UNIVERZITETSKI KODEKS: Po ideološkoj mjeri i modnom ukusu SDA

UNSA, kao 1859. na listi svjetskih univerziteta, u radikalne promjene kreće borbom protiv minjaka, štikli i piercinga

Iako smo datumski u sezoni kiselih krastavaca, to bi se teško zaključilo pri pogledu na medijska dešavanja. Pored Svjetskog prvenstva u fudbalu, predizbornih političkih agitiranja, portalsko-tabloidnih stavova o otmicama beba itd., od početka ovog mjeseca svjedočimo polemikama koje je izazvao nacrt Kodeksa ponašanja i oblačenja na Univerzitetu u Sarajevu. Donio ga je Senat 27. juna ove godine, pozivajući se na član 56 Statuta Univerziteta u Sarajevu, nakon čega je poslat svim visokoškolskim ustanovama u Kantonu Sarajevo koje su se o njemu trebale izjasniti do 19. jula.

Prvi dio Kodeksa, koji se može vidjeti na ovoj stranici, sadrži prilično opće i podrazumijevajuće odredbe o ponašanju i prošao je uglavnom nezapaženo. Buru je izazvao drugi dio, koji se odnosi na pravila oblačenja. U tom dijelu Kodeksa se određuje prihvatljivo oblačenje za muškarce i žene, sve po stavkama.

Tako se ženama zabranjuje odjeća koja otkriva stomak, leđa, prozirna ili rasparana odjeća, mini suknja, duboki dekolte, odjeća na bretele, šorc, napadna šminka, nakit, tetovaže i piercing, a muškarcima od svega navedenog ono za što su kreatori kodeksa podrazumijevali da i oni nose. Tako se npr. i muškarcima zabranjuje napadna šminka, ali im se ne zabranjuje odjeća koja otkriva stomak i leđa ili duboki dekolte.

Sve i da spomenute stavke nisu mizogine, homofobne i transfobne te da ne predstavljaju frapantan atak na slobodu izbora i prava na različitost, i dalje bi ostale prilično limitirane i besmislene. Naime, one ne obuhvataju ni približan spektar odjevnih različitosti ni muškaraca ni žena – govoreći u te dvije crno-bijele kategorije, a njima nisu navedeni ni parametri procjene. Kodeks nam ne navodi koliko tačno centimetara imaju “izrazito visoke pete” koje se zabranjuju ženama te šta znače “napadna” šminka, tetovaža i piercing koji se zabranjuju i muškarcima i ženama? Koji su to agenti koji bi ih trebali odrediti i šta uraditi s onim koji već imaju “napadne tetovaže”? Da li bi ih trebali ukloniti ili na drugi način učiniti “nenapadnim”? Pitanja koja ovaj pravilnik otvara su brojna i najvećim dijelom na njih nije moguće odgovoriti.

Međutim, i pored razumnih i logičnih besmislica, ostaje činjenica da je Kodeks donijelo najveće univerzitetsko tijelo i da idejni tvorci Kodeksa imaju stvarnu moć da odlučuju o sudbini Univerziteta.

Kodeksovci i djelo

Jedno od imena koje su mediji najviše dovodili u vezu s Kodeksom je ono bivšeg predsjednika Studentskog parlamenta UNSA-e Harisa Zahiragića. On je, naime, na svom FB profilu već prvog jula istaknuo da je ponosan što je Kodeks uvršten u Zakon o visokom obrazovanju, budući da je upravo on bio taj koji je takvo nešto predlagao. Iako Zahiragić nije idejni tvorac spomenutih stavki, istaknuo je da je “krajnje vrijeme da se kaže NE izgledu i ponašanju koje dolikuje Grand paradi ili koridi u Čevljanovićima, ali ne i u Univerzitetu u Sarajevu”.

