju, a došli su do nivoa u kojem se otvoreno vrijeđaju predstavnici SNSD-a i SP-a, sa jedne i DNS-a, sa druge strane.

Nešićevo ucjenjivanje putara i nezakonito otimanje 1,35 miliona KM svakako ide u prilog Miloradu Dodiku u obračunu koji slijedi sa Pavićem. I koji je neminovan.

Nešić redom bije

Nešić je vrlo nasilna osoba: 02.09. ove godine isprebijao je Živorada Bosančića, izvršnog direktora za pravne poslove u JP “Putevi Republike Srpske”.

Bosančić je tada odbio da podrži određene Nešićeve nezakonite zahtjeve.

Nešić je toliko teško prebio Bosančića (člana Socijalističke partije) da je interevnisala Hitna služba, a sve je zabilježila i policija.

Međutim, režim je zataškao Nešićevo divljanje da ne bi izašlo u javnost i nanijelo štetu na samom početku predizborne kampanje za lokalne izbore.

Nije to bio prvi teški incident u “Putevima”, nakon što je Nešić preuzeo direktorsku funkciju.

Nešto prije pomenutog incidenta, Nešić je fizički nasrnuo na Borisa Pavkovića, tehničkog direktora, ali je ovaj uspio izbjeći batine.

Nešićevi dugovi

Nešić godinama već sa svojim privatnim firmama vrši razne malverzacije, ali je bio zaštićen od Režima, jer je finansirao SNSD i bio član te stranke, sve do pred izbore 2014. godine.

Nešić je tada pristupio stranci Napredna Srpska, koja je na izbore izašla na listi DNS-a.

Nakon što su dva poslanika ove partije napustili Pavićev poslanički blok, Nešić je ostao lojalan DNS-u.

DNS je nastavio da ga štiti od pravosudnog progona, koji bi morao da se desi, jer je Nešić budžetima Republike Srpske i BiH napravio štetu od 1,2 miliona KM, poreskim utajama.

Nešić je sa samo dvije firme napravio štetu od cca 1,2 miliona KM: To su firme “Dar Company”, koja Poreskoj upravi RS duguje 337.743,25 KM, „N trade“, čiji je dug PU RS – 20.138,41 KM, dok je „Dar Company“ dužna Upravi za indirektno oporezivanje 890.279,77 KM.

