Pitanja i odgovori 3
Ko spada u osiguranike penzijskog osiguranja?
Osiguranici u obaveznom penzijskom osiguranju su: osiguranik radnik; osiguranik samostalnih djelatnosti; osiguranik vjerski službenik; osiguranik poljoprivrednik; osiguranik, nezaposleno lice, korisnik novčane naknade.
Da li su lica zaposlena kod fizičkih lica tretirani kao radnici?
Da, zaposleni kod fizičkih lica-poslodavca, spadaju u kategoriju zaposlenih lica i izjednačena su sa licima u radnom odnosu.
Kada će se provesti Zakon o oružanim snagama BiH i ispoštovati presude i odluke sudova o navedenom Zakonu?
Zakon o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 88/05, 53/07, 59/09, 74/10 i 42/12), usvojila je Parlamentarna skupština BiH, pa su za njegovo provođenje nadležne institucije na nivou BiH, izuzev poglavlja V – Penzijsko i invalidsko osiguranje, koje je s obzirom na nadležnosti propisane Ustavom BiH, za profesionalna vojna lica koja su obavezno osigurana na penzijsko i invalidsko osiguranje u Republici Srpskoj, uređeno Zakonom o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 63/14).
Koje institucije Evrope su zadužene za podršku poljoprivredi?
Institucije Evropske Komisije za kreiranje i sprovođenje Zajedničke poljoprivredne politike Institucionalni okvir EU čine: Evropska komisija, Savjet ministara, Evropski parlament, Evropski sud pravde, Revizorski sud i Računovodstveni sud. Ovih šest institucija predstavljaju okvir na kome počiva EU, a njihovom međusobnom saradnjom obezbjeđuje se nesmetano funkcionisanje EU. U okviru Evropske komisije postoje Generalni direktorati – GD (Directorat general – DG), od kojih su za poljoprivredu najznačajniji: • Generalni direktorat za poljoprivredu i ruralni razvoj (DG AGRI) • Generalni direktorat za zdravlje i zaštitu potrošača (DG SANCO), u čijoj nadležnosti su veterina i bezbjednost hrane, kao i fitosanitarna politika • Generalni direktorat za trgovinu (DG TRADE) • Generalni direktorat za regionalni razvoj (DG REGIO).
Koliko sredstava je prikupljeno u Fond solidarnosti, za gradove i opštine koji su pretrpjeli štete od poplava?
Na račun Fonda solidarnosti za obnovu Republike Srpske do dana 28.02.2015. godine prikupljeno je 70.294.222,25 KM.
Kada će Vlada RS obezbijediti besplatnu treću vantjelesnu oplodnju radi uspješnijeg liječenja steriliteta?
Na osnovu Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 106/09) Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske finansira dvije procedure vantjelesne oplodnje, za parove kojima je to jedina mogućnost začeća. S tim u vezi, Ministarstvo porodice, omladine i sporta je iniciralo da lokalne zajednice pruže finansijsku pomoć pri liječenju neplodnosti kod bračnih parova – vantjelesna oplodnja. Povećanje nataliteta je dugoročno pitanje koje se mora rješavati kontinuirano primjenom i pronatalitetne mjere pružanja finansijske pomoći pri liječenju neplodnosti kod bračnih parova u čije rješenje treba da se uključe pored institucije Vlade Republike Srpske i sve lokalne zajednice Republike Srpske.
Iz tog razloga, Ministarstvo porodice, omladine i sporta vodi bazu podataka o finansiranju ili sufinansiranju treće i naredne procedure medicinski potpomognute (vantjelesne) oplodnje, koja nam omogućava da pratimo finansiranje trećeg i narednog pokušaja vantjelesne oplodnje, od strane lokalnih zajednica. U kontekstu navedenog, Vlada Republike Srpske je na osnovu Informacije o učešću lokalnih zajednica u finansiranju vantjelesne oplodnje u 2013. godini donijela Zaključak broj 04/1-012-2-1357/14 od 26.06.2014. godine u kojem se jedinice lokalne samouprave zadužuju da u svojim budžetima od 2015. godine planiraju sredstva za finansiranje trećeg i narednog pokušaja vantjelesne oplodnje.
Šta Vlada i resorno Ministarstvo preduzimaju na pitanju naplate potraživanja od Elektroprivrede Srbije po osnovu korištenja prirodnih resursa za proizvodnju el. energije za opštine: Rogatica, Višegrad i Srebrenica?
Samo opštini Rogatica dug iznosi oko 300.000 KM.
U prethodnom periodu su vođeni razgovori sa Vladom Republike Srbije kako bi se, između ostalog, postiglo odgovarajuće rješenje pitanja potpopljenog zemljišta i pripadajućih naknada u zajedničkom pograničnom području Republike Srpske i Republike Srbije.
Zbog što realnijeg i kvalitetnijeg sagledavanja stvarnih potreba i mogućnosti organizacije nastave u osnovnim školama u Republici Srpskoj, po pitanju nacionalne grupe predmeta, za djecu bošnjačke nacionalnosti, da li se zna nacionalna strukturu đaka i zaposlenih u osnovnim školama u školskoj 2014/2015. godini.
Prema podacima iz godišnjih programa rada škola, u školskoj 2014/2015. godini nacionalna struktura učenika u osnovnim školama u Republici Srpskoj je sljedeća:
Srbi: 87 064
Bošnjaci: 6 925
Hrvati: 408
Romi: 405
Ostali: 377
Nacionalna struktura radnika zaposlenih u osnovnim školama je sljedeća:
Srbi: 11 414
Bošnjaci: 853
Hrvati: 151
Romi: 4
Ostali: 157
Molim da mi dostavite kriterijume ako postoje po kojima navedeno Ministarstvo, odnosno šumska gazdinstva, dodjeljuju količinu drvnih asortimenata (trupac bukve, hrasta …) privatnim ili društvenim preduzećima?
Šumarstvo i prerada drveta predstavljaju jednu od strateških privrednih grana Republike Srpske. Ograničenost resursa po kvantitetu, kvalitetu i prostornom rasporedu sa jedne strane i potražnja za sirovinom od strane prerađivača iz Republike Srpske, koja je značajno veća od mogućeg obima sječa, nametnula je potrebu da se ova problematika preciznije reguliše, te je u proteklom periodu usvojen cijeli set propisa i opštih akata iz ove oblasti.
Obimi sječa na godišnjem nivou, sa svojom prostornom, kvalitativnom i kvantitativnom dimenzijom, definišu se Proizvodno-finansijskim planom JPŠ “Šume RS“. Ovaj planski dokument kreira se na bazi izvođačkih projekata koji se rade na osnovu usvojenih šumsko – privrednih osnova. Prema navedenom planu, u 2015. godini planirana je realizacija 309 031 m3 trupaca bukve i 25 457 m3 trupaca hrasta. Sa druge strane zahtjevi i kapaciteti drvoprerađivača višestruko prevazilaze planirani obim sječa za navedene vrste.
