Najava svečanog potpisivanja Sporazuma o suradnji Vijeća ministara i NVO

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (BiH) je na svojoj 126. sjednici održanoj 26.09.2017. godine usvojilo Sporazum o suradnji između Vijeća ministara BiH i nevladinih organizacija u BiH. Potpisivanje je zakazano za 30.11.2017. godine u Plavoj Dvorani Parlamentarne skupštine BiH sa početkom u 15:00 sati. U skladu sa gore navedenim, pozivaju se predstavnici nevladinih organizacija u BiH na svečano potpisivanje spomenutog Sporazuma. Usvajanjem Sporazuma nastavljaju se aktivnosti na stvaranju poticajnog okruženja za razvitak civilnog društva u BiH i unapređenja institucionalnih mehanizama suradnje. Ovim Sporazumom se nastoji kreirati nužni politički okvir za jačanje sudioničke demokracije u BiH, koji korespondira sa zahtjevima Europske unije i potrebama BiH za transparentno kreiranje i provedbu javnih politika u nadležnosti Vijeća ministara BiH. Usvajanju Sporazuma prethodile četiri javne rasprave sa nevladinim organizacijama u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci i Bijeljini, online konsultacije sa zainteresiranom javnošću putem web platforme www.ekonsultacije.gov.ba, kao i konsultacije sa institucijama Vijeća ministara BiH. Cilj konsultacija je bilo kreiranje kvalitetnoga dokumenta koji će utemeljiti suradnju Vijeća ministara BiH i nevladinih organizacija u BiH. Molimo da svoje prijave dostavite najkasnije do 27.11.2017. godine do 16:00 sati na email: [email protected]   Prilikom prijave obavezno dostaviti: Naziv organizacije Adresa i grad organizacije Ime i prezime osobe ovlaštene za potpisivanje   Napomena: ovlašteni predstavnici organizacija obavezni su ponijeti pečat organizacije na dan potpisivanja kako bi potpisiali i opečatili potpisani Sporazum.   Broj mjesta je ograničen kapacitetom Plave sale Parlamentarne skupštine BiH. Nakon prijave, bit će dostavljen i dnevni red događaja – Pročitajte više na: https://www.bljesak.info/vijesti/flash/vijece-ministara-i-nevladine-organizacije-potpisuju-sporazum-o-suradnji/218974

Obrazovanje novinara u jugoistočnoj Evropi: Slabi materijalni uslovi i nedovoljno prakse

Saradnja između medijskog sektora i novinara i obrazovnih institucija je slaba u Jugoistočnoj Evropi, pokazalo je istraživanje u šest zemalja.
Slabi materijalni uslovi, neravnoteža između teorije i prakse i nedovoljno specijaliziran stručni kadar odlike su formalnih programa za obrazovanje novinara u u jugoistočnoj Evropi, navodi se u istraživanju koje je provela Visoka škola za novinarstvo i odnose s javnošću iz Skopja, pod nazivom “Potraga za novim rješenjima: Kreiranje idealnog kurikuluma iz novinarstva za jugoistočnu Evropu”, provedenog s ciljem kreiranja indikatora za unapređenje nastavnih programa i obrazovanja novinara u ovom dijelu Evrope.
Istraživači su ustanovili i slabu suradnju obrazovnih institucija sa medijskim sektorom i profesionalnim novinarima, te sporadičnu suradnju formalnih i neformalnih programa obrazovanja novinara.
Istraživanje je obuhvatilo 26 škola novinarstva u Crnoj Gori, Bosni i Herecgovini, Srbiji, Kosovu, Albaniji i Makedoniji, pri čemu su analizirani kurikulumi i uslovi nastave, te provedeni intervjui sa predstavnicima akademske i medijske zajednice.
Kompletan izvještaj možete pročitati
http://respublica.edu.mk/attach/Building-Trust-in-Media-in-SEE.pdf

