Vrelo Miljacke: Veličanstvena priroda koja ostavlja bez daha, samo dva kilometra od Pala

Vrelo Miljacke: Veličanstvena priroda koja ostavlja bez daha, samo dva kilometra od Pala

Mnogo je specifičnosti vezano za rijeku Miljacku koja je sinonim glavnog grada naše zemlje. Opjevana je u mnogim pjesmama, ali ono što rijetki o njoj znaju jeste postojanje dvije Miljacke koje izviru na području predratnog grada Sarajeva, Paljanske u naselju Gornje Pale i Mokranjske Miljacke, koja također izvire na području opštine Pale, u naselju Kadino Selo, a koje se spajaju u Dovlićima.

Ipak, mnogo poznatiji i atraktivniji izvor jeste onaj na Palama, kako zbog lokacije, zidina starog utvrđenja Gradina Pavlovića ispod kojeg se izvor nalazi, tako i zbog neposredne blizine nacionalnog spomenika Hadžišabanovića vile, olimpijske Jahorine, ali i Ravne planine. Ono što je najveća prednost ove veličanstvene prirode jeste što se nalazi samo dva kilometra od centra Pala na nadmorskoj visini od 1.010 metara.

Nepravedno zapostavljeno bogatstvo, zatvoreno za turiste

Predio oko izvorišta Paljanske Miljacke izuzetno je lijep, posebno u proljeće i na jesen, kada je vodostaj rijeke bogatiji i kada riječni tok gradi prekrasne slapove koji padaju preko sedrenih blokova obraslih mahovinom.

No, uprkos ljepoti koju ovo izvorište nosi sa sobom, nekad jedinstvena turistička lokacija danas je zatvorena za turiste. Također, nepravedno zapostavljena.

Rekoše nam to naši domaćini, aktuelni direktor JP Vodovoda i kanalizacije Pale Dejan Kojić koji je ugostio ekipu Klixa i nekadašnji direktor Momir Blagojević koji je svoje dvadesetogodišnje iskustvo i priču o vrelu Miljacke podijelio s nama uz jutarnju kafu.

Pomalo sa žalošću počinje priču…

“Eh, bojim se da vrelo Miljacke već odavno nije tako atraktivno kao što je nekad bilo. Ako budete imali sreće da bude vode, možda nešto budete i mogli vidjeti”, kaže nam sa sjetom odmah na početku.

Vrelo Miljacke je bilo zanimljivo sve dok nije počela ozbiljnija eksploatacija šuma koja je bitno utjecala na sam kvalitet vode, kaže naš sagovornik i nastavlja priču.

“Negdje prije Drugog svjetskog rata je to izvorište kaptirano i to je bio jedini izvor pitke vode za ovo područje. Kapitažom izvorišta taj prirodni ambijent je do neke mjere devastiran jer više to nije bila čista priroda, nego se pojavljivala zona neposredne sanitarne zaštite. Kasnije, kako se ovaj sistem razvijao, atraktivnost izvorišta je padala i sve je manje vrelo Miljacke bilo interesantno kao izvorište, a sve više kao prostor od kojeg zavisi život. I danas se ono koristi u velikoj mjeri za izlete, ali najatraktivniji dio nije na raspolaganju građanima”, pojašnjava Blagojević.

Na pitanje ko je krivac što je ovo prirodno blago nepravedno zapostavljeno, odgovor je društvo koje nije uredilo odnose, jer prostor nije zaštićen kao prirodna sredina u kojoj su se mogle odvijati privredne aktivnosti.

Teško je ostati ravnodušan

Nismo željeli vjerovati u to pa smo se zaputili do vrela Miljacke. I nismo zažalili…

Naša avantura je počela. Radnici JP Vodovod i kanalizacija Pale kombijem su nas prevezli do jednog dijela puta, dok smo drugi dio puta prepješačili. I to je ono što ima svoje čari. Već prvi prizor koji smo vidjeli ostavlja bez daha. Čuje se tek žubor vode, cvrkut ptica, a pogled ispred nas podsjeća na razglednicu.

Dok smo fotografisali predivne prizore, ne želeći ostati uskraćeni ni za jedan kutak prirode, ljubazni domaćini objašnjavali su nam da je voda čista i pitka, da se možemo napiti. Nije nam trebalo dva puta reći. Hladna i osvježavajuća. Okrijepili smo se i nastavili dalje.

“Sada ćete se morati popeti uz brdo, do samog izvorišta”, upozoravaju nas domaćini.

I prizor koji smo ugledali nakon toga pokazao nam je da je apsolutno vrijedilo svakog truda. Kada se čovjek popne na vrh tog brežuljka i kada se šuma razrijedi, otvara se pogled na usku kotlinu kroz koju protječe planinski plahovita i bistra Miljacka. Teško je ostati ravnodušan.

Nakon što smo upili sve, odmorili pet minuta, domaćini nam rekoše da je vrijeme i da u jednom od obližnjih restorana probamo ribu iz njihovog ribnjaka. Nismo se protivili. Taman se slegne utisak od jednog prizora, a ugledaš nešto još bolje.

Proveli smo ugodne trenutke u prelijepom ambijentu restorana i ljetnoj bašti pored koje protiče Miljacka, gdje se nalaze bazeni s pastrmkom koju smo, naravno, probali. Na koncu, osjetili smo neku posebnu ljepotu u tom smiraju dana koji se polako privodio kraju, kao i naša avantura do vrela Miljacke. Klix