BN

http://www.rtvbn.com/3845280/ucijenio-ih-da-kupe-so-zaradio-1350000

Uvođenje cenzure kroz zakonska vrata

Uvođenje cenzure kroz zakonska vrata

BANJALUKA, SARAJEVO – Što se pisalo – pisalo se, što se objavilo – objavilo se, tako bi se slikovito mogla objasniti situacija u kojoj bi se novinari i javnost mogli naći ukoliko tekst novog Nacrta zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH bude usvojen. Prema riječima predstavnika medija, nadležni će takvim novim zakonom sebe zaštititi od bilo kakve moguće kontrole, glas javnosti svesti na minimum, a protok informacija dodatno ograničiti.  Novi zakon bi, između ostalog, trebalo da sadrži listu izuzetaka od objave, odnosno informacija koje mogu biti uskraćene kako bi se zaštitili, kako oni kažu, legitimni interesi društva. U tom kontekstu, novi zakon ne obavezuje javne institucije da sprovode test javnog interesa prilikom odlučivanja o objavljivanju takvih informacija. Takođe, sporno je i što novi prijedlog zakona propisuje da podnosilac zahtjeva za pristup informacija treba navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji. Ovakva odredba u praksi može ograničiti pristup informacijama, jer ostavlja prostor nadležnima da tumače eventualnu opravdanost ili neopravdanost zahtjeva, što može biti osnova za odbijanje pristupa. Izmjena je i što nadzor nad sprovođenjem zakona prestaje da radi Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH, već će to činiti Ministarstvo pravde BiH putem Upravne inspekcije. “To je jedna arogantna samovolja i prefinjen način cenzure od ljudi koji ne da ne žele da promijene išta, nego će, kako bi zaštitili pozicije na kojima se nalaze i poslove koji su često nezakoniti, zaštititi se i formalno pravno takvim zakonima”, kazao je Marko Divković, predsjednik Udruženja “BH novinari”. Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka, smatra da se novim zakonom ostavlja velika mogućnost zloupotrebe informacija i da će institucije i pojedinci sve ono što im ne odgovora moći bez ikakvih posljedica sakriti od javnosti. “Mislim da je to samo novi pokušaj skrivanja informacija od građana i medija kao i uvođenje cenzure. U ovom trenutku, kada treba da ispunimo upitnik za EU gdje su sve informacije dostupne građanima, mi idemo korak unazad”, kazao je Vukelić. Dragan Sladojević, novinar “Nezavisnih”, ocjenjuje da je rad mnoštva institucija i sa postojećim zakonskim rješenjima netransparentan, a ukoliko ovaj nacrt bude usvojen, posao istraživačkog novinarstva biće obesmišljen. “Iskusni novinari su mjerodavniji da odlučuju šta je u interesu javnosti nego dobar dio zaposlenih u institucijama, koji su najsrećniji ako im se pitanja i ne postavljaju, jer tada imaju manje posla”, istakao je Sladojević. Goran Maunaga, novinar “Glasa Srpske”, rekao je da, ako bi ovakav prijedlog zakona bio usvojen, u tom slučaju u BiH više ne bi moglo da bude ni govora o transparentosti rada institucija. “Ovo bi bilo razumljivo samo u slučajevima kad je riječ o zaštiti interesa društva, ali ovo su restrikcije. Dodatni razlog za brigu je i činjenica da je nacrtom predviđeno da javni organ može da uskrati informaciju bez sprovođenja testa javnog interesa. Šokantno je i to što nije propisano objavljivanje informacija o trošenju javnih sredstava”, kaže Maunaga. Vehid Šehić, pravni ekspert i predsjednik Foruma građana Tuzla, istakao je da je već odavno postala praksa da aktuelne vlasti na sve načine pokušavaju da umanje prava građana. “Komplikovana procedura za dobijanje informacija se takođe koristi kako mediji i javnost ne bi došli do informacija. Ukoliko bi se tako nešto usvojilo, onda se stvarno postavlja pitanje šta će nam uopšte zakon o slobodnom pristupu informacijama”, kaže on. Javne konsultacije o ovom nacrtu zakona traju do 12. decembra. AF: Bez obaveze o  objavi budžeta Jedna pozitivna stvar novog zakona bi mogla biti uvođenje principa obaveznog  proaktivnog objavljivanja informacija, iako je ideja da su javne institucije dužne objavljivati informacije u svom posjedu bez čekanja na zahtjeve građana već sadržana u međunarodnim dokumentima. Ipak tu nedostaje obaveza o objavljivanju informacija o trošenju javnih sredstava, a koja je ključna za odgovornost javnih institucija, što bi obuhvatalo budžet, izvještaj o izvršenju budžeta, revizorske izvješaje i slično

Više detalja na: http://www.nezavisne.com/novosti/drustvo/Uvodjenje-cenzure-kroz-zakonska-vrata/401759

Sloboda izražavanja kao ljudsko pravo

Sloboda izražavanja kao ljudsko pravo

Sloboda izražavanja ne garantira pravo novinara da pišu šta hoće, njihov posao je „ograničen“ profesionalnim kodeksom, javnim interesom i poštivanjem ostalih ljudskih prava.

foto: unsplash

Sloboda govora nije samo sloboda već je i obaveza. Kako bi se ta sloboda što bolje ispoljavala, i u isto vrijeme odgovorno koristila, potrebno je da se odgovori na nekoliko ključnih pitanja:

Šta podrazumijeva ’’pravo na slobodu izražavanja’’?

Koji su glavni filozofski argumenti za odbranu tog prava?

Da li je ono neophodno za funkcionisanje demokratskog društva?

Na koji način se sloboda izražavanja ’’branila’’ pred Sudom za ljudska prava u Strazburu?

Koja je uloga medija u zaštiti prava na slobodu izražavanja i da li je sloboda izražavanja ili sloboda govora isto što i novinarstvo?

Borba za slobodu izražavanja je duga vijekovima. Iako danas živimo u najslobodnije vrijeme od svih vremena, bar što se tiče slobode izražavanja, kako je bivši UN-ov specijalni izvještač o slobodi izražavanja Frank La Rue jednom rekao, borba za slobodu govora i dalje traje.

Moderan termin cenzure, kako ga poimamo danas, usko je povezan sa izumom štamparske prese. Posle tog Gutenbergovog izuma sloboda izražavanja je bila pod kontrolom ili cenzurom vladajućih elita, a prije svega crkvenih krugova. Spaljivani su na lomači i knjige i njihovi autori zbog iznesenog stava koji nije bio u suglasnosti sa ustanovljenim dogmama. Index Librorum Prohibitorum ili spisak zabranjenih knjiga kao i ozloglašena inkvizicija su samo dio tog konzervativnog ozračja za štampanu riječ.

