Gdje je solidarnost akademske zajednice Republike Srpske?

Dok studenti u Beogradu već mjesecima izlaze na ulice u borbi za osnovna demokratska prava, protiv izborne krađe, za funkcionisanje pravosuđa, institucija, i za slobodu govora, akademska zajednica Republike Srpske ostaje nijema. Nijema na vapaje mladih ljudi koji se bore ne samo za svoj glas, već i za dostojanstvo univerzitetske zajednice, akademske slobode i budućnost cijelog regiona.

Ova tišina nije samo neprimjerena – ona je sramotna.

Republika Srpska duguje mnogo univerzitetima iz Srbije. Godinama su beogradski profesori, fakulteti i institucije nesebično pomagali u kadrovskom jačanju, stručnom usavršavanju i razvoju naučno-istraživačkog rada kod nas. Generacije profesora iz Republike Srpske školovane su u Beogradu, saradnja između univerziteta je bila snažna i kontinuirana, a pomoć iz Srbije često presudna za opstanak obrazovnog sistema u najtežim trenucima.

Ipak, sada kada beogradski studenti traže podršku, kada se bore protiv političke manipulacije i za osnovna ljudska prava, akademska zajednica u Republici Srpskoj ćuti. Nema izjava podrške, nema saopštenja, nema solidarnosti. To nije samo politički, već i moralni promašaj.

Zadatak univerziteta nije samo obrazovanje – već i očuvanje vrijednosti slobode, istine i pravde. Kada univerzitet ne stane uz one koji se bore za te vrijednosti, on prestaje biti mjesto intelektualne i moralne snage, a postaje nijemi posmatrač istorije – ili još gore, saučesnik u njenom urušavanju.

Univerziteti ne postoje samo zbog diploma, već i zbog odbrane istine, slobode i odgovornosti prema društvu. Kada akademska zajednica odbije da reaguje na nepravdu, ona gubi kredibilitet. A kada to čini u trenutku kada studenti traže podršku u borbi za temeljne vrijednosti, to postaje duboko razočaravajuće.

U vremenu kada hrabrost mladih u Beogradu treba da inspiriše cijeli region, šutnja iz Republike Srpske govori više od riječi. Nažalost – govori o strahu, konformizmu i zaboravu. A to je luksuz koji nijedna ozbiljna akademska zajednica ne bi smjela sebi da dozvoli.

Republika Srpska treba da se sjeti šta dugujemo Srbiji i njenim studentima. I da se zapita: ako sada ne pokažemo solidarnost, kako možemo očekivati da je sutra iko pokaže nama?