Komitet za zaštitu novinara: Nagrade za najhrabrije svjetske novinare

Međunarodnu nagradu za slobodu medija ove godine dobili su novinari iz Kameruna, Meksika, Tajlanda i Jemena.
Foto: Pixabay
Komitet za zaštitu novinara dodijelit će svoju Međunarodnu nagradu za slobodu štampe novinarima širom svijeta koji su pokazali hrabrost obavljajući svoje novinarske zadatke. Nagradu su dobili novinari Ahmed Abba, Patricia Mayorga, Pravit Rojanaphruk i Afrah Nasser.
Ahmed Abba, kamerunski je novinar koji radi kao dopisnik za medijski servis Radio France Internationale’s Hausa. U zatvoru je od 2015. godine, a 2017. osuđen je po optužbama koje se dovode u vezu sa terorizmom zbog svog izvještavanja.
Patricia Mayorga je meksička novinarka koja piše o ljudskim pravima i drugim temama za meksički magazin Proceso. Bila je primorana napustiti meksičku državu Chihuahua nakon prijetnji koje je primila zbog svojih tekstova.
Pravit Rojanaphruk jedan je od najprominentnijih tajlandskih novinara i zagovarača slobode štampe. Iako mu je prijećeno u zemlji, nastavio je pisati svoje kritike.
Afrah Nasser je nagrađivana blogerka iz Jemena koja trenutno iz azila u Švedskoj piše o povredama ljudskih prava, problemima s kojima se susreću žene i slobodi štampe u Jemenu.
Večera povodom dodjele nagrada bit će održana 15. novembra u New Yorku, uz novinare Christiane Amanpour i Davida Rhodesa, pišu iz Komiteta za zaštitu novinara.

Nepovjerenje – riječ koja najbolje opisuje pravnu zaštitu zviždača u BiH

U svojoj Preporuci iz 2014. godine o zaštiti zviždača Savjet Evrope u obrazloženju između ostalog zaključuje kako postoji potreba da se izdvoje preporuke i smjernice za pravnu zaštitu jer su postojeće garancije uglavnom nedostatne. U dijelu u kojem se razmatra značaj zviždača naglašava se kako je njihovo istupanje sastavni dio prava na slobodu izražavanja i da je njihova uloga veoma bitna u borbi protiv korupcije. U mnogim drugim međunarodnim instrumentima i preporukama zviždači, popularni kod nas i pod imenom uzbunjivači, izdvajaju se kao jedno od najefikasnijih mehanizama u preveniranju i borbi protiv korupcije jer njihove prijave, kako dolaze iznutra, kadre su otkriti afere u najranijoj fazi.

Otuda i Konvencija Ujedinjenih nacija protiv korupcije prepoznaje kako se u pravnim sistemima zemalja potpisnica mora predvidjeti zaštita licima koji u dobroj vjeri i na razumnim osnovama prijave krivična djela koja predviđa Konvencija.  No, zaštita prijaviocima korupcije prema preporuci Savjeta Evrope, ali i drugim preovlađujućim međunarodnim standardima, prostire se na razne vrste nepravilnosti koje ne moraju imati kvalitet krivičnog djela. Preporuka Savjeta Evrope definiše zviždača kao „bilo koju osobu koja prijavi ili otkrije informacije koje predstavljaju prijetnju ili povredu po javni interes u kontekstu njihovog radnog okruženja,  u javnom ili u privatnom sektoru“.

Slična je i definicija koju daje Transparency International kao globalni pokret koji je posvećen borbi protiv korupcije. TI takođe insistira da prijavioci korupcije mogu biti iz bilo kog sektora, a kada se opisuje koje to sve nepravilnosti ova lica moraju prijaviti da bi se smatrali prijaviocima korupcije lista je podugačka i svodi se na svakovrsne oblike nepravilnosti: opasnost po javno zdravlje, sukob interesa, zaštita životne sredine, krivična djela…