Najznačajniji argumenti o obrani slobode govora iz filozofske perspektive dali su John Milton u knjizi Areopagitica iz 1644. godine gdje ističe štetnost cenzure i licence po štampanje knjiga. Milton tvrdi da se čak i iz „loših“ knjiga može naučiti šta valja sa jednostavnim uspoređivanjem.

John Stuart Mill u knjizi On Liberty iz 1859. godine argumentuje ’’da je sloboda izražavanja važna ne samo zato što svako od nas ima pravo izreći svoje mišljenje nego i zato što zajednica u kojoj živimo ima pravo čuti raznolika mišljenja“ i da ’’toleriranje stavova pojedinaca značajna je komponenta demokratskog političkog sistema“. Mill postavlja temelje moderne obrane slobode govora, ističući argumente koje i danas srećemo u međunarodnim sporazumima i konvencijama.

’’Kada bi svo čovječanstvo osim samo jedne osobe imalo jedno isto mišljenje, čovječanstvo ne bi imalo više opravdanja da ućuta tu jednu osobu nego što bi ta jedna osoba, kada bi imala moći, imala opravdanja da ućuta čovječanstvo“, istakao je Mill.

Ta filozofska argumentacija o pravu na slobodu izražavanja kodificirana je i zagarantovana u međunarodnim deklaracijama i konvencijama o ljudskim pravima. Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima usvojila je Generalna skupština Ujedinjenih nacija 10. decembra 1948. godine. Ona nije pravno obavezujuća, ne predstavlja dio međunarodnog prava, ali predstavlja značajan iskorak u odbrani ljudskih prava. Član 19. te deklaracije ističe da „svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu mišljenja bez tuđeg miješanja a isto tako i traženje, primanje i saopćavanje obavještenja i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice”.

Pet godina kasnije, 3. septembra 1953. godine, stupila je na snagu Evropska konvencija o ljudskim pravima. Ona je unaprijedila zaštitu ljudskih prava u dva ključna segmenta. To je prvi pravno obavezujući sporazum o ljudskim pravima i njome je uspostavljen veoma važan mehanizam provedbe u obliku Evropskog suda za ljudska prava. Član 10. štiti slobodu izražavanja.

U dijelu 10.1. se kaže: ’’Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprječava države da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija“.

Međutim, mora se istaći da sloboda izražavanja nije apsolutno pravo već je relativno pravo ili drugim riječima, neka zadiranja u njega mogu biti opravdana.

U dijelu 10.2. stoji da ’’Ostvarivanje ovih sloboda, budući da uključuje obaveze i odgovornosti, može podlijegati takvim formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili sankcijama predviđenim zakonom i koje su neophodne u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprječavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprječavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva“.

Države potpisnice imaju negativne i pozitivne obaveze šta se tiče konvencije. Negativne ograničavaju miješanje države u to pravo, a pozitivne traže proaktivnost od strane države u smislu da štite to pravo u određenim okolnostima.

Kroz bogatu praksu Evropskog suda za ljudska prava može se uočiti da se opseg zaštite slobode izražavanja proširio tokom godina. U niz vodiča za tumačenje člana 10. Evropske konvencije ističe se da je kroz godine sud isto tako iskristalizirao razliku između informacija, u suštini – činjenice, te ideja, u suštini – vrijednosnih sudova.

Isto tako ističe se da sloboda izražavanja ima aktivni i pasivni dio. Novinari je aktivno koriste, onaj dio koji garantira pravo izražavanja, ali isto je bitan i pasivni dio tog prava. Taj dio je kod gledalaca i on im garantuje da oni imaju pravo da čuju te vijesti i ideje. Zbog toga je i Evropski sud za ljudska prava istaknuo da ako se zabrani ili ograniči pravo izražavanja, ta odluka ne šteti samo novinarima, već i konzumentima tih informacija jer oni isto tako imaju pravo da dobiju te informacije.

Sloboda izražavanja, kao relativno pravo, može se ograničiti samo u određeno iznimnim okolnostima kao što je navedeno u članu 10.2. Europski sud za ljudska prava koristi trodijelni test kada odlučuje o ograničavanju slobode izražavanja.

Korak 1: Bilo koje ograničenje prava mora biti propisano zakonom.

Korak 2: Ograničenje mora služiti jednom od propisanih razloga navedenih u dokumentima kojima se štite ljudska prava.