Šta je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP)?
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) je međunarodni ugovor, između Bosne i Hercegovine i Evropske unije. SSP uspostavlja pravni okvir kojim se utvrđuju odnosi države potpisnice i EU u sledećim oblastima: politički dijalog, regionalna saradnja, slobodno kretanje roba, ljudi, usluga i kapitala, pravosuđe i unutrašnji poslovi, konkurencija, finansijska saradnja, usklađivanje zakona i dr. Dvije najvažnije obaveze koje BiH preuzima ovim sporazumom su uspostavljanje zone slobodne trgovine i usklađivanje zakonodavstva BiH s pravom EU. Sporazumom se stvara zona slobodne trgovine između BiH i EU, u prelaznom periodu od šest godina. Rok za liberalizaciju trgovine određen je u skladu sa sposobnošću BH industrije i poljoprivrede da se prilagode slobodnoj trgovini, ali i sa željom BiH za što bržim završetkom reformi i pristupanjem Evropskoj uniji. Obaveza BiH sastoji se u postepenom ukidanju carina na uvoz robe porijeklom iz Evropske unije u prelaznom periodu. S druge strane, Evropska unija ovim ugovorom potvrđuje slobodan pristup robi iz BiH na tržište Evropske unije. Da bi otpočela primjena SSP, neophodno je da on bude ratifikovan u svim državama članicama EU. Do ratifikacije, primjenjuje se Prelazni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima.
U čemu je razlika između statusa kandidata za članstvo u EU i statusa potencijalnog kandidata za članstvo u EU – za poljoprivredu Bosne i Hercegovine?
Najznačajnija razlika u statusu zemlje kandidata i potencijalnog kandidata je u mogućnostima korišćenja sredstava pretpristupne pomoći koje finansira EU. Dobijanjem statusa kandidata za članstvo u EU, poljoprivreda BiH dobiće mogućnost korišćenja sredstava namjenjenih za ruralni razvoj, a koja su predviđena V komponentom IPA instrumenta za pretpristupnu pomoć. Program IPA (Instrument for Pre-Accession Assistance) treba da obezbijedi pomoć državama kandidatima i državama potencijalnim kandidatima u usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s pravnom tekovinom EU, pripremi ih za korišćenje strukturnih i kohezionih fondova. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske definiše prioritete i mjere koje će se sprovoditi u određenom vremenskom periodu, putem projekata koji će se finansirati iz IPA programa. Preduslov za dobijanje sredstava namjenjenih razvoju ruralnih sredina je da Savjet ministara EU odobri BiH status kandidata za članstvo i da Evropska komisija akredituje (potvrdi) decentralizovan sistem za upravljanje raspoloživim sredstvima u BiH
Šta domaći poljoprivrednici dobijaju, a šta gube članstvom BiH u EU?
Najveća korist koju proizvođači dobijaju članstvom u EU je stabilnost podrške i veća stabilnost tržišta, u odnosu na postojeće stanje u BiH. Jedna od osnovnih karakteristika Zajedničke Poljoprivredne Politike je finansiranje u sedmogodišnjem periodu, s tačno utvrđenim iznosima subvencija mogućim korisnicima i namjenama na godišnjem nivou. Na ovaj način, među sve učesnike u procesu proizvodnje, prerade i plasmana hrane unosi se stabilnost, predvidljivost i konzistentnost u poljoprivrednoj politici. Svaki poljoprivrednik je siguran s kolikom pomoći godišnje može da računa i na osnovu toga može slobodno planirati kako će uložiti sredstva. Nivo cijena ne može se garantovati, ali se razvijenim i uhodanim instrumentima cenovne politike obezbjeđuje manja promjena cijena i onemogućavaju njihova visoka variranja, što na domaćem tržištu trenutno nije slučaj. S druge strane, otvaranjem tržišta i snižavanjem carinskih stopa za uvozne proizvode, bh poljoprivrednici će morati da se izbore kvalitetom i cijenom za mjesto, kako na domaćem tako i na inostranim tržištima, i u isto vrijeme da se pridržavaju svih važećih propisa u oblasti bezbjednosti hrane, sistema kvaliteta i očuvanja, i održivog korišćenja prirodnih resursa (primjena dobre poljoprivredne prakse)..
Koje uslove mora da ispuni poljoprivrednik da bi mogao da prima direktnu pomoć i pomoć za ruralni razvoj iz fondova EU?
Postoje opšti i posebni uslovi za konkurisanje za pomoć iz fondova za ruralni razvoj. Posebni ili specifični uslovi se odnose samo na pojedine mjere, dok opšti važe za sve i odnose se na to da:
• poljoprivredni proizvođači treba da budu registrovani u Registru poljoprivrednih proizvođača
• moraju da ispune sve obaveze prema poreskoj upravi
• moraju da potvrde da nisu krivično gonjeni za potraživanja javnih dugovanja
• uoliko nisu vlasnici zemlje, moraju da prikažu ugovor o korišćenju ili zakupu nepokretnosti s trajanjem ugovora minimum 8 godina od momenta slanja zahtjeva
• moraju da određenim biznis-planom pokažu validnost investicije
• moraju da dokažu da u slučaju finansiranja više projekata ne postoji ista prijava za finansiranje od strane druge finansijske podrške (projekta i sl.)
• ne mogu tražiti nove investicije u IPARD programu prije nego što završe prethodne.
Zbog čega je važno da poljoprivrednici registruju svoje imanje i domaće životinje i kako to da učine?
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske od 2006. godine započelo je proces registracije poljoprivrednih gazdinstava, sa ciljem da tačno prepozna korisnike agrarnog budžeta, kako bi racionalnije sprovelo mjere za podsticanje razvoja poljoprivredne proizvodnje i uspostavilo direktan kontakt s proizvođačima, bez posrednika. Upis poljoprivrednih gazdinstava u Registar je dobrovoljan, i nije vezan za rok. Poljoprivredno gazdinstvo se registruje u najbližoj jedinici Apif-a, popunjavanjem propisanih obrazaca i određenim prilozima. Svi podsticaji se daju samo za registrovane životinje, površine, kulture. Ukoliko se odgovarajući podatak (porvšina pod određenom kulturom, broj stoke i sl.) ne nalazi u registru gazdinstva, neće biti moguće ostvariti subvencije.
Ima li Vlada RS pripremljen program za poljoprivredna gazdinstva koja neće biti konkurentna?