Pregled međunarodnih standarda pokazuje nam da iako postoje stanovite smjernice nacionalnim zakonodavstvima i dalje ne postoji jasan konsenzus oko svih pitanja što se odnose na zaštitu prijavioca korupcije. Da li nam je potreban jedan zakonski akt ili je zaštitu poželjnije normirati u više akata? Da li bi zaštitu trebala pružati specijalizovana tijela ili tijela koja to čine u okviru svojih redovnih ovlasti? No, određena rješenja, poput onog da bi nacionlni propisi kao zaštićene prijavioce trebali prepoznati sva lica, bez obzira na to da li su zaposleni u javnom ili privatnom sektoru, sve više dobijaju na značaju. U tom smislu TI zagovora da se zaštita mora pružiti ne samo licima koja se nalaze u konvencionalnom radno-pravnom odnosu, već svim licima koji su u bilo kakvom (ne)posrednom odnosu sa radnim okruženjem kojeg prijavljuju ili iz kojeg objavljuju informacije (volonteri, pripravnici, bivši radnici, konsultanti, kandidati za raspisano radno mjesto…).

BiH – dva zakona i dva različita modela zaštite

Kako u svjetlu međunarodnih preporuka i standarda izgleda pravna zaštita u Bosni i Hercegovini? Trenutno postoje dva zakona koji tretiraju zaštitu zviždača: Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i HercegovineZakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju Republike Srpske. Prvi se odnosi na zaposlene u institucijama Bosne i Hercegovine i pravnim licima koje osnivaju ove institucije, dok se drugi odnosi na sva fizička i pravna lica koja u dobroj namjeri  prijave korupciju u javnom ili privatnom sektoru u entitetu Republika Srpska. Zapravo, oba propisa počivaju na tome da prijava mora biti u dobroj namjeri ili dobroj vjeri čime se želi onemogućiti zaštita prijaviocima koji ne postupaju u takvoj namjeri/vjeri.

Pored ovih sličnosti, ova dva propisa se u mnogo čemu razlikuju, pa i u najosnovnijim definicijama. Zakon na državnoj razini daje značajno širu definiciju korupcije čime se zaštita, iako se prostire na ograničeni krug lica (zaposlenike u državnim institucijama i njihovim osnovanim pravnim licima) širi na mnogo raznorodnije pojave i  oblike korupcije jer obuhvata i „povredu zakona, drugog propisa, kao i nepravilnosti u radu i prevare koje ukazuju na postojanje korupcije“.

S druge strane, entitetski zakon korupciju faktički ograničava na kvalitet krivičnog djela dajući dosta restriktivniju definiciju  koja za kriterijum uzima zloupotrebu službenih ovlašćenja ili službenog položaja u privatne svrhe čime se naizgled široka zaštita koja se prostire i na javni i na privatni sektor na drugom mjestu ponovno suzava. Osnovna razlika između dva trenutno važeća propisa u BiH je što osiguravaju potpuno različite modele pravne zaštite. Dok državni zakon eskternu zaštitu nudi putem specijalizovanog tijela, tj. Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) koja ima mogućnost da dodijeli status uzbunjivača na zahtjev prijavioca, ali i da instrukcijom otkloni posljedice štetnih radnji, entitetski zakon ovdje upućuje prijavioce na sudski model zaštite podnošenjem tužbe nadležnom sudu. U oba propisa se normira interna zaštita kao način prijavljivanja korupcije kod samog poslodavca, ali na mjestu ekternih mehanizama i metoda zaštite pojavljuju se dva različita modela. Oba su skopčana sa namjerom da otklone štetne mjere ili represalije koje najčešće trpe uzbunjivači (mobing, uspostavljanje neprijateljskog okruženje po podnošenju prijave, disciplinsko kažnjavanje…) nakon što podnesu svoje prijave. Administrativni metod zaštite na državnoj razini podrazumijeva i mogućnost da upravni inspektor, koji je takođe nadležan za nadzor nad provođenjem zakona, izda prekršajni nalog rukovodiocu institucije ako ne postupi prema instrukciji APIK-a. Kako je Zakon u Republici Srpskoj stupio na snagu ovo ljeto još je nezahvalno govoriti o dometima njegove primjene, ali se najčešće ističu primjedbe kako bi se zaštita redovnim sudskim putem mogla pokazati kao neadekvatna i neefikasna. Upravo na toj argumentaciji je insistirao i Transparency International u BiH (TI BiH) u konsultacijskom procesu i javnoj raspravi.