Korak 3: Ograničenje mora biti nužno za postizanje propisane svrhe.

Dovoljno je da samo jedan dio ne bude ispunjen za ograničenje da bude proglašeno kao nezakonito. Isto tako ljudska prava ne smiju koristiti za kršenje drugih ljudskih prava. Jedan od najznačajnijih elemenata pri ocjenjivanju legitimnosti ograničenja je da li se radi o pitanjima od javnog interesa.

Vodič za tumačenje Člana 10. ističe da je Sud naveo da ima “malo prostora … za ograničavanje političkog govora ili rasprave o pitanjima od javnog interesa.”

Isto tako ’’granice prihvatljive kritike su… šire kada je u pitanju političar kao takav nego kada je u pitanju privatno lice“. Pored političara veće kritike podleže i vlade, korporacije i javne ličnosti. Kao rezultat toga, Sud je spreman medijskim aktivnostima dati veliku mjeru zaštite temeljem člana 10. ali sve dok novinari „djeluju u dobroj vjeri i u skladu sa novinarskom etikom”.

I za kraj, sloboda izražavanja nije isto što i novinarstvo. Sloboda izražavanja ne garantira pravo novinara da piše šta hoće, jer njihov posao je ’’ograničen“ profesionalnim kodeksom, javnim interesom i poštovanjem ostalih ljudskih prava. Nijedno ljudsko pravo ne smije se koristiti za kršenje drugih ljudskih prava.

http://www.media.ba/bs/magazin-novinarstvo/sloboda-izrazavanja-kao-ljudsko-pravo

Nepotizmu nikad kraja!

http://www.6yka.com/novost/112860/sa-koljena-na-koljeno-u-skoli-rade-otac-majka-i-sin

 

U paljansku OŠ “ Srbija “ jutros je stigla prosvjetna inspekcija. Razlog – pismo potpisano sa “ grupa razočaranih prosvjetnih radnika”, u kojem se tvrdi da je u školi zavladao nepotizam.

 Vrhunac je, kažu, posljednji konkurs za nastavnika razredne nastave i prijem radnika koji su u rodbinskim odnosima, pa sad u školi rade otac, majka i sin. Direktor Neđo Ždrale kaže da to s nepotizmom nema veze, a i iz Inspektorata RS za ATV potvrđuju da su počeli kontrolu.

“Provjerava se način provođenje i raspisivanje samog konkursa, prijave kandidata, da li su priložili svu potrebnu dokumentaciju, sam način bodovanja, formiranje komisije i sva druga pravila koja su definisana Pravilnikom o procedurama i kriterijumima provođenja konkursne procedure za prijem radnika u osnovnim školama “, izjavila je Duška Makivić, portparol Inspektorata RS.

Inspektorka koja je jutros stigla u školu, pred kameru nije željela, kao ni nezadovoljne učiteljice koje tvrde da strahuju za radno mjesto. Zbog velike prašine koja se podigla,  juče je zasijedao i  Upravni odbor škole, sa zaključkom koji se slaže sa direktorovim stavom.

http://www.6yka.com/novost/112860/sa-koljena-na-koljeno-u-skoli-rade-otac-majka-i-sin

Autor: Buka

Odbijena inicijativa za ocjenu ustavnosti ZJRM

BANJALUKA – Ustavni sud Republike Srpske odbio je inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o javnom redu i miru RS. Inicijativu su prije godinu dana podnijeli Klub novinara Banjaluka i “Transparency International BiH”. Podnosioci inicijative predložili su tada Ustavnom sudu RS da donese rješenje kojim pokreće postupak za ocjenu ustavnosti spornih odredaba članova 7, 8. i 22. Zakona o javnom redu i miru RS i donese odluku da osporeni članovi nisu u saglasnosti sa Ustavom RS, s obzirom na to da predstavljaju direktno kršenje prava na slobodu misli i opredjeljenja, uvjerenja, kao i javnog izražavanja mišljenja i mirnog okupljanja i udruživanja. Klub novinara Banjaluka i “Transparency International BiH” smatraju da je, bez obzira na odluku Ustavnog suda, zakon neophodno unaprijediti i preciznije definisati pojedine odredbe, jer sadašnja rješenja ostavljaju previše prostora za tumačenje i eventualne zloupotrebe koje bi mogle dovesti do ograničavanja sloboda izražavanja i okupljanja pojedincima ili organizacijama.