Nacionalni program ruralnog razvoja RS sačinjen je u skladu sa strateškim smjernicama razvoja poljoprivrede i ruralnog razvoja. Jedna od komponenti ovog programa jeste i unaprijeđenje konkurentnosti domaćih proizvoda, a samim tim i domaćih poljoprivrednih proizvođača. Mjerama koje su definisane ovim programom, omogućava se onim poljoprivrednim proizvođačima koji to žele, da uvećaju obim proizvodnje do obima koji bi im omogućio konkurentniju proizvodnju, a time i konkurentnost gazdinstva. Za ona gazdinstva koja nisu u mogućnosti da dostignu minimalni obim za konkurentnu proizvodnju ili preradu, postoje druge mjere podrške koje im omogućavaju prelazak ka nepoljoprivrednim aktivnostima i obezbjeđivanje dopunskih izvora prihoda, van primarne poljoprivredne proizvodnje (npr. seoski turizam, tradicionalni zanati, čuvanje autohtonih rasa, organska poljoprivreda, i sl). Pored podrške ruralnom razvoju i poljoprivredi, potencijalni izvori pomoći ovim gazdinstvima su i kohezioni i socijalni fondovi EU.
Kako naš poljoprivrednik može biti konkurentan evropskom (npr. francuskom ili njemačkom)?
Iako se za bh poljoprivredu ne može reći da ima razvijenu konkuretnost kakvu srećemo u većini zemalja EU, konstantan rast izvoza poljoprivrednih proizvoda koji bh bilježi u proteklim godinama, u velikoj mjeri pokazuje da bh poljoprivreda može biti konkurentna evropskoj. Osnovni elementi konkurentnosti BiH u ovom momentu su niske cijene poljoprivrednih proizvoda, nastale kao posljedica niske cijene rada i niske cijene zemljišta (usled nedovoljno aktivnog tržišta zemljišta), ali to su faktori koji ne mogu biti faktori konkurentnosti, ni na dugi rok, niti u geografskom okruženju u kome se nalazi BiH. Postojeći nivo prinosa i kvaliteta proizvoda rezultati su nedovoljne finansijske podrške poljoprivredi, u odnosu na onu koju možemo očekivati ulaskom u EU. Prostor za rast konkurentnosti leži u značajnim prirodnim resursima, koji BiH stavljaju u vrh među evropskim zemljama. Danas u BiH postoje poljoprivredna gazdinstva koja se već sada nalaze na istom, ili čak višem nivou konkurentnosti od onih u neposrednom okruženju, pa i u Zapadnoj Evropi. Njihov dalji opstanak i razvoj će biti uslovljen i njihovom sposobnošću da dalje prate razvoj i zahtjeve tržišta i da odgovore svim izazovima koje oni donose. Prostor za rast konkurentnosti leži u značajnim prirodnim resursima, koji BiH stavljaju u vrh među evropskim zemljama, u sferi unapređenja standarda kvaliteta i unaprijeđenja proizvodnog programa, bržem prodoru inovacija i čvršćem proizvodnom lancu.
Koliko moraju biti velika poljoprivredna gazdinstva posle ulaska u EU?
Ne postoje zahtjevi koji definišu minimalne veličine posjeda nakon ulaska u EU. Veličina posjeda može imati ulogu kod konkurisanja za pojedine vrste podrške iz fondova IPARD, ali i danas postoje minimalni uslovi koje gazdinstvo mora ispuniti, kako bi bilo registrovano i imalo pravo da konkuriše za pojedine uredbe iz Nacionalnog programa za ruralni razvoj.* *Prema Uredbi 73/2009 o direktnoj šemi podrške farmerima, farmerom se smatra fizičko ili pravno lice, ili grupa pravnih i fizičkih lica, u bilo kom pravnom statusu grupe i članova po nacionalnom pravu, a njihovo preduzeće se nalazi na teritoriji EU i bavi se poljoprivrednim aktivnostima. Pod poljoprivrednom aktivnošću podrazumijeva se proizvodnja, uzgajanje ili gajenje poljoprivrednih proizvoda, uključujući žetvu, mužu, gajenje i držanje životinja za potrebe farme, ili čuvanje zemlje u uslovima očuvanja životne sredine i dobre poljoprivredne prakse.
Šta su šeme pomoći mladim farmerima u EU?
Šema podrške mladim farmerima namijenjena je mladim poljoprivrednicima (do 40 godina starosti) sa odgovarajućim znanjima i vještinama, da započnu sa djelatnošću ili da naprave strukturne promjene na svojim posedima. Najčešće ova pomoć podrazumijeva određenu finansijsku pomoć, subvencionisanu kamatnu stopu ili kombinaciju ovih pomoći, bonuse za investicije koje imaju veći intenzitet, grejs-period za uvođenje standarda EU i slično. Novim propisima, podrška za započinjanje novih poslova biće uslovljena pravljenjem poslovnog plana (biznis- plan), kao garancija za obezbjeđivanje razvojnih aktivnosti novog posjeda.
Položaj, status i značaj zadruga u EU?
Imajući u vidu da su širom svijeta oformljeni mnogobrojni oblici zadrugarstva, Međunarodni zadružni savez (ICA) ustanovio je sedam osnovnih pravila koja izvorno definišu zadružno preduzeće i šta bi ono trebalo da predstavlja. U svijetu je prihvaćeno da zadruge predstavljaju mala i srednja preduzeća koja mogu imati veliki uticaj na ekonomsku i socijalnu strukturu države. Osim toga, stepen razvijenosti zadrugarstva određen je društveno-ekonomskim uslovima privređivanja i institucionalnim ambijentom. Zadrugarstvo u celom svijetu, pa i u EU, gradi se na sledećim principima i vrijednostima: 1. Dobrovoljno i otvoreno članstvo 2. Demokratska kontrola od strane zadrugara 3. Ekonomsko učešće zadrugara 4. Autonomija i nezavisnost zadruge 5. Obrazovanje, obuka i informisanje 6. Međuzadružna saradnja 7. Briga za zajednicu. Novija ekonomska i privredna praksa pokazuju da su u pojedinim zemljama i pojedinim sektorima EU zadruge zadržale važnu ulogu u privrednom sistemu. Model zadružnih struktura različit je u pojedinim zemljama članicama i zavisan je najviše od dostignutog nivoa privrednog razvoja.
Šta se isplati/ne isplati proizvoditi za tržište Evropske unije?
Tržište EU funkcioniše na principu isplativosti proizvoda, ne samo proizvođačima već i potrošačima. Otuda, odgovor na ovo pitanje nije lak. U svakom slučaju, odluka o tome šta će proizvoditi na svom gazdinstvu, prije svega je na samom proizvođaču. On mora planirati svoju proizvodnju u skladu sa situacijom na tržištu, ali i u skladu sa svojim mogućnostima da ponudi tržištu proizvod koji će biti konkurentan cijenom i kvalitetom. Nauka, takođe, nema odgovor na pitanje koja je optimalna proizvodna struktura, koja optimalna veličina gazdinstva i sl. Gazdinstva biraju svoju razvojnu strategiju u skladu sa raspoloživim resursima, poslovnim ambijentom i potrebama tržišta, što su faktori koji se dinamično mijenjaju. Neka od ispitivanja tržišta govore da zemlje kao što je Srbija na Evropsko tržište najlakše mogu plasirati proizvode koji se odlikuju vrhunskim kvalitetom, ugrađenom dodatom vrijednošću, zatim ekološke proizvode i druge prepoznatljive, specifične tradicionalne lokalne proizvode i usluge.