Zakon o zaštiti prijavilaca korupcije u institucijama BiH na snazi je od početka 2014. godine, a prema posljednjem izvještaju APIK-a do sada je zaprimljeno svega 16 zahtjeva, i samo 3 lica su dobila status zaštićenog prijavitelja. Ova skromna statistika koja je u nesrazmjeri sa percipiranom korupcijom u BiHmože ukazivati na više stvari, a u prvom redu na to da postoji veoma rašireno nepovjerenje svih potencijalnih prijavilaca korupcije u postojeći model zaštite i institucije koje ga sprovode. Trenutna perspektiva implementacije Zakona u potpunosti obesmišljava zamišljeni model zaštite koji se s aspekta usklađenosti s međunarodnim standardima čak može smatrati srednje dobrim ili relativno naprednim rješenjem.

Razjedajuće nepovjerenje građana kao najveća prepreka

Kako je onda u opisanom kontekstu biti uzbunjivač u BiH? Čini se da je najveći nedostatak našeg modela, koliko god ga smatrali naprednim ili ne, to što i pored svih deklamacija i garanacija građani ne vjeruju da on uopšte postoji ili funkcioniše. Akutno nepovjerenje u to da su postojeće institucije kadre sprovoditi propise odražava se i na prijavioce korupcije jer uz sve mehanizme na raspologanju i uvjerenje da je korupcija sveprisutna vrlo je malo prepoznatih uzbunjivača. Mediji pak s vremena na vrijeme iskazuju zainteresovanost za uzbunjivače, ali uglavnom u svjetlu pojedinačnih slučajeva koji su se činili naročito atraktivnim za praćenje, kakav je bio npr. slučaj Danka Bogdanovićakojeg je APIK po svom djelovanju uspio vratiti na posao. APIK ovaj slučaj s pravom izdvaja u uspješne primjere jer je prijaviocu prvo uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa kao posljedica disciplinskog postupka koji je vođen protiv njega, da bi potom po pregledu cjelokupne dokumentacije APIK donio instrukciju da se prijavilac mora vratiti na posao jer su disciplinski postupak i prestanak radnog odnosa bili u vezi sa prijavom koja je podnijeta. Ovdje su do izražaja došli svi instituti koji stoje na raspologanju u tako predviđenoj zaštiti jer su instrukcijom i korektivnom mjerom otklonjenje štetne radnje koje je trpio prijavilac. Interesovanje postoji i za izvještaje nevladinih organizacija koji se uglavnom redovno i korektno pokrivaju, a bilo je i smjelijih tekstova, poput onih o preminuloj pravobraniteljici RS, koji su otvarali neugodna pitanja o zviždačima koji nisu na vrijeme prepoznati kao lica kojima je potrebna posebna zaštita. Ipak, postojeći model(i) zaštite u BiH ostavlja(ju) dosta otvorenih pitanja na kojima treba insistirati, uz ona najprovokativnija – da li važeći propisi uopšte uspijevaju prevenirati korupciju i podstaći prijavioce sa bitnim saznanjima da izađu sa škakljivim informcijama? I šta je razlog tolikom nepovjerenju u institucije koje osiguravaju zaštitu uzbunjivača? Autor: Uglješa Vuković