Izvor: Nezavisne novine

Više detalja na: http://www.nezavisne.com/novosti/drustvo/Odbijena-inicijativa-za-ocjenu-ustavnosti-ZJRM/377560

http://www.nezavisne.com/novosti/drustvo/Odbijena-inicijativa-za-ocjenu-ustavnosti-ZJRM/377560

U Banjaluci održan POINT W dan

U saradnji sa Internews BiH, UG “Zašto ne” je u Banjaluci 25. maja organizovalo Dan slobode izražavanja online, odnosno POINT W dan. Glavni fokus POINT W dana bila je sloboda izražavanja online, kako u BiH tako i u regiji.

U uvodnom dijelu konferencije, dvije organizacije su prezentovale svoje projekte koji se bave digitalnim zagovaranjem oko problema slobode izražavanja u BiH. Prvi projekat je implementiran od strane Mreže NVO-a Republike Srpske, i bavi se ”offline” dijelom populacije, tako što im omogućava da njihovi problemi povezani sa lokalnim upravama dođu na svjetlo dana te da drugi budu obaviješteni o tome, kao i o restrikcijama slobode izražavanja koje su iskusili.

Ovaj projekat nudi alate za rješavanje tih problema te se trudi odgovoriti na pitanja tih ljudi i proširiti njihove priče online. Trenutno su fokusirani na 25 opština u istočnom dijelu RS-a, no nadaju se proširenju projekta na druge dijelove BIH, a posebno Federaciju. Ime projekta je Niste sami, a više informacija je dostupno na stranici reciteslobodno.org

Drugi projekat implementiran od strane Centra za  medijsko pravo iz Sarajeva, sa ciljem da poveća osviješćenost te da edukuje studente I populaciju općenito o temama povezanim sa slobodom izražavanja u BiH, kao i domaćih i međunarodnih pravnih rješenja u sučajevima povezanim sa slobodom izražavanja. Ime projekta SISUBIH.

Govornici/e na prvom panelu ”Sloboda izražavanja na internetu – Koncepti i međunarodne prakse” bili su Kate Coyer (CEU, Mađarska); Jillian C. York (Electronic Frontier Foundation) and Michal Andrzej Wozniak (OCCRP).

Neke od bitnijih stvari pomenute tokom panela uključuju i činjenicu da se trebamo potruditi da debata o slobodi izražavanja ide u pravom smjeru, te da se osigura da je  tehnologija  još uvijek koristan alat u pomaganju održavanja slobode izražavanja, iako je sve više podijeljenih mišljenja oko toga.

Internet je napravljen s namjerom da bude platforma na kojoj ljudi mogu slobodno izraziti svoje mišljenje, što možda više nije slučaj. U skorije vrijeme postoji mnogo usvojenih zakona koji stavljaju restrikcije na slobodu izražavanja, a  sve pod izgovorom nacionalne sigurnosti. Također, problem je što ljudi zapravo ne znaju šta se dešava sa informacijama koje postavljaju online i ko ih posjeduje, a posljedice tog neznanja su se počele otkrivati tek sa slučajem Snowden.

Druga sesija je bila više fokusirana na domaće i regionalno omogućavanje slobode izražavanja.

Govornici/e na panelu su bili Anita Mitić iz YIHR-a (Serbia), Dragan Bursać, sa web-portala BUKA te Mehmed Halilović koji je pravni ekspert za Internews u domeni medijskog prava. Na panelu su pomenuta bitna pitanja iz regiona poput porasta cenzure od strane vlasti koja se najbolje očitava u skoro usvojenom Zakonu o javnom redu i miru u RS-u, koji je zapravo, sa svojim sadržajem, legitimizirao restrikcije nad slobodom izražavanja online.

Glavni zaključak je bio taj da je porast autocenzure u našem regionu zastrašujući. Kao društva koja su dugo bila pod komunističkom vladavinom, mi još uvijek nismo navikli da praktikujemo kulturu i alate demokratije. Također, pomenuo se problem novinarske struke, i činjenice da su i novinari/ke zaplašeni te da vrlo rijetko odlučuju da izvjeste istinu, plašeći se raznih mogućih posljedica. Također, veliki problem igra i klijentelizam između medijskih kuća i vladajućih političkih partija koji generalno baca sjenu na novinarstvo kao profesiju.

Potrebno je da razumijemo da napredak ne možemo očekivati ukoliko nismo spremni da se borimo za njega. Sloboda izražavanja se ne smije uzeti zdravo za gotovo, i mi moramo biti spremni da svaki dan stajemo u odbranu naših prava. Nemamo vremena da se plašimo.

U Banjaluci održan POINT W dan