Da li će EU davati subvencije velikim gazdinstvima i da li postoje ograničenja u podsticajima?
Na nivou EU trenutno ne postoji gornja granica u veličini poljoprivrednog gazdinstva za dobijanje podsticaja. Ograničenja za subvencije velikim gazdinstvima postavljaju se na nivou države, a ne na nivou poljoprivrednika. Jedan od glavnih preduslova kojim se država rukovodi prilikom definisanja maksimalne veličine gazdinstva, odnosi se na situaciju kada zahtjevi za podršku mogu premašiti utvrđeni maksimum na nivou države.
Šta je to Instrument pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD)?
Dobijanjem statusa kandidata BiH se otvara i mogućnost korišćenja pete komponente iz IPA sredstava (IPARD), koja je namijenjena politici ruralnog razvoja i u značajnoj mjeri se razlikuje od svih ostalih komponenti IPA fonda. Ovo je jedina komponenta koja je u cjelosti posvećena poljoprivredi. Značajna razlika IPARD u odnosu na ostale komponente IPA fonda je u načinu odobravanja projekata i isplate novca. U slučaju IPARD, nije potrebno da Evropska komisija da odobrenje prije početka projekta (Ex-Ante kontrola) dok je kod drugih komponenti IPA ova kontrola neophodna. Ova ključna razlika diktira i razliku u strukturi institucija koje administriraju IPARD.
Za koje namjene se koriste sredstva iz IPARD?
Sredstva iz IPARD komponente namijenjena su poljoprivredi zemlje kandidata, radi postizanja evropskih standarda. U formulisanju ovog programa pomoći akcenat je stavljen na pripremu administracija država kandidata za upravljanje EU fondovima namijenjenim poljoprivredi, kroz sprovođenje IPARD programa. Takođe, IPARD treba da pripremi korisnika pomoći za nova pravila i strožije zahtjeve, koji će biti i preduslov za kasnije korišćenje EU fondova u trenutku kada BiH ostvari status punopravnog člana. Ova sredstva namijenjena su investicijama u oblasti ruralnog razvoja zemlje korisnika pomoći i olakšavanju prelaska s mjera za razvoj poljoprivrede na fondove u okviru ZPP, u trenutku kada zemlja postane član EU.
Da li projekti za razvoj ruralnih područja mogu da se finansiraju iz EU fondova i prije sticanja prava na sredstva iz IPARD komponente?
Da. U okviru druge komponente IPA programa, kojom se finansiraju programi prekogranične saradnje, postoji mogućnost finansiranja projekata koji su u vezi sa razvojem ruralnih područja, ukoliko su oni usklađeni sa definisanim prioritetima pojedinačnih programa. Isto tako, u okviru prve komponente postoji program Exchange (razmjena), koji pomaže međuopštinsku saradnju i u ovom programu postoji mogućnost za finansiranje ovakvih projekata, a korisnik je jedinica lokalne uprave.
Šta treba da uradimo u proizvodnji mlijeka što do sada nismo kako bi mogli izvoziti u eu? Praksa u EU pokazala je da bi trebalo oformiti registre gazdinstava koja se bave stočarstvom na nivou jedinca lokalne uprave (opštine), kako bi se gazdinstva koja se bave određenim proizvodnjama i tehnologijama razdvojila od mješovitih. Porodična poljoprivredna gazdinstva treba da se specijalizuju, pređu s mješovite na specijalizovanu proizvodnju, uz povećanje proizvodnje do maksimalne za postojeću veličinu i kapacitete gazdinstva. Takođe, još jedna preporuka je da se obavi ukrupnjavanje posjeda, koliko god je to moguće, jer se to pokazalo kao najbolje rješenje iz prakse država članica EU.
Kako će ulazak BiH u EU uticati na proizvodnju goveda, svinja, živine, sitne stoke i ostalog?
Na tržištu Evropske unije ne postoje kvote za proizvodnju mesa, tako da se može proizvoditi u skladu sa zahtevima tržišta (odnosno ponudom i potražnjom), ali uz strogo sprovođenje zdravstveno-veterinarskih mjera. Proizvodnja mesa u Republici Srpskoj ne pokriva potrebe domaćeg tržišta, tako da se meso uvozi. Pristupanje BiH EU ne bi trebalo da značajnije utiče na smanjenje proizvodnje. Ipak, očekuje se da će proizvodnja u sektoru mesa biti uže specijalizovana među proizvođačima, a da će eventualni podsticaji biti uslovljeni ne samo primjenom odgovarajućih standarda već i time da jedino registrovani proizvođači mogu da ostvaruju prava na određena podsticajna sredstva.
Šta se podrazumijeva pod izrazom „od farme do viljuške”?
Pod ovim izrazom podrazumijeva se integrisani pristup bezbjednosti hrane sa ciljem da se osigura visok nivo bezbjednosti hrane, hrane za životinje, zdravlje i dobrobit životinja, i zdravlje bilja u okviru Evropske unije. Primjenom mera koje se još nazivaju i „od njive do trpeze” ili „od štale do trpeze” i adekvatnim nadzorom, obezbjeđuje se efikasno funkcionisanje unutrašnjeg tržišta EU. Ovakav složen pristup obezbjeđuje efikasan sistem kontrole i ocjenjivanje usklađenosti sa EU standardima u oblasti bezbjednosti i kvaliteta hrane, zdravlja i dobrobiti životinja, ishrane životinja i zdravlja bilja u okviru država članica EU, kao i trećih zemalja koje svoje proizvode plasiraju na tržište EU. Sistem „od farme do viljuške” podrazumijeva da bezbjednost hrane počinje još na farmi. Sistem kontrole sprovodi se u svim fazama proizvodnje i prerade hrane i hrane za životinje, zaključno s plasmanom proizvoda krajnjem potrošaču. Primarna odgovornost svih subjekata u poslovanju s hranom, odnosno primjena principa sledljivosti u cjelokupnom lancu ishrane i adekvatne kontrole i nadzora od strane nadležnih službi, obezbjeđuju visok nivo zaštite zdravlja potrošača.
Kako da potrošači budu sigurni u kvalitet hrane koju kupuju?
Potrošači kao krajnji konzumenti poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, kvalitet hrane mogu da procjene, prije svega, na osnovu informacija koje su im dostupne na etiketama ili pakovanju proizvoda. Pravni akti regulišu oblast obilježavanja i deklarisanja proizvoda, kao i njihovo reklamiranje i prezentaciju. Osnovni princip je da se obilježavanjem proizvoda potrošač ne smije obmanjivati. Cilj koji se želi postići označavanjem je garancija da potrošači imaju pristup kompletnoj informaciji o sadržaju i sastavu proizvoda, u cilju zaštite zdravlja i svojih interesa.