Turski novinari na suđenju zbog članka o Erdoganovom mjestu odmora

Turska se nastavlja obračunavati sa neistomišljenicima u medijskim kućama.
Foto: Pixabay
U Turskoj počinje suđenje za novinare i rukovodioce nezavisnog dnevnog lista Sözcü zbog optužbi da je njihov članak od 15. jula prošle godine o odmaralištu predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana ukazao na umiješanost u pokušaju državnog udara.
Dopisnik Gökmen Ulu, urednica online sadržaja Mediha Olgun i financijski menadžer Yonca Yücekaleli mogli bi se suočiti sa 15 godina zatvora zbog navodnog podržavanja terorističke organizacije, dok vlasnik lista Burak Akbay, kojem se sudi u odsustvu može dobiti i do 30 godina zatvorske kazne, piše Međunarodni institut za štampu.
Na dan napada, novine su objavile izvještaj u kojem su naveli mjesto na kojem se nalazi predsjednik Turske sa naslovom “Sözcü je pronašao Erdogana”. U večeri kada se dogodio napad, vojnici su napali odmaralište, ali je Erdogan navodno pobjegao 15 minuta prije napada. Novinar je optužen da je doveo vojnike do predsjednika, iako su iz novina argumentovali da zvanični izvještaji o pokušaju vojnog udara pokazuju da se lokacija predsjednika znala i prije objave članka.
“Sözcü, jedne od posljednjih velikih nezavisnih novina u Turskoj, trn su u oku Erdogana i njegove vladajuće Stranke pravde i razvoja zbog svojih žestokih kritika, tako da ne iznenađuje da zvaničnici drže novine na meti u sklopu šireg obrušavanja na medije koje je u toku”, izjavio je programski direktor Međunarodnog instituta za štampu, Steven M. Ellis.
Prema Indeksu medijskih sloboda, Turska zauzima 155. mjesto na listi od 180 zemalja, a smatra se da zvaničnici koriste borbu protiv terorizma kako bi opravdali čistke u medijima i hapšenja medijskih uposlenika

Paradise Papers: Otkrivena nova offshore poslovanja svjetskih bogataša

Stotine novinara širom svijeta počeli su s objavljivanjem članaka zasnovanih na podacima procurjelih financijskih dokumenata u aferi Paradise Papers.
Foto: icij
Većina od 13.4 miliona Paradise Papers dokumenata dolazi iz offshore advokatske kompanije Appleby sa sjedištem na Bermudima. Do podataka su prvo došle njemačke novine Suddeutsche Zeitung koje su dokumentaciju dalje proslijedile Međunarodnom konzorciju istraživačkih novinara i medijskim kućama širom svijeta, između ostalih i BBC-um Guardianu i New York Timesu.
Paradise Papers otkriva kako su milioni funti privatne imovine kraljice Elizabete II uloženi u fondove na Kajmanskim otocima, a dio njenog novca otišao je i kod poduzetnika optuženog za iskorištavanje siromašnih. Dokumenti otkrivaju i offshore poslovanja članova kabineta američkog predsjednika Donalda Trumpa, njegovih savjetnika i donatora, među kojima su i velike uplate kompaniji čiji je suvlasnik zet Vladimira Putina. Prema podacima iz Paradise Papersa, kompanije Facebook i Twitter dobile su stotine miliona dolara investicija koje dolaze iz ruskih financijskih institucija.
Izvor Paradise Papersa još uvijek nije poznat.
Podsjećamo, prošle godine njemački Suddeutsche Zeitung došao je do 11.5 miliona dokumenata koje su nazvali Panama Papers, a koji su otkrili kako brojni političari i druge poznate osobe širom svijeta koriste poreske olakšice kako bi sakrile bogatstvo koje posjeduju. Podaci su se odnosili na povjerljive dokumente advokatske firme Mossack Fonseca, jedne od najzatvorenijih offshore kompanija u svijetu, koja je destljećima nekažnjeno pomagala klijentima da peru novac i izbjegavaju poreze.

Kina: Strane publikacije moraju se povinovati lokalnim zakonima

Kineski distributeri stranih publikacija moraju provjeriti da li je sadržaj tih publikacija legalan u Kini, kaže se u izjavi predstavnika vlasti povodom slučaja Springer Nature, izdavača nekih od najpoznatijih naučnih publikacija na svijetu, poput časopisa Nature i Scientific American, koji je u Kini bio prisiljen blokirati pristup tekstovima iz svoje baze koji sadrže pojmove “Tajvan”, “Tibet” i “Kulturna revolucija”.