Idejni pak tvorci Kodeksa ili oni koji su činili komisiju koja je utvrdila nacrt bili su: prof. dr. Snježana Šušnjara (Filozofski fakultet), prof. dr. Ago Omerbašić (Medicinski fakultet), dr. Sandra Bjelan-Guska(Filozofski fakultet) i studentica – protektorica Rijana Jusufbegović. Suočena s javnim prozivkama nakon što je nacrt Kodeksa objelodanjen, Jusufbegović je uzvratila da se radi o istom kodeksu koji postoji i na mnogim svjetskim univerzitetima – “poput Princetona i Bostona”. Međutim, brzo je demantovana prostom prepiskom sa spomenutim fakultetima koje je ponudila autorica Ena Kukić na portalu Prometej.ba, otkrivši u istom tekstu i da je Jusufbegović kandidatkinja SDA na predstojećim izborima.

Sadašnji predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu Merim Serdarević također smatra da ne postoji ništa sporno s ovim Kodeksom te smatra neophodnim da se isti usvoji.

Antikodeksovci i reakcije

Logično je da je ovakav nacrt Kodeksa izazvao veoma veliki broj oštrih reakcija u javnosti, a ohrabrujuće je da veliki broj pripada akademskom osoblju. Portali Klix i Radio Slobodna Evropa potrudili su se da javnosti ponude neke suprotstavljene izjave. Tako se npr. docentica na Fakultetu političkih nauka Belma Buljubašić protivi Kodeksu, tvrdeći da se “ljudima ne sudi po odjeći, pirsingu ili tetovaži, već po referencama i uspjehu” te smatra da se radi o “skretanju pažnje s bitnih tema” i da u ovom slučaju ne možemo govoriti o političkoj neutralnosti, budući da članovi SPUS-a nisu krili svoje SDA političke afilijacije. Dekan Veterinarskog fakulteta Nihad Fejzić pak smatra da moraju postojati neke regulacije u oblačenju, ali se i on pita da li je pravo vrijeme za njihovo donošenje. Protektorica za kvalitet Univerziteta u Sarajevu Majda Čohodar-Husić vjeruje da bi Kodeks trebao da omogući ugodnu radnu klimu, dok docentica na Fakultetu političkih nauka Jasna Duraković kaže da se radi o potpunom “nonsensu” te ne može da vjeruje da se danas donose takve rigidne mjere koje ugrožavaju temeljna ljudska prava.

Zanimljivo je, dakle, da se među zaposlenicima UNSA-e danas nalaze ljudi koji imaju suprotstavljena mišljenja, i samo možemo pretpostaviti u kolikoj mjeri to utječe na “kvalitetnu radnu klimu”. Inače, govoreći o akademskim zaposlenicima UNSA-e, najelaboriranije reakcije na Kodeks i sve ono što on sa sobom nosi ponudili su zaposlenik Filozofskog fakulteta Nenad Veličković i zaposlenik Fakulteta političkih nauka Asim Mujkić. U tekstu Senat, kodeksovac, Veličković efektno karikira pojedine stavke Kodeksa, videći u njima malograđanske, konzervativno-patrijarhalne i vjerske nazore te zaključuje da će Senat, ako istraje na donošenju ovog Kodeksa, sebe potvrditi kao instancu kojoj je krajnja namjera da ojača instrumente institucionalne kontrole i suzi polje individualnih i akademskih sloboda. Mujkić također u tekstu Svjetonazorska borba za ovladavanje Sarajevskim univerzitetom u Kodeksu vidi mnogo više od pravilnika ponašanja/oblačenja. Podsjeća na postojanje Etičkog kodeksa i Statuta UNSA-e koji su do sada regulisali ponašanje na fakultetu te se pita koji je smisao donošenja Kodeksa na instituciji koja je “po definiciji slobodna, instituciji koja ima smisla jedino kao  slobodan prostor istraživanja, raspravljanja, ukrštanja različitosti, pa i životnih stilova, bez formalne uštogljenosti”.

Od reakcija neakademskog osoblja, izdvajamo tekst novinarke Dženane Karup-Druško na portaluAvangarda.ba koji već svojim naslovom “Odijevanje zbog ljepote zabranjeno je i u Saudijskoj Arabiji” sugerira kuda ovakva reforma Univerziteta može ići.

Ka Gileadu?

