Djecu što odlaze vam ne možemo oprostiti

Piše: Sanja Vasković

Alarmantni podaci o broju mladih ljudi koji svakodnevno napuštaju našu zemlju, tema su o kojoj se, s razlogom, zadnjih godina mnogo govori. Izgleda da smo tek sada postali svjesni problema koji pogađa sve nas u ovoj zemlji, i poziciju i opoziciju, sve narode, etničke, vjerske i druge zajednice i niz drugih različitosti koje su umjesto bogatstva vjekovima teret ove zemlje. Stihijski se ovaj problem godinama provlači kao “nebitan”, manje gorući od nacionalnih tema koje se svakodnevno serviraju. Nacionalne teme se provlače pod plaštom patriotizma, iako taj pojam ima sasvim drugo značenje koje podrazumijeva čuvanje, poštovanje i njegovanje svoje domovine stvaranjem boljeg svijet za generacije koje dolaze poslije nas. I stvarno, koliko puta ste razočarano rekli šta je ova zemlja dala meni, a niste se zapitali šta ste vi dali njoj.

Statistički podaci o odnosu broja umrlih i rođenih u ovoj zemlji predstavljaju samo jednu od poražavajućih činjenica, jer ono što najviše zabrinjava jeste dominantan stav mladih ljudi koji bi odmah otišli iz ove zemlje ukoliko im se ukaže prilika. Šta je to što Bosna i Hercegovina nema a druge zemlje imaju? Priroda je bila veoma darežljiva na ovom parčetu planete i pružila nam optimalne uslove za život ali i pogodnosti da kao društvo kreiramo povoljnu privrednu, ekonomsku i političku klimu u korist kvalitetnijeg života svih naših građana. Priroda jeste bila darežljiva ali društvo nije. Međutim, ostavićemo po strani odnose svjetskih sila i međunarodnu politiku i pozabaviti se problemima u sopstvenoj državi, entitetu, kantonu, opštini, mjesnoj zajednici ili gdje već.

Novi program rada Vlade Republike Srpske u ovom mandatu posebnu pažnju posvetio je demografskoj politici i određenim mjerama kojim bi se unaprijedila pronatalitetna politika u Republici Srpskoj. To bi trebalo, valjda, da je zajednička želja pozicije i opozicije, jer ne vrijede ni politika ni društvo ni sistem ako nemamo kome da ga ostavimo.

Određene mjere koje podrazumijevaju finansijsku pomoć višečlanim porodicama, razne beneficije i subvencije koje pokazuju brigu države o najvažnijoj kariki društva itekako su dobrodošle, daju moralnu snagu i pokazuju građanima da država ulaže u svoju budućnost i određenim političkim rješenjima pokušava da promoviše potomstvo, da valorizuje porodicu i stavi je na prvo mjesto kao stub razvoja društva. Međutim, sve te promocije porodice, konferencije beba i slično način su da se samo  na kratko obrati pažnja na ovaj  gorući problem naše, ali i država okruženja.

Ono što je ključno jeste kakvim ljudima ostavljamo ovu državu, sa kakvim vrijednostima. Pronatalitetna politika daće rezultate samo ako obratimo pažnju na sve oblasti razvoja djeteta i društva u kome ga odgajamo. Treba da se posvetimo kreiranju boljeg društvenog sistema i promovisanju pravih vrijednosti, budući da okruženje u kojem danas djeca odrastaju nije baš za pohvalu jer promoviše egoizam, bahatost, moć, iskrivljenu svijest i drugo.

Uče nas, još od školskih dana da se pod plaštom borbe za ljudska prava suprotstavljamo autoritetima a u kasnijem školovanju shvatamo i da nam diploma ne treba jer je možemo kupiti. Ipak, ako se neko odluči da stekne znanje umjesto komada papira za rodbinu i širu okolinu, suočava se sa manjkom vrednovanja njegovog znanja na tržištu rada zarad političkih podobnih pojedinaca, odnosno u korist nečijih sitnih interesa. Trujemo djecu popularnom muzikom. Nije bezazleno svakodnevno biti okružen situacijama i dešavanjima koji promovišu nemoral i formirati svoj stav i ličnost u koju bi bili ugrađeni svi oni kvaliteti koji su našem društvu sada itekako potrebni.

Sistemom lančane reakcije postajemo uniformisana gomila sa istim stavovima, vrijednostima, navikama a svaku alternativnu gušimo pod uticajem mase. Nerijetko ćete čuti danas za nekoga ko je nešto pošteno uradio, da mu kažu da je budala i da je trebao da vara, krade, laže kao što se podrazumijeva. Pa recite mi kako smo za tako kratko vrijeme stigli do toga da nekoga bude sramota za nešto moralno što je uradio, da se loše osjeća i da mu se to na teret stavlja? Kakav to primjer dajemo drugima?

Nije u redu da nam iskustvom u ovakvom društvenom okruženju dokazujete da ćemo materijalnu sigurnost steći samo ako smo poslušnici određene političke opcije i onda očekivati da volimo ovu zemlju, zalažemo se za njen razvoj, ostanemo u njoj i formiramo svoju porodicu. Ne možete negativnim primjerima a pozitivnom pričom smanjiti broj odlazaka, dragi predstavnici društva. Svakodnevnim primjerima dokazujete da je u redu mijenjati svoje stavove koje ste nekada zdušno branili, mijenjati stranku, nemati karakter, i to je  zapravo i pohvalno uraditi. Snašao se kažu! A svi oni koji se nisu snašli nemaju priliku svoje znanje i sposobnosti iskoristiti jer nisu poželjne karike ovoga društva.  Pošteni i moralni ljudi su okarakterisani kao budale i nepoželjni, jer u državi kojoj svi ponešto uzimaju, davati je čist promašaj i nešto što je u suprotnosti sa današnjim kvazi vrijednostima.

U ovoj krvlju išaranoj zemlji u kojoj i dalje neprestano traje borba različitih sitnih interesa nestajemo kao narod /i  (da u ovom slučaju budemo politički korektni, jer je to jedino bitno u ovoj državi i to je ono što zamjeramo jedni drugima, a stihijsko uništavanje hiljade ljudi da bi određena manjina živjela dobro, nije politički korektno reći ali jeste nemoralno.) Umjesto zajedničkog prosperiteta društva, u Bosni i Hercegovini dominira stav da je bolje ugoditi ličnim interesima, zanemarujući posljedice toga da dugoročnom politikom ovog dominirajućeg egoizma skačemo sebi u grlo, posredno sopstvenu djecu uvaljujemo u mulj iskvarenih vrijednosti današnjice.

I sve dok na većini pozicija u društvu i državi budu ljudi nezainteresovani za unapređenje kvaliteta društva u svim oblastima, krećemo se ka sunovratu. Sve dok kolektivna svijest ne bude na nekom boljem i pravednijem nivou ostaćemo samo slovo na papiru, kojim će se pred izbore baratati kako kome odgovara, a nismo svjesni da greške sadašnjice pogađaju budućnost sve naše djece. Sve dok na pronatalitetnoj politici budemo skupljali političke poene, ljudi će, nažalost da odlaze.