Šta se podrazumijeva pod politikom kvaliteta poljoprivrednih proizvoda?
Poljoprivredno-prehrambeni sektor suočava se sa sve većom konkurentnošću na regionalnim i svjetskim tržištima, koja se prije svega ogleda u sve većoj ponudi kvalitetnih i bezbjednih prehrambenih proizvoda. Bezbjednost namirnica je uslov bez koga se proizvod ne može plasirati na zahtjevna tržišta, a posebni načini proizvodnje hrane u pojedinim regionima i njihove kulinarske tradicije su dodatni kvalitet. Potrošači širom svijeta pokazuju sve veći interes za kvalitetne prehrambene proizvode koji imaju svoje specifične karakteristike. Stoga proizvođači, pored ispunjavanja visokih zahtijeva u pogledu bezbjednosti hrane, sve više pažnje poklanjaju i proizvodnji specifičnih namirnica, proizvedenih na poseban način i s karakteristikama pojedinih regiona koji su prepoznatljivi od strane potrošača širom svijeta. U cilju održavanja konkurentnosti i profitabilnosti poljoprivrednog sektora, sve više se kroz mjere agrarne politike promoviše proizvodnja visokokvalitetnih poljoprivrednih proizvoda, posebno u pogledu sertifikacije i označavanja, kako bi se pospješio protok u agroprehrambenom lancu, i na taj način omogućilo potoršačima da naprave izbor. Kvalitet proizvoda ogleda se kroz označavanje proizvoda geografskom oznakom, porijeklom, poštovanjem tržišnih standarda, proizvodnjom organskih proizvoda, sertifikacijom kvaliteta.
Šta se podrazumijeva pod organskom proizvodnjom hrane?
Organska proizvodnja je sistem upravljanja poljoprivrednim gazdinstvom i proizvodnjom hrane, koji kombinuje visok stepen očuvanja životne sredine, biodiverziteta, očuvanja prirodnih resursa, primjene visokih standarda dobrobiti životinja i metoda proizvodnje sa zahtjevima određenih kupaca za proizvodima dobijenim korišćenjem prirodnih supstanci i procesa. Organska proizvodnja ima dvostruku socijalnu ulogu – obezbjeđuje odgovarajuću ponudu na tržištu za kupce organskih proizvoda i obezbjeđuje robu koja doprinosi unaprijeđenju zaštite životne sredine, dobrobiti životinja i ruralnog razvoja.
Organska proizvodnja jeste proizvodnja poljoprivrednih i drugih proizvoda koja se zasniva na primjeni metoda organske proizvodnje u svim fazama proizvodnje, a koja isključuje upotrebu genetički modifikovanih organizama i proizvoda koji se sastoje ili su dobijeni od genetički modifikovanih organizama, kao i upotrebu jonizujućeg zračenja.
Šta je to geografska oznaka porijekla, šta proizvođač dobija njenom zaštitom i kako da štiti geografsku oznaku porijekla?
Postoje dvije oznake geografskog porijekla: Ime porijekla je geografski naziv zemlje, regiona, ili lokaliteta kojim se označava proizvod koji odatle potiče, čiji su kvalitet i posebna svojstva isključivo ili bitno uslovljeni geografskom sredinom, uključujući prirodne i ljudske faktore i čija se proizvodnja, prerada i priprema u cjelini odvijaju na određenom ograničenom području. Geografska oznaka određuje proizvod porijeklom s teritorije određene zemlje, regiona ili lokaliteta s te teritorije, gdje se određeni kvalitet, reputacija ili druge karakteristike proizvoda suštinski mogu pripisati njegovom geografskom porijeklu i čija se proizvodnja i/ili, prerada i/ili priprema odvijaju na određenom ograničenom području. Procedure i postupak zaštite oznake geografskog porijekla definisani su Zakonom o oznakama geografskog porijekla.
Šta će biti sa običajem pravljenja rakije u domaćinstvima, kada BiH bude članica EU?
Tradicionalni način pečenja rakije u domaćinstvima, kakav u RS postoji vijekovima, biće moguć i nakon ulaska BiH u EU. Fizčka lica koja na ovakav način proizvode rakiju, moći će to i dalje da rade, samo za sopstvene potrebe, u skladu i sa važećim propisima RS koji regulišu ovu materiju, odnosno Zakonom o alkoholnim pićima.
Šta se radi sa ostacima iz klanica u EU i kako je ova oblast regulisana u BiH?
Sporedni proizvodi životinjskog porijekla mogu da predstavljaju potencijalni rizik za život i zdravlje ljudi i životinja. U mesnoj industriji proizvedu se velike količine sporednih proizvoda životinjskog porijekla, a samo u EU proizvede se više od 15 miliona tona ove vrste proizvoda na godišnjem nivou. U cilju prevencije rizika od ovih proizvoda po život i zdravlje ljudi i životinja, kao i zaštite životne sredine, EU je usvojila propise koji regulišu skupljanje, preradu i uništavanje sporednih proizvoda životinjskog porijekla. Uredba EZ 1069/2009 Evropskog parlamenta i Savjeta reguliše ovu oblast (sporedne proizvode životinjskog porijekla i proizvode koji od njih potiču, a koji nisu namijenjeni za ljudsku ishranu) na nivou EU. Cilj donošenja ove Uredbe je bio da se omogući efikasno upravljanje sporednim proizvodima životinjskog porijekla, a da se pritom zadrži visok nivo zaštite od rizika po život i zdravlje ljudi i zaštite životne sredine. Ovi proizvodi, kao i proizvodi koji od njih potiču, svrstavaju se u tri kategorije, prema nivou rizika po život i zdravlje ljudi i životinja. U zavisnosti od kategorije, određuje se način njihovog sakupljanja, upotrebe, prerade, odlaganja i uništavanja (npr. spaljivanjem po tačno određenoj proceduri, načinu i pravilima). Ova Uredba uvodi i pojam „krajnje tačke” u proizvodnji sporednih proizvoda životinjskog porijekla, iza koje su potencijalni rizici eliminisani. Kancelarija za veterinarstvo usklađuje propise iz ove oblasti s relevantnim propisima EU. Kao rezultat harmonizacije domaćih propisa s pravnom tekovinom EU, donijet je Pravilnik o načinu razvrstavanja i postupanja sa sporednim proizvodima životinjskog porijekla, veterinarsko-sanitarnim uslovima za izgradnju objekata za sakupljanje, preradu i uništavanje sporednih proizvoda životinjskog porijekla, načinu sprovođenja službene kontrole i samokontrole, kao i uslovima za stočna groblja i jame grobnice. RS trenutno radi na unaprijeđenju objekata za sakupljanje, preradu i uništavanje sporednih proizvoda životinjskog porijekla.
