Kada poslodavac može vršiti umanjenje naknade za prevoz?

Kada poslodavac može vršiti umanjenje naknade za prevoz?

PITANJE: Vezano za pravo na naknadu za prevoz, da li se isti isplaćuje za svih 12 mjeseci u godini ili se odbija za 1 mjesec npr. kad radnik koristi godišnji odmor, bolovanje…?
ODGOVOR:

Naknada za ishranu u toku rada, kao i naknada za prevoz na posao i s posla, uređuje se ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili odlukom poslodavca, budući da se ne radi o pravu radnika koje je utvrđeno zakonom.

Dakle, ukoliko ste potpisnici kolektivnog ugovora, tada ste obavezni da primjenjujete odredbe tog kolektivnog ugovora. Ukoliko niste potpisnici, tada svojim pravilnikom o radu propisujete pravo na naknadu s posla na posao, vodeći računa prilikom propisivanja naknade da radnik ne bude oštećen.

Pravo na naknadu za provoz može biti propisano na sljedeće načine:

  • organizovanje prijevoza od strane poslodavca
  • naknadu troškova prijevoza javnim sredstavima prijevoza („mjesečni kuponi“)
  • ustupanjem službenog vozila zaposleniku
  • korištenjem privatnog vozila od strane zaposlenika.

S poreznog aspekta, shodno članu 20. stav (6) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 48/2021, 77/2021, 20/2022, 57/2022 i 5/2023) prihodi koji ne ulaze u dohodak od nesamostalne djelatnosti i koji ne podliježu oporezivanju su, između ostalog, naknada troškova prijevoza na posao i sa posla priznaje se u visini koštanja cijene karte gradskog, prigradskog ili me ugradskog prijevoza, a u slučaju korištenja vlastitog automobila saglasno internim aktima u visini od 15% od cijene 1l benzina po pređenom kilometru na odobrenoj relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada, a najvšie do iznosa cijene jedne i po mjesečne karte u javnom saobraćaju.

Ukoliko ste pravilnikom o radu propisali da poslodavac isplaćuje iznos mjesečne karte, tj. ne vrši obračun po cijeni pojedinačnih dnevnih karata, smatramo da bi poslodavac obezbijedio radnicima prevoz na posao i sa posla, za navedene dane odsustva (ukoliko je to kraće odsustvo od mjesec dana) ne bi trebao da vrši umanjenje, jer ukoliko to uradi, poslodavac time neće ispuniti svoju obavezu za obezbijeđenjem prevoza na posao i sa posla (nakon umanjenja visine mjesečne karte, radnik neće biti u mogućnost da s ostatkom novca kupi mjesečnu kartu, niti da kupuje pojedinačne dnevne karte, koje su u zbiru skuplje od mjesečnih).

Ukoliko je odsustvo duže od mjesec dana, radniku možete za taj mjesec odbiti naknadu za prijevoz, jer radnik za taj period neće imati troškova za prijevoz.

Ukoliko je pravilnikom o radu propisano da se naknada obračunava i isplaćuje u visini cijene dnevnih karata x broj radnih dana, u tom slučaju, navedenu naknadu koju isplaćujete umanjujete za one dane kada radnik nije dolazio u mjesto rada.

Smatramo da u konkretnom slučaju poslodavac ne bi trebao umanjivati naknadu za prijevoz za vrijeme kada radnici koriste godišnje odmore ili su privremeno spriječeni za rad, osim u slučaju kada je to odsustvo duže od mjesec dana.