Teška godina i za medije u BiH

Teška godina i za medije u BiH

Represivna zakonska rješenja i ignorisanje prijedloga medijske zajednice

Foto: congerdesign/Pixabay

Bila je ovo teška godina i za novinare i novinarke u BiH. Tokom 2023. godine došlo je do nazadovanja medijskih sloboda, učestalih napada na novinare i novinarke, većeg nepovjerenje u rad medija, te do uvođenja i planiranja represivnih zakonskih rješenja za slobodu izražavanja i slobodu medija.

Paket zakona u RS-u protiv slobode izražavanja

U Republici Srpskoj situacija je bila znatno gora. Uprkos protestima medija i civilnog sektora, te upozorenjima međunarodnih organizacija, izmjene Krivičnog zakonika kojima se kriminalizuje klevete stupile su na snagu 26. avgusta 2023.

Izgovor vlasti u RS-u je bio da kriminalizacija klevete neće uticati na rad medija, naročito onih koji svoj posao obavljaju ”časno”, ali razgovori sa novinarima ukazuju da kriminalizacija već djeluje, te da novinari teže dolaze do sagovornika zbog straha od krivičnog gonjenja.

Pored toga, mediji su izvijestili da je do sada Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci podneseno više od dvadeset prijava za krivično djelo kleveta, ali do informacija o tim slučajevima je teško doći.

Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, čiji je nacrt usvojen u prvom čitanju u Narodnoj skupštini RS krajem septembra, također će imati loš uticaj na rad medija, ali i civilno društvo.

Mediji koji se finansiraju od stranih donatora, a koji su i najveći kritičari vlasti u RS-u, morat će imati posebne obaveze za finansijsko izvještavanje ali i nositi posebnu oznaku na svojim materijalima.

Targetiranje neistomišljenika, novinara i predstavnika civilnog društva kao agenata stranih aktera koji imaju za cilj strušiti legitimno izabranu vlast u RS-u jedan je od načina diskreditacije rada medija i civilnog društva. Zakon o agentima stranih uticaja ”ozakonit” će ovu praksu i dati građanima i vlastima da vrše još veći pritisak na one koji kritički izvještavaju i govore.

Kao treći dio ovog paketa, kojim se teži suziti sloboda izražavanja u RS-u, dolazi najavljeni zakon o medijima u RS-u. Sadržaj ovog zakona još uvijek nije poznat, ali se zna da je formirana ”neformalna” radna grupa u kojoj se nalaze predstavnici pojedinih medija, ali i članovi bliski vladajućoj stranci u RS-u. Vlasti u RS-u kao izgovor za donošenje ovog zakona navode da su to bili zahtjevi medija koji žele da se stanje u medijskom sektoru, naročito postojanje divljnih portala, uredi.

Pitanje jeste kako će se urediti postojanje divljih portala u samo jednom dijelu države? Donošenje ovog zakona moglo bi ozbiljno uticati na ingenerenciju Regulatorne agencije za komunikacije BiH, ali dovesti i do nesuklađenih propisa za medije na nivou države i na nivou entiteta. Donošenje ovog zakona se može shvatiti kao još jedan pokušaj Milorada Dodika da se RS odvoji od države i njenih institucija.

Stav medijske zajednice bi trebao biti da se zakon o medijima treba donijeti na nivou države, a ne na nivou samo jednog entiteta. Pored toga, takav zakon treba da služi medijima i štiti medijski pluralizam, a ne da ga sužava.

Ignorisanje prijedloga civilnog sektora

I na državnom nivou situacija nije mnogo bolja. Zakonska rješenja koja su potrebna za unapređenje rada medija, slobode izražavanja i transparenosti javnih institucija donesena su u obliku koji može naškoditi medijskim slobodama.

Zakon o slobodi pristupa informacijama na nivou institucija u BiH stupio je na snagu početkom septembra, a tokom njegovog usvajanja nisu prihvaćeni brojni komentari civilnog društva i međunarodnih organizacija. U zakonu su ostali problematični dijelovi protiv kojih se civilno društvo u BiH borilo već nekoliko godina: veliki broj ograničanja prava na slobodan pristup informacijama, smanjena uloga Institucije ombudsmena BiH, nedovoljno oštre sankcije, određivanje Vijeća ministara kao drugostepenog organa.