Odluka o uklanjanju oko hiljadu tekstova sa kineske verzije sajta izdavača, koja je privukla snažne kritike akademske zajednice i organizacija za zaštitu digitalnih prava, objašnjava se time da bi u suprotnom u Kini publikacije ovog njemačkog izdavača bile sasvim zabranjene.

Ovo nije prvi slučaj protezanja cenzure na akademsku sferu u Kini i šire. Cambridge University Press je ranije ove godine bio prisiljen sa svog kineskog web sajta ukloniti 300 tekstova vezanih za kinesku istoriju, pod prijetnjom prestanka poslovanja u Kini. Nakon oštrih reakcija akademske zajednice, tekstovi su vraćeni online.

Izvor: ReutersFinancial Times

Nova borba Marjanovića i Čorokala za 22 miliona KM „Puteva RS“

– Raspisan treći tender za održavanje puteva na prijedorskoj regiji
– Protiv direktora „Puteva“ Nenada Nešića podnesena krivična prijava zbog ranijih neregularnosti
– Niskogradnja Marjanović: Uslovi konačno usklađeni sa Zakonom o javnim nabavkama BiH
– Nešić: Sve smo uradili po odlukama Kancelarije za razmatranje žalbi BiH
– Čorokalo: „Prijeodorputevi“ oblast 1 održavaju 60-70 godina

BANJALUKA – Kancelarija za razmatranje žalbi BiH poništila je tender „Puteva RS“ težak 26 miliona KM po žalbi prijedorske firme „Niskogradnja Marjanović“, koja je dostavila ponudu nižu za čak 12 miliona KM, ali joj ni to nije pomoglo da dobije posao. „Putevi“ sada, po treći put, traže najpovoljnijeg ponuđača kroz javnu nabavku procijenjenu na 22,2 miliona KM, saznaje portal CAPITAL. 

Povezana slika

Tender, zbog kojeg je „Niskogradnja Marjanović“ podnijela krivičnu prijavu protiv direktora „Puteva RS“ Nenada Nešića, kompletne uprave tog preduzeća i drugih nepoznatih osoba zbog sumnje da su zloupotrijebili položaj i počinili više krivičnih djela, sada je u redovnoj proceduri.

U redovnoj proceduri je i krivična prijava čije navode, po naredbi Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka, ispituje MUP RS.

U prijedorskoj firmi kažu da su u novoj tenderskoj dokumentaciji uslovi sada usklađeni sa Zakonom o javnim nabavkama RS te da će se ponovo dostaviti svoju ponudu.

„I krivična prijava ide svojim tokom“, kazali su kratko za CAPITAL  u „Niskogradnji Marjanović“.

Ništa rječitiji danas nije ni direktor „Puteva“ koji je za našu redakciju potvrdio da je javno preduzeće na čijem je čelu ponovo raspisalo tender i da je ispunilo sve odluke Kancelarije za žalbe.

„To je taj tender. Sve smo uradili kako je Kancelarija i tražila“, tvrdi Nešić.

Iako je ranije najavio da će i „Putevi“ Marjanovićima uzvratiti kontratužbom, danas više nije siguran u tu odluku i kaže da još razmišlja da li će povući ovaj potez.

Prema novoj javnoj nabavci, „Putevi“ za održavanje mreže u „Oblasti 1“, koja obuhvata opštine prijedorske regije, planiraju da odaberu jednog ponuđača, a ugovor će biti potpisan na četiri godine.

Ništa sporno nije bilo ni ranije, a ni sada, tvrdi za CAPITAL direktor „Prijedorputeva“ Dragan Čorokalo.

„Sve je kako je i bilo na prethodnim tenderima. Naravno da ćemo poslati ponudu, pa taj posao „Prijedorputevi“ rade 60-70 godina“, istakao je Čorokalo.

