Nova godina, stare fore

Dok čekamo dolazak novih turista, mladi, (ali i drugi) odlaze iz BiH. Demografija nikom nije bitna u suštini, ali je medijski zvučno izjaviti da se planiraju nove mjere, a rektor univerziteta je sasvim slučajno demograf i napraviće dobar honorar od uvođenja novih predmeta i prodaje svojih knjiga (njemu je nebitno što univerzitet galopom propada, njemu i inima ide sve bolje).

Dosta se priča o bezbjednosti. Ali se servira uglavnom priča o spoljnjem neprijatelju i sve se (zao)kreće na visokim nivoima. Niko ne kaže pak da li svi građani, bez obzira na svoje političko opredijeljenje mogu da se osjećaju bezbjedno? Zašto se planiraju, dozvoljavaju, ili održavaju skupovi koji dižu tenzije i ulijevaju nesigurnost? Da li smo zaboravili šta je fer kampanja i može li se ona privesti razumu ili će se svakodnevni verbalni incidenti u medijima materijalizovati i na ulici?

Izbori između opsjena i straha.

 Samo na prvi pogled predizborna kampanja za opšte izbore, nije mnogo drugačija od ostalih u poslednjih nekoliko godina. Kao i sve prethodne naglašeno je medijska i naglašeno funkcionerska. Upregnuta u skoro svim medijima i prije raspisivanja izbora, uz primjetno uklanjanje kritičkog mišljenja, sa povišenim tonom, sa planovima i obećanjima koji narastaju do pucanja i sa sve manje skrupula prema protivnicima. Samo što tako diktirana agresivna kampanja prodire do najdubljih pora svih gradova, seže do običnog, svakodnevnog života prerastajući u dubok prezir onog drugog i direktno zastrašivanje.

Pored lažnih anketa, rejtinga i podjela na izdajnike i patriote prisutno je i stalno ulagivanje biračima o investicijama, rastu bdp, novim radnim mjestima. Sve to je do sada davalo rezultate uz svađalački i netolerantan rječnik u obraćanju protivnicima, inače ustaljenom navikom u (ne)kulturi svakodnevnog života u RS i BiH. Vlast pretežno nastoji da za sebe rezerviše ulogu najboljih, a za one druge najgorih, svjesno i namjerno se dovodi do polarizacije stanovništvo i birači. Pri čemu suština te polarizacije ne leži ni u profesionalnom, ni u moralnom kvalitetu, čak ni u ideološkoj prednosti, već jedino u odanosti vlasti i vladajućim strankama (zavisno od nivoa vlasti).

Ostaje i pitanje ako stranke imaju kvalitetne kadrove zašto liste nose njihova imena, te zašto se javnost nad pojedinim imenima sa tih lista (a ona se ponavljaju iz izbora u izbore), a pogotovo ljudi iz struke zgražavaju i to upravo zbog bahatosti i osionosti.

Atmosfera se podgrijava već pola godine a predstojeće opšte izbore predstavljaju kao sudbonosne, prelomne, egzistencijalno presudne, a funkcioneri su dali sve od sebe da se nametnu u medijskim minutažama i aktivnostima. Koristeći privilegiju redovnog obavljanja državničkih poslova iskoristili su u punoj mjeri mogućnost uticaja na biračko tijelo, a praksu funkcionerske kampanje koriste svi političari na vlasti, jer ona može da pospješi finansije političkih partija na uštrb javnih finansija.

Iako su jasne zakonske odredbe sa tim u vezi, takva kampanja već deceniju i po ne jenjava, već je intenzivirana.

Sve to je pogoršano emitovanjem u udarnim informativnim terminima na javnim emiterima, pseudodogađajima, spinovanim informacijama, bestijalnim klevetama drugih i emitovanjem bajke o sebi i svojima. Na taj način dobijamo i nove tv Bastilje.

Režim će jednog dana otići baš kao i onaj prije njega, ali ako sistem ostane isti ili sličan, onda će se iseljavanje ubrzati, a političke stranke izgubiti svaki smisao. Osnovni problem leži u oligarhijsko mafijaškim strukturama društva, kojima pripada kako vlast tako i veći dio opozicije.

Medijski ućutkana i izrešetana opozicija i sama razbijena u više kolona, kada je u pitanju otpor vladajućoj stranci zvuči jedinstveno. Međusobno međutim sklona je javnim ispadima, povremenim žaokama, a u sveopštoj borbi oko vlastitog identiteta, ili prelaska cenzusa ne ostavlja utisak ujedinjene snage koja želi konačnu pobjedu. To koliko je opozicija realna u sagledavanju vlastitih snaga, koliko politički promišljena, a koliko nastupa kalkulantski i zakulisno i tako pomaže režimu i dalje stoji kao znak pitanja u glavama mnogih glasača.

Sem na gore pomenuta pitanja, odgovora nema i kada se govori o: izbornom zakonu i inžinjeringu, vladavini prava, stanja u javnim finansijama, bankarskom sektoru, slobodi izražavanja, zaštiti ljudskih sloboda i prava, evroatlantskim integracijama, opravdanosti velikih programa izgradnje autoputeva i nedostatka bazične infrastrukture, i mnogim drugim.

http://romanijapres.blog.rs/