Država i njen “trojanac”: svi su sumnjivi

Država i njen “trojanac”: svi su sumnjivi

U leto 2017. je zakonski odobreno korišćenje takozvanog državnog trojanca. To znači da svi naši uređaji za komunikaciju moraju biti konstruisani tako da u njih državni organi mogu u svako doba da se „uhakuju“.

Tehnička “zadnja vrata” u aparate bi bila na raspolaganju policiji, ali i tajnim službama i kriminalcima. U leto 2017. je zakonski odobreno korišćenje takozvanog državnog trojanca. To znači da svi naši uređaji za komunikaciju moraju biti konstruisani tako da u njih državni organi mogu u svako doba da se „uhakuju”. Ta neka vrsta „zadnjeg ulaza” bi bila na raspolaganju policiji, ali i tajnim službama i kriminalcima.

Tako policija može da čita svu elektronsku poštu ili drugu vrstu komunikacije u „pametnim” telefonima, da prati ponašanje korisnika na internetu i ima uvid u sve detalje njegovog telefonskog imenika; da briše, menja ili kopira poruke, da sastavlja svoje, tj. lažne, poruke i šalje ih željenim primaocima, bilo da je reč o SMS-u, VotsAp, Viber ili drugim vrstama programa za komuniciranje; da bez znanja korisnika aktivira kameru ili mikrofon na telefonu; da memoriše sve komande ili reči koje su otkucane tastaturom.

Ulaz za policiju i kriminalce

Borci za zaštitu podataka smatraju da je to isto kao kada bi u sve kuće i stanove u jednom gradu moglo da se provali zato što sve imaju istu slabu tačku, koju mogu da zloupotrebe i kriminalci. Logika policije, pojednostavljeno predstavljena, tako glasi: „bolje da imamo pristup i mi i kriminalci nego da ga nema niko.”

Zanimljivo je i da je spisak krivičnih dela koja mogu da dovedu do „pretresa” privatnih računara – poduži. To mogu biti teški zločini poput ubistva ili silovanja, ali i prevara na kladionici, povreda Zakona o opojnim supstancama, falsifikovanje dokumenata. Na primer, već je i činjenica da je neko prosledio svom poznaniku neki članak Nemačkog udruženja za marihuanu dovoljna za „provaljivanje” vlasti u privatne komunikacione aparate građana.

Pretpostavka nevinosti – mrtvo slovo?

Predstavnici organizacija za zaštitu podataka i ljudska prava među kojima prednjači jedna od najstarijih u Nemačkoj, „Digitalna kuraž” (Digitalcourage) zato podnose ustavnu žalbu Ustavnom sudu u Karlsrueu. Osnivač „Digitalne kuraži” padeluun je na konferenciji za novinare održanoj kada je najavljena predaja žalbe rekao: „Velika je razlika u tome da li živimo u državi u kojoj se istrage pokreću na osnovu sumnje, ili u državi koja preventivno nadzire sve svoje građane.”

„Državni trojanac” je problem i za proizvođače razih vrsta aparata za komunikaciju. Jer, oni su u obavezi da u svoje proizvode ugrade „rupu” kroz koju policija može neometano da prođe. Upravo to i odgovara gornjoj padeluunovoj izjavi: kada bi policija sama otvarala te rupe, to bi odgovaralo više situaciji u kojoj se istage pokreću na osnovu sumnje. I to ne bi moglo da se izvodi bez sudskog naloga. Ovako, ostvaruje se inicijativa bivšeg nemačkog ministra unutrašnjih poslova Volfganga Šojblea koji se pre nekoliko godina založio za ukidanje pretpostavke nevinosti – da ne bude svako nevin dok se ne dokaže suprotno, već da svi građani budu sumnjivi, dok se ne dokaže suprotno.

Saša Bojić DW