Ono što već na prvu plijeni pažnju pri pogledu na ove reakcije jeste da je u medijima mnogo više onih koji se protive Kodeksu nego onih koji ga zagovaraju. Također, branitelji Kodeksa su svi odreda veoma kratki, neargumentovani, navode neistine, bez ikakve potrebe da reaguju na demantije (primjer Jusufbegović/Kukić). S druge strane, protivnici Kodeksa su brojni, detaljni, elaborirani i argumentovani. Sve ovo može voditi ka dva zaključka.

Prvi bi bio da pristalice Kodeksa naprosto nisu na polemičko-dijaloškom nivou svojih oponenata i da im ne mogu ponuditi argumente te se ne mogu smatrati ravnopravnim sudionicima. A drugi, onaj koji može biti tačniji u ovom slučaju i kojeg se trebamo pribojavati, jeste da ne osjećaju potrebu da medijski reaguju. Njihovo polje djelovanja nisu mediji i javnost, već institucija. Sigurni su da imaju moć i da će izvojevati pobjedu tamo gdje je potrebno – na univerzitetu. Oni koji već imaju podršku stranačkih struktura i univerzitetskih kanala baš kao i njihovi stranački vođe koji kroje sudbinu zemlje, ne moraju brinuti za mišljenje javnosti i medije. Drugim riječima, do njih im nije stalo.

Za one koji nisu upoznati s pojmom, Gilead je distopijska vizija kanadske spisateljice Margareth Atwood koja predstavlja mjesto radnje njenog globalno poznatog romana Sluškinjina priča, koji je aktualiziran zbog TV serije koja se snima/emituje po njemu. Gilead je zapravo nekadašnja Amerika, a predstavlja totalitaristički svijet ili ono što je ta zemlja postala kada su je preuzeli vjerski fanatici. Oni su ljudima oduzeli veliki broj sloboda, a najveću cijenu su opet platile žene. Među prvim slobodama koje su im oduzete bile su sloboda djelovanja u javnoj sferi – obrazovanje i pravo na vlastito tijelo i odabir odjeće. Tako žene u Gileadu, osim što se ne obrazuju, sve odreda nose istu odjeću po kojoj se prepoznaje jedna od svega nekoliko funkcija koje su im dodijeljene.

Iako primjer Gileada možda na prvu može djelovati kao ekstreman primjer za poređenje s nacrtom Kodeksa, potreban nam je da bismo bolje uvidjeli sav apsurd, nehumanost i političke implikacije koje on može imati. Dokument nacrta prvo predstavlja uvođenje jednog novog svjetonazora (moralističkog, mizoginog i totalitarističkog) u visokoobrazovne institucije pa tek onda ono za što se nastoji predstaviti. A o veličini krize u kojoj se danas nalazi najstariji javni univerzitet u BiH govori činjenica da se u vremenu kada je nivo obrazovanja niži nego ikad, a UNSA rangirana na čak 1859. mjesto na listi svjetskih univerziteta, više pažnje posvećuje oblačenju nego načinima poboljšanja obrazovanja. Sve je to, naravno, prirodna posljedica decenija zapošljavanja koje se vršilo po principu podobnosti, a ne naučne izvrsnosti, čime smo dobili armije poslušnih akademskih pripadnika koji imaju više etnonacionalističkih nego naučnih kredita. Rijetki su zaposlenici Univerziteta koji se ističu nekim vidom javnog angažmana (mogli bismo zaključiti da su se, manje-više, svi oglasili i o ovom pitanju) ili se mogu pohvaliti međunarodnim akademskim referencama.

Ohrabrujuće je što su se i studenti i profesori i u javnim raspravama koje su uslijedile povodom ovog nacrta uglavnom izjasnili protiv njegovog donošenja, a predstavnici studenata Filozofskog fakulteta su ga opisali kao šovinistički i seksistički. Ipak nam preostaje da čekamo 19. juli, da saznamo kakva će biti oficijelna odluka. Ako se nacrt Kodeksa usvoji, bez ikakve sumnje nam sljeduje univerzitetski Gilead, ali i ako se odbaci, to neće predstavljati baš razlog za slavlje. I dalje ostaju dosadašnji problemi, kao i činjenica da će na vrhu Univerziteta biti ljudi koji su u stanju da takvo nešto predlože. Analiziraj.ba