Način donošenja ovog zakona govori o netransparentnom radu donosioca odluka, te da njihov cilj nije da istinski unaprijede slobodu izražavanja i zaštite rad medija u BiH, već da se dodvore Evropskoj uniji. Sve javne rasprave te proces slanja prijedloga i komentare na nacrte zakona u našoj zemlji postoje samo formalno, a prijedlozi civilnog društva i stručnjaka se potpuno ignorišu.

Ovo su pokazale i posljednje informacije iz Kabineta ministra komunikacija i transporta BiH u vezi sa zakonom o transparentnosti vlasništva nad medijima. Ministar komunikacija i transporta BiH Edin Forto je u oktobru najavio da će se u narednim mjesecima to ministarstvo intenzivno baviti izradom nacrta zakona o transparentnosti vlasništva nad medijima. Očekivanja su bila da će ovaj zakon ili njegove najave bar malo “popraviti” stanje u medijima ove godine.

U decembru, iz Kabineta ministra je ipak rečeno da će odredbe o transparentnosti vlasništva nad medijima biti samo dio Zakona o elektronskim medijima, što znači da neće obuhvatiti sve medije. Uvođenjem odredbi o transparentnom vlasništvu nad medijima kao samo jedan dio zakona neće se moći obuhvatiti sva njegova kompleksnost. Ovim postupkom se opet ignoriše civilno društvo koje zahtijeva jedan sveobuhvatan zakon o transparentnom vlasništvu nad medijima i koje je 2018. godine poslalo svoje prijedloge za zakonska rješenja.

Da odredbe o transparentnosti vlasništva budu obavezne samo za jedan dio medija neće prihvatiti ni mediji, tj. oni kojima će ta obaveza biti propisana. Zbog toga potrebno je krenuti iz početka: prvo izmijeniti krovni zakon, tj. Zakon o komunikacijama BiH, a onda sve ostalo. U suprotnom, uvijek ćemo slušati iste izgovore ”to nije u našoj nadležnosti” ili “takve izmjene ne dozvoljava zakon”.

Napadi na novinare i finansijska nestabilnost BHRT-a

Tokom godine učestala su bila targetiranja novinara, posebno na pres-konferencijama. U zadnjem slučaju, predsjednik RS-a Milorad Dodik je otišao i korak dalje te nakon obračuna na pres-konferenciji nazvao je novinarku N1 televizije Snežanu Mitrović na telefon te je nastavio sa vrijeđanjem i prijetnjama. I u ovom slučaju narativ je bio isti – strani plaćenici koji ruše legitimno izabran režim u RS-u.

Sa novinarima se obračunavalo i na pres-konferencijama u Federaciji, a umjesto odgovora na legitimno postavljena pitanja novinara, novinare su verbalno napali ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, direktor Zavoda Pazarić Samir Suljagić i ministar rada i socijalne politike Federacije BiH Adnan Delić. Nisu izostali i fizički napadi na medijske radnike, a slučaj napada na LGBTIQ zajednicu, tokom koje su napadnuti i novinarka Vanja Stokić i novinar Ajdin Kamber u martu ove godine u Banjoj Luci, potpuno je zaboravljen.

Rješenja za stabilno finansiranje javnog RTV servisa i dalje nema, iako je ono jedno od 14 prioriteta Evropske komisije. Krajem godine otvoreno pismo za spas BHRT-a su uputili iz Nezavisnog sindikata radnika BHRT-a, upozoravajući na niske plate i odlazak radnika.

Ipak, potrebno je navesti i dobre strane koje su ove godine obilježile medije i novinarstvo u BiH, a one najviše dolaze upravo iz medija. Primjetni su pomaci u medijskom izvještavanju, kao naprimjer u slučajevima nasilja nad ženama. U ovoj godini je bilo više tematskih tekstova posvećenih ovoj temi.

Da dobro novinarstvo i dalje opstaje uprkos brojim izazovima, govori i veliki broj regionalnih i nacionalnih nagrada koje su novinari i novinarke iz BiH ove godine osvojili. Novinar BIRN-a Haris Rovčanin je, naprimjer, dobio regionalnu nagradu Srđan Aleksić za doprinos zajednici, a Vanja Stokić i Ajdin Kamber regionalno priznanje za humanost u novinarstvu na Festivalu reportaže i reportera Fra Ma Fu.

O novinarima koji su osvojili nagrade tokom 2023. pripremili smo poseban serijal za početak 2024. godine.

media.ba