Tender po Nešiću: Kvalitet skuplji za 12 miliona KM

Inače, „Niskogradnja Marjanović“ prije nekoliko mjeseci uputila je dopis Nadzornom odboru „Puteva RS“ u kojem je navela da je podnijela krivičnu prijavu. U dopisu koji je u posjedu CAPITAL-a, navodi se da je Nešić na sve načine pokušavao milionski vrijedan posao održavanja puteva da da firmama „Kozaraputevi“ i „Prijedorputevi“.

S obzirom na to da je ovim firmama 30. juna prošle godine isticao četvorogodišnji ugovor o održavanju regionalnih i magistralnih puteva u „oblasti 1“, „Putevi“ su u maju iste godine raspisali tender za izbog novog izvođača.

Na taj tender ponudu je, osim ove dvije firme koje su za posao tražile 26 miliona KM, dostavila i „Niskogradnja Marjanović“ koja je ponudila za 12 miliona KM nižu cijenu.

Međutim, direktor „Puteva“ je, navodi „Niskogradnja Marjanović“, ignorišući tu činjenicu u oktobru prošle godine posao dodijelio firmama „Kozaraputevi“ i „Prijedorputevi“. Nakon toga kreću žalbe zbog kojih izvođač ni nakon više od godinu dana nije izabran.

„Niskogradnja Marjanović“ se žalila i oborila tender, a direktor „Puteva“ je nakon toga, 1. februara ove godine, donio odluku o sprovođenju pregovaračkog postupka i to samo sa firmama koje su protekle četiri godine radile ovaj posao, odnosno sa „Kozaraputevima“ i „Prijedorputevima“.

Milionski gubici zbog fiktivne arbitraže

Ova preduzeća, kako tvrde u ovoj prijedorskoj firmi, i dalje održavaju magistralne i regionalne puteve u ovoj regiji, jer im je uprava „Puteva“ u julu prošle godine produžila važenje ugovora, a sve to naplaćuju po duplo većoj cijeni od one koju je „Niskogradnja Marjanović“ ponudila.

„U očajničkom pokušaju da se stvori privid zakonitosti, „Putevi“ i „Prijedorputevi“ su 2. juna ove godine zaključili Sporazum o arbitraži, sa ciljem da se stvori fiktivan pravni osnov za plaćanja prema toj firmi. Navodi obje strane u arbitražnom postupku da su „Putevi“ bili prinuđeni postupati suprotno Zakonu o javnim nabavkama jer su dužni održavati puteve samo je priznanje svjesnog kršenja zakona, a naročito imajući u vidu da postupak javne nabavke  još nije završen zbog upornih nezakonitih pokušaja dodjele ugovora ’Prijedorputevima’“, ističe se u dopisu.

Navodi se i da je u ovom sporu krajem jula donesena presuda kojom su „Putevi“ obavezani da „Prijedorputevima“ u roku od jedne godine isplate 2,9 miliona KM od početka jula do kraja 2016. godine.

„Prema našim saznanjima „Putevi“ su taj novac isplatili za manje od mjesec dana. Trenutkom plaćanja odgovorna lica u „Putevima“ su ovo javno preduzeće oštetila za više od milion KM, jer da nisu postupali protivzakonito „Niskogradnja Marjanović“ bi ove radove obavila za gotovo dva puta nižu cijenu, tako da su i našem preduzeću pričinili šetu u vidu izgubljene dobiti“, ističe se u dopisu ovog preudzeća.

I na tu odluku se „Niskogradnja Marjanović“ žalila, prvo „Putevima“ koji su žalbu odbacili, a zatim i Kancelariji za razmatranje žalbi koja je to prihvatila i poništila zaključak „Puteva“ kojim je odbačena žalba „Niskogradnje“.

Paralelno sa pokušajima sprovođenja pregovaračkog postupka „Putevi“ su ponovo 10. februara ove godine raspisali tender za izbor izvođača za ove radove, ali je on u martu ponovo poništen.

Spornim višemilionskim tenderom bavio se i Transparency International u BiH, u kojem kažu da je sve navodilo na zaključak da su „Putevi“ konstantno insistirali na ograničavanju konkurencije kako bi se ugovor dodijelio određenim firmama ili firmi.