Participacija ili lično učešće u troškovima zdravstvene zaštite
Participacija je uobičajen termin za lično učešće osiguranih lica u dijelu troškova zdravstvene zaštite. Osigurnici često pitaju zašto plaćamo participaciju, kada je za nas uplaćen doprinos za zdravstveno osiguranje, a odgovor na to pitanje glasi: – osigurana lica u svim zemljama sa sličnim sistemom obaveznog zdravstvenog osiguranja participiraju u troškovima zdravstvene zaštite jer je novac od doprinosa nedovoljan za finansiranje svih troš- kova zdravstvene zaštite i – participacija je jedan od mehanizama kojim se obezbjenuje racionalno korišćenja zdravstvene zaštite. Smisao participacije je u svim zemljama isti, a razlike postoje kod načina na koji se participacija plaća i kod obima prava iz zdravstvenog osiguranja koje zdravstveno osiguranje finansira 100 %, odnosno obima prava u čijim troškovima niko od osiguranih lica, ili samo pojedine kategorije ne učestvuju. Posljednjih godina sve je prisutnija praksa u susjednim zemljama da sva osigurana lica jednom godišnje uplate paušalni iznos, što ih oslobaña obaveze da plaćaju participaciju za pojedinačne usluge tokom te godine. Paušalni iznos plaćaju svi, bez obzira da li će u toj godini imati potrebu da koriste zdravstvenu zaštitu. Ako poredimo broj osiguranih lica koja su po nekom osnovu osloboñena plaćanjaparticipacije, onda je RS, uz Srbiju, na prvom mjestu. U Sloveniji, čiji Zavod za zdravstveno osiguranje ima 12 puta veći budžet od našeg fonda, plaćanja participacije su osloboñena samo djece i trudnice i oboljeli od nekoliko najtežih bolesti. U RS je oko 50 odsto ukupno osiguranih po nekom osnovu oslobođeno plaćanja participacije. Pojedine kategorije osiguranih lica su osloboñene plaćanja participacije u svim slučajevima izuzev kod korišćenja lijekova sa liste B i liječenja u inostranstvu na lični zahtjev, dok su druge kategorije osloboñene plaćanja participacije samo kod liječenja posebno izdvojene grupe težih hroničnih i rijetkih bolesti.
Usluge zdravstvene zaštite za koje se ne plaća participacija i kategorije osiguranih lica koje ne plaćaju participaciju
Djeca do 15 godina života – Ne plaćaju participaciju ni za jednu uslugu iz paketa prava obaveznog zdravstvenog osiguranja, izuzev za lijekove sa liste B i u slučaju korišćenja zdravstvene zaštite u inostranstvu na lični zahtjev roditelja ili staratelja
Lica preko 65 godina života – Ne plaćaju participaciju ni za jednu uslugu iz paketa prava obaveznog zdravstvenog osiguranja, izuzev za lijekove sa liste B i u slučaju korišćnja zdravstvene zaštite u inostranstvu na lični zahtjev
RVI i porodice poginulih boraca – Ne plaćaju participaciju ni za jednu uslugu iz paketa prava obaveznog zdravstvenog osiguranja, izuzev za lijekove sa liste B i u slučaju korišćnja zdravstvene zaštite u inostranstvu na lični zahtjev
Lica sa oštećenim vidom (prva i druga kategorija) – Ne plaćaju participaciju ni za jednu uslugu iz paketa prava obaveznog zdravstvenog osiguranja, izuzev za lijekove sa liste B i u slučaju korišćnja zdravstvene zaštite u inostranstvu na lični zahtjev
Dobrovoljni davaoci krvi – Do 10 darivanja, participaciju ne plaćaju 12 mjeseci nakon posljednjeg darivanja krvi; preko 10 darivanja su trajno oslobođeni participacije. Ne plaćaju participaciju ni za jednu uslugu iz paketa prava obaveznog zdravstvenog osiguranja, izuzev za lijekove sa liste B i u slučaju korišćenja zdravstvene zaštite u inostranstvu na lični zahtjev
Kako se plaća participacija u bolnici?
Osigurana lica, koja se nalaze na stacionarnom liječenju u bolnicama i klinikama u Republici Srpskoj, plaćaju participaciju samo za odreñeni broj dana provedenih u bolnici, bez obzira na to što je boravak u bolnici trajao duže od toga. Npr. ako je osigurano lice bilo 15 dana u opštoj bolnici, participaciju plaća samo za osam dana i to u iznosu od 5,5 do 9 KM po danu (podatak iz 2011. godine), u zavisnosti od toga na kom je odjelu provedeno liječenje. Na odjelima tercijarnog nivo, participacija se plaća za najviše 12 dana, a iznos participacije po jednom danu iznosi od 6,5 do 10 KM (podaci iz 2011. godine). Važno je da znate da su plaćanjem navedenog iznosa participacije obuhvaćene sve dijagnostičke i terapijske usluge koje su vam pružene za vrijeme bolničkog liječenja i svi korišćeni lijekovi. Ukoliko vam je npr. za vrijeme bolničkog liječenja rañen pregled ultrazvukom, za tu pojedinačnu uslugu nećete plaćati dodatnu participaciju jer je i to obuhva- ćeno participacijom plaćenom za dan ležanja u bolnici. Za razliku od načina plaćanja participacije kod ležanja u bolnici, kod korišćenja konsultativno-specijalističkih i dijagnostičkih usluga, osigurana lica koja ne leže u bolnici plaćaju participaciju za svaku pojedinačnu uslugu. Isto važi i za plaćanje participacije kod porodičnog doktora, odnosno na primarnom nivou zdravstvene zaštite.
Participacija u troškovima liječenja izvan RS Kod liječenja izvan RS, u zdravstvenim ustanovama s kojima Fond ima potpisan ugovor, participacija za osigurana lica koja nisu osloboñena te obaveze, iznosi od 5 do 30 % od cijene liječenja. Izuzetak je liječenje na lični zahtjev osiguranog lica, kada participacija iznosi 70 % od cijene liječenja. U slučaju kada se osiguranom licu odobrava liječenje izvan RS na njegov lični zahtjev, a moguće ga je provesti u našim bolnicama, niko nije osloboñen plaćanja participacije. Kada osigurano lice koristi zdravstvenu zaštitu za vrijeme privremenog boravka u inostranstvu (u zemlji s kojom BiH ima potpisan sporazum o socijalnom osiguranju), u troškovima zdravstvene zaštite učestvovaće u skladu s propisima koji se primjenjuju u toj zemlji.
Šta Ministarstvo unutrašnjih poslova planira da preduzme povodom problema zapošljavanja pravnika unutrašnjih poslova, koji se svake godine školuju u Republici Srpskoj, a za čijim zapošljavanjem MUP Republike Srpske nema potrebe, zbog čega se broj nezaposlenih mladih ljudi ovog obrazovnog profila konstantno povećava na Zavodu za zapošljavanje?
Po završetku studija na VŠUP stiče se zvanje diplomirani pravnik unutrašnjih poslova za koje Visoka škola izdaje javnu ispravu, u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju.U cilju zapošljavanja diplomiranih pravnika unutrašnjih poslova Ministarstvo je Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, osim za radna mjesta policijskog službenika predvidio kao uslov za obavljanje poslova i zadataka i za radna mjesta sa statusom državnog službenika i namještenika, a Zakonom o policijskim službenicima (”Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 20/14) predviđeno je da se zapošljavanje diplomiranih pravnika unutrašnjih poslova može vršiti i u činu policajca.Svršenim studentima VŠUP omogućeno je odrađivanje volonterskog/pripravničkog staža i polaganje stručnog ispita.Prijem u radni odnos na upražnjena radna mjesta vrši se isključivo putem javnog konkursa, a u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima i Zakonom o državnim službenicima (”Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 118/08, 117/11 i 37/12).Upražnjena radna mjesta utvrđuju se na kraju tekuće godine, odnosno na osnovu ukupnog broja prestanaka radnog odnosa zaposlenih po osnovu navršenih 40 godina penzijskog staža, gubitka radne sposobnosti, dobrovoljnog istupanja iz službe, smrti radnika i drugom osnovu. U tekućoj godini Ministarstvo pravi plan penzionisanja za zaposlene koji u narednoj godini navršavaju 40 godina penzijskog staža.Zbog neuplaćenih doprinosa u toku ratnog perioda plan penzionisanja se ne ostvaruje predviđenom dinamikom, a određen broj zaposlenih ostaje u radnom odnosu do 65 godina života, iako imaju 40 godina penzijskog staža.Popuna upražnjenih radnih mjesta policijskih službenika vršena je putem javnog konkursa u 2012. godini, kada je primljeno 18 kandidata, 2013. godini – 34 kandidata, a u 2014. godini – 103 kandidata sa završenom VŠUP.Prema planu penzionisanja za 2015. godinu 57 zaposlenih od kojih 28 policijskih službenika ispuniće uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju zbog navršenih 40 godina penzijskog staža ili navršenih 65 godina života, te se očekuje da će se stvoriti mogućnost zapošljavanja za popunu tako upražnjenih radnih mjesta. Na isti način Ministarstvo će nastaviti postupak zapošljavanja i u narednim godinama.
Prema određenim saznanjima direktor JU SŠC „Jovan Dučić“ iz Teslića, Savo Malić, zaposlio je svoju ćerku, Veru Malić, na mjesto bibliotekara u navedenoj školi iako je na tom radnom mjestu radila radnica sa rješenjem na neodređeno radno vrijeme. Radnica koja je radila u školskoj biblioteci je prethodno preraspoređena na drugo radno mjesto, kako bi ćerki imenovanog direktora napravila prostor za zaposlenje, a prema poslednjim saznanjima direktor Savo Malić je tu radnicu, zbog određenih problema oko preraspodjele radnih mjesta, imenovao za zamjenika direktora škole čime je proizveo tehnološki višak u aktivu profesora hemije i stručnih ptredmeta za ugostiteljsku škle. Vera Malić je na mjesto bibliotekara prethodno primljena bez javnog konkursa, a naknadno je raspisan konkurs prema kojem je imenovana jedina dobila maksimalan broj bodova na testu i na intervjuu čime je bez obzira na nizak prosjek tokom školovanja bila prvoplasirana, ispred osobe koja je po struci profesor srpskog jezika i književnosti sa prosjekom ocjena iznad 9. Zbog problema oko zaposlenja Vere Malić kontrolu zakonitosti rada vršio je i prosvjetni inspektor. Direktor Savo Malić je nedavno podnio ostavku na mjesto direktora, nakon što je prethodno zaposlio ćerku i čije zaposlenje je upitno sa aspekta zakonitosti i moralnosti.
Direktor škole je donio rješenje, broj:1643/2014 od 25.11.2014. godine, kojim se Hedija Aličehajić raspoređuje na radno mjesto koordinator praktične nastave na puno radno vrijeme, počev od 01.12.2014. godine, pri tome obrazlažući da je imenovana od 2005/06. do školske 2010/11 godine dopunjena normu kao koordinator praktične nastave, 12 časova.Naime, Hedija Aličehajić je u školi zasnovala radni odnos 14.10.1981. godine, na radnom mjestu profesor ruskog jezika i književnosti, puna norma, zatim je školske 2005/06. godine došlo do smanjenja norme iz predmeta Ruski jezik, te je imenovanoj dopunjena norma, tako što je raspoređena kao koordinator praktične nastave, sve do školske 2010/11. Škola je imenovanu, dana 07.10.2010. godine, rasporedila na radno mjesto bibliotekara i sa istom zaključila ugovor o radu broj:1619/2010.Navedenim rasporedom radno mjesto bibliotekara je ostalo upražnjeno, te je direktor 01.10.2014. godine zaključio radni odnos na određeno vrijemr do 60 dana sa Verom Malić, a zatim je raspisan konkurs za prijem pripravnika na određeno vrijeme do 31.12.2015. godine. Imenovana je primljena po konkursu.Nakon izvršene inspekcijske kontrole u Srednjoškolskom centru ”Jovan Dučić” Teslić, zastupanom po odgovornom licu Savi Maliću, direktoru, prosvjetni inspektor je donio rješenje Republičkog prosvjetnog inspektora broj: 24.120/616-239-105-3/14 od 12.01.2015. godine, kojim je naloženo direktoru škole da poništi rješenje o 40-časovnoj radnoj nedelji, broj:1643/2014 od 25.11.2014. godine za Hediju Aličehajić, profesora ruskog jezika, kojim se raspoređuje na radno mjesto koordinatora praktične nastave. Na navedeno rješenje škola je uložila žalbu, koja je rješenjem Ministarstva odbijena, kao neosnovana.Direktor škole je postupio po rješenju inspektora i Hediju Aličehajić rasporedio na radno mjesto pomoćnika direktora, a zatim je na sjednici Školskog odbora, održanoj dana 06.04.2015. godine, na lični zahtjev razrješen dužnosti direktora škole.S obzirom da je direktor škole postupio u skladu sa Rješenjem prosvjetnog inspektora, te da je isti razrješen dužnosti direktora škole, ovo Ministarstvo nije vršilo vanredni nadzor nad radom škole.
Veoma mali broj djece u Republici Srpskoj zahtijeva asistenta u procesu izvođenja nastave (npr. autistično dijete), jer malo ih je uspjelo u prethodnom periodu da se osposobi za učešće u redovnoj nastavi.Da li će ova djeca i narednih školskih godina moći da računaju na asistente u nastavi, obzirom na njihovu neophodnost, a istovremeno i na velike finansijske izdatke (npr. u Gradišci samo jedno od autistične djece je uključeno u redovno odjeljenje)?
U školskoj 2013/2014. godini Ministarstvo je finansiralo 37 asistenata za učenike osnovnih škola. Roditelji su finansirali tri asistenta.Na osnovu Zaključka Vlade Republike Srpske, Ministarstvo prosvjete i kulture u školskoj 2014/2015. godini finansira asistente za učenike sa autizmom i teškim tjelesnim oštećenjima (slabo pokretne i nepokretne učenike) i to:
• 38 asistenata za učenike sa autizmom/kombinovanim smetnjama i elementima autizma.
• 22 asistenata za učenike sa tjelesnim oštećenjem (teško pokretne i nepokretne učenike).
S obzirom na to da su asistenti, u skladu sa Zaključkom Vlade Republike Srpske, angažovani za školsku 2014/2015. godinu, Ministarstvo nije u mogućnosti dati informacije o angažovanju i finansiranju asistenata za narednu školsku godinu. U toku je izrada Strategije obrazovanja u kojoj će se posebna pažnja posvetiti pitanju inkluzije.
Prijava na zdravstveno osiguranje. Obavezno zdravstveno osiguranje vam obezbjeđuje korišćenje prava u slučaju bolesti i povreda, koja obuhvataju: liječenje u zdravstvenim ustanovama u Republici Srpskoj, a u odreñenim okolnostima i u inostranstvu; konsultativno-specijalističku zdravstvenu zaštitu; dijagnostiku; fizikalnu rehabilitaciju u specijalizovanim ustanovama; stomatološku zdravstvenu zaštitu; lijekove; ortopedska, stomatološka i optička pomagala. Pravima iz zdravstvenog osiguranja obuhvaćena je i preventivna zdravstvena za- štita (imunizacija i preventivni pregledi), kao i naknada plate za zaposlena osigurana lica koja se nalaze na bolovanju du- žem od 30 dana. Zakonom o zdravstvenom osiguranju je propisano da su svi grañani RS obuhvaćeni obaveznim zdravstvenim osiguranjem. Ovim zakonom je propisano i to da je uplaćen doprinos uslov za korišćenje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Kako se ulazi u sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja? U sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja ulazi se prijavom na osiguranje. Zakonom o zdravstvenom osiguranju je propisano ko je obavezan da izvrši prijavu na zdravstveno osiguranje.
Ko su osigurana lica?
Osigurana lica su prijavljeni nosioci zdravstvenog osiguranja i članovi njihove uže i šire porodice. Članovi uže porodice su djeca, pastorčad i supružnik, a članovi šire porodice su roditelji, maćeha, očuh i drugi članovi, koji žive u domaćinstvu nosioca zdravstvenog osiguranja. Preko nosioca zdravstvenog osiguranja na zdravstveno osiguranje se mogu prijaviti samo oni članovi porodice koji nemaju vlastiti prihod, odnosno oni članovi koje nosilac osiguranja izdržava. Djeca su osigurana preko roditelja, nosioca osiguranja, do navršene 15 godine života, a ako se nalaze na redovnom školovanju, do zavr- šetka školovanja, a najduže do 26. godine života.
Gdje se može obaviti prijava na zdravstveno osiguranje?
Prijava na zdravstveno osiguranje, u pravilu, se vrši u područnim jedinicama Poreske uprave. U Fondu zdravstvenog osiguranja vrši se prijava članova porodice koje osiguranik izdržava, inostranih penzionera koji su penziju ostvarili u zemlji sa kojom BiH ima potpisan sporazum o socijalnoj zaštiti i državljana zemalja sa kojima je BiH potpisala sporazum o socijalnoj zaštiti, koji privremeno borave u RS.
Kakav status imaju strani državljani, koji privremeno borave u RS?
Bosna i Hercegovina je potpisala sporazum o socijalnom osiguranju sa više evropskih zemalja: Srbijom, Hrvatskom, Makedonijom, Slovenijom, Njemačkom, Austrijom, Turskom… Državljani ovih ze- malja imaju mogućnost na zdravstveno osiguranje za vrijeme privremnenog bo- ravka u RS. Da bi to pravo ostvarili pot- rebno je da prije dolaska u RS pribave odgovarajuću potvrdu zdravstvenog osi- guranja u matičnoj državi i da se sa tom potvrdom prijave na zdravstveno osigu- ranje u Republici Srpskoj.
Ko je obavezan da plaća doprinos za zdravstveno osiguranje?
Doprinos za zdravstveno osiguranje oba- vezan je da plaća onaj za koga je Zakonom propisana obaveza da podnosi prijavu na zdravstveno osiguranje. Doprinos za zdravstveno osigu- ranje plaća se mjesečno i to do 20. u mjesecu za prethodni mjesec. Visina doprinosa, odnosno osnovica i stopa doprino- sa za zdravstveno osiguranje, propisani su Zakonom o doprinosu. Uplaćen doprinos je uslov da ovjerite zdravstvenu knjižicu, što vam omogućava da koristite sva prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, propisana opštima aktima Fonda zdravstvenog osiguranja RS. Ima li izuzetaka? Određene kategorije građana su izuzetak od opšteg pravila da je uplaćen doprinos uslov za ovjeru zdravstvene knjižice: dje ca do 15 godina, lica preko 65 godina života, trudnice i porodilje do navršene prve godine života djeteta, RVI, porodice poginulih boraca, lica oboljela od zaraznih bolesti, malignih bolesti, dijabetesa, mentalnih bolesti, progresivnih mišićnih oboljenja, te lica sa transplantiranim organima. Ovim licima u Fondu zdravstvenog osiguranja biće ovjerena zdravstvena knjižica i u slučaju da kasni uplata doprinosa za zdravstveno osiguranje. Da bi navedene kategorije mogle da koriste ovo pravo, potrebno je da su prijavljeni na zdravstveno osiguranje, jer npr. godine života i trudnoća nisu osnov za prijavu na zdravstveno osiguranje.
Da li broj prijavljenih članova porodice utiče na visinu doprinosa?
Ne. Doprinos se plaća samo za nosioca zdravstvenog osiguranja. Članovi porodice i članovi domaćinstva, koji nemaju drugi osnov za zdravstveno osiguranje, ostvaruju sva prava na osnovu uplaćenog doprinosa za nosioca osiguranja, bez dodatnog plaćanja. Ako je zakonom propisano da vas na zdravstveno osiguranje prijavljuje pravno lice, npr. poslodavac, a on tu obavez ne izvrši, kako ćete postupiti? U tom slučaju podnijećete prijavu nadležnom inspekcijskom organu, a možete podnijeti i prijavu o kršenju prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, koju ćete predati u poslovnici Fonda zdravstvenog osiguranja RS. Prijavu možete podnijeti i putem info telefona.
Koja prava imaju neosigurani građani?
Neosigurani građani imaju pravo na liječenje u hitnim stanjima, pravo na obaveznu imunizaciju i na preventivne preglede u okviru programa prevencije, ukoliko je ta mogućnost predviñena. Sve ostale troškove zdravstvene zaštite plaćaju sami. Najvažniji korak kod sticanja statusa osiguranog lica je prijava na zdravstveno osiguranje.