Kako pisati za web

Čitanje s ekrana nije isto što i čitanje s papira. Ni sa pisanjem nije drukčije.

Pisati za web uveliko se razlikuje od onog za printane medije.

Zato tekst treba učiniti što privlačnijim i lakšim za čitanje. Za ovo je potrebno nekoliko tehnika koje kroz praksu postanu sastavni dio pisanja. Za početak je važno znati da naslov teksta služi za to da privuče čitatelje da pročitaju prvu rečenicu.

Prva rečenica služi za to privuče pažnju na drugu rečenicu. Jasno vam je šta se traži.

Zašto je pisanje za web drukčije?

Zato što ljudi čitaju s ekrana drukčije.

Istraživanja o vizualizaciji i praćenju oka tijekom čitanja web sadržaja, koja je provela Norman Nielsen Group, pokazala su da ljudi čitaju sadržaj na nekoliko načina.

Jedan od načina koji se često spominje, koji je i danas aktualan je F šablon.
 
 

Crvena boja na slici pokazuje mjesta na kojima se oko najduže zadržalo. Žuta boja pokazuje mjesta na kojima je pažnja bila kraća. Istraživanje je pokazalo da ljudi ne čitaju sav sadržaj na web stranici. Čitaju ono što je njima interesantno (označeno crvenom). Ono što smatraju manje zanimljivim samo skeniraju.

Kako sadržaj prilagoditi za skeniranje?

Dugi tekstovi sa širokim i velikim paragrafima i sitnim fontom unaprijed su osuđeni na propast. Propast za tekst znači mala ili nikakva posjećenost i čitanost ili ogromna stopa napuštanja (bounce rate).

U oba ova slučaja tekst može biti dobro napisan i ponuditi čitatelju/ici sjajne informacije. Problem je u tome što čitatelj/ica neće pročitati te informacije jer će nakon klika i pročitane prve rečenice napustiti web stranicu. Da biste ovo izbjegli, potrebno je urediti tekstove koji izgledaju kao velika hrpa sadržaja. Ovo ne znači povećanje troškova ni ulaganje dodatnog vremena. Znači promjenu pristupa prilikom pisanja.
 
 

Sadržaj koji je lako skenirati podijeljen je u paragrafe. Ovaj se koncept naziva i “chunking”, a potječe iz kognitivne psihologije. Tekstualni i multimedijski sadržaj se “razbija” na manje dijelove kako bi ga korisnici lakše obradili, razumjeli i zapamtili.

Neke od najčešće korištenih metoda za uređivanje tekstualnog sadržaja su:

• Kratki odlomci, s dosta bijelog prostora za razdvajanje paragrafa
• Redovi teksta široki oko 50–75 znakova
• Jasna vizualna hijerarhija

Najpreciznije objašnjenje koliko su važne ove metode prilikom uređivanja sadržaja dobit ćemo ako usporedimo sliku br. 1 i sliku br. 2. Procijenite koji sadržaj je vama lakše čitati.
 
 

Na slici br. 1 prikazan je tekst o povijesti blogovanja koji sadrži korisne informacije, dodatne izvore na linkovima, ali je težak za čitanje jer izgleda jednolično. Tekst bez dinamike u dužini paragrafa i dužini rečenica, s malim proredom i sitnim fontom zahtijeva jako veliku koncentraciju, koju čitatelji nemaju uvijek.

Za razliku od slike br. 1, na slici br. 2 je primjer sa portala Krik.rs. Radi se o priči koju ovaj portal prati kroz vrijeme, koja sadrži dosta elemenata sporog novinarstva. Tekst je podijeljen u manje paragrafe, s lijevim poravnanjem što je izuzetno važno za čitanje s ekrana. Pojedini paragrafi sadržavaju fotografiju, što olakšava čitanje, ali i dodatno vodi čitatelja/icu da skrola i pročita sadržaj do kraja.

Kako pisanjem privući pažnju čitatelja?

Privlačiti pažnju čitatelja sa svakom novom objavljenom informacijom podrazumijeva proces koji novinar/ka mogu brzo i lako primjenjivati u svakodnevnom radu.

Prema riječima Dona Frya, nekadašnjeg suradnika na Poynter Institutu, 2500 godina retoričkih studija i istraživanja predlažu sljedeće:

• Početak, sredina i kraj
• Početak teksta formom i sadržajem povezati sa sredinom teksta
• U sredini se nalaze podaci, podijeljeni u odjeljke prema temama, logičkim redoslijedom
• Završetak donosi zaključak
• Što prije čitatelji/ice saznaju o čemu se radi i zašto trebaju pročitati tekst, prije će shvatiti sadržaj.

Preporuka je da u sredini teksta nema više od 7 paragrafa sa informacijama. Idealno bi bilo imati tri.

Pored ovih preporuka dobra praksa pisanja za web podrazumijeva:

• Prvi paragraf treba biti sažetak najvažnijeg što se u tekstu može pročitati
• Tekst treba podijeliti na naslove i podnaslove
• Naslovi i podnaslovi trebaju pružiti dovoljno informacija čak i ako ne pročitate tekst
• Kada god je moguće, dobro je koristiti liste (bullets)
• Jedan paragraf ne treba biti duži od četiri linije teksta.

Prosječan čitatelj/ica potroši 15 sekundi na određeni sadržaj. To što je zabilježen klik na naslov, ne znači da je sadržaj pročitan. Hoće li informacija iz teksta zaista doći do čitatelja ne ovisi samo o kvaliteti teksta, ovisi i o izgledu teksta koje nazivamo još i korisničko iskustvo.

A gdje je ovdje novinarstvo?

Ako nemate uvid u analitiku medija, a pročitali ste ovaj tekst, sigurno ste pomislili da se ovdje radi o podilaženju publici, a ne o ozbiljnom novinarstvu. Ako ste se pitali gdje je ovdje novinarstvo i dalje je važno:

• nekoliko puta provjeravati činjenice,
• pisati jasno, precizno i bez suvišnih riječi
• informacije trebaju imati kontekst
• Novinarska etika je važnija nego ikada prije

Različiti uređaji, ekrani, različita mjesta na kojima informacije čitamo utječu na način kako informacije procesuiramo.

Bolje će proći oni mediji koji čitateljima pomažu u lakšem konzumiranju i procesuiranju informacija