U MUP-u RS CAPITAL-u nisu odgovorili na pitanja u kojoj su fazi istrage protiv Nešića i ostatka uprave „Puteva RS“. Capital

Ne može biti slobode tamo gdje novinari rade u strahu

Širom svijeta danas se obilježava Međunarodni dan borbe protiv nekažnjavanja zločina nad novinarima.
Nekažnjavanje zločina nad novinarima rezultira strahom, cenzurom i autocenzurom koji narušavaju medijske slobode, pravo publike da zna, i ostavlja žrtve i njihove porodice nemoćne, poručili su iz Evropske federacije novinara povodom današnjeg datuma.
Od aprila 2015. godine, EFJ je na platformi Vijeća Evrope za zaštitu novinarstva i sigurnosti za novinare zabilježio 12 većih slučajeva nekažnjavanja zločina počinjenih nad novinarima u Evropi.
EFJ se pridružio Međunarodnoj federaciji novinara koja od danas pokreće trosedmičnu kampanju s ciljem skretanja pažnje na ovaj problem. Prema statističkim podacima IFJ-a, 56 novinara izgubilo je živote na dužnosti od početka ove godine.
Statistika pokazuje da će se samo jedno od deset ubistava novinara istražiti, a situacija je još problematičnija za manje ozbiljne napade na novinare.
Nekažnjavanje zločina ne ugrožava samo novinarstvo, nego i demokratiju, te kompromituje nadu za mir i razvoj, poručuju iz IFJ-a.

Kako je pronađen Dejtonski sporazum?

Na Palama pronađen Dejtonski sporazum-original izdanje glasila je vijest koja je zatresla region. Može se reći vijesti iz nesvijesti. Pošto Dejton za nas ima ne samo mitski karakter, već ima i slovo i duh Dejtona, to nam dođe kao neko živo biće, pa ako obrnemo iz negativnog u pozitivan pres kliping vijest bi mogla da izgleda i ovako:

Dejtonski mirovni sporazum naletio na vozilo pripadnika MUP-a, Z.K. sa Pala, a ovaj mu odredio 24-časovni nadzor i policijsku zaštitu u godinama koje su uslijedile.

Jeste da je to bila sjajna vijest za Pale, momenat u kome se moglo reći da su Pale opet glavni grad, bila je to i neshvaćena razvojna šansa. Kao javljanje Gospe u Međugorju, ili pronalazak Milanskog platna.

Turistička organizacija je mogla da napravi turu „Stazama Dejtona“, studenti kineskog jezika na Palama su mogli biti lokalni vodiči velikom broju turista iz mnogoljudne Kine koji bi uz pomoć kreirane Android aplikacije „Pronađi Dejtonski sporazum“ ostvarili veliki broj noćenja ne samo na Palama, već i na Jahorini, naravno šansa je to i za Gondolu.

Pošto je Bosna zemlja čuda, a u blizini Sarajeva su novootkrivene i bosanske piramide sunca to je bila šansa i za međuentitetski razvoj zajedničke ponude.

U poslovnoj/industrijskoj zoni-Famos su se mogle izrađivati hiljade „Čarobnih Dejtonskih (Aladin) lampi sa reklamom „Pronađi duh Dejtona“, ili „Dejton ti ispunjava sve želje-dođi i pronađi ga“, to bi otvorilo hiljade radnih mjesta, a i Arapi bi dolazili u sve većem broju. Ne treba nimalo sumnjati i da bi konačno bila riješena i nedoumica oko buduće trase autoputa koji bi mogao nositi ime Dejton.

I tako dalje i tako dalje.

Bliži nam se i proslava povodom 21. Novembra i parafiranja  mirovnog sporazuma u Dejtonu. Sve predstave za javnost, cirkus od toga da policajci letimičnim pogledom na DMS promptno prepoznaju originalnu verziju i to na engleskom jeziku, te sva buduća tumačenja su dimna zavjesa i defile koji treba da zamaskira jednu, ali važnu stvar, da je car go.