Medijska pismenost je važna za razlikovanje mogućnosti i prijetnji na internetu

Ove sedmice u Sarajevu će se održati konferencije Media Meets Literarcy, koja će okupiti 250 učesnika, uključujući i poznate međunarodne stručnjaka iz oblasti medijske pismenosti. Kroz predavanja, okrugle stolove i specijalizovane sesije učesnici će moći da čuju i diskutuju o krucijalnim izazovima s kojima se suočavaju mediji i društvo u cjelini, poput lažnih vijesti, politika post-istine, platformskog kapitalizma i rastućeg nepovjerenja prema medijskim izvorima, te da saznaju o načinima, metodama i vještinama kako se s njima nositi.

Uoči konferencije razgovarali smo sa Joannom Krawczyk, šeficom i medijskom programskom menadžericom varšavskog odjeljenja Evens fondacije, organizatora konferencije. Stručnjakinja za kulturu Krawczyk ima desetogodišnje iskustvo u civilnom sektoru i sektoru kulture, sarađuje sa evropskim nevladinim organizacijama, te pokreće i podržava lokalne i međunarodne projekte čiji je cilj razvoj medijske pismenosti u Evropi.

Pet osnovnih pitanja medijske pismenosti

“U Evens fondaciji aktivno podržavamo projekte koji ‘osnažuju građane sa kritičkim razmišljanjem i kreativnim vještinama za rješavanje problema kako bi postali razumni potrošači i proizvođači informacija’. Medijska pismenost zaista ima bar ovu dvostruku komponentu: ne samo korištenje, potrošnju i razumijevanje, već i aktivnu komunikaciju i proizvodnju. Promovišemo medijsku pismenost već dugi niz godina”, kaže Krawczyk.

Postoje različite definicije medijske pismenosti. Holandska organizacija, Mediawijzer.net, dobitnik Nagrade za medijsku edukaciju Evens fondacije 2015. godine, naprimjer, medijsku pismenost koncizno definiše kao “skup vještina koje su vam potrebne da biste aktivno i razumno učestvovali u medijskom društvu”, a one uključuju vještine razumijevanja, korištenja, komunikacije i strategije. Zbog vala lažnih vijesti, dezinformacija i propagande koji se brzo širi internetom i drugim medijima, te društvenih i političkih posljedica koje on nosi, krucijalno je da građani razviju ove vještine i postanu kritički korisnici medija, dodaje naša sagovornica.

Na pitanje na koji način je najbolje razvijati vještine medijske pismenosti i kako, naprimjer, prepoznati pristrasnost ili skrivene marketinške strategije u medijskim sadržajima, Krawczyk odgovara da je za uspješan razvoj medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja potreban multidisciplinaran pristup.

“Kroz konferencije Media Meets Literarcy, dvogodišnju Nagradu za medijsku edukaciju Evens fondacije i naše druge projekte, umjesto da promovišemo jedan set specifičnih pristupa, želimo da naglasimo veliki i raznovrsni portfolio sredstava i metoda za poboljšanje medijske pismenosti. Evens fondacija naglašava važnu ulogu koju i formalna i neformalna edukacija može imati”.

Pet je osnovnih pitanja medijske pismenosti koje je definisao Media Education Lab, a koje mora postaviti svaki konzument određene informacije, navodi Krawczyk. To su:

Ko je autor poruke i šta je njena svrha?

Koje tehnike se koriste da bi privukle i zadržale vašu pažnju?

Koji životni stilovi, vrijednosti i načini mišljenja su predstavljeni?

Kako ljudi mogu interpretirati ovu poruku?

Šta je izostavljeno iz medijske poruke?

Ova pitanja i vještine koje su potrebne da se ona postave mogu pomoći građanima da prepoznaju pristrasnost i dezinformaciju, savjetuje Krawczyk.

Lažne vijesti, propaganda i politika post-istine

Razlog zbog kojeg je fenomen lažnih vijesti postao popularna tema u javnom diskursu, iako je on, zajedno sa propagandom, oduvijek bio prisutan u različitim historijskim periodima i političkim sistemima, Krawczyk vidi u širenju interneta i društvenih mreža – dezinformacija (kao i informacija) putem njih postaje instant i globalna u isto vrijeme.

“Načini na koji građani danas konzumiraju vijesti i informacije daleko su od tradicionalnih krugova vijesti sa veoma ograničenim brojem izvora koje su pažljivo čuvali medijski vratari. Fenomen filter mjehurića na društvenim mrežama povećava rizik lažnih vijesti i propagande postajući glavni izvor (dez)informacija za određeni broj građana. U vremenima polarizirajuće političke klime, ovo je naročito zabrinjavajuće. Kada se pojam ‘lažne vijesti’ pored toga koristi za demantovanje činjeničnih informacija koje nisu u nečijoj agendi, pitanje propagande postaje naročito važno”.

Pored lažnih vijesti i propagande, još jedan termin zauzima sve veći prostor u medijskim i akademskim krugovima, a to je politika post-istine, u kojoj se politički diskurs poziva na emociju, stavljajući činjenice u drugi red. I po ovom pitanju, kaže Krawczyk, organizatori konferencije se žele angažovati. Profesorica Megan Boler, sa Univerziteta u Torontu, u svom uvodnom predavanju težit će da podstakne predavače da uzmu u obzir emocionalne i afektivne dinamike konzumacije vijesti i društvenih medijskih sadržaja.

Iako internet omogućava lako i jednostavno širenje dezinformacija i lažnih vijesti, ipak on nudi i neograničene mogućnosti za dijeljenje znanja i ideja, što je, kako kaže Krawczyk, bez presedana. Nudi brz pristup velikim količinama informacija i izvora, koje mogu utjecati na mišljenje, ponašanje i percepciju, a svima obezbjeđuje platforme da sami stvore, podijele i objave sadržaj.

“S jedne strane, internet i društvene mreže su korisna sredstva za razvoj talenta, podsticanje kreativnosti i promociju inovacija; s struge strane, olakšavaju širenje dezinformacija i uvredljivih poruka. Ovaj sklop mogućnosti i prijetnji je upravo ono zbog čega je medijska pismenost toliko važna danas”.

Medijska pismenost kroz školski sistem

Kao i s vještinama medijske pismenosti, brojni su pristupi putem kojih se medijska pismenost može učiti u školama, a njihov uspjeh zavisi od sredine: u određenim državama oni uspjevaju, u drugima ne. Na konferenciji Media Meets Literacy u Sarajevu održat će se i javna diskusija o formalnom obrazovanju, odgovornosti i obavezama da se kroz školski sistem uče i razvijaju vještine medijske pismenosti, te organizatori očekuju da će se na debati govoriti i o svim kontekstualnim razlikama u formalnom obrazovanju.

A zašto su izabrali Sarajevo kao mjesto za održavanje konferencije, Krawczyk odgovara: “Smatramo važnim ne samo da ‘propovijedamo preobraćenima’. Nije dovoljno samo doći do onih koji su dobro upoznati sa određenim metodama i pristupima. Konkretno, s Media Meets Literacy Sarajevo htjeli smo da dođemo do nastavnika i praktičara koji imaju manje pristupa formalnim inicijativama kao što su centri medijske pismenosti. Veliki interes za našu konferenciju od strane učesnika iz jugoistočne Evrope govori da smo napravili dobar izbor s odlukom da dođemo do Sarajeva”